Ušla sam u 30-te, imam muža, dvoje male djece. Muž studira već 10 godina (uhhh jednim dijelom opravdano životnim okolnostima) i sada kad će najesen konačno diplomirat budućnost mu je neizvjesna. Inače veći dio studija je radio na studenstki ugovor i tako skrbio o obitelji. Ja sam upravo danas prijavljena na HZZ kao nezaposlena osoba, poslovno uvjetovani otkaz nakon porodiljnog. Imam pravo na 1600 kn naknade slj. 3 mj. a muž može raditi preko sc-a do kraja ove godine. nakon toga, ne znam što nam slijedi. Dapače, čudim se sama sebi koliko sam mirna i ok u ovoj situaciji. Čini mi se da sam potratila zadnjih 10 godina radeći kod loših poslodavaca na loš/nekvalitetan način i nigdje se nisam zadržala dulje od godinu-2 . Voljela bih prestati tako raditi. Voljela bih to nekako promjeniti ali ne znam kako. S obzirom na svoju sss spremu i radno iskustvo nude mi se samo sranja i do konkretnog, solidnog posla ne mogu doći. A dosta sam se naradila sranja od poslova, imam dvoje djece sada i previše godina za to da bi me poslodavci zavlačili sa prijavama, isplatama plaće, nepoznatim radnim vremenom i mnogim drugim. A mogu, mogu puno bolje samo mi treba prilika. Krenula sam tako na prekvalifikaciju i pri kraju sam, ali u tom sektoru nemam radno iskustvo i opet me nitko neće i tako se vrtim u krug. Javim se na natječaje a prosječan broj prijavljenih je oko 1000!!!
Nisam otvorila ovu temu radi jadikovanja i da me se sad tapša po ramenu i tješi. Želim tj. pokušavam sagledati svoju situaciju i naći neke ideje i smjer u kojem bi se okrenula, pokušavam zadržati optimizam i biti konstruktivna, aktivna. Razmišljam o tome što trenutno mogu napraviti, koje imam vještine i znanja, koji su mi interesi koje bi eventualno mogla unovčiti, imam ih par ali to je sve nategnuto, nesigurno, riskantno, naravno.
ne znam, imam veliku potrebu za okretanjem nove stranice, reklo bi se, samo mi je još sve mutno.