Nezaposlenost u obitelji

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

pomaze stabilnost osobe koja je kraj mene. Koja ne trazi kruha preko pogacebi koja ne njurga na za sitnice i sve drugo.
ne znam da li sam pomogla ali eto svima nam treba kratki period crnila, jada, da bi valjda mogli krenuti dalje.

---

eto, ovako. pusti ga da odtuguje svoje. i dalje stojeći kod svog pozitivnog stava da ima i gorih stvari u životu od toga, poslije kiše dolazi sunce i to. nadoći će i njemu to, samo ne odmah. a ako pretjera, podvikni malo - ajd dosta kuknjave, ne mogu to više slušat. to ako ga ne proše crnjak za tjedan-dva.
meni je inače izuzetno naporno biti s osobom koja sve crno gleda. ne mogu to dugo trpit. kad je mm izgubio posao, hebalo mi se i za besparicu i za posao i za sve, al bome taj crnjak i samosažaljenje sam trpila jedno vrijeme, a onda je bilo - dosta.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

meni je inače izuzetno naporno biti s osobom koja sve crno gleda. ne mogu to dugo trpit. kad je mm izgubio posao, hebalo mi se i za besparicu i za posao i za sve, al bome taj crnjak i samosažaljenje sam trpila jedno vrijeme, a onda je bilo - dosta.

---

kako je bilo dosta?
kako si to riješila?

Tako moja aleks da smo se skoro rastali. Ako tad nismo, mislim da ni necemo.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

Tako moja aleks da smo se skoro rastali. Ako tad nismo, mislim da ni necemo.

---

hebi to i ja znam, skoro se rastati
ne znam izvući iz crnila

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

hebi to i ja znam, skoro se rastati
ne znam izvući iz crnila

---

a ne znam, na njega je djelovalo :mrgreen:
ono, pružaš mu potporu, i tješiš i sve, i onda nakon nekog vremena - više ne možeš. i kažeš mu da ti je pun k i kauča i daljinskog i tugaljki i nek se izvoli trgnut jer ako ne, ja to više ne mogu. i ako ne počne slat te molbe, ja se selim kod mame. i da ima tisuću i jednu stvar za radit dok ne radi, pa nek to radi - nek porpavlja stvari, radi ormar, nešto, čisti, kuha. on inače kuha, a u to vrijeme, ja bih došla s posla, a on cijeli dan šalta programe i leži na kauču. pa to kao jedne vrijeme sam razumjela. al onda mi dop*zdilo. i, stvarno je počeo kuhat :mrgreen: dok ode na pjacu, nabavi stvari, dođe doma, pospremi suđe i skuha - eto, pol dana prošlio i to korisno.
radna terapija :D

mislim, nije on bio u pravoj depresiji, pa da si ne može sam pomoć, da je to kliničko stanje.

cvijeto razumijem te, i moj periodički upadne u takve faze
i isto ga svako toliko moram zdrmat i protrest i to upali
jer postoji ta jedna točka kada razumijevanje i pružanje podrške (tipa kužim da ti je teško i neću ti jašit za vratom) postane ustvari podržavanje postojećeg stanja. on snizi kriterije šta očekuje od sebe unutar dana, i ako ih snizim i ja, to nekako ide downhill, šta je sad normalno da jedan obični utorak prođe tako da ne napraviš ništa korisno?
kad se pravilno dozira, u mojoj kući jedno dobro p**** i pokoja prijetnja čuda čini :)

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

eto, ovako. pusti ga da odtuguje svoje. i dalje stojeći kod svog pozitivnog stava da ima i gorih stvari u životu od toga, poslije kiše dolazi sunce i to. nadoći će i njemu to, samo ne odmah. a ako pretjera, podvikni malo - ajd dosta kuknjave, ne mogu to više slušat. to ako ga ne proše crnjak za tjedan-dva.
meni je inače izuzetno naporno biti s osobom koja sve crno gleda. ne mogu to dugo trpit. kad je mm izgubio posao, hebalo mi se i za besparicu i za posao i za sve, al bome taj crnjak i samosažaljenje sam trpila jedno vrijeme, a onda je bilo - dosta.

---

Isto ovako. Uključujući i rastavu kao rješenje (čini mi se sve izglednije jer ne mogu to više slušati). On se kao trudi, ali svako malo izrone crnjaci, koji god razlog bio.
A meni je dovoljno da nitko od nas nema rak pa da mi svaki dan bude dobar.

Bome ni ja ne mogu slusat kuknjavu.kratak mi je fitilj na takve stvari.
vikki bas mi je zao da je situacija takva.
mojca zao mi je zbog prijatelja.

Razmisljam zasto je tako puno muzeva sklono kuknjavi, crnilu, samosazaljenju ???! !!! Pitam se , pitam. Odgovora nema.

Podijelila sam temu. Mislim da "nezaposlenost " zaslužuje svoju.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Bome ni ja ne mogu slusat kuknjavu.kratak mi je fitilj na takve stvari.
vikki bas mi je zao da je situacija takva.
mojca zao mi je zbog prijatelja.

Razmisljam zasto je tako puno muzeva sklono kuknjavi, crnilu, samosazaljenju ???! !!! Pitam se , pitam. Odgovora nema.

---

Zašto? Pa meni je to prilicno jasno "zašto"?
Prvo : odgoj i drustvo- od muskarca se ocekuje da pridonosi novcano obitelji i da bude harnitelj. Nije lako nakon toga normalnom muskarcu biti na "tudoj grbaci".
Drugo: biologija ili sto vec...ne znam kako bih to nazvala, ali muskarci su bioloski predodredeni da bolje cine jednu konkrentnu stvar. Takva su zaposlenja. Cinis svaki dan ono sto se trazi od tvog zanimanja.

Sad bih mogla pisati o izazovima domacie i majke kod kuce, i nekoga tko je 7 godina u takovoj poziciji (zbog okolnosti i svojim izborom) i moram reci da nije lako naci smisao samom sebi u odrzavanju kuce i odgoju djece. Cak i kada je 90 % kuce i obaveza djece na tebi (a jos imas i djecu sa dodatnim potrebama) tesko se motivirati .

Sto radis kada se ne mozes motivirati , a imas od sebe velika ocekivanja? Nista. Legnes na kauc i ocajavas.

Drustvo je odgojilo muskarce da imaju u svijesti da su oni odgovorni da cuvaju, stite i zaraduju za obitelj. Iako danas sve vise zena dolazi u poziciju da zaraduje vise od muzeva, nekima to jos nije postalo normalno i osjecaju se da su zakazali, da su iznevjerili obitelj i da nisu vise "alfa muzjaci".
Nije lako izgubiti posao, u redu je i biti tuzan neko vrijeme dok ne poslozis stvari u glavi, ali treba znat razdvojti normalnu tugu od tuge "ja ne vrijedim jer ne zaradujem, pogotovo jer sam musko".

Sirius moj komentar se odnosio opcenito na onu prvu temu a ne na nezaposlenost al dapace neka si to pojasnila s mozebitnim odgovorima.

cak nekako mogu shvatit kuknjavu zbog nezaposlenosti al ne mogu brate kadcse trazi kruha povrh pogace ono imas zdravu i sretnu obitelj posao krov nad glavom auto prijatelje itd. I ides kukat.daj me nemoj. Grrrrr....

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Bome ni ja ne mogu slusat kuknjavu.kratak mi je fitilj na takve stvari.
vikki bas mi je zao da je situacija takva.
mojca zao mi je zbog prijatelja.

Razmisljam zasto je tako puno muzeva sklono kuknjavi, crnilu, samosazaljenju ???! !!! Pitam se , pitam. Odgovora nema.

---

Ne moraju nužno biti muževi ni osobe muškog spola.

Imam primjere iz svoje blizine da i ženske osobe mogu imati takav stav. Eh, sad - nisam radila statistiku, pa ne znam što prevladava... Ovo je ipak ženski forum (da ne kažem bapski :mrgreen: - to se odnosi na mene) pa možda slučajno tako ispada.

* * *
Natrag na temu nezaposlenosti u obitelji - teško je to. Neki ljudi su snalažljivi, drugi (jbg) nisu. Neki ljudi su u stanju pokrenuti privatni biznis i snaći se u kakvoj god situaciji, drugi nisu. Ima ih puno kojima je čitav radni vijek na istom dosadnom poslu sasvim dovoljno. Aliiii u današnje vrijeme ima dosta ljudi (ne samo srednje generacije, svih dobi) koji su silom prilika ostali bez posla ili nikad nisu bili u prilici naći ni prvi posao.

Okruženje je takvo kakvo je. Nema tu pomoći s neba. Čovjek mora sam sebi pomoći. A bližnje ponekad treba pogurati. Nije to uvijek lako - u teoriji sve zvuči dobro, ali kad se dogodi "the situacija" tj. nečija firma se raspadne - tek onda se vidi od kakvog je tko materijala.

Iskusila sam ovo prije dvadeset i više godina, kad se moja stara firma raspala. Bili smo bez plaće, pa brzo i bez posla. Bilo nas je puuuno, ali brzo se profiltrirala ta gomila - neki su pokrenuli privatne biznise (što im ne bi palo na pamet da su mogli ostati u velikoj firmi i držati prst u uhu), neki su našli druge poslove u istim ili potpuno drugačijim vodama. Najlošije su prošli oni koji su očajavali - neki takvi to čine i dan danas.

Ono što treba učiniti u takvoj situaciji je "misliti izvan okvira". Treba se usuditi. Lako je meni sad tu pričati kako sam pokupila stvari i otišla za kinderfrajlu u Englesku, ali tada sam bila bez muža i djece, bilo je lakše učiniti nešto takvo kad nemaš što izgubiti i ne dovodiš ničiju egzistenciju u pitanje osim vlastite mlade guz*ce.

S druge strane, meni je takvo iskustvo (burza, podstanarstvo) ostavilo trajne posljedice u mom ziheraškom softveru. Od tada, ja uvijek imam "crni fond" čim sam ga uspjela formirati, imam hudu potrebu ulaganja na sitno (štajaznam - kupovina garaže koja ne košta puno, dobro nam dođe, ali za slučaj hude sile puno je pametnije prodati tak nešto nego vlastiti stambeni prostor), imam ono životno osiguranje koje je oblik štednje i koje će se otključati taman kad moja djeca budu pri kraju svog školovanja. Ništa pametnije nisam uspjela smisliti.

Vremena su takva da čovjek ne može računati na trajno zaposlenje. Visoka nezaposlenost je činjenica. Tko od nas može računati da će i iduće godine imati ovaj posao /ovaj standard? Odavno smo mm i ja razgovarali o tome. Radimo u istoj firmi i ako se firmi kaj dogodi - eto izazova jer ćemo na brzinu morati nešto smisliti (tko će nas zaposliti - zajedno smo stari više od stoljeća). Mirovina je još dovoljno daleko da bi se buffer ušteđevina brzo otopila bez osiguravanja dodatnih prihoda.

A što raditi? Paaa, ne znam za druge, ali imam neke ideje za sebe. Da baš ništa ne nađem u vezi sa svojom strukom, ja mogu ovog trena ponuditi (što ne znači da ću i naći takav posao):
- instrukcije i to ne bilo kakve, nego za djecu s teškoćama učenja, čuvanje djece svih dobi
- vođenje domaćinstva (ne moram nužno podmetati vlastita leđa - milija bi mi bila organizacija, uostalom tako radim i sada za sebe, pa bih se snašla)
- sigurno postoji tržište rada koje uključuje brigu o starijima - znam jer mi povremeno trebamo nekoga da nam uskoči i to je zapravo teško naći

S druge strane - što bi mm mogao raditi (i što bi volio raditi): rekao je da bi u slučaju potrebe otvorio doo - to košta dvadesetak tisuća kuna (kaže on, ja nisam provjeravala, ali evo - on je sve istražio) i krenuo se baviti određenim stvarima iz struke. On zna kako funkcioniraju male firme, jer je radio u takvoj. U obzir bi došlo i otvaranje obrta (to je jeftinije, a za to se može dobiti i poticaje od EU - imam friški primjer u obitelji). Nije problem otvoriti firmu / obrt / štoveć - problem je naći nekoga da ti plati. Tja, znamo mi to. Potrebe i tržište postoje, ali oni koji bi trebali određene usluge nemaju baš para. Treba imati mrežu ljudi. Ništ bez toga.

Ono što je problematično kod svih tih ideja - male firme žive dobro u sjeni velikih, a velikih je sve manje... :-( Teško mi je procijeniti da li se tu samo radi o promjeni vlasništva (npr. osječka mljekara sada je Meggle - to mi je prvo palo na pamet). Ne znam. Naš život ide i dok čekamo bolja vremena. Pa ja mislim da ih je bolje čekati barem pokušavajući nešto napraviti, nego očajavajući. Moj sin je u završni sastavak iz vjeronauka napisao "moja baka govori da bog pomaže onima koji si sami pomognu" a bome i ja nisam daleko od tog stava. Nikad ne znaš kakve izazove ti donese život. Tko zna kad će se ukazati potreba da vidimo hoće li ove moje ideje "držati vodu" ili ću samo čekati mirovinu... (ali bratemili i naše mirovine treba netko negdje zaraditi).

Sretno svima koji su sami u tom sosu ili imaju nekog od bližnjih - nije to lako. Podržite ih, ali i potaknite.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Sto radis kada se ne mozes motivirati , a imas od sebe velika ocekivanja? Nista. Legnes na kauc i ocajavas.

---

moj muž je vanredni student (skoro cijeli naš brak hehe)

kako znam da se približavaju rokovi? tako što skine svih 18 sezona neke serije i gleda je dan i noć.

uglavnom, da, ima te društvom i biologijom uvjetovane priče o muškarcima koji očekuju od sebe da donose, jelte, slaninu na stol, ali mislim da je kod mog i individualna karakteristika, mnogi naši prijatelji su se čudili da smo se nas dvoje uopće spojili, jer on uvijek vidi crnu stranu svega, a ja ružičastu stranu svega (i ja s tim znam pretjerat, ali tješim se riječima svoje profesorice iz kliničke i zdravstvene psihologije, koja je rekla da je za psihičko zdravlje potrebno imat blago ružičaste naočale, biti realist je previše depresivno za dobro funkcioniranje). Evo sinoć se vraćamo s plaže, prolazimo ispred neke zgrade blizu mora i on uzdiše "ah, oni imaju pogled na more". Mužu moj dragi, ali i MI imamo pogled na more. jest da smo cca kilometar dalje od mora nego ta zgrada, ali imamo prilično lijep pogled, i pogledaš li ti ikad na to more i uživaš li ikad u tom pogledu? Znam da nije.
Uvijek neku tuđu zeleniju travu vidi, a privilegije koje ima lako otpuhne. Mene to izluđuje, iako sam navikla već pa dosta toga ignoriram.

inače mi u obitelji imamo i mog tatu kojem je posao propao, i baš me zanima s kakvim će slikama u glavi moja djeca odrasti i šta će od sebe očekivati, budući da kod nas rade dvije bake i mama, a tata i dida ne.

Tang, ukucaj pojam " negativni perfekcionizam" .

:)

Sa kakvom slikom...mislim da to zavisi o stavu dide i tate, i o stavovima baka i mame prema njihovoj nezaposlenosti i odnosu prema obavezama u kuci ( i obitelji) obzirom na njihov cijelodnevni boravak doma.

Ali kao i sve ostalo ...okolnosti su manje bitne , od nase percepcije i stava.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Tang, ukucaj pojam " negativni perfekcionizam" .

:)

Sa kakvom slikom...mislim da to zavisi o stavu dide i tate, i o stavovima baka i mame prema njihovoj nezaposlenosti i odnosu prema obavezama u kuci ( i obitelji) obzirom na njihov cijelodnevni boravak doma.

---

Apsolutno ovosi o stavu baka i deda :)
Mom malim bratu najnormalnije da tata ne radi, da mama donosi novce. I tati to odgovara :lol:
S druge strane, moje dijete ima dvoje djedova koji ne radi, i dvije bake koje rade. Ima mamu koja radi i tatu koji ne radi. I svima muskima je to normalno, oni odrzavaju kucanstvo, skuhaju rucak i brinu se za djecu. Nama je to sasvim u redu i samim time ce to biti u redu djeci.

aaa, i moj je puno skloniji crnjacima nego ja. Tj., ja sam na nekoj ravnoj liniji, moguće blago, blago ruzicastoj, a mm je ili fuksija ili neka varijanta sive :)

ja radim jedan te isti posao gotovo cijeli radni vijek, on je, od kad smo u braku promijenio desetak firmi, možda podjednako zato što je išao na bolje i zato što je firma loše poslovama i prestajala isplacivati place, uvijek su to manje firmice u igri. Ali, iako sklon i sivilu, mm nikada nije bio doma duze od mjesec dana, ma, ne mogu se sjetiti da jedan mjesec nije dobio placu zbog nezaposlenosti. Ako je frka on stvarno ne bira posao, bez problema se vrati i svojoj srednjoškolskoj struci (elektroinstalater) i štema zidove. I, to mi je super! Inače radi u komercijali gdje se često mijenjaju poslovi, ali ta njegova spremnost da radi bilo što dok ne nađe nešto bolje stvarno nam ulijeva osjećaj sigurnosti.

ok, ne učimo baš na svojim greškama ovako kao peterlin, nemamo rezervnih fondova i sl. ali se snalazimo :) Što će od svega toga polovit naša djeca - tko zna. B, iz nekog razloga stalno ponavlja da neće biti privatnik (u obitelji nemamo privatnika), baš sam neki dan razmišljala koliko oni sa starne, iz medija, neprocesuirano love informacije i koliko utječu na njihove stavove :(

MD je privatnik... I lud je od briga. :(
Prezaposlen je, ali je u crnjaku je kao da je nazaposlen... jer radi non stop, a bez nekog efekta. premoren je, nije bio na godišnjem 4 godine, ako ne računamo jedan dvodnevni i jedan četverodnevni izlet u Alpe... I bez perspektive da će biti bolje.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

aaa, i moj je puno skloniji crnjacima nego ja. Tj., ja sam na nekoj ravnoj liniji, moguće blago, blago ruzicastoj, a mm je ili fuksija ili neka varijanta sive :)

ja radim jedan te isti posao gotovo cijeli radni vijek, on je, od kad smo u braku promijenio desetak firmi, možda podjednako zato što je išao na bolje i zato što je firma loše poslovama i prestajala isplacivati place, uvijek su to manje firmice u igri. Ali, iako sklon i sivilu, mm nikada nije bio doma duze od mjesec dana, ma, ne mogu se sjetiti da jedan mjesec nije dobio placu zbog nezaposlenosti. Ako je frka on stvarno ne bira posao, bez problema se vrati i svojoj srednjoškolskoj struci (elektroinstalater) i štema zidove. I, to mi je super! Inače radi u komercijali gdje se često mijenjaju poslovi, ali ta njegova spremnost da radi bilo što dok ne nađe nešto bolje stvarno nam ulijeva osjećaj sigurnosti.

ok, ne učimo baš na svojim greškama ovako kao peterlin, nemamo rezervnih fondova i sl. ali se snalazimo :) Što će od svega toga polovit naša djeca - tko zna. B, iz nekog razloga stalno ponavlja da neće biti privatnik (u obitelji nemamo privatnika), baš sam neki dan razmišljala koliko oni sa starne, iz medija, neprocesuirano love informacije i koliko utječu na njihove stavove :(

---

To je muž za moj grunt! MM je iz iste vreće - kad treba, pretvara se u servisera računala. Bome bi se i stariji sin tu uredno prištekao, a mlađi - taj bi već negdje svirao za novce, ne bi mu bilo prvi put.

Ja sam u vrijeme nezaposlenosti pekla kolače po narudžbi, šivala i prepravljala odjeću, štrikala veste, čuvala djecu, prodavala vlastitu kramu itd. Sve to bih opet mogla da se ukaže potreba. Nije to bilo za obogatiti se, ali je bilo sasvim dobro za preživjeti.

(Btw. nismo mi birali da učimo na greškama - to se slučajno dogodilo, nije bilo naš odabir ali dobro smo se snašli mm i ja, u mladosti svatko za sebe, a sad i zajedno. Ali to ne znači da takve vještine opet neće zatrebati... nikad ne znaš, ali umirujuće je kad čovjek zna da je već preživio krize i da se to može opet.)

[
ali umirujuće je kad čovjek zna da je već preživio krize i da se to može opet.)[/QUOTE]

je, ovo je zapravo jako iscjeliteljsko iskustvo. 2012. smo mi financijski bili u velikoj krizi, mm firma 6 mjeseci nije isplatila plaću, zarobljen si u toj situaciji - ako odeš nećeš dobiti novce, ako ostaneš zarobljen si i dalje. Na kraju je otišao, naravno, i novce još nije dobio :(

ali to iskustvo je nas sve nekako ojačalo, baš je. I djeca su nešto naučila iz toga. Sad je dobra faza :)

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

MD je privatnik... I lud je od briga. :(
Prezaposlen je, ali je u crnjaku je kao da je nazaposlen... jer radi non stop, a bez nekog efekta. premoren je, nije bio na godišnjem 4 godine, ako ne računamo jedan dvodnevni i jedan četverodnevni izlet u Alpe... I bez perspektive da će biti bolje.

---

ista stvar i kod nas..
MM ima malu firmicu i prezaposlen je radi fizički posao većinom sam po 10 sati dnevno a ne može doći do plusa na žiro računu... klijenti su postali groooooozniii ....dok se radi sve super divno i krasno a kad treba platiti radove onda ili se izgube i ne javljaju tjednima ili počnu izmišljati razloge zašto nešto ne treba platiti bla bla. Mislim nisu svi takvi ima i divnih ljudi s kojima nema apsolutno nikakvog problema.
Jučer od kad je došao sa posla negdje oko 18 do negdje 23 sata nije progovorio niti riječi, zapravo je nešto malo dok je bio vani sa K....
Hvala Bogu sva sreća ja imam stalan (koliko u HR može biti stalan) posao pa imamo redovna primanja.
Mislim sretna sam što smo svi zdravi i imamo za kruh i imamo svoj krov nad glavom i to sve ali na kraju dana računi se moraju platiti, hrana, prašak za veš,...

jednom prilikom sam pročitala jednu priču....možda ste to već čuli...priča o dvije kutijice...
ne znam, uvijek je se sjetim, često, u dobru i zlu....
pa evo, možda nekoga dojmi kao i mene

dvije kutijice

i jednako je primjenjiva na ovu temu kao i na onu o gubitku love...

Moguće da muškarcima teže pada nezaposlenost jer su očekivanja društva od njih takva da budu hranitelji obitelji - to definitivno stoji, ja u bliskom krugu imam muškarca koji je dobar dio života nezaposlen, "domaćica" je, pa to ljudi dosta ružno komentiraju, iako je njegova obitelj vrlo imućna i financijski im ništa ne fali (da npr. njegova žena ne radi svima bi to bilo savršeno normalno). S druge strane, možda im teško pada biti kod kuće jer nisu navikli raditi po kući :mrgreen: - recimo vrlo je zanimljivo kako žene kad odu u penziju nikad nemaju vremena, a mnogi muškarci ne znaju kud će sa sobom.

Meni ovo sto vi pricate zvuci isto kao i razlog za nosenje hidzaba: jadni muski, ne mogu si pomoci, ajmo im mi pomoci.
Kakva velika ocekivanja?
Egotrip, nista drugo!
Vjerujem da je ostati bez posla uzasno, ne mogu to ni zamisliti. Ali ima stotinu poslova koje mozes odraditi umjesto cmoljenja i gljivarenja: ciscenje, kuhanje, ves, klinci, vrt...
Da se razumijemo, i moj je njurgalo sam takvo. Po meni, bezrazlozno.
Da ostane bez posla valjda bi nas sve zive pojeo :D
A ja sam skroz neempaticna. Ne podrzavam njegove crnjake.

Citiraj:

---

enela prvotno napisa

Meni ovo sto vi pricate zvuci isto kao i razlog za nosenje hidzaba: jadni muski, ne mogu si pomoci, ajmo im mi pomoci.
Kakva velika ocekivanja?
Egotrip, nista drugo!

---

Pokušaj da razumijemo nekoga ne znači da se slažemo s njim, dakle ne znači da podržavamo to kako se ta osoba ponaša.

Pomaže (nama) kad razumijemo zašto je netko "takav", što je utjecalo na njega. Pomaže između ostaloga zato što se onda možemo postaviti konstruktivno ;) Ne na način da mi "riješimo" problem, nego samo da manje šizimo a više mislimo na sve druge opcije koje postoje.

Ljutnja može biti adekvatna, ali osude to u pravilu nisu, govorim općenito. Ja uvijek imam potrebu osuđivati kad sam frustrirana, nemoćna i slično, dakle i sama sjebana. Btw. često to radim, da ne bude zabune LOL

I MM naginje kuknjavi bez razloga, ali nekoj pasivnoj. Ne znam kako bi to objasnila. Valjda mu fali paznje jer sam stalno oko cura i mozda je malo zakisio na istom poslu vec skoro 10 godina.
A mene to iznervira u roku sekunde i dodje mi da ga lansiram na mjesec a ne da ga zagrlim. Empatija mi tu isto steka.

Sto se pak tice zaposlenja tu je rukat i sposoban, sve zna i sve je radio. Nije mi frka da mu se firma sutra zatvori iako nas on hrani (ja sam na roditeljskom s blizicima i 1660kn). Vise me strah za sebe ako ostanem bez posla jer sam smoto po prirodi i nisam za nista s rukama. Ali mogla bi cistiti, raditi kao vodic, prodavati izlete, konobariti....ma nasla bi nesto bar sezonski.

Sad kad citam mudru Peterlin kuzim da moramo ustedit za "just in case". Negdje sam citala da bi to trebalo pokriti troskove zivota za 6mj. Pa krecemo lagano kad se vratim na posao.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Moguće da muškarcima teže pada nezaposlenost jer su očekivanja društva od njih takva da budu hranitelji obitelji - to definitivno stoji, ja u bliskom krugu imam muškarca koji je dobar dio života nezaposlen, "domaćica" je, pa to ljudi dosta ružno komentiraju, iako je njegova obitelj vrlo imućna i financijski im ništa ne fali (da npr. njegova žena ne radi svima bi to bilo savršeno normalno). S druge strane, možda im teško pada biti kod kuće jer nisu navikli raditi po kući :mrgreen: - recimo vrlo je zanimljivo kako žene kad odu u penziju nikad nemaju vremena, a mnogi muškarci ne znaju kud će sa sobom.

---

Apsolutno. Njima je posao samo nesto sto je odmah i dugorocno vidljivo ( NE korisno).
Npr. pranje vesa, kuhanje, sude, ciscenje ...to je posao koji napravis , a nakon 5 minuta ili par sati kao i da nisi.
ali ako napravis ogradu ili cak pokosis travu vidi se puno dulje. Pa prema tome i puno dulje vrijedi posao.
Za razliku od ovih kucanskih koje radis stalno , a rezultati su vrlo kratkorocni.

Hahahah tako moj muz poludi da zasto je nered u kuhinji, pa JUCER ju je ocistio

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Apsolutno. Njima je posao samo nesto sto je odmah i dugorocno vidljivo ( NE korisno).
Npr. pranje vesa, kuhanje, sude, ciscenje ...to je posao koji napravis , a nakon 5 minuta ili par sati kao i da nisi.
ali ako napravis ogradu ili cak pokosis travu vidi se puno dulje. Pa prema tome i puno dulje vrijedi posao.
Za razliku od ovih kucanskih koje radis stalno , a rezultati su vrlo kratkorocni.

---

MM je tri godine čuvao moju mamu koja boluje od Alzheimera. Znači, kuhao je , prao, čistio, bio s njom, vodio ju doktoru, ma sve što je trebalo i osjećao se beskorisno. Često je znao reći, ali ja ništa ne radim. To je bio posao čiju vrijednost je nemoguće izračunati, ali on se osjećao bezvrijednim, vjerojatno samo zato jer nije financijski doprinosio, a kad bi netko to preračunao iznos bi bio ogroman.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

MM je tri godine čuvao moju mamu koja boluje od Alzheimera. Znači, kuhao je , prao, čistio, bio s njom, vodio ju doktoru, ma sve što je trebalo i osjećao se beskorisno. Često je znao reći, ali ja ništa ne radim. To je bio posao čiju vrijednost je nemoguće izračunati, ali on se osjećao bezvrijednim, vjerojatno samo zato jer nije financijski doprinosio, a kad bi netko to preračunao iznos bi bio ogroman.

---

Nije samo stvar u novcu. Istina, on olaksava vizualizirati neku (?) vrijednost.
Nego je stvar u tome da svaki dan radis iste stvari ciji se rezultati ne vide opipljivo i dugorocno.
Mislim , vide se , ali ne po standardima kojima uobicajeno vrednujemo neki rad.

Moj tata je bio bez posla po koju godinu krajem devedesetih Radije bih imala krov koji prokisnjava nego ambicioznu osobu bez posla doma. Jao kako je on usisavao - tepih nam je oćelavio, chef u Esplanadi mu nije bio do koljena,a u frizideru tri iste namirnice... Uvijek je brzo stao na noge, radio bilo što, makar i volonterski humanitarno, ali je bilo i crnjaka više su mu drugi bili krivi nego depra, ali je bilo naporno jako.
Nedavnoje u široj obitelj mladi tata ostao iznenada bez posla,supruga na minimalcu, klinci mali i doktorica opće prakse ih poslala psihologu,psihijatru jer da imaju ptsp i akutno depresiju i da im treba pomoćida se izvuku. Meni su izgledali skroz ok s obzirom na situaciju, ali kad je rođak našao posao, stvarno kaže da je psihijatar bio samo takva podrska da ne zaglavi. Ne znam scmve detalje priče, koliko je tu bio isrpljenosti od rada bez plaće, maltretiranja od šefice, ali eto čini mi se se može dobiti legitimna stručna pomoć i ako nisi suicidalan ili ne znam već kako depresivan.

Naravno da je psihološka pomoć potrebna i kad nisu u igri depresija i suicidalne misli, ali neće svaki dr opće prakse tako reagirati.

Ja sam tražila svoju dr da me uputi psihologu, ali uvjeravala me da mi nije potrebna. Završila sam kod privatne psihoterapeutkinje.

Moji problemi nisu bili vezani za nezaposlenost, nego se u godinu-dvije desilo puno loših sranja - sestrina iznenadna smrt, bolesti u bliskoj obitelji (nećak i muž), muževa operacija itd. Na kraju sam doživjela (ili dopustila si?) vrlo ružan tretman od ljudi kojima sam dotad vjerovala (btw, njima je moj odlazak na psihoterapiju dokaz da sam loša&sjebana, za razliku od njih), stvarno sam se jedva izvukla da ne potonem u depresiju.