Dragi roditelji, imam jednog skoro sedmogodišnjaka koji ne traži od mene da idem s njim spavati, ali se počeo bojati vještica i sličnih bića. Pomagajte....naravno, sva logična objašnjenja ne pomažu... :cry:
Printable View
Dragi roditelji, imam jednog skoro sedmogodišnjaka koji ne traži od mene da idem s njim spavati, ali se počeo bojati vještica i sličnih bića. Pomagajte....naravno, sva logična objašnjenja ne pomažu... :cry:
nema tu logike.
ja i sa svojih 30 godina moram spavati s upaljenim svjetlom u hodniku.
ni ja nemrem ic piskit sama po noci jer se bojim da bu me 'nekaj' (nemam blage veze kaj) zaskocilo :P
ne znam, stvarno, kaj da radis...
SA svojih 25 (i više godina) nisam se htjela maknuti (po noći) iz kreveta, a bilo me je strašno sila piškiti, jer sam si umislila da su mi gremlini ispod kreveta.... :mrgreen:
Neću niti pričati da sam u srednjoj školi, zbog roštanja frižidera, dok sam bila sama doma, jednom umislila da mi je grizli doma, a drugi put da se king kong penje na nebkas (17 kat)... :mrgreen:
ima toga kolko hoćeš.....
Iz iskustva: to je razvojna faza koju moraju proći, ima veze sa shvaćanjem da je svijet veći od roditeljskog doma, vrtića i ulice.
Preporuka: nikako ne gledati "ratoborne" crtiće (one japanske), ali čitati priče gdje dobro pobjeđuje zlo - tipa Šuma Striborova.
DaDo, bilo bi dobro ustanoviti što ga je točno preplašilo: neki crtići, priče, neko od djece (doma, susjedi, vrtić), a možda i neko odrastao.
Mi smo se iz sličog problema izvukli tako da smo ukinuli crtiće s televizije (mjesečeva ratnica, transformeri i ne sjećam se više šta),
a jedan film koji je J. strašno uplašio pogledali smo kasnije skupa, i tokom gledanja do u detalje smo ga analizirali i objasnili joj kako se šta snima.
M. je ušao u takvu fazu s 5 godina. Mislim da to nije izravno povezano s gledanjem nekih crtića ili čitanjem nekih priča nego sa suočavanjem sa svijetom, s počecima samostalnog suočavanja sa svijetom. Dok je kao manji bio posve, čak iracionalno neustrašiv, nakon 5. godine se je počeo bojati mraka - moram ići s njim do WC-a da mu upalim svjetlo, ujutro neće doći u moj krevet nego me zove, jer se boji sam izaći iz kreveta, jer je još mrak. Moja sestra mu je kupila plavu noćnu lampicu - ja sam mislila da će mu to smetati u snu, no on je oduševljen i svaku noć je pali. Ja pokušavam razumjeti negov strah i pomažem mu. Ne prisiljavam ga da "savladava" strah nego čekam da ga to prođe.
Potpisujem...Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Meni Leona u zadnje vrijeme povremeno ima izljeve straha od nepoznatih ljudi ili stvari ili situacija i onda se grčevito drži za moju nogu i govori "mama, plaši me!"
Iako je meni njen strah nekad doslovce sasvim nerazumljiv, uvijek je zagrlim i kažem da vidim kako ju je strah, ali da je mama tu i ne da da joj se išta dogodi!
Onda se opusti i sve pet, kao da joj je samo to trebalo, da zna da joj ja čuvam leđa ;)
nemam što reći nego hvala svima na trudu..mislim da ga nije preplašilo ništa konkretno, nego vjerovatno što neki kažu suočavanje sa svijetom, jer ga nikad nitko nije plašio s ničim...a crtane nastojim svesti na one relativno normalne. ali dajmo ljudi, pa osim u teletubbiesima (zvonku, bobu builderu ali njih nema na tv-u) u svim crtićima je neka frka, pa vještice, pa čarobna bića i slične stvari..
večeras sam mu čitala priču crvena kraljica iz knjige o dobru i zlu, a on će meni na to sve sam ja razumio, ali me je svejedno strah. možda ću stvarno morati čekati da ga prođe i bez moje pomoći, ali mi ga je žao jer dok ne zaspi je sav u grču.. :/
Pokušaj izbjeći priče u kojima se pojavljuju zločesti dok ga ne prođe takav strah. Mi smo u posljednje vrijeme započeli s Kušanovim knjigama - pročitali smo Lažeš, Melita i sad čitamo Koko i duhovi, a jako su mu interesantne sve one knjige u kojima su djeca detektivi - serija Detektivi, Mozaik knjiga. To bi i tvog šestogodišnjaka sigurno zanimalo. A sve je benigno, bez strašnih i zločestih likova.