Danasnja djeca-previse ekrana,premalo igre?!

Dijete mi je jos relativno malo (16mj) i trudiim se da ne gleda jos tv i da ne dira po mobitelu. Vidim da neki roditelji dozvoljavaju u ovoj dobi da dijete gleda crtice i dira mob.
Cini mi se-a znam da sam u pravu,da se djeca vani vise ne znaju igrati. Uglavnom sjede ili doma ili vani i igraju igrice. Voljela bih da moje dijete ima djetinjstvo puno igre i istrazivanja,trcanja po prirodi,slobode,ne blejenja u ekran. Mozda ce biti autsajder? A mozda cu nekako naci ekipu istomisljenika roditelja pa da imamo organizirana druzenja po prirodi.
Sto vi mislite? Slaze li se itko sa mnom? Biste li voljeli da vam se djeca vise igraju po vani,a manje gledaju u ekrane?

Svako malo procitam kako su djeca premalo vani i kako raste broj kratkovidnosti,te
broj sjedilackih bolesti poput dijabetesa,debljine itd..
A jos i kad se sjetim svog djetinjstva-neogranicena sloboda,trcanje po sumi,igranje sa hrpom djece na ulici itd..

Pisite mi sto mislite..

Zabunom sam ovu temu stavila na krivo mjesto. Htjela sam na "Izazovi roditeljstva". Molim admina da ju stavi tamo gdje pripada. :)

Pa ja mislim da ko dijete nisam trcala po sumi nego se igrala na asfaltu. Kratkovidnost sam nabila opsesivnim citanjem knjiga. A bogme sam i podosta vremena buljila u ekran TV-a, mali, titravi i crno bijeli, sigurno bi bilo zdravije da sam gledala kristalno cistu uhdtv sliku na velikom ekranu :mrgreen:

Da su pred sto godina se pisali popularni clanci za roditelje sigurno bi se zgrazavali nad previse vremena sto djeca provode citajuci slova u (novouvdenoj obaveznoj) skoli umjesto da kose zito i vode stoku na ispasu.

ili, kako je to jos Ciceron rekao - O tempora o mores!

Uglavnom, dijete ce ti puno"gledati u ekrane" jer su dosla takva vremena. Ne znam za cime ce ono kukati kad ce biti roditelj, naci ce se sigurno vec nesto...

ako bi sudila po svom djetinjstvu, ja sam bila knjiški moljac i odlazila sam na igranje samo ispred bakine zgrade, onih mjesec ili dva dok ne bi išla u vrtić (nisam željela ići u centralni vrtić za vrijeme godišnjih). ali ispred nebodera u kojem sam živjela otišla sam samo jednom, mama me natjerala a kad me vidjela kako stojim i plačem nekih sat vremena smilovala se i došla po mene. ona je provela djetinjstvo vani, pred zgradom, a moj tata na selu i onda u malom gradiću, isto vani. mislili su da sam čudna šo sjedim doma i čitam (tv nisam nikad pretjerano voljela, valjda zato jer je prečesto bio upaljen bezveze, moji roditelji su s godinama postali ovisnici).
moja djeca? sin je počeo ići sam u prvom razredu, na igralište, na školsko, u vožnju biciklom i mnogi mi se čude što ga puštam, to se danas ne radi. današnja djeca idu svuda s roditeljima jer su drugačija vremena. isto tako sam ga počela puštati k prijateljima igrati igrice. djeca naravno dolaze k nama, mogu raditi sve što nije smrtonosno za njih i nas ukućane (igrice spadaju pod to).
ono što je meni osobno važno je da djeca zavole prirodu i osjećaju se sigurno u njoj. kao dijete sam svaki vikend od 3. do 10. mjeseca odlazila na vikendicu gdje sam istaživala prirodu, družila se sa prijeteljima, kupala u korani, većinu vremena pod vrlo labavim rukovodstvom odraslih (to su bile sedamdesete i osamdesete kad su ljudi masovno sami gradili vikednice i drugačije shvaćali roditeljstvo). zato sad podstičem klince da idemo van grada i tužna sam kad vidim da baš ne uživaju.
malo je zbrkano, samo hoću reći, svatko drugačije tumači nova i stara vremena.

ak vi nećete imati stalno upaljen televizor ni dijete ga neće stalno gledati. ak mu ne kupite tablet i mobitel sa 6, sa 6 neće visti na tabletu i mobitelu. ako ćete slobodno vrijeme provoditi u prirodi i dijete će s vama. ak ćete ga pustiti da samo odabere svoju igru odabrat će je prema svom karakteru.
sa prijateljima će shvatiti da smo svi mi različiti i da različito živimo.
sve do puberteta navike susjeda i prijatelja neće značajnije utjecati na vaše dijete.
meni se čini da je tako jer na moju djecu ne utječu.
čak mi je fora što vide i osjete razlike jer im imam priliku reći da smo svi različiti i da svatko živi na svoj način.
kako će biti kasnije ne znam, najstarija ima 9 godina.
znaju se igrati bez ekrana i sa ekranima.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Pa ja mislim da ko dijete nisam trcala po sumi nego se igrala na asfaltu. Kratkovidnost sam nabila opsesivnim citanjem knjiga. A bogme sam i podosta vremena buljila u ekran TV-a, mali, titravi i crno bijeli, sigurno bi bilo zdravije da sam gledala kristalno cistu uhdtv sliku na velikom ekranu :mrgreen:

Da su pred sto godina se pisali popularni clanci za roditelje sigurno bi se zgrazavali nad previse vremena sto djeca provode citajuci slova u (novouvdenoj obaveznoj) skoli umjesto da kose zito i vode stoku na ispasu.

ili, kako je to jos Ciceron rekao - O tempora o mores!

Uglavnom, dijete ce ti puno"gledati u ekrane" jer su dosla takva vremena. Ne znam za cime ce ono kukati kad ce biti roditelj, naci ce se sigurno vec nesto...

---

Pa i igra na asfaltu je bolja od igre na ekranu.
Mozda se mijenja stil zivota i mozda je tvoj nacin razmisljanja uklopljen u tu modu jer mislis da posto ekrani jesu ovdje mi i trebamo gledati u njih. Citanje knjige sigurno nije nesto lose i puno je korisnije od gledanja crtica ili igranja igre.
Knjiga aktivira mozak jer stvaramo slike o recenicama u njoj,dok crtic i igrica na ekranu daju sve na pladnju.

Za sto godina ce djeca mozda duplo vise od danasnje provoditi ispred ekrana. I tad ce isto mozda netko misliti "takva su vremena,pustimo ih,to je normalno". Ali sto je normalno? Do kud ide granica?
Rekla bih da je normalno do tamo gdje ne steti. Kada pocne stetit,onda je previse.
A da steti,to se zna. Ima hrpa clanaka,ma dovoljan je i samo pogled na djecu oko nas.
Mogu zaljepiti i linkove,ali glavni problemi koje sam nasla u clancima su:
-debljina
-kratkovidnost-zbog premalo prirodne svjetlosti iskrivljava se vid (primjer:singapurska djeca koja prosjecno budu 3 sata tjedno vani (velik broj kratkovidnih) u odnosu na australsku koja budu 14sati tjedno))
-visok tlak
-nedostatak socijalne interakcije i sazrijevanja

Mamitzi,slazem se da su danasnja djeca (nazalost) premalo samostalna. Cini mi se i da je to problem bas gradske djece.
A i odvojenost od prirode ja vidim kao nesto negativno;jer toliko toga u prirodi se moze nauciti i zao mi je sto nas sustav ne potice da djeca borave u prirodi (kao sto je to npr u svedskoj).

Citiraj:

---

cipelica prvotno napisa

ak vi nećete imati stalno upaljen televizor ni dijete ga neće stalno gledati. ak mu ne kupite tablet i mobitel sa 6, sa 6 neće visti na tabletu i mobitelu. ako ćete slobodno vrijeme provoditi u prirodi i dijete će s vama. ak ćete ga pustiti da samo odabere svoju igru odabrat će je prema svom karakteru.
sa prijateljima će shvatiti da smo svi mi različiti i da različito živimo.
sve do puberteta navike susjeda i prijatelja neće značajnije utjecati na vaše dijete.
meni se čini da je tako jer na moju djecu ne utječu.
čak mi je fora što vide i osjete razlike jer im imam priliku reći da smo svi različiti i da svatko živi na svoj način.
kako će biti kasnije ne znam, najstarija ima 9 godina.
znaju se igrati bez ekrana i sa ekranima.

---

Ma doma mogu kontrolirati njen zivot,ali bojim se kada krene u vrtic i skolu. Mislim da djeca vole pripadati skupini i po svemu oponasaju jedni druge. Bojim se da ce se osjecati autsajderski ako nece imati mobitel i sl. To naravno ne znaci da ce ga dobiti,ali vec sad razmisljam kako cu izvesti to sve a da ne ostane zakinuta. Mogu ju ja odgajati u stilu da zna da nisu svi isti,ali sumnjam da ce to biti vjerodostojno ako jedino ona bude razlicita. A i voljela bih znati da postoji jos roditelja koji razmisljaju kao ja. :)

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Ma doma mogu kontrolirati njen zivot,ali bojim se kada krene u vrtic i skolu. Mislim da djeca vole pripadati skupini i po svemu oponasaju jedni druge. Bojim se da ce se osjecati autsajderski ako nece imati mobitel i sl. To naravno ne znaci da ce ga dobiti,ali vec sad razmisljam kako cu izvesti to sve a da ne ostane zakinuta. Mogu ju ja odgajati u stilu da zna da nisu svi isti,ali sumnjam da ce to biti vjerodostojno ako jedino ona bude razlicita. A i voljela bih znati da postoji jos roditelja koji razmisljaju kao ja. :)

---

Evo da te utješim, ja razmišljam kao ti. :-)
Tako razmišljala dok sam imala dijete kao ti al isto tako razmišljam i danaskad imam doma jednu 6-godišnjakinju i jednog 4-godišnjaka.

Lijepo se igraju vani sa svojim vršnjacima, vole prirodu i aktivnost. TV gledaju vrlo malo u odnosu na druge jer je i malo uključen. Nikad u životu nisu odigrali nijednu igricu na mobu, tabletu ili kompu. Ne fali im, ne traže. Ja sretna.
Jedino je u nekim fazama odrastanja trebalo bit kreativan i npr. u čekaonici ne podmetnut djetetu mob nego bit malo kreativniji i ponijet neku bojanku ili slikovnicu ili prazan list papira za crtanje ili što već :-)

Može se, ne brini.
Jako brzo oni skuže kako koristit računalo i svu današnju tehnologiju, taj diome uopćenebrine. Malenoj smo kupili onu Cvrčkovu učilicu za pripremu za školu koja se mora instalirat na komp i naravno odmah je skužila sve, to joj je jedini "odnos"s kompom.
Ima jednu frendicu čiji je tata ovisnik o igricama (ono po cijele noći) i kćerka je prava gamerica kako kaže mama.

ja se toliko užasavam bilo kakve ovisnosti u životu zato se toga klonim, a kadvidim djecu zabuljenu u ekrane u nekom svom svijetu ko zacarani, bas me tuga uhvati. Šta ću ne mogu protiv sebe?!

eh da i moji ti idu u jaslice i vrtić odmalena, sad nam kreće i škola na jesen.

Dijete moje prijateljice, školarka, kad god sjedi s nama "na kavi", uopće ne priča, nego bulji u mob i igra igrice. Dijete mog brata, kad dođemo, "visi" za kompom, kažu oni, pusti ga, bar će biti mira.
Ne komentiram to s njima jer i inače nisam tip da "dijeli savjete" jer se to često pogrešno tumači, ali iskreno ne mogu zamisliti svoje u takvim situacijama. TV gledamo malo u odnosu na druge, jer se oni u pravilu ne odvajaju od ekrana i zaboravljaju na sve drugo dok je upaljen, kako sam primijetila. Za mob i ne znaju što je osim za zvanje. Igrice - "gameri" sigurno neće postati jer jednostavno, neće ih igrati. Bar ne u ovoj dobi. Kako netko reče, u silnim satima kod čekanja kod dr, duge vožnje autom - postoje knjige. I pričalice živim jezikom. Ne smatram da su zakinuti, dapače.
U to slobodno vrijeme postoji pregršt lijepih aktivnosti - svaki vikend izlet u prirodi od kojih navečer vide samo krevet, proljetni radovi na balkonu, sadnja cvijeća (pa mama ima uvijek najljepši balkon), druženje s prijateljima u obližnjem parkiću... nama je dan uvijek prekratak za sve aktivnosti, tim više jer su u vrtiću veći dio dana, bar 9 sati. Mjesta ovdje raznoraznim tabletima (ja tek neki dan saznala što je to!), kompjutorima, TV-ima i drugim tehničkim novotarijama za sada i nema. Kako će biti dalje -vidjet ćemo, za sada nek se nastavi ovako.

pa nedavno, prije niti mjesec dana, smo isto o ovome pričali, zar ne? da se ne ponavljamo.

http://forum.roda.hr/threads/87545-K...-na-kompjuteru

Citiraj:

---

Bojim se da ce se osjecati autsajderski ako nece imati mobitel i sl.

---

ne znam, dijete ti nema niti dvije godine, a tebe strah što će biti s njim u školi. meni to nije baš racionalno. :D

do škole možete svaki vikend i svako popodne trčati po livadama i šumama do mile volje. i uživati u prirodi, a ne bojati se tehnologije :mrgreen:

malo karikiram, kužim da želiš filozofski pristupiti problemu, no ne mogu si pomoć, ne volim taj strah od sadašnjosti, od onoga što nas okružuje :D

Ja isto mislim da su današnja deca previše pred ekranima, onako globalno i filozofski.
Lokalno, šta ja tu mogu osim da utičem na sopstvenu decu?
Kako je već napisano, ne pališ TV, ne daješ kompjuter, mobilni i ostale ekrane, izvedeš decu u prirodu-i nema problema.
Da li imaš istomišljenike ili ne-u ovome nema puno koristi od istomišljenika ako ih nemaš u svojoj okolini, zar ne?
Onda ti sama sa sobom treba da se dogovoriš da li ti je bitnije da dete ne bude pred ekranom ili da ne bude autsajder i kakav ti kompromis odgovara (kao i u svakoj situaciji kada tvoje mišljenje odskače od lokalnog mainstream-a.).
A da li će ti se deca u vrtiću i školi susretati sa ekranima van tvog blagoslova, na to ionako ne možeš puno da utičeš.

Moja mala sama naginje ka izlascima vani radije nego da gleda tv ili tsl. Ako smo doma, sama si okrene crtani ili plese i pjeva na djecje zborove, ali u momentu da je pitam zeli li van, automatski gasi tv i izabire bilo koju drugu predlozenu aktivnost..

Sto se tice zakinutosti za mobitele i sl. gluposti, a vec ima tih sl. gluposti, uopce me ne dira. Sama se probija svojom osobnoscu, a ne onime sto posjeduje.. Tako je zasad i tako cu nastojati da ostane..

Osobno nisam u tim djirevima svemirskih mobitela, koristim kantu od kompa i imam faze kada ga ne koristim po nekoliko mjeseci, takodjer se ne odvajam od knjiga..

Dijete se ugleda u ono sto roditelji cine, ne toliko u ono sto misle, pa prema tom nacelu gradim svoj utjecaj na nju.

Citiraj:

---

Doga prvotno napisa

Dijete se ugleda u ono sto roditelji cine, ne toliko u ono sto misle, pa prema tom nacelu gradim svoj utjecaj na nju.

---

Upravo sam ti ovo dosla napisati. Dijete ti je malo, ne treba mu ni tv ni mobitel. Moj ima 5,5 godina, ne igra igrice na kompjuteru, ne igramo ni mi. Isto nam je komp jako star, nemamo ni laptop ni tablet, jer ne zelimo, ne treba nam.
Kod nas je TV iskljucen -ali bas cijeli dan. Toliko ga malo i ciljano koristimo da zaboravim da postoji. Stalno smo vani, na izletima, u prirodi, u muzeju, posvuda.

Ti/vi ste svojoj djeci primjer. Ja poludim kad dodem kod nekoga, a tv gori kao pozadinski zvuk i tako po 10h dnevno. I to mi je jos bolje-da dijete bude mirno. Pogotovo u Hrvatskoj gdje je vecina djece dobrih 7-8h, ako ne i vise u vrticu. Razumijem ja to, roditelji su umorni, gladni, pa je tv za njih laksa opcija. Ali definitivno ne i bolja. Posao i umor ne smije biti izlika za sve.

Mobitel niti smije niti ga zanima. Pustimo djecu da budu djeca, da se igraju vani sto duze u danu.
TV i kino tu i tamo i to ciljano i kontrolirano. Ima tako divnih stvari za vidjeti i cuti na svijetu, u kazalistu, djecjem muzeju, parku, setnji gradom....

eh, mislite da ste na mukama vi koje ne volite tehnologiju (nekoliko mjeseci bez kompjutera? :-o to nisam doživjela otkad sam prvi put za njega sjela u osnovnoj)
moj muž i ja smo ljubitelji tehnologije i ekrana
e tu je tek izazov, paziti da dijete ne pretjera, a i sami znamo pretjerat

uglavnom, ne mislim da djeca nisu djeca ako koriste tehnologije
ni da se ne znaju igrati
preferiram pristup cum grano salis: pratiti dijete i njegove reakcije i pravila krojiti po tome

Meni je jednostavno smijesno da se TV kao jedan od "ekrana" naziva modom i novotarijom. Zar ne postoji od prije drugog svjetskog rata? Koliko je to ono, 75 godina "samo"?
Druga smjesna stvar mi je opreka knjiga koja "aktivira" mozak i igrica koja ga onda valjda - deaktivira ?! Koliko je tek onda meni deaktiviran mozak, i mojim kolgama na poslu, rodbini, prijateljima i ostalima koji smo svi igrali igrice :lol: Stvarno se zapitam da li su osobe koje pisu to ikad odigrale neku igru u zivotu.

Eto, ja cu nastaviti smatrati normalnim i razumnim da mi djeca nauce razliku izmedju laptopa i tableta kao i razliku izmedju kruske i jabuke, kao i ostale osnove koristenja danas svakodnevnih tehnologija, a tko to ne zeli uvijek se moze nadati da ce mu skolski sustav osposobiti dijete za funkcioniranje u 21 stoljecu (ja sam temeljem onog sto sam do sad vidjela odavno zakljucila da je bolje nauciti ih od pocetka ispravno nego kasnije ispravljati krive drine... )

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Meni je jednostavno smijesno da se TV kao jedan od "ekrana" naziva modom i novotarijom. Zar ne postoji od prije drugog svjetskog rata? Koliko je to ono, 75 godina "samo"?
Druga smjesna stvar mi je opreka knjiga koja "aktivira" mozak i igrica koja ga onda valjda - deaktivira ?!

---

Pa, naspram ljudske evolucije i istorije koja traje hiljadama godina, meni TV i dalje spada u kategoriju "novotarija" ako se gleda prilagođenost ljudskog mozga i tela na njegov uticaj-eto ljudska pismenost traje tek tričavih par hiljada godina više nego TV...
O razlici imeđu knjige i igrice bi trebalo poduže, čini mi se...
Da ne bude zabune, ja, MM i deca imamo totalno zavisničku crtu od ekrana-zato i mislim da nas treba ograničavati, aktivno.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Druga smjesna stvar mi je opreka knjiga koja "aktivira" mozak i igrica koja ga onda valjda - deaktivira ?! Koliko je tek onda meni deaktiviran mozak, i mojim kolgama na poslu, rodbini, prijateljima i ostalima koji smo svi igrali igrice :lol: Stvarno se zapitam da li su osobe koje pisu to ikad odigrale neku igru u zivotu.

Eto, ja cu nastaviti smatrati normalnim i razumnim da mi djeca nauce razliku izmedju laptopa i tableta kao i razliku izmedju kruske i jabuke, kao i ostale osnove koristenja danas svakodnevnih tehnologija, a tko to ne zeli uvijek se moze nadati da ce mu skolski sustav osposobiti dijete za funkcioniranje u 21 stoljecu (ja sam temeljem onog sto sam do sad vidjela odavno zakljucila da je bolje nauciti ih od pocetka ispravno nego kasnije ispravljati krive drine... )

---

Ne znam da li sam ja krivo shvacena (akonto spominjanja knjiga), ali nikako ih nisam spomenula u gore navedenom kontekstu - vec akonto vlastitog izbora i vlastitih navika.. tako volim i play-station (igre rasturam, btw :D), a volim i svoju kantu od kompa.. ali sam opcenito tehnoloski kromanjonac.

Naravno da je danas osnovno poznavanje kompjutora te tehnologije opcenito.. Nisam protivnik tehnologije kao ni bilo kakvog medija.. Dapace, a ako ce mi dijete naginjati ka tehnoligiji kao prema mediju kroz koji se najbolje izrazava, super!

Zasad mi mala kad smo doma pogleda TV, konta da komp nije kruska i prica na mobitel (zasad plasticni), dalje cemo vidjeti :D

Ja (bez čitanja vaših postova) imam svoj komentar...

Sad upravo jedva gledam, glumila sam danas mini vrtić- moja+2 starije curice. Dakle, 2godišnjakinja+ dvije od 5 i 6 godina. Bila sam animator i djevojčice su se divno zabavile. Trebala im je odrasla ruka da ih spriječi da se ozlijede slučajno, trebala im je odrasla glava da ih upozori na opasnost i odrasle sugestije što dalje kad jedna igra dojadi ili kad jedna igra ode u krivom smjeru i postane luda. Poblesave u sekundi.

Bilo je divno, bilo je vrijedno! Ja sam od onih koji će to jako često raditi radi svoje djece. Ne samo jednom već svaki dan kad uspijem naći djecu i lijepo vrijeme i dobro mjesto. E to je već umijeće spojiti!

Sve ostalo vrijeme kad smo same je upitno. Nekada stignem toliko se posvetiti, a nekada ne. Smiješno je, ali nekada mi provede 3-4 sata s dječjim pjesmicama i brojalicama i crtićima, a nekada ni sekunda ne prođe bez divnih igara. Čitam joj, izmišljam priče, pričam bajke, igramo se s postojećim igračkama, crtamo, plešemo, učimo brojalice, šetamo, tražimo djecu s kojom se igra... ma sto čuda.

Valjda se zato ne osjećam nimalo krivom kad mi nekada "padne sistem" i/ili kad mi treeeeeeba sva sloboda iz bilo kojeg razloga i kad ju pitam: macooooo? hoćeš da ti mama nešto pusti na laptopu? Hoćeš miffy, hoćeš teletabise, hoćeš pjesmice, hoćeš...

Bitno je da se ne pretjera, a KAD se pretjera :lol: da se ne ponovi tako skoro!!! :lol:

Zekana potpisujem, :yes: tak je i kod nas :mrgreen:

pobjeglo :mrgreen:

Ja sam kao dijete izasla pred zgradu sve skupa valjda tri-cetiri puta (a opet dovoljno da se istraumatiziram za citav zivot). Jer nisam imala drustvo i tesko sam ga pronalazila.

A priroda kao priroda mi nikad nije bila mrska.

Htjela sam reci, mislim da je ovdje faktor drustva vrlo vazna stvar.
M. bi sjedala pred tv-om s opustenom vilicom citav dan - dok joj ja ne serviram bolju zabavu. Izleti u prirodu savim dobro prolaze ako se citavim putem brblja. Sa njom, naravno.

A djetinjstvo sastavljeno prvenstveno od lova na leptire i penjanja na stabla: za to je potrebno imati druzbu Pere Kvrzice na raspolaganju.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Meni je jednostavno smijesno da se TV kao jedan od "ekrana" naziva modom i novotarijom. Zar ne postoji od prije drugog svjetskog rata? Koliko je to ono, 75 godina "samo"?
Druga smjesna stvar mi je opreka knjiga koja "aktivira" mozak i igrica koja ga onda valjda - deaktivira ?! Koliko je tek onda meni deaktiviran mozak, i mojim kolgama na poslu, rodbini, prijateljima i ostalima koji smo svi igrali igrice :lol: Stvarno se zapitam da li su osobe koje pisu to ikad odigrale neku igru u zivotu.

Eto, ja cu nastaviti smatrati normalnim i razumnim da mi djeca nauce razliku izmedju laptopa i tableta kao i razliku izmedju kruske i jabuke, kao i ostale osnove koristenja danas svakodnevnih tehnologija, a tko to ne zeli uvijek se moze nadati da ce mu skolski sustav osposobiti dijete za funkcioniranje u 21 stoljecu (ja sam temeljem onog sto sam do sad vidjela odavno zakljucila da je bolje nauciti ih od pocetka ispravno nego kasnije ispravljati krive drine... )

---

Nisam ja rekla da knjiga aktivira mozak, a igrica deaktivira. Rekla sam da kad čitaš knjigu (bez slika), mozak ti mora sam stvarati slike, povezivati odnose, dakle aktivno sudjeluje, dok kod npr televizora dobiješ gotovu sliku, priču, radnju..mozak je više na stand bye..

Ja nisam generalno protiv tehnologije, ali me zabrinjava problem pretjerane konzumacije iste. Jer su dokazane štetnosti. Mislim da svako dijete može u vrlo kratkom roku pohvatati sve izazove današnje tehnologije (tableti, mobiteli, kompjuteri-svi su otprilike slični za korištenje), pa mi se ne sviđa činjenica da današnje curice od 7 godina (umjesto da trče po parkiću i igraju se) sjede čoporativno na klupicama i gledaju u mob. I isto tako da su na fejzbuku i slično.

Citiraj:

---

annie84 prvotno napisa

Upravo sam ti ovo dosla napisati. Dijete ti je malo, ne treba mu ni tv ni mobitel. Moj ima 5,5 godina, ne igra igrice na kompjuteru, ne igramo ni mi. Isto nam je komp jako star, nemamo ni laptop ni tablet, jer ne zelimo, ne treba nam.
Kod nas je TV iskljucen -ali bas cijeli dan. Toliko ga malo i ciljano koristimo da zaboravim da postoji. Stalno smo vani, na izletima, u prirodi, u muzeju, posvuda.

Ti/vi ste svojoj djeci primjer. Ja poludim kad dodem kod nekoga, a tv gori kao pozadinski zvuk i tako po 10h dnevno. I to mi je jos bolje-da dijete bude mirno. Pogotovo u Hrvatskoj gdje je vecina djece dobrih 7-8h, ako ne i vise u vrticu. Razumijem ja to, roditelji su umorni, gladni, pa je tv za njih laksa opcija. Ali definitivno ne i bolja. Posao i umor ne smije biti izlika za sve.

Mobitel niti smije niti ga zanima. Pustimo djecu da budu djeca, da se igraju vani sto duze u danu.
TV i kino tu i tamo i to ciljano i kontrolirano. Ima tako divnih stvari za vidjeti i cuti na svijetu, u kazalistu, djecjem muzeju, parku, setnji gradom....

---

Slažem se s ovime što si napisala. Ja se ne brinem hoće li ona sa mnom i uz mene gledati u ekrane. Mene više brine to što će biti kada ode u neki kolektiv, a tamo valjda svi imaju mobitel, igraju igrice i sl..
Npr. imamo u rodbini isto male djece, pa se ponekad družimo ili kod njih ili kod nas. Ugl, pravilo je da kod njih (na velikom ekranu), obavezno radi tv i to jako glasno. Vidim svoju malenu djevojčicu kako se zagleda u blješteće boje i glasne zvukove, da zaboravi na djecu i na igru. Tako i oni. Imam dojam da bi, da ih ostavimo same na 15 min, zaboravili na igru i buljili u tv.
Brine me što znam da će imati prijateljice, prijatelje i da će se možda osjećati zakinuta u njihovom društvu kad oni budu pred njom vadili svoje mobitele i razmjenjivale slike ili što već djeca rade. Govorim o curicama od 5,6,7,8 godina. Budimo realni, djeca te dobi najčešće imaju mobitel i koriste ga vani.

Da, možda nije racionalno, ali brine me pomalo ta budućnost moje curice.

Djeca od 5,6,7, 8 godina imaju mobitele i koriste ih vani ?!
nisam primjetila , a imam djecu te dobi u kuci i blizini.
Neki sigurno imaju, ali u mojoj okolini vecina nema.

moj voli minecrart i ja ga pustim svaki dan da odigra.
to izgleda otprilike tako da dođe doma pojede, ponovi ako ima što za školu,
sjedne za komp i svako malo trči na balkon vidjet je li se ekipa skupila.
čim uoči prvog ili prvu, leti van, ne ostaje za kompom.
tu kod nas ima stvarno hrpa djece, jako su puno vani i igraju se,
još uvijek im je draža igra s ekipom, nego tehnologija.
nemam strah od tehnologije, niti od buljenja u ekran,
sve dok to ne traje od nemila do nedraga (kad je bolestan, može i to),
na kraju krajeva i ja volim buljit u to čudo,
a tek što volim igrice :sp:

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Ma doma mogu kontrolirati njen zivot,ali bojim se kada krene u vrtic i skolu. Mislim da djeca vole pripadati skupini i po svemu oponasaju jedni druge. Bojim se da ce se osjecati autsajderski ako nece imati mobitel i sl. To naravno ne znaci da ce ga dobiti,ali vec sad razmisljam kako cu izvesti to sve a da ne ostane zakinuta. Mogu ju ja odgajati u stilu da zna da nisu svi isti,ali sumnjam da ce to biti vjerodostojno ako jedino ona bude razlicita. A i voljela bih znati da postoji jos roditelja koji razmisljaju kao ja. :)

---

U praksi ti to izgleda tako da djeca koja nemaju mobitel vire preko ramena onima koji ga imaju i žicaju ih da im posude da i oni malo igraju igricu :mrgreen:
U školi. U vrtiću nitko nije imao mobitel niti je bilo razgovora o tome, tako da se ne treba plašiti toliko unaprijed.
Moj je dobio mobitel s 10 godina, među zadnjima u razredu. Ali nisam primijetila da se zbog toga osjećao kao autsajder (iako je stalno svrdlao po tom mobitelu, dok ga napokon nije dobio, ali ne zbog autsajderstva nego je htio imati svoj ekrančić).
Ako se baš brineš oko autsajderstva, ono ne završava s kupovinom mobitela, jer slijede usporedbe tko ima kakav model. Moj često dobije komentar da mu je mobitel "jadan" ili "pišljiv" zato što nije iPhone ili Samsung. Tako da i oko toga treba porazgovarati s djetetom, kad dođe vrijeme za takve teme (16 mjeseci je definitivno puno prerano za takve brige!).

A na temu količine ekrana u dječjem životu... mogla bih se žaliti i gunđati do prekosutra, ali situacija je takva kakva jest. U njihovom životu tehnologija definitivno ima veću ulogu nego što je imala u našem. To ne znači da se današnja djeca ne znaju igrati vani. Nije to ili-ili. Većina ih voli i jedno i drugo.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

To ne znači da se današnja djeca ne znaju igrati vani. Nije to ili-ili. Većina ih voli i jedno i drugo.

---

x
sve moje zabrinutosti rasplinule su se zadnja tri proljetna dana kada su moj sin i njegov frend doslovno od jutra do mraka u dvorištu

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

U praksi ti to izgleda tako da djeca koja nemaju mobitel vire preko ramena onima koji ga imaju i žicaju ih da im posude da i oni malo igraju igricu :mrgreen:
U školi.

---

Ali doslovno :mrgreen:

meni nije problem kad je lijepo vrijeme i može se ići vani. ipak, kao što su cure rekle, izlazak vani ima prednost nad ekranima. problem je naći zabavu doma kad se ne može vani, a da je jednako atraktivno kao uvijek dostupni komp. to je malo teže.
sad smo za uskrs bili tri dana kod prijatelja na cresu, bilo je puno djece, i vrijeme smo provodili tako da smo: kuhali i jeli, preko dana planinarili i brali šparoge. a navečer igrali pictionary do besvjesti i nazad :mrgreen:
a kuća bez wifi-ja :lool:
nisu mogli ni fejs čekirati, tu i tamo ipak jesu, al jako malo.
i nikome nije falilo.
normalno, u običnim danima to nije tako.
i zato je rješenje - opeteretiti tinejđere obavezama, da se što manje svađate oko toga kako provode slobodno vrijeme. hbg, i ja bih jako voljela da on čita. al ne čita. jedva lektiru pročita.

inače, bilo je puno djece. a ovi veći, od 13 na dalje, sve shvaćaju strašno natjecateljski. i onda sve prolazi.
kad beru šparoge - cilj je ubrati ih više od mene. kad planinare - cilj je doći prvi. a pictionary...majko moja, ko da im život o tome ovisi. sto puta smo se na pas mater isposvađali. i onda iz ponova. ne moš ih pobijedit da se na glavu postaviš.
ne priznaju ni male varijacije na pravila. ono, malo pantomima.
hoću reći, ako imate takvo dijete - tu vam može biti catch da ih navučete na aktivnosti koje vama pašu :mrgreen:

sad sam se sjetila sebe i frendice kad smo imale 18 godina, to smo ljeto igrale simse
i izađemo navečer vani i komentiramo "vidiš li i ti ljudima iznad glave plusice kako im raste social?" :lool:

da, ja kod mojih, u odnosu na sebe, vidim boravak na kompu i mobitelima nauštrb citanja knjiga, ja sam citala, oni su na kompu; jednako, i ja kao dijete i oni (posebno veliki) voli s društvom biti vani, po cijele dane ako je prilike...

moja definitivno jako voli ekrane i ja bi ju nazvala ekranoljubac, kao što sam ja svaki slobodan trenutak čitala knjigu ona gleda u ekran.
S tehnologijom su nam došli ekranoljupci :mrgreen: Najviše sluša muziku, gleda spotove, serije. Onda neke filmiće za izradu kreativnih stvarčica, pa malo malo osvane nešto u sobi. Uglavnom neki od ekrana joj je stalno na tapeti. A u ponudi doma ih ima hrpa jer su nama ekrani alat za posao koji često i doma moramo raditi.
I kako tehnologija galopira tako se granica spušta puno niže. U vrtićkoj dobi moja je jako malo bila izložena ekranima. Nije bilo svakodnevnog gledanja tv, nije bilo tableta, pametni mobiteli su tek postajali pametni :mrgreen:, računalo smo mi koristili, no to je bilo i za posao pa joj nismo nudili. I zapravo nije ni imala priliku biti toliko pred ekranima. Došli bi iz vrtića oko 5. Malo druženja, malo spremanja, malo igranja, malo parka i eto ti vrijeme za spavanje.
Ovo sad je druga priča kad je ona dio dana sama doma, a ekrani su svuda oko nje. A i kuda god krene tu su, bilo s prijateljicama van, kino na izlet. Recimo na školskim izletima u busu sigurno je većina ruku na mobitelima. Mi smo to malo prolongirali jer internet ima samo preko wifi no i to nam kuca na vrata.

Citiraj:

---

andream prvotno napisa

Dijete moje prijateljice, školarka, kad god sjedi s nama "na kavi", uopće ne priča, nego bulji u mob i igra igrice. Dijete mog brata, kad dođemo, "visi" za kompom, kažu oni, pusti ga, bar će biti mira.
Ne komentiram to s njima jer i inače nisam tip da "dijeli savjete" jer se to često pogrešno tumači, ali iskreno ne mogu zamisliti svoje u takvim situacijama. TV gledamo malo u odnosu na druge, jer se oni u pravilu ne odvajaju od ekrana i zaboravljaju na sve drugo dok je upaljen, kako sam primijetila. Za mob i ne znaju što je osim za zvanje. Igrice - "gameri" sigurno neće postati jer jednostavno, neće ih igrati. Bar ne u ovoj dobi. Kako netko reče, u silnim satima kod čekanja kod dr, duge vožnje autom - postoje knjige. I pričalice živim jezikom. Ne smatram da su zakinuti, dapače.

U to slobodno vrijeme postoji pregršt lijepih aktivnosti - svaki vikend izlet u prirodi od kojih navečer vide samo krevet, proljetni radovi na balkonu, sadnja cvijeća (pa mama ima uvijek najljepši balkon), druženje s prijateljima u obližnjem parkiću... nama je dan uvijek prekratak za sve aktivnosti, tim više jer su u vrtiću veći dio dana, bar 9 sati. Mjesta ovdje raznoraznim tabletima (ja tek neki dan saznala što je to!), kompjutorima, TV-ima i drugim tehničkim novotarijama za sada i nema. Kako će biti dalje -vidjet ćemo, za sada nek se nastavi ovako.

---

bas mi je drago da slicno razmisljamo andream.
i moj balkon je pun cvijeca evo stavili smo novu zemlju posadili dalije i cherry rajcicu pa cemo onda prkose i ostalo.

bas su me rastuzile prve 2 recenice tvog posta :-(

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

problem je naći zabavu doma kad se ne može vani, a da je jednako atraktivno kao uvijek dostupni komp. to je malo teže.

---

S ovim se slazem u potpunosti.. i mislim da je upravo to jedan od vecih problema.

Mislim, potpuno vam je jasno da se izvan Hrvatske ocekuje informaticka pismenost u skoli?
Da se djeca sluze racunalima od polaska u skolu ( koji je raniji nego kod nas).
Gledam tehnicki za 6 razred od svog klinca i ne vjerujem... Lekcija sluzenje racunalom. I odgovori na pitanja : kako se pali, kako se kopira, kako se uvecava tekst.
pitanja i odgovori a) b) c) d)
i mislim da se netko zeza.
Sto ne bi bilo logicno i pozeljno da tu vjestinu i znanje pokazuju na racunalu, nego suhoparno odgovaraju na pitanja?!
u skoli se pristupa racunalima jednako kao i prije 30 godina kad sam ja isla u skolu.
a onda kad se na burzi rada zavrsi poslodavac ocekuje da konobar u kaficu ili prodavacica u ducanu suvereno vlada barem osnovnim programima.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Mislim, potpuno vam je jasno da se izvan Hrvatske ocekuje informaticka pismenost u skoli?
Da se djeca sluze racunalima od polaska u skolu ( koji je raniji nego kod nas).
Gledam tehnicki za 6 razred od svog klinca i ne vjerujem... Lekcija sluzenje racunalom. I odgovori na pitanja : kako se pali, kako se kopira, kako se uvecava tekst.
pitanja i odgovori a) b) c) d)
i mislim da se netko zeza.
Sto ne bi bilo logicno i pozeljno da tu vjestinu i znanje pokazuju na racunalu, nego suhoparno odgovaraju na pitanja?!
u skoli se pristupa racunalima jednako kao i prije 30 godina kad sam ja isla u skolu.
a onda kad se na burzi rada zavrsi poslodavac ocekuje da konobar u kaficu ili prodavacica u ducanu suvereno vlada barem osnovnim programima.

---

Baš tako.
Živimo u doba kada je informatička "pismenost" nužna i nemonovna. Tehnologija nije loša stvar, ali treba naučiti dijete kako da je pravilno koristi.

Slažem se, samo treba klincima osvijestiti da igranje igrica na mobitelu ili tabletu nije isto što i informatička pismenost :mrgreen:
A kod igranja online igrica i chatanja na istima, nije loše podučiti ih i bontonu. Imali smo u kući primjere vrlo ružnih razgovora među djecom na tim online igricama, koje je MM pokušao riješiti na najbolji mogući način, ali je naišao na zid nerazumijevanja kod drugih roditelja.