Da li se mešate u dečije sukobe?

...do sada obično nisam, ali u poslednje vreme često imam poriv da reagujem. naime, moj sinak, 4,5 godine, temperamentan, brz, spretan, rado se druži i na igralištu večito jurca za starijima. u njihovom društvu poštuje pravila igre - ako mu kažu da stoji kod gola, stane, prihvata svaku ulogu i raduje se. međutim, na igralištu je svakodnevno grupica dečaka koji su poprilično grubi, a vole i da zadirkuju. pa mu tako zabrane igru, otmu loptu, beže, gurnu, mlatnu... svesna sam da mora da nauči pravila i da je u svetu dečaka taj zakon starijeg i jačeg uvek na snazi. no, problem je u tome što ovde grubosti često prevagnu nad lepim igranjem. i, mada su to sve predškolska deca, mame ne obraćaju puno pažnju - uglavnom sede na klupi okrenute leđima i ni ne primećuju ih. ispada da sam među retkima koje prate i blizu su. i sad sam ja na mukama - kako se postaviti. sinčića učim da zahteva da mu vrate loptu, da prestanu, a ako mu to ne upali, da dođe do mene ili tate i požali se. tako i bude. ne žali se puno, radije istrpi da bi i dalje bio u društvu, bori se i zauzima za sebe kako zna i ume, ali mu to, naravno ne ide uvek, jer je mlađi i sitniji. nekad i pobesni, pa i on krene da mlatara prema kome stigne. kad vidim da stvari izmiču kontroli, približim se i opomenem i njega i tu decu, ponekad roditeljima skrenem pažnju (sa raznim ishodima), ponekad uspem da mu objasnim da potraži drugo društvo ili odemo...no, to su sve polovična rešenja, jer se već sledeći put problem ponavlja. šta učiniti, kako se postaviti?

Nema pomoći... neke stvari klinci jednostavno moraju naučiti na teži način. Bilo je već takvih topica (doduše, za malo starije, ali ista tema). Pokušat ću potražiti...

Ja sam se miješala samo ako mi se činilo da je frka (da će dobiti nogom u glavu, da će ga gurnuti s tobogana i slično...) a ostalo - povrijeđeni ponos i otete lopte nisu me pretjerano dirale, ali moram priznati da se moji nisu pretjerano žalili da drugi klinci nisu fer.

Dok nema krvi, ne miješam se. Šala, ali s puno istine.
Djeca se sama moraju izboriti za sebe pa i naučiti na teži način jer ja ne mogu stalno biti prisutna i glumiti suca.
Ako je tučnjava, nekakvo maltretiranje po srijedi, onda reagiram, ali za sitna koškanja po parku- ne.

Evo, našla jedan topic (doduše, radi se o malo starijima): http://forum.roda.hr/threads/82767-B...=prijateljstvo

Bilo je još toga - o prijateljima naše djece čije nam se ponašanje ne sviđa itd.

Čini mi se da nema jednostavnog odgovora na pitanje da li se petljati u dječje sukobe ili ne - ja se svojim sinovima ponekad poželim umiješati (kad vidim da ih drugi iskorištavaju itd) ali sam odustala jer time oni ništa ne bi dobili ni naučili. Oni sami moraju odrediti granicu. A ja određujem granicu tko može doći k nama u kuću, kome oni smiju ići i koliko ostati, neke sasvim praktične stvari.

Trudim se usmjeravati klince da ne budu grubi (moj mlađi zna ružno otresti prijatelje kad ga ometaju u slobodno vrijeme) ali to se više odnosi na način, nego na čin. S promjenjivim uspjehom. I on vjerojatno mora doživjeti da ga netko isto tako odbaci, pa će naučiti da se to ne treba raditi.

Učenje socijalnih vještina je dugotrajan proces. Uostalom, ima puno odraslih kojima to teško ide (dovoljno je pogledati vijesti na televiziji, he he he...)

Reagiram samo kod mlaćenja i naguravanja, ostalo me ne dira.

Prije sam reagirala na svaku od svoje djece, dok nisam skužila da se jedino njihova imena čuju, ostali roditelji bi okrećali glavu i na puno veće stvari. Pa sam prestala.

Sad je puno bolje, sami urede stvari međusobno.

mijesanje je po meni dvosjekli mac, trenutno da rezultat, ali kasnije je upitno.

kao sto je peterlin rekla treba se nauciti nositi sa svim, jer jednostavno ne mogu biti uz njih non stop.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

mijesanje je po meni dvosjekli mac, trenutno da rezultat, ali kasnije je upitno.

---

tačno. slažem se u potpunosti. kako rekoh,ne mešam se ni ja dok sukob ne eskalira do grubosti ili maltretiranja. ali, šta onda? skloniti dete? izgrditi učesnike? obratiti se roditeljima? ni jedno od tih rešenja ne daje dugoročne efekte...svesna sam da mali mora sam ovo da prođe, samo tražim pokoji savet da što pre to preraste...:-)
peterlin, hvala na linku, baciću pogled.

ja imam slican, ali ipak drugaciji problem(odnosno nedoumicu).
moje djete je u vrticu (od mladjeg decka) dobilo saku u glavu. kako se postaviti? sta mu savjetovati? moj muz mu je rekao da mu drugi put vrati. ja se sa time ne slazem.

Tvoje dijete se ima pravo braniti. Dakle uvjetno bih se složila s tvojim mužem, ukoliko bi ga isto dijet epokušalo ponovo udariti, ja bih rekla da vrati. A ovo uvjetno se odnosi na to da mi vrlo često nemamo pojma što se zapravo dogodilo, jer svjedoka najčešće nema ili nisu pouzdani.

ma sa timdijetetom je vec bilo problema (pricali mi drugi roditelji), vise puta je nekoga udario.
moj mali mi kaze da je cak udario i mog mladjeg kad je tamo lani bio na dezurstvu (kad su se njegove jaslice zatvorile u periodu oko bozica), a ja za to nisam uopce imala pojma, tete mi nisu rekle.
to djete je 2 godine mladje od mojega. kako da mu savjetujem da udari toliko mladje djete? :unsure:

Lijepo, kažeš mu da ne udara prvi, da se obrani ako ga ovaj udari, pa makar to uključivalo da ga odgurne ili uhvati za ruke i da glasno pozove tete. Ukoliko ne pomogne, nek vrati istom mjerom.

Pa koliko ima taj mališ, tri i po godine? Šta znači šakom u glavu, koliko je to bilo jako, je li ostala modrica, je li netko reagirao? Ima pravo braniti se, ali vratiti šakom u glavu - pa ne znam baš ima li na to pravo, ni koliko je pametno na to ga upućivati.

on se pozalio teti i teta je razgovarala sa njim. ja mu uvjek kazem kad ima neki problem da ide kod tete jer da to teta mora znati da bi mogla poduzeti nesto da se to ne ponovi.
cak i da ga odgurne mi je ok, ali bas da se nabijaju sa sakama mi je :-o . pa jos su mali, sta ce tek biti u skoli :-(

da to djete je tek preslo iz jaslica u vrtic, znaci ima tri i nesto.
bilo je jako jer kad je dosao doma sam se uplasila kad sam mu vidjela lice. teta je samo razgovarala sa njim.

I je li teta reagirala? Meni je normalno da svako toliko netko nekoga udari ili što već pa se to onda rješava u samom vrtiću. Ne znam zašto bi trebal neke mjere od doma poduzimat, ako se ne radi,primjerice, o situaciji da udarci padaju svaki dan, da netk nekoga maltretira i slično. A i u tom slučaju bih prvo od teta tražila da to rješavaju. Obrana da, obraćanje teti da, protunapad ne, osim ako je vrtić divlji zapad i vrijedi every man for himself. Onda bi gledala kako da nađem bolji vrtić.

logika mog muza je bila da ako druga djeca vide da ga taj decko tuce, a on mu ne vrati da ce ga onda svi poceti tuci.
ja se sa time ne slazem.
uvjek mu govorim da je tuci ruzno i da se to ne radi. uostalom niko tamo ne tuce osim tog djeteta. ponekad se pocackaju, mozda i udare, ali ne bas tako i ne bas sakom u glavu.

Pisala sam kad i ti...

Citiraj:

---

*meri* prvotno napisa

logika mog muza je bila da ako druga djeca vide da ga taj decko tuce, a on mu ne vrati da ce ga onda svi poceti tuci.

---

Mislim da to stvarno ne ide tako, barem ne u jednoj nomalnoj vrtićkoj grupi.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

I je li teta reagirala? Meni je normalno da svako toliko netko nekoga udari ili što već pa se to onda rješava u samom vrtiću. Ne znam zašto bi trebal neke mjere od doma poduzimat, ako se ne radi,primjerice, o situaciji da udarci padaju svaki dan, da netk nekoga maltretira i slično. A i u tom slučaju bih prvo od teta tražila da to rješavaju. Obrana da, obraćanje teti da, protunapad ne, osim ako je vrtić divlji zapad i vrijedi every man for himself. Onda bi gledala kako da nađem bolji vrtić.

---

teta je razgovarala sa tim malim.
vrtic je inace ok i super sam zadovoljna. ali sa ovim malim ce ocito biti problema. sa njim je bilo problema i u jaslicama.

meri jesi li ti razgovarala sa tetama u vezi tog dogadjaja?
mislim da je za pocetak najbitnije da sa njima razgovaras, te da im kazes kako cete vi dalje reagirati ako se dogodi slicno jos koji put.
djecu od 3-4 godine nauciti oko za oko, je za mane previse.

edit: vidim da pises da je teta razgovarala s dijetetom i to je OK, no je li razgovarala i sa roditeljima. mislim je li i njih uputila na praobelme koje uzrokuje njihovo dijete.

I ja mislim da treba razgovarati s tetama kad se radi o tako jakom udarcu.

danas popodne idem ja po njega, pa cu pricati sa tetom ako bude ona u smjeni.
ma nisam htjela odmah dizati paniku.
on sad ima 5 i pol godina i sljedecu jesen bi trebao krenuti u skolu. i ja sam opcenito protiv nasilja i mislim da bi u vrticu (ili u vrtickoj dobi) trebao nauciti neke druge vrijednosti a ne kako se mlatiti.
ostala sam sokirana kad mi je rekao sta mu se desilo, jer kad sam ga vidjela sam mislila da je pao dok su bili u dvoristu.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

edit: vidim da pises da je teta razgovarala s dijetetom i to je OK, no je li razgovarala i sa roditeljima. mislim je li i njih uputila na praobelme koje uzrokuje njihovo dijete.

---

e to ne znam.
ali pretpostavljam da im je vec barem prije neko nesto rekao, s obzirom da to nije prvi put i da se to desavalo sa njim i u jaslicama.