Danasnja djeca-previse ekrana,premalo igre?!

[annie84]

Dijete se ugleda u ono sto roditelji cine, ne toliko u ono sto misle, pa prema tom nacelu gradim svoj utjecaj na nju.

Upravo sam ti ovo dosla napisati. Dijete ti je malo, ne treba mu ni tv ni mobitel. Moj ima 5,5 godina, ne igra igrice na kompjuteru, ne igramo ni mi. Isto nam je komp jako star, nemamo ni laptop ni tablet, jer ne zelimo, ne treba nam.
Kod nas je TV iskljucen -ali bas cijeli dan. Toliko ga malo i ciljano koristimo da zaboravim da postoji. Stalno smo vani, na izletima, u prirodi, u muzeju, posvuda.

Ti/vi ste svojoj djeci primjer. Ja poludim kad dodem kod nekoga, a tv gori kao pozadinski zvuk i tako po 10h dnevno. I to mi je jos bolje-da dijete bude mirno. Pogotovo u Hrvatskoj gdje je vecina djece dobrih 7-8h, ako ne i vise u vrticu. Razumijem ja to, roditelji su umorni, gladni, pa je tv za njih laksa opcija. Ali definitivno ne i bolja. Posao i umor ne smije biti izlika za sve.

Mobitel niti smije niti ga zanima. Pustimo djecu da budu djeca, da se igraju vani sto duze u danu.
TV i kino tu i tamo i to ciljano i kontrolirano. Ima tako divnih stvari za vidjeti i cuti na svijetu, u kazalistu, djecjem muzeju, parku, setnji gradom....

[AmaranthQuinoia]

Upravo sam ti ovo dosla napisati. Dijete ti je malo, ne treba mu ni tv ni mobitel. Moj ima 5,5 godina, ne igra igrice na kompjuteru, ne igramo ni mi. Isto nam je komp jako star, nemamo ni laptop ni tablet, jer ne zelimo, ne treba nam.
Kod nas je TV iskljucen -ali bas cijeli dan. Toliko ga malo i ciljano koristimo da zaboravim da postoji. Stalno smo vani, na izletima, u prirodi, u muzeju, posvuda.

Ti/vi ste svojoj djeci primjer. Ja poludim kad dodem kod nekoga, a tv gori kao pozadinski zvuk i tako po 10h dnevno. I to mi je jos bolje-da dijete bude mirno. Pogotovo u Hrvatskoj gdje je vecina djece dobrih 7-8h, ako ne i vise u vrticu. Razumijem ja to, roditelji su umorni, gladni, pa je tv za njih laksa opcija. Ali definitivno ne i bolja. Posao i umor ne smije biti izlika za sve.

Mobitel niti smije niti ga zanima. Pustimo djecu da budu djeca, da se igraju vani sto duze u danu.
TV i kino tu i tamo i to ciljano i kontrolirano. Ima tako divnih stvari za vidjeti i cuti na svijetu, u kazalistu, djecjem muzeju, parku, setnji gradom....

Slažem se s ovime što si napisala. Ja se ne brinem hoće li ona sa mnom i uz mene gledati u ekrane. Mene više brine to što će biti kada ode u neki kolektiv, a tamo valjda svi imaju mobitel, igraju igrice i sl..
Npr. imamo u rodbini isto male djece, pa se ponekad družimo ili kod njih ili kod nas. Ugl, pravilo je da kod njih (na velikom ekranu), obavezno radi tv i to jako glasno. Vidim svoju malenu djevojčicu kako se zagleda u blješteće boje i glasne zvukove, da zaboravi na djecu i na igru. Tako i oni. Imam dojam da bi, da ih ostavimo same na 15 min, zaboravili na igru i buljili u tv.
Brine me što znam da će imati prijateljice, prijatelje i da će se možda osjećati zakinuta u njihovom društvu kad oni budu pred njom vadili svoje mobitele i razmjenjivale slike ili što već djeca rade. Govorim o curicama od 5,6,7,8 godina. Budimo realni, djeca te dobi najčešće imaju mobitel i koriste ga vani.

Da, možda nije racionalno, ali brine me pomalo ta budućnost moje curice.