Postoje li bebe koje ne žele dojiti?

Intuitivno, sve benefite dojenja prihvaćam kao najbolji izbor za dijete.
No, malo me plaši priča moje svekrve kako njezin sin (budući otac našeg djeteta) nije uopće htio cicati iako je ona imala mlijeka u prsima "za podojiti pola bolnice". S druge strane ja sam ko dijete užasno sporo cicala i naslušala sam se priče kako se mama samnom namučila dok me dojila jer je to trajalo satima. Nije ni čudo što mi je glavna borba u životu savladavanje osjećaja krivnje...... ali to nije ono što me sada muči.
Poučena svojim odgojem koji nije baš bio blizu AP smjernica. željela bih svome djetetu pružiti najbolje što mogu, pa tako i dojenje od samog početka i naravno htjela bih da sve ide glatko, a onda čitajući forume .... gdje vidim da neide baš sve tako lako, počinjem si postavljati pitanja.... što ako ovo ili ono ... no sve mi se čini savladivo ... osim jednog ....što ako beba neće htjeti cicati ... je li to uopće moguće? Da li je moja svekrva mogla učiniti išta da joj beba počne sisati i zašto nije htio? Za razliku od sestre koja je došla 4-5 godina kasnije i sisala je ko luda?
Ne znam ima li već neki forum na ovu temu. Ako ima, javite!

prije nego ti se jave cure koje su potkovanije znanjem na ovu temu reći ću ti samo jednu stvar.....
(vidim da ti je ovo prvi post, ali nadam se da ćeš ubrzo poloviti nikove i lokalni sleng)
forumašica nika mamma san i ja srele smo se na tečaju u petrovoj.
prije,a još više nakon poroda informacije o svemu pa i o dojenju skupljale smo ovdje.
Razbijale glavu, promišljale i smišljale kako će biti ovo ili ono kad klinci dodju.
ona je rodila tri tjedna prije mene. ja sam došla vidjeti Lovru pa sam vidjela i kako "papa siku", tek u tom trenu sam shvatila da sam neprimjetno u sebi stvorila predodžbu da će dojenje u početku ići teško (pa sam se oboružala znanjem iščitavajući stranice i stranice napisang štiva).
Kad sam vidjela Lovru i njegovu mamu, svatila sam da dojenje isti tako može biti i potpuno jednostavno (nevjerojatno je koje sam olakšanje tad osjetila).
I stavrno nakon dva dana što sam posjetila Lovrija, došao je Fran koji se tako jednostavno "prikopčao" na mene da ja to još uvijek ne mogu vjerovati.
Prvi problemčić stogao je tek nakon nekoliko mjeseci, koji je otkolonjen uz pomoć vrijednih rodinih savjetnica.
Evo, samo sam ti htjela reći da ne zaboraviš od silne brige da dojenje može biti i jako jednostavno.
A sad, malo se baci u pretraživanje i pronaći ćeš mame sa nadnaravnom energijom za uspostavom dojenja unatoč velikim poteškoćama.Naći ćeš i one koje su se mjesecima izdajale, samo kako bi njihovi malci dobili najbolje što priroda daje.
Ajde, samo hrabro
:heart:

kad sam pak ja bila na tecaju u prvoj trudnoci, bilo je prvo predavanje o dojenju. predavala je dr Nevena Letica-Protega, neonatologinja iz Petrove. pricala je sve po redu, kako je najvaznija odluka, kako bebi nista ne treba osim mmlijeka itd itd. i vecinu sam toga s njezina predavanja do danas zaboravila, ali nisam ono s pocetka. prepricavala je jedan dokumentarac, ne znam mu ni ime ni autora ni cilj ni nista, osim onoga sto mi se urezalo u sjecanje:

malu novorodjenu bebu su nakon poroda ostavili mami na trbuhu. nisu je dirali ni prali ni gnjavili. ostavili i upalili kameru. beba je malo pomalo, hrabro i ustrajno, malo pomalo, cudesno dopuzala do mamine dojke i pocela sisati.

najezila sam se kad sam to cula.

dojenje je prirodno. beba ima prirodan refleks za sisanje, dojka izgleda kako izgleda da bi se njome mogla hraniti i tjesiti beba. kad bi svaka mama mogla roditi prirodno, i kad bi svaka beba mogla ovako pomalo doci do onoga sto je Bog zamislio, ne bi bile potrebne rodine savjetnice, ne bi toliko mama imalo problema s dojenjem...
u mnogim smo se stvarima od prirode udaljili, i zato npr ni dojenje ne ide svaki put glatko. nemamo povjerenja u svoje tijelo, ni sto se tice poroda, ni sto se tice dojenja. iskompleksirane smo, dojke su nam prevelike/premale/uvucenih bradavica/ovakve/onakve. slusamo razlicite netocne price i interpretacije, a one tocne rijetko u pravom trenutku dopru do nas.....

ne znam niti mogu pretpostavljati sto se dogodilo tvojoj svekrvi, no nezahvalno je raspravljati o tudjim iskustvima i davnim dogadjajima, nema sad ni smisla. mozda nije znala kako ponuditi dojku, mozda je beba bila odvojena od nje nakon poroda, nahranjena na bocicu, mozda se ona bojala boli, mislim, stvarno sad mozemo nagadjati...

za tebe i tvoju bebu je vazno dobro se informirati, imati povjerenja u svoje tijelo, pokusati ostvariti sto je moguce prirodniji dolazak na svijet, i znati broj sos telefona za dojenje :mrgreen: ako bilo sto ne krene onako kako si zamisljala....

Cure hvala na odgovorima... zapravo morala sam malo umiriti moje sumnje i strahove koji se valjda prirodno pojavljuju u očekivanju prve bebe.

Dakle majčina upornost i odluka da doji je presudna. Prepustiti sve prirodi. Zatim hrpa korisnih informacija.... Rode hvala vam na ovom webu i forumima!

Zapravo to bi onda značilo da je odgovor na moje pitanje da ne postoji beba koja ne želi sisati ako ima sve predispozicije za to.

Zaista mi nije jasno koliko je generacija mojih roditelja bila zakinuta za informacije o dobrobitima dojenja. Je li netko od vas dojen duže od 6 mjeseci? Ja sam svega tri!!!

Moja mama je mene dojila osam mjeseci, morala je prestati jer je bila trudna s mojoj sekom, zbog kontrakcija i opasnosti od prijevremenog poroda!
Pročitaj iskustva na http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...asc&highlight=, možda ti malo pomogne! :love:

ja sam imala problema s dojenjem, i završili smo na adaptiranom...sad pokušavam to ispraviti jer sad mislim da sam imala samo nešto znanja kao i sad uspila bi. inače moj je maleni u bolnici bio dosta hranjen na bočicu i vjerujem da nam je to presudilo. nije stvar što ne žele dojiti, stvar je da neznaju i ako ih se u startu počne navodit na krivo, bit će puuumo teže. zato treba bebu što prije po porodu podojit i ukinut ikakvo davanje boce, a sve to zahtjeva jako mnogo snage i potpore okoline, bar onih bližnjih. ja evo nakon 3 mjeseca imam još mljeka, jako ga je malo ali ga ima, i pokušavam povećat količinu jer mi jako fali maženje i bliskost koju smo imali dok je cikio. Dojenje bi trebalo biti prirodno i smatram da je, ali u onom najbitnijem početku kad je cicanje najbitnije i najzdravije za bebu, dolazi boca na repertoar i ono time prestaje biti prirodno...je teško i bolno ali bilo bi puuuno lakše da je djete od prvog dana isključivo na prsima. naravno, svaki je početak težak, a porod iscrpljuje, pogotovo ako je bilo komplikacija... ali ukoliko budeš ustrajala na dojenju tih prvih dana uštedit ćeš si mnogo suza i boli kasnije. Početak je jaako bitan. Eto, ako sam šta krivo rekla molim da me se ispravi, ja to onako iz mog kuta... Opusti se, to je najbitnije a cure na sos telefonu su tu sko šta zapne. pusa

neki počeci budu teški. moj početak dojenja jest - osjećala sam se kao hodajući rodin letak "kad dojenje boli - ragade, mastitis, soor". no dobro informirana i s jakom željom da uspijem nisam se predala niti jedne sekunde i sad su mi naša hranjenja najblaženiji trenuci u danu. bitan je stav i kak si postaviš sliku u glavi.

Frida ... pročitala topić ... i djeluje ohrabrujuće ... jupiii ima šanse i za dojenje bez ikakve frke
snoopygirl ... želim ti da uspjete .... zastvarno nisam imala pojma da je moguće ponovno dojiti nakon takve stanke (3 mjeseca?)
Ja vam se javim sa svojim iskustvima za jedno 2 i pol mjeseca. Datum je 21.07. kada ćemo napokon upoznati to malo stvorenjce ... jedva čekam :heart:
A do tada nadam se da neću previse razbijati glavu sa razno raznim strepnjama .... :?

nemoj draga, uživaj u trudnoći, a sve u svoje vrijeme...informiraj se ali nemoj previše zatrpavat glavu, sve će ti se izmješat. E sad dali je moguće...javim ti se ako uspijemo. pusa

ne boj se :)

dojenje zaista otpočetka može biti užitak bez ikakvih strahota.

(reče ona koja je prije poroda napamet naučila rodine tekstove o svim mogućim problemima s dojenjem. no, dobro se informirati i pitati, biti svjestan da možete naići na poteškoće - ali to ne znači da će ih biti, a još manje da su nerješive...)

Postoje bebe koje ne znaju dojiti nakon što papaju iz flašice u rodilištu i mame koje nemaju dovoljno samopouzdanja i znanja da se i to da ispraviti - evo jedna takva ti upravo piše, ali Bog mi dao treću šansu, upoznala Rode, uključila se u forum i sad imamo situaciju najljepšu, najzdraviju i najlakšu - dojenje! Od :heart: ti želim da odlučiš i uspiješ, za sve probleme tu smo s iskustvima.

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

ne boj se :)

dojenje zaista otpočetka može biti užitak bez ikakvih strahota.

---

Potpisujem.
Nikad nismo imali ni najmanjih problema - ok, imam jaki let down, ali ne bih to nazvala problemom. Na samo mom mlijeku K. je u 3 tjedna dobio 1300 grama. :heart:

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Na samo mom mlijeku K. je u 3 tjedna dobio 1300 grama. :heart:

---

Moj K. 1500 :lol:
ali ne bih se više s tim hvalila, priznajem imponiralo mi je jako u početku, sad mi je već teeeeežak i ne bih htjela da bude jaaako bebeli

Citiraj:

---

cekana prvotno napisa

ali ne bih se više s tim hvalila, priznajem imponiralo mi je jako u početku, sad mi je već teeeeežak i ne bih htjela da bude jaaako bebeli

---

cekana, sjedi 1 :P znas i sama da dojena djeca ne mogu biti debela :cmok!

Postoje bebe koje ne mogu dojiti, to su one koje imaju fizički nedostatak koji ih u tome sprečava (rascijep usne i nepca, vučje nepce, i kao najblaži i lako rješivi, skraćeni frenulum, to je ona kožica koja je ispod jezika pa se samo prereže).
Bebe koje se prerano rode (prije 36. tjedna, čini mi se) i one koje dožive oštećenja pri porodu često nemaju refleks sisanja, problem ih je nahraniti i na bočicu. No s vremenom se refleks pojavi a možda je najbolji način za rješavanje toga hranjenje onim sistemom s cjevčicama uz bradavice.

bebe s rascijepom usne i nepca takodjer mogu dojiti, ali uz pomoc proteza.
to je cak moguce i kod nas.

Još jedno pitanjce koje me muči. Može li kod majke mlijeko nestati već nakon 3 mjeseca? Ako je prirodni proces ravnoteža potražnje i proizvodnje onda je logično da ne. Ali ipak neke majke prestaju prerano dojiti s izgovorom da im je nestalo mlijeko?? Jel to fziološki uopće moguće?

Druga stvar oko koje sam razmišljala, zastvarno sam se uživila u problematiku, je .. da li bi za dijete bilo bolje da ga doji druga žena od umjetne hrane! Naime kada umjetne hrane nije bilo postojale su dojilje, a u nekim starim knjigama o trudnoći piše i o mogućnosti donacija izdajanog mlijeka bolnicama....
E pa sad palo mi je napamet da bi možda snoopygirl mogla pokušati bebicu dati nekoj "dobrovoljki" koja ima dosta mlijeka da ju pokuša dojiti ... tako da se bebač prisjeti kak da se prikopča na cicu i da skuži da je cica ok .... onda bi se možda lakše prikopčao na pravu mamu, pa bi onda i njoj mlijeko krenulo .... Ideja je možda krajnje bezvezna, neizvodiva ili glupa ... ipak ja sam za sada samo teoretičarka, bez vlastitog iskustva, pa molim savjetnice da razmotre ideju ...

Mlijeko ne "nestaje", naročito ne preko noći.
Prerijetko stavljanje na dojku (ovdje mislim prvenstveno na dojenje "prema satu", a ne "prema zahtjevu) te dodavanje drugih tekućima (čajeva, vode) ili dodatni obroci adaptiranog mlijeka glavni su uzrok ranog prestajanja dojenja.

Dojenjem na zahtjev uspostavit će se odnos ponude i potražnje i dojenje može uspješno trajati godinama.

Uglavnom - ovo sad govorim iz vlastitog iskustva - ne nasjedati na priče "pa ne može biti gladan, pa jeo je pred sat i pol!". Ja sam prema teoriji dojenja "svaka tri sata" prestala prvog sina dojiti mnogo prije nego je napunio mjesec dana :( , upravo zato jer tijelu nisam slala ispravne signale.

S drugim sinom sam mnogo toga naučila upravo na ovom site-u. I uspješno dojimo već 16 i pol mjeseci! :D

ja ću samo kratko: bebama je urođen refleks sisanja-zato nema brige :)

A ja moram reći da dok sam bila trudna, razmišljala sam o svemu, o trudovima, o porodu, čitala sam sam baš tu na RODA-i o dojenju još i prije nego sam se prijavila na forum. Imala sam isprintano sve o dojenju i čitala sve od riječi do reijči.Ali nikad, baš nikad nisam pomislila da ja to ne bih mogla, da moje dijete to neće htjeti... I od prvog susreta s cicom krenulo je fantastično, iako je Janko prvi put cicu vidio tek 10 sati nakon poroda. Jest da smo imali problema u početku s mojim cicama jer sam imala jako puno mlijeka i zaradla mastitis, ali i to smo riješili..

Evo odgovora na tvoje pitanje iako nikada nismo otkrili razlog, bebač moje prijateljice je mjessec dana u neizdrživu ciku i vrisku odbijao dojku, ona i dan danas žali što ga nije meni dala da ga ja probam dojiti, jer njezina mama priča da je ona dojila kod svih žena, samo svoju mamu nije htjela... Straaaašno frustritajuće. Moje osobno mišljenje je da je moja draga prija bila prepuna stresa i panike i da je to dijete osjetilo, jednostavno nije bilo načina da se smiri, uzela je tablete za prekid laktacije (jel se tako zovu?)

Citiraj:

---

Amalthea prvotno napisa

Mlijeko ne "nestaje", naročito ne preko noći.
Prerijetko stavljanje na dojku (ovdje mislim prvenstveno na dojenje "prema satu", a ne "prema zahtjevu) te dodavanje drugih tekućima (čajeva, vode) ili dodatni obroci adaptiranog mlijeka glavni su uzrok ranog prestajanja dojenja.

Dojenjem na zahtjev uspostavit će se odnos ponude i potražnje i dojenje može uspješno trajati godinama.

---

kvotam amaltheu da se post ne zagubi.

mame koje su "izgubile" mlijeko su zapravo smanjile proizvodnju hranjenjem prema rasporedu, davanjem dude, dohranjivanjem i raznim drugim "trikovima". ako je beba dojena na zahtjev (dakle: kad i koliko želi), proizvoditi će se mlijeka upravo koliko joj treba. vrijedi i za dvogodišnje hahare. :)

Moj Ivan se rodio s nepunih 36 tjedana i prvih tjedan dana nije imao refleks sisanja, pa je hranjen izdojenim mlijekom na sondu. Kad je refleks "proradio", uspio je popiti mlijeko na bocicu, ali je za cicu jos bio preslab. Tek kad smo dosli doma (s dva tjedna) bocicu smo u potpunosti izbacili i hranili se "na prst". Tek mjesec dana kasnije smo presli u potpunosti na cicu i uspjesno cicamo skoro 15 mjeseci.

Zašto neke bebe odbijaju dojku? Mislim na rođene u terminu, vaginalno. Nisu hranjene na bočicu i blabla

Na žalost ja imam loša iskustva s drugim bebaćem!S mojom prvom curkom je bilo sve 5,dojili bez problema a s drugom je bilo ok prva 2 tjedna,onda je počeo šou!!!!Cicanje je trajalo 2-3 minute i nije tražila papati idućih 2-3 sata,nudila sam joj češće ali jednostavno nije htjela cicu staviti u usta,ja sam uporno htjela da papa više i češće ali ona bi tada vrištala.Izdajala sam se da provjerim koliko pojede po obroku i šokirala kad sam vidjela da je to 15-20 ml.I opet idućih 2-3 sata nije htjela papati,nekad je prošlo i više.Na težini je dobivala oko 200gr mjesečno,na prvoj kontroli je pedijatrica rekla da nemam mlijeka i da hitno pređemo na umjetno i nikako joj nisam mogla objasniti da mlijeka imam i da nakon podoja iz jedne cice izdojim 80-120 ml.Rekla je da malenu moram kontrolirati koliko papa,da je moje mlijeko preslabo,nije kvalitetno,bla,bla bla ali ja nisam odustajala,jer silno sam željela doijti.Išli smo na vaganje svaki tjedan,dobivala 50 gr,pedijatrica me izludila i nakon 2 mjeseca prešli smo na adaptirano.Karla se ponašala isto,papala istu količinu,dobivala jednako na kilaži.Nikad nismo otkrili zašto je to bilo tako,znam samo da sam bila očajna i razočarana jer htjela sam ju dojiti do godine dana,nisam uspjela :? . Što reći na moju priču??????

draga kiki, vec sam gore napisala da nema puno smisla sad razglabati o proslim situacijama, pogotovo sto je tocno sjecanje vec izblijedjelo i ne mozemo znati koja bi metoda tada bila donijela rjesenje itd.
vazno je dakako pokusati ustanoviti u cemu je bila pogreska, kako bi za eventualno sljedece dijete vjerojatnost pogreske bila manja, ili kako bi netko tko cita ovaj forum izbjegao slicnu pogresku.
tebe je vjerojatno dodatno uznemirila cinjenica da je s prvim djetetom sve islo 'po spagici', a s drugim takvi problemi, no ima jako puno mama koje uspjesno doje a ne znaju puno toga o dojenju.

jedna pogreska koju vidim bez ikakvih dodatnih pitanja o tome sto se s tvojom bebicom dogadjalo je ovo:

Citiraj:

---

Izdajala sam se da provjerim koliko pojede po obroku i šokirala kad sam vidjela da je to 15-20 ml

---

nema sanse da mama sazna koliko dijete mlijeka pojede po obroku. jedini pokazatelj napredovanja bebe su mokre (a prvih 6 tjedana i pokakane) pelene. uz to, boja i izgled koze, ponasanje bebe i sl.
ni vrijeme koje provede na dojci, ni vrijeme izmedju obroka, ni tezina prije i poslije podoja, nista. a kolicina mlijeka koju mama izdoji ama bas nista ne govori o ukupnoj kolicini mlijeka.

nazalost, jako puno mama to ne zna. i prvo sto napravi kad dodje kuci iz rodilista, beba place, mama pokusa izdojiti da 'vidi koliko toga uopce ima'. a mnogima izdajanje ne ide lako, nekima nikako. i onda se sokiraju i obeshrabre....

zao mi je sto u vrijeme kad si imala problema s dojenjem nije bilo naseg telefona, i sto ti pedijatrica nije znala pomoci. :(

sjećanje na prvih par mjeseci dok smo vodili borbu oko toga mi ni najmanje nisu izblijedjela,a uznemirila me činjenica da su podoji trajali 2-3 minute i da je malena na težini dobivala 200 gr. mjesečno.U prijašnjem postu sam zaboravila dodati da je pedijatrica na kraju zaključila da je Karla beba koja ne voli cicati :? (na flašici se isto ponašala,nije se radilo samo o cici!).

Kiki, postoje bebe koje jednostavno SPORO napreduju. Kod napredovanja bebe gleda se njeno sveopce stanje. Ako beba ima

dovoljan broj pokakanih i popiskenih pelena za svoju dob
te joj je prirast opsega glave i prirast duzine normalan,
a uz to ima konstantan prirast tezine, iako manji od normale,
to je jednostavno beba koja sporije napreduje.

Naravno, bitno je i da se normalno razvija, tj. da moze raditi ono sto bebe te dobi rade i da ima dobar tonus misica i izgled koze.

Sve to utvrdjuje pedijatar pregledom i vjerojatno je tvoja pedijatrica mislila na to kad je rekla to sto je rekla - beba je bila OK i zdrava, bez obzira sto je sporije dobijala na tezini.

Koliko je Lana bila teska kad se rodila i da li je tvoja druga djevojcica bila s tobom kuci u vremenu nakon poroda?

m. je bila beba koja nije htjela dojiti. jednostavno bi isti cas zaspala na cici. sestre u rodilistu i patronazna su je stipali za obraze, tresli za bradicu, samarali :x meni je to bilo strasno za gledati. patronazna mi je cak rekla kako mala "ne zna sisati" (boze kakva glupost).
na kraju sam ih sve najurila...
jednostavno sam bila uporna, stalno je drzala na ciki i nakon nekoliko tjedana stvar je jednostavno profunkcionirala.
napredovala je fantasticno, udvostrucila porodjajnu sa tri mjeseca.
evo je sad skoro dve godine i jos doji.
dosta cesto patronazne daju savjete friskim amma da se beba stavlja na ciku svaka 2-3 sata i ne cesce. mislim da ovakav pristup kod mama kojima mlijeko ne tece u potocima ili kod beba koje nevoljko doje moze biti poguban.

Ok. Ima stvarno pospanih bebica. Ali što je s onima koji se od početka bacaju i neće ni primirišiti dojku? Što mislite gdje je tu problem? Jel mamina nervoza (a to sigurno jaaako frustrira)

Cujte cure ja vjerujem da kvaka postoji, a psiha igra jako vaznu ulogu u stvaranju i otpustanju mlijeka. mame koje imaju drugo ili trece dijete vec su dodatno opetereceno onom veceom djecom i frka je izprogramirana.

A akoje prvo onda opet postoji nervoza kako, šta koliko....nema pravila

bilo kako bilo,sad je prošlo,iako mi je jaaaako žao što je bilo tako!Karla je zdravo dijete,samo što je bila i ostala mala mrvica.Sad ima 3 godine,ima 12 kg,visoka 90cm,cipelice br23!Sitna ali dinamitna!

Kiki jesi li i ti mala rastom? ili tvoj muz?
Je li tvoja prva djevojcica bila veca po visini i tezini u toj dobi? Da li su ti curice slicne ili razlicite? Da li su ti se porodi razlikovali bitno?
Koliko je bila teska tvoja druga curica kad se rodila?

Ja za razliku od Ivane mislim da je bitno razgovarati o neuspjesnim dojenjima kao i o losim porodima jer tesko popravljamo greske, ako mislimo da to nije u nasoj moci da bismo to mogle slijedeci put popraviti. Dapace stovise. Kod poroda smo javljanjem mnogih mama dosle do takvih zakljucaka da su mnoge mame kod drugog poroda tocno znale sto nece i za to su se zalozile i to vrlo uspjesno.

Neuspjesna dojenja su znakovi vise stvari pogotovo nakon prvog uspjesnog i kiki sigurno nije presla preko toga samo tako. Mozda se pomirila sa situacijom, ali resarziranje zasto? uvijek se ponovno javi.

Ako ti se kiki ne da, ne moras odgovarati na moja pitanja. Ja sam po prirodi znatizeljna, a imala sam jedan slucaj u familiji koji me je senzibilizirao na ovu temu, a vjerujem i mnoge druge koji se dugo bave dojenjem.

prva cura je rođena s 3200gr,51cm,porod trajao od 21,30h(iscurila plodna voda)do 09.30h,prošla sam sve ono najgore,ctg cjelo vrijeme,drip,epi....malenu mi dali tek nakon što su je okupali,mjesečno dobivala 1kg,bila samo na cici.
Karla rođena s 3200gr,50cm,u rađaonu sam ušla u 22,10h rodila u 23,32h,sve spontano i prirodno osim što je opet bila epi,na cicu mi je stavili odmah,onaku ljepljivu i krvavu.obe su apgar imale 10/10.
MM nije mali,ni mršavi,ja sam visoka 168,kilaža uvjek oko 50-54kg,kao dijete sam isto bila dosta mršava.Lara je komad cure 23kg,visoka 118.

Citiraj:

---

tweety prvotno napisa

prije nego ti se jave cure koje su potkovanije znanjem na ovu temu reći ću ti samo jednu stvar.....
(vidim da ti je ovo prvi post, ali nadam se da ćeš ubrzo poloviti nikove i lokalni sleng)
forumašica nika mamma san i ja srele smo se na tečaju u petrovoj.
prije,a još više nakon poroda informacije o svemu pa i o dojenju skupljale smo ovdje.
Razbijale glavu, promišljale i smišljale kako će biti ovo ili ono kad klinci dodju.
ona je rodila tri tjedna prije mene. ja sam došla vidjeti Lovru pa sam vidjela i kako "papa siku", tek u tom trenu sam shvatila da sam neprimjetno u sebi stvorila predodžbu da će dojenje u početku ići teško (pa sam se oboružala znanjem iščitavajući stranice i stranice napisang štiva).
Kad sam vidjela Lovru i njegovu mamu, svatila sam da dojenje isti tako može biti i potpuno jednostavno (nevjerojatno je koje sam olakšanje tad osjetila).
I stavrno nakon dva dana što sam posjetila Lovrija, došao je Fran koji se tako jednostavno "prikopčao" na mene da ja to još uvijek ne mogu vjerovati.
Prvi problemčić stogao je tek nakon nekoliko mjeseci, koji je otkolonjen uz pomoć vrijednih rodinih savjetnica.
Evo, samo sam ti htjela reći da ne zaboraviš od silne brige da dojenje može biti i jako jednostavno.
A sad, malo se baci u pretraživanje i pronaći ćeš mame sa nadnaravnom energijom za uspostavom dojenja unatoč velikim poteškoćama.Naći ćeš i one koje su se mjesecima izdajale, samo kako bi njihovi malci dobili najbolje što priroda daje.
Ajde, samo hrabro
:heart:

---

Tek sad čitam ovaj topic..i nađem na ovaj Tweetičin post..i raznježim se ko svinjica (po običaju)...

Uz sve čitanje, roštanje i informiranje, bila sam toliko prestrašena dojenja (u stvari mogućnosti potencijalnog neuspjeha), da sam uvijek govorila .."Da bar ga dojim 4 mjeseca, možda 6 mjeseci"

Ispalo je lakše nego što sam mislila...i još uvijek dojimo. :heart:

Tin još uvijek doji al ja se usprkos tome osjećam da nisam uspjela! Jer planirala sam ga isključivo dojiti 6 mjeseci a ispalo je drugačije. Toliko sam puta prožvakala "svoju priču" što u glavi, što verbalno u potrazi za odgovorom gdje sam pogriješila.
S Mijom je priča klasična-dojenje prvih mjesec dana, prva kontrola: dobila 500 g, pedijatrica odmah savjetovala adaptirano, ja pod dojmom izuzetno plačljivog djeteta i malog prirasta težine poslušala i tu je bio kraj.
U trudnoći s Tinom pročitala svaki post i tekst na Rodi koji je bio vezanm za dojenje odlučna da uspijem ovoga puta jer si nikada nisam oprostila što sam poslušala pedijatricu i nikada se nisam prestala pitati šta bi bilo da sam...
Tin-prvih mjesec dana isključivo dojenje, bio prištekan doslovno 24 sata, bezbroj podoja u 24 sata koji su se često stapali jedan u drugi. Na siki je spavao, jeo, mazio se-živio. Nisam se uzbuđivala jer sam se pripremila da je sve to normalno. Prva kontrola-dobio 400 g, malo je reći da sam bila u šoku. No nisam odustajala. Drugi je mjesec života protekao u grčevitoj borbi za svaku kap mlijeka, jer je on u međuvremenu počeo žestoko protestirati nakon kratkog sisanja na jednoj dojci. Mijenjali smo položaje i ubrzo smo došli do toga da je htio dojiti jedino u hodu. Ja sam se jedno vrijeme i izdajala nakon svakog podoja i davala mu na žličicu to što sam teškom mukom uspjevala izdojiti (nikada mi nije išlo izdajanje). Moram napomeniti da je on od prvoga dana bio "nekakač"-imao je stolicu 1-2 puta tjedno čak i prvih 6 tjedana, strahovito je prdio cijelo vrijeme, bio isto jako plačljiv kao i seka.. No vaga je na drugoj kontroli pokazala 800 grama i ja sam bila van sebe od sreće iako potpuno iscrpljena.
Tako smo ušli i u treći mjesec kad nam se dogodio štrajk dojenja (tako su rekle cure na SOS-u) No taj štrajk je potrajao 2 tjedna, uz stalno neutješno plakanje koje sika nije mogla smiriti iako ju je stalno tražio. Otišla sam pedijatru-u dva tjedna dobio je 150 g. Sada je pedijatrica savjetovala adaptirano nakon svakog podoja. JOš sam se nekoliko dana lomila ali sam na kraju poslušala. On je prvu bočicu umlatio u 2 minute (iako do tada nikada dudu nije htio i ja sam se bojala kako će prihvatiti bočicu) bez ikakvih problema i ja sam tada prvi puta vidjela kako on izgleda kad je sit!
Ne mogu sad više pisati s toliko detalja jer je Tin jako ljut što nema moju nepodijeljenu pažnju!
Ukratko-on je u početku adaptirano pojeo nakon svakog podoja, kasnije sve manje da bi sada bili na 100 ml adaptiranog navečer, jedan obrok dohrane u podne i sve ostalo dojenje. Počeo je normalno kakati, prestao je prditi probava se normalizirala u potpunosti od kada je na adaptiranom, koliko god to zvučalo kontradiktorno.
I dan danas je veliki sisavac i na siki se i uspavljuje (i spava), mazi se, pije, jede (imam osjećaj baš tim prioritetom kako sam napisala!)
Možda smo se mogli izvući do dohrane uz onakav veliki trud i ubitačni tempo dojewnje-izdajanje ali u međuvremenu nam je i seka prestala ići u vrtić jer je Tin stalno od nje kupio vrtićke viruse i bakterije pa moje vrijeme nije više moglo biti 100% posvećeno dojenju jer i ona ima potrebe koje treba zadovoljiti, a nisam imala nikakvu pomoć.
Eto to je moja priča.
Gdje je krenulo krivo?

Meni je moja patronažna skoro upropastila moje dojenje. Zato, bude li drugog djeteta, neće mi više u kuću. Mrvica se rodila s 3700, iz bolnice izašla s 3540 i na kraju prvog mjeseca imala 4250, znači prirast od 710 g. Da bi mi ona rekla da je to malo, da se gleda porođajna težina, a ne težina s kojom je izašla iz bolnice i da je prema tome ona dobila 550 g, a 500 je donja granica i da bi dobro bilo davati jedan obrok adaptiranog. Ja tužna, razočarana u svoje mlijeko ispričam to MM-u da bi on pošizio i rekao da nikakvo adaptirano beba neće piti. Tako je i bilo i mi smo sretno i uspješno dojili do njenog 21 mjeseca kad sama više nije htjela.
A moja pedica je na prvoj kontroli rekla da je beba super i samo nek nastavim s dojenjem. Kad se sjetim da sam bila toliko poljuljana i da nije bilo MM-a ja bih joj stoposto dala taj obrok adaptiranog... S onim znanjem kojeg sam tada imala... Zato cure, drž'te se i ne dajte svoje dojenje!

Ja i moja H se nikako nismo mogle sloziti kod dojenja. Nikako nije mogla/znala/htjela uhvatiti dojku. Cim bi je samo priblizila dojci, ona u plac....Nije nam uspio pomoci ni Stanojevic (pedijatar na Sv. Duhu), ni babice, ni patronazna, ni pedijatrica, ni Rodin telefon, ni forum.... Ja nju na dojku, a ona place....
Rezultat: izdajanje, flasica, apces, operacija dojke, zaustavili mi mljieko....

Ne znam, ja nekako mislim da moja H bas nije zeljela dojiti :/

Mislim da bi ona otpuzala od dojke, a ne prema njoj....