Preživjeti roditeljstvo - izazovi i ljepote suživota sa vlastitom djecom (3+ godina)

Imam dvoje divne djece, pametnih momčića koji svakog dana nauče nešto novo. Njihova me ljubav ispunjava u potpunosti, nasmiju me do suza, zbližavaju sa MMom, daju mi novu mudrost.
Ali žene moje, ovo nije normalno!

Pročitala sam ovaj članak http://www.roditelji.me/blog/2015/07...oru-bez-seksa/ i skužila sam da je žena 100% u pravu. Suosjećam s njom (ok, osim dijela o mužu kojeg sreće u prolazu, moje iskustvo je dijametralno suprotno).
Dakle, živim na moru, vani je cca 36 stupnjeva u ovom momentu, sjedim pod klimom i pokušavam raditi, ali ne mogu prestat razmišljati kako sam fizički umorna. Dižem se vrlo rano (oko 6, 6 i pol) da bih imala bar sat vremena za sebe. Nije to neko bogtepitaj kakvo posebno vrijeme, al me u to vrijeme nitko ne mamače, nitko ne požuruje i nitko ništa ne treba. Sama odlučim hoću li meditirati, piti kavu ili slagat robu iz sušilice. Odem na posao, stranke žele svoje, obitelj treba svoje (apoteka, drogerija, dućan itd), odradim koliko mogu. Dođem doma, a oni čim čuju ključeve kako ubadaju u bravu iskaču kao dvije nindže i deru se Mama je došla. I tu počne. Mama, daj mi ovo, mama -daj mi ono. Ja bi na more, ja bi jeo kruh i nutelu, nebih povrće (kmeeeeeeeeeeeee - ne želim povrće), neće braco dirat moju bocu, kmeeeee neće braco grli mamu, kmeeeee želim uzeti vani nešto što se ne smije, kmeeee želim druge hlače. I tako do nemila sve dok ne izađemo iz stana. E kad izađemo, ovaj bi u park, onaj bi na more, ovaj bi na lijevo, onaj bi na desno. Nije u pitanju hoće li kmečati ili ne, pitanje je samo koji od njih će kmečati i koliko glasno. Hoćemo li napraviti potočić od suza ili cijelu rijeku.
Dolazimo na plažu - bacam se na kamenje i skidam ih najbrže što mogu, ali opet kmeeee - ja ću prvi, ne on će prvi. Ja bih rukavice, zašto on ima šlauf. Itd itd.
Van iz mora se izlazi pod prijetnjama (što god smislim u tom trenu). Cijelo kupanje ponavljam - nemoj špricat tetu, pazi da kamenom ne pogodiš dijete, to nije tvoja kantica, moraš vratiti igračku - ovo dijete ide doma.
Dolazak doma - neću u tuš, neću večeru, želim tablet - kmeee, zašto ne može tablet.
Ako i uspijem pogledom sresti muža, koji spašava to malo neuništene imovine po kući, zagrlim ga i pogađate što - kmeeeee - neće mama grlit tatu.
:cupakosu:
Gdje mi je igračka, daj mi autić, braco nemoj me tući, dijete nemoj me tući...
Ako vam se ovaj post kaotičan želim da znate da sam ublažavala stvarno stanje stvari.
I sad se pitam jesam li totalno nešto zaribala ove prve tri, da su sad oni ovako nabrijani, da se tako nadmeću i natječu, da samo pitaju i traže, cendraju sa i bez razloga, slušaju malo i rijetko, viču ničim izazvani, urlaju ako postoji i najmanji razlog. Sreća moja najveća je što spavaju kao topovi, a kad spavaju oni spavamo s njima - MM i ja - hvatamo malo odmora.
Špricaju vodu sa svih slavima, prevrću suđe, sakrivaju jedan drugome igračke. Ma dva tornada!
Lastane, jesam li ja normalna i ima li izlaza još u ovom desetljeću?

moj ima 10 godina i zadnjih par mjeseci je sam u svojoj sobi, vrata zatvorena.

eto i ja sam dozivjela, dozivjet ces i ti. ali ja bi, zasto ona, moje je, nedaaaaaam. makni se...... i dalje cujem, cesce nego imam zivaca.
navodno to prestane kad se odsele :raspa:

Ja imam samo jedno, pa sam doživjela bar duplo manje toga.
Ono što bih ti savjetovala je jedno kratko i odrešito "dosta!" bar jednom dnevno.
Recimo, kad dođeš s posla, pa bi malo odmorila, a jedan bi ovo, drugi ono. E, ne može, treba i mami odmora. Ne obraćajte mi se sljedećih pola sata, ne zanima me ništa, nema me.
Bez grižnje savjesti! Ništa neće nikome biti.

joj, ja se nikako, al nikako ne mogu uživjeti u te žalopojke oko godišnjeg odmora :mrgreen:
naravno da me i sad nanerviraju, a kamoli nekad su bili manji. i m je jako zahtjevna bila, a bome ni njen brat nije bio puno bolji samo sam zaboravila.

al po ljeti je sve lakše nekako. kad si na godišnjem.

imam tu sreću da ljetujem u malom mjestu, s jako puno poznatih i puno djece.
tako da djecu ni ne osjetim na plaži. a naročito od kad su naučili plivati. dok su imali rukaviće sam ih stalno morala gledati. a sad ni to. al dobro, gledanje djeteta dok je u moru, i nije neka velika muka, budimo realni. a već sigurno 2-3 godine mogu komotno cijelo popodne čitati knjigu na plaži. recimo da dođemo oko 5, do 8 si na miru.
ne gnjavim ih da se presvlače u suho, ne gnjavim ih da izlaze iz mora, ne gnjavim ih da ne skaču, ne gnjavim ih da ne plivaju daleko. od 5 do osam su uglavnom u moru (ok, sad pričamo samo o m, ali i o j kad je bio manji) s izlascima za pojesti sladoled, nešto popiti, ako i to. oni ne gnjave nas jer imaju svoje društvo. družiš se s njima samo iz gušta, kad ti se hoće :lool:
dalje, tuširanje. zašto se moraju nakon mora tuširati? čisti su, niš i neće biti od soli. to je provjereno.
neće večeru? nek ne jede, šta sad, pojesti će nešto vani, jedan slanac. drugi dan spečem palačinke, pa jedu večeru.
tablet? zašto ne smije tablet? cijeli dan su na moru, šta će im bit od malo igrica na tabletu.
hm, dođe mi da napišem priručnik za vas izvan sebe - kako si olakšati ljetovanje s djecom. :lool:
mislim, ova peglu nosi u apartman. PEGLU!?

Kad uhvate 5 g., igrat ce se dugo i smisleno zajedno, poceli bi i prije da je jedan stariji i vođa.
Da mojima pomognem (6 i 2 g.) svojedobno sam im izradila natpis za vrata NE ULAZI, IGRAMO SE! :mrgreen:

Neprimjerena ponasanja moras sankcionirati odmah, ako treba napraviti scenu i otići iz parka ili plaže, napravi to.

Dakle , biti ce bolje.
To je dobra vijest.

Losa je da ce biti bolje za jedno 10 godina kad budu dane provodili ustekani na racunalo ili mobitel.
:mrgreen:

Za pocetak predlazem da kao dnevnu rutinu uvedes pola sata kavice ( i jedan pelin) nakon posla , a prije ulaska u kucu.
:mrgreen:

Inace, meni je nakon zahtjevnog posla punog komunikacije pomagalo brzo i zustro hodanje do kuce u trajanju od barem 30 minuta. Pomaze da se isprazni glava.

A ljetovanja s mlađom prva dva ljeta (1,5 i 2,5 g.) svodila su se na trcanja za njom jer se bas nikad nije zaustavljala, krenula bi u đir plažom pa onda dalje, uzaskale, pa na cestu, pa u grad, pa do Zagreba...
Dvije godine u more ulazila NIJE.
Mlađa je, srećom, oduvijek kopala gdje si je ostavio, do Australije ako treba.

:lol:
kopala :lol:
je, ta trčanja dok ne znaju plivati jesu malo naporna. pravilo - što prije, a do 5. godine svakako, ih naučiti plivati da ne brineš ako slučajno padnu u more.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

A ljetovanja s mlađom prva dva ljeta (1,5 i 2,5 g.) svodila su se na trcanja za njom jer se bas nikad nije zaustavljala, krenula bi u đir plažom pa onda dalje, uzaskale, pa na cestu, pa u grad, pa do Zagreba...
Dvije godine u more ulazila NIJE.
Mlađa je, srećom, oduvijek kopala gdje si je ostavio, do Australije ako treba.

---

Zvuči poznato...s tom razlikom da je kod nas stariji kopao, a mlađi jurcao.

Mi smo se usudili otići na more s djecom kad su bili u dobi 1 i 2 godine (dok mlađi još nije hodao, pa nije mogao uteći). Iduće dvije sezone smo preskočili jer JA TO NISAM MOGLA fizički izdržati, a bome ni psihički.

Za mame djece te dobi - da, ima dobrih vijesti - bit će bolje kako sirius kaže. Mi smo sad također u fazi da bi se djeca rado zabila u računala i sobu, aliiii dobiju popis radnih zadataka (zapravo, sami si ga naprave) i očekuje se da to bude napravljeno dok mi dođemo s posla. Nije uvijek sjajno - jučer sam morala mlađega pobrati na red jer je ostavio pidžamu na podu u kupaoni, ali to je zapravo sitnica. Istina je da ide na bolje. U ovoj dobi obično bolje ide igranje na kartu srama "Što bi osoba xy rekla da vidi kako si ostavio stvari?" :mrgreen: Jurnjava za djecom sad je davna prošlost. Sad smo baš u krasnom međuprostoru - sami sebe servisiraju, a još ne traže noćne izlaske. Uživamo dok možemo, jer čini mi se da je i ta faza pri kraju.... Ali to je život.

cvijeto, ti bi stvarno trebala napisati jednu knjigu "kako se ne živcirati" :mrgreen:
ja bih je svima preporučila

[QUOTE]

Citiraj:

---

Sumskovoce;2790681

Dolazimo na plažu - bacam se na kamenje i skidam ih najbrže što mogu, ali opet kmeeee - ja ću prvi, ne on će prvi. Ja bih rukavice, zašto on ima šlauf. Itd itd.
Van iz mora se izlazi pod prijetnjama (što god smislim u tom trenu). Cijelo kupanje ponavljam - nemoj špricat tetu, pazi da kamenom ne pogodiš dijete, to nije tvoja kantica, moraš vratiti igračku - ovo dijete ide doma.
se tako nadmeću i natječu, da samo pitaju i traže, cendraju sa i bez razloga, slušaju malo i rijetko, viču ničim izazvani, urlaju ako postoji i najmanji razlog.[/QUOTE prvotno napisa

Možda imate na izbor plažu na kojoj nećeš morati cijelo vrijeme opomionjati? Negdje gdje nema puno ljudi. I drugo, trogodišnjaci se već mogu sami igrati. Da probaš leći ili sjesti na ručnik i pustiti ih da se sami zabavljaju? Svaki dan malo duže. Kaži da si umorna i da moraš odmoriti a oni neka se igraju. Možda upali ako budeš dovoljno odlučna.

---

Da li se ovako kao u zadnjoj rečenici ponašaju uvijek, i kad nisi ti s njima? Ili je to rezervirano za mamu.

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Ono što bih ti savjetovala je jedno kratko i odrešito "dosta!" bar jednom dnevno.
.

---

Apsolutno potpisujem.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

mislim, ova peglu nosi u apartman. PEGLU!?

---

Valjda se radi o pegli za kosu :mrgreen:

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Neprimjerena ponasanja moras sankcionirati odmah, ako treba napraviti scenu i otići iz parka ili plaže, napravi to.

---

I ovo je jako dobar savjet, potpisujem.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

"Što bi osoba xy rekla da vidi kako si ostavio stvari?" :mrgreen: Jurnjava za djecom sad je davna prošlost.

---

Ovo kod mene ne bi palilo, jer mene nije briga što bi xy rekao o bilo čemu, pa nije ni moje potomke :)

a živciram se ja, šta ti je.
samo što volim ljeto :mrgreen:

Ja bogami nisam normalna.. na plažu nosim jedan ručnik za nas dvije i eventualno voće ako nam ga moja stara ubaci u torbu. Ja bi i na to zaboravila.
Naravno, uvijek prvo provjerim imam li bar 20 kn u birc nakon plaže. :mrgreen:

Istina, nosim i te rukavice za plivanje... a igra se igračkama koje posudi na plaži, kamenjem, štapićima...

Samo što sumskovoce nije na godišnjem nego radi sa djecu na kupanje vodi nakon posla, što stvarno nije baš tako lako po ovim temperaturama, osim toga u pitanju su dva djeteta iste dobi koja su se očito navikla natezati i svađati.
Ja bih ti, sumskovoce, sugerirala da se koji dan odmoriš, ne moraju djeca svaki dan ići na more, uvjeti vani su stvarno kao elementarna nepogoda, uključi djeci koje popodne nekakav crtić, ili smisli neku igru u stanu, pa se odmori (nadam se da imate klimu).

Pa baš zato ne mora ništa nositi kad su blizu doma.

A odmor je svakako preporučljiv.

Ma, stvarno, uvek se oduševim koliko je prelepo vaspitane dece na ovom forumu!
I fantastičnih bratsko-sestrinskih odnosa...
Evo, ja nisam trenutno ni blizu mora, deca su mi 6g i skoro pune 4g - i svaki dan imamo bar sat vremena predstave kao kod šumskovoće. Mlađi je katastrofično posesivan i i lak na fizičkom obračunavanju, i ne, sigurna sam da TO nije video od roditelja, niti dobio odobravanje od nas.

Starija koristi mlađeg kao žrtvu učenja međuljudskih odnosa-tj. manipuliše, laže, prkosi, takmiči se i generalno vežba ostale za život neophodne socijalne veštine :roll:, i ne, ni njoj ne odobravamo to.

Laganje, prkošenje, ismevanje i ostale lepote se u našem slučaju kupe iz vrtića i sa crtaća. I da, moji natprosečno brzo usvajaju ono što ne vide kod kuće, čak bih rekla da ih ti obrasci ponašanja fasciniraju.

Sve u svemu, uz sav naš trud, imam dvoje dece koji su nekad čisti anđeli, obožavaju se i mogu satima da se igraju, a nekad su dvoje nevaspitanih divljaka za koje nemam pojma odakle im tolika kompetitivnost, jer ni ja ni muž je nikad nismo potencirali.

I nisu oni toliko ni nevaspitani niti neposlušni, koliko sam ja više umorna od te njihove potrebe da se takmiče, isprobavaju granice i kvare sebi i nama upravo to vreme koje bismo mogli teoretski lepo provesti zajedno- ali, ne, uvek jedno nađe zašto da gunđa, jer naravno, uvek hoće suprotne stvari, jer su totalno različitih karaktera...

U našem specifičnom slučaju, mislim da smo tačno mi, roditelji, dosadili deci - ali to je nepromenljivo kod nas, jer se niko drugi od rodbine ne otima da ih pričuva.

Glede odmora, ja stalno na plaži vidim djecu svih dobi kako se dreče, vrište, nezadovoljni su, roditelji viču na njih, svađaju se, daju kazne - sve u svemu, zaključujem da su to more sunce i vrućine zlo koje loše djeluje na djecu i obiteljske odnose.

Pulinka, pa nisu djeca uvijek pristojna, nego sad, s odmakom (moji su 11 i 7) vidiš da si više od pola toga što je bilo grozno zaboravila i da ubireš plodove neke svoje dosljednosti i biol.činjenice da su djeca veća.
Meni je itekako ostala posljedica odgoja teškog hiperaktivnog djeteta - fitilj mi je toliko kratak da ga ni nemam - vidim vatru i već plamtim. Voljela bih biti cool mama, kakvih par poznajem, da mogu nadugačko i naširoko raspravljati i po 100.put uvjeravati i da sam uvijek čila, vedra i dostupna. A nisam.

Ja isto živim na moru i nakon posla idem na plažu sa svojim momcima. I meni je to suuuper. Naravno, oni se tuku, viču, otimaju, piške i svašta nešto, ali eto ja na tragu cvijete.
Dakle, savjeti za šumskovoće.
Nosi se jedan odrasli i jedan dječji ručnik, gačiće za presvuć djecu po završetku kupanja, voće, nešto konkretnije za pojest, voda i knjiga.
Djeca nemaju nikakve kolutove, rukavice, kantice, lopatice. Tako manje nosiš, smanjuješ vjerojatnost da se posvade ili da odlutaju jer djeca te dobi bez rukavica odu dublje nego li mogu stajat tri puta, a nakon toga stoje u plićaku.
Kupaš se ne gdje je tebi najljepše, već gdje se ostala lokalna djeca kupaju kako bi tvoji imali društvo.
Ne presvlačiš, osim na odlasku kući.
Ne zoveš ih da izađu iz mora dok ne krećeš kući.
Ne reagiraš na sitne provokacije, već čitaš knjigu.
I za kraj, naravno da ima teških trenutaka, ali ako ti je svaki dan napor s njima ići na plažu, a živiš na moru, moraš nešto promijenit. Nekako ne dopustit da ti život, onaj svakodnevni s njima, bude napor.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Meni je itekako ostala posljedica odgoja teškog hiperaktivnog djeteta - fitilj mi je toliko kratak da ga ni nemam - vidim vatru i već plamtim. Voljela bih biti cool mama, kakvih par poznajem, da mogu nadugačko i naširoko raspravljati i po 100.put uvjeravati i da sam uvijek čila, vedra i dostupna. A nisam.

---

Tako nekako se ja trenutno osećam, istrošena...
I ja sam već zaboravila bar pola groznih stvari, pa se nadam da ću i ovo :mrgreen:.
Ali stvarno je problem u onome što casa kaže-da su mi neke obične stvari postale napor. Pa uvaljujem decu mužu da ih vodi do parka jer me hvata muka od već poznatih scenarija...

Kao prvo sjajne ste. Eto me na kaucu, crtani su upaljeni i danas se ne ide na more. Imam klimu i super mi je :) Jos nisam cula ni jedan kme od kad sam dosla doma.
Vodim ih na plazu savrsenu za djecu, kamencici i molom ogradjen bazen, najbliza mom stanu. Uzmem po jedan rucnik za svakog od nas, bocu vode za svakog, suhe kostime, kljuceve i sat. Kantice i lopatice si tegle sami. Rukavice i slauf raspusem svaki dan. Dakle to je minimum za nas 3. Lovu ne nosim jer eto stedim na sitnim zahebancijama. Uzmem i snitu kruha i nutele za njih. Imaju drustvo, vecinom djeca koja su cesto tamo i znaju se zaigrat po pol sata. Kad imam mengu ne moram se uopce kupat. Mislim da je moj problem sto bi najradije da mi se djeca lijepo ponasaju i ne urlaju. A sva djeca zaurlaju bar jednom tijekom kupanja, al ja cujem samo svoje. Vise puta sam ih naprasito odvela doma kad je ponasanje izmaklo kontroli, al me i to nasekiralo za riknut.
Ove vrucine su nepodnosljive, a djeca su nervozna mislim da nije toliko pakleno da bi se puno ljepse ponasali. Najgore mi je kad mi drugi roditelji kazu kako su mi decki dobri. Ahahahhaahhhaaa jesu da.
I Beti, najcesce je to divno ponasanje rezervirano za mene. Sa nonicima su puno poslusniji.
Nekad sam iscekivala da odrastu da ih ne moram vise vodit iskljucivo u ogradjeni park, sad sam docekala i iskreno puno je lakse ali se promijenilo sve. Sad ih odgajam, dok sam se prije brinula za puko prezivljavanje

Kod mene je uglavnom kljuc u tome kako se ja osjecam. Ako sam ja napeta/ tjeskobna sve mi smeta i imam osjecaj da nikako na zelenu granu s njima. Pa se krivim. I osjecam jos gore. Ako sam ja mirna i zadovoljna onda me ne tangira nista, sve sukobe rjesavam bolje od Angele Merkel i cudom se cudim ljudima koji se zivciraju na go. Jedino sto unatoc mom velebnom uvidu ne mogu sebe uvijek natjerati u mir. Zavidim Cvijeti na ocito iznimno stalozenoj strukturi.

joj, čitam opet šta sam to napisala da me tako zen doživljavate.
a nisam, ne toliki sigurno.
biće da je moj problem ipak u onome "pamtim samo sretne dane" :lool:

Nekako uvijek imam respekt prema roditeljima blizanaca ili djece s malom dobnom razlikom, to mi se čini da je poseban set situacija o kojima malo znam, ali evo ipak i dva moja komentara.
Prvi je da se ne treba opterećivati potrebom da djeca budu jako pristojna. Naravno da ih treba učiti pomalo pristojnosti, da budu pristojni kad odrastu. Šumskovoće, ako ti i drugi roditelji komentiraju da su djeca dobra, onda se stvarno bezveze grizeš.
Drugi je suprotan savjet od onog da kad dođeš doma s posla zahtijevaš pola sata za sebe. Ja sam radila upravo suprotno, kad dođem s posla pola sata samo za njih. Željni su nas nakon cijelog predugačkog radnog dana. A to i roditelju može biti osvježavajuće, prebaciš se u sasvim drugi film i slažeš puzzle, čitaš priču ili šta već. Na moju djecu je djelovalo jako blagotvorno.

To je stvarno stvar svakog pojedinačno; meni definitivno treba pola sata da se resetiram kad dođem sa posla, već samo i zato da odahnem i da se malo odmorim nakon putovanja u javnom prijevozu - ali sigurno da si nisam uzimala tih pol sata kad mi je dijete imalo tri godine.

Ma naravno, imati pola sata je divota. I ako prolazi kod djece - super.
Ja sam bila skužila kod svog najstarijeg da mu baš trebam nakon cijelog dana razdvojenosti, i da puno bolje provedemo dan ako sam njegova prvih pola sata. Nakon toga, moglo je sve što treba. Tako da smo oboje bili na dobitku, plus što sam i ja otkrila da mi tih pola sata nije uopće mrsko.
Slično je bilo sa srednjim. Mala, međutim, uglavnom čim dođe doma kaže: aj bog, iden ja kod prijatelja.

Danas sam si uzela ne pola sata, nego cijeli dan za sebe. Posla sa dragom frendicom na kavu, pa more, pa pizza i na kraju hladjenje pod klimom na kaucu. Spremna sam za nova mamakanja LOL
Nisam si jos nikad uzela dan za sebe od kad imam djecu i ovo je zaista sjajno!

Poslano sa mog GT-I9505 koristeći Tapatalk

Sljedeći je korak sedmodnevno putovanje :mrgreen:
( koje smo mi lajfkoučerice!)

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Danas sam si uzela ne pola sata, nego cijeli dan za sebe. Posla sa dragom frendicom na kavu, pa more, pa pizza i na kraju hladjenje pod klimom na kaucu. Spremna sam za nova mamakanja LOL
Nisam si jos nikad uzela dan za sebe od kad imam djecu i ovo je zaista sjajno!

Poslano sa mog GT-I9505 koristeći Tapatalk

---

I ja radim ovako. Draže mi je landrati s njima po čitave dane i onda nekada uzeti jedan čitav dan za sebe, nego svaki dan odvojiti vrijeme za sebe. Tih pola sata - sat je ništa naspram čitavog dana uživancije, posvećenog samoj sebi. Naravno, kad si to mogu priuštiti (čitaj svi su zdravi, imam čitavu logistiku spremnu, itd.).