zadovoljstvo vrtićem

Drage mame,
molim vas ovom prilikom za savjet i vaš pogled na zadovoljstvo i zahtjeve koje imate od vrtica, i kompromise koje moramo napraviti.

Dijete godinu i pol ide u jedan zagrebacki privatni vrtić. krenula je s 2,5 godine. u početku smo bili veoma zadovoljni, naizgled se lijepo prilagodila. i nismo niti trazili drzavni vrtic. u pocetku nam se jedino nije svidjala lokacija samog vrtica, uz cestu, sam smjestaj i dvoriste, ali ok, ne moze sve biti savrseno, dobili smo stvarno dobre preporuke i rijeci hvale za vrtic. odmah po adaptaciji i nakon prvih par mjeseci izudjivalo bi me sto bi tete svakog dana imale jedan jedini komentar za dijete - bilo je dobro. jelo spavalo. pustila sam dijete prvog dana u vrtic i cekala tih par sati da bi cula jednu rijec- bilo je dobro. to se nastavljalo mjesecima, dijete je jos malo i ne moze samo prepricati niti zna verbalizirati kako mu je bilo, a teta ima 2 rijeci u vokablaru kojima moze opisati stanje djeteta. zapravo ni ne znam kako je prosla adaptacija, znam da je bilo 'dobro' i da 'nije plakala'. to je trajalo mjesecima dok se nije promijenila teta i tek ponekad bi tu i tamo na neki ljepsi dan dobili par recenica o tome sto dijete radi i kako se osjeca u vrticu (van tehnickih stvari da li je jelo, upiskilo se ili spavalo) . prvo mi je dijete i prvi upis u vrtić, pa sam mislila, valjda je to tako, to tako mora biti, sto bih ja zeljela, da mi netko 10 minuta prica kako moje dijete provodi dane i kako se osjeca u vrticu... ali da, to bih zeljela, barem jednom mjesecno da dobijem neki izvjestaj, da znam poblize o tome kako je mom djetetu tih 8 sati dnevno svakog dana.

no to je sve jos bilo prihvatljivo. problemi su počeli kad su se počele intenzivno mijenjati tete. po 5 teta prosle godine i isto toliko novih teta ove godine. neke su, višegodišnje tete, otišle bez najave i pozdrava, doslovno nestale preko noći. za jednu su jedan tjedan rekli da je bolesna, od sljedećeg se više nije nikad pojavila u vrtiću itd itd. od samog pocetka, mislim da dijete nikad nije dobilo ideju vrtica u kojoj ono ima jednu, svoju tetu, kojoj se moze obratiti i koja je njegova teta. uopce nema taj osjecaj i ne moze usporediti. s druge strane, ona bi svaki put rekla da voli ici u vrtic, voli svoj vrtic i prijatelje i tete i sve je u redu, i na samo ispitivanje da promijenimo vrtic, nadjemo neki novi, ljepsi, s vecim dvoristem , puno igracaka u kojem bi isto pronasla dobre prijatelje, ne zeli ni cuti, ona voli svoj vrtic. to mi je nekako bilo dovoljno, i nisam trazila dalje. u medjuvremenu smo culi razloge mijenjanja teta, vlasnica vrtića koja vrsi mobing nad tetama, psihicko zlostavljanje i verbalno, da djecu na dvoristu cuva domar kad teta (10.ta po redu) mora ici nesto obaviti itd itd... opet crv sumnje, nesto definitivno ne stima i smrdi, i redovito skoro svi od osoblja vrtica reagiraju obrambeno cim nesto upitas ili samo postavis neduzno pitanje /npr. hoće li ova teta ostati ili kako mi je danas bilo dijete? povremeno imamo ispade i vidim da dijete reagira- počinje s vremena na vrijeme nakon godinu i pol od odvikavanja od pelena piškiti u gaćice ili po noći, i često se žali da ju boli trbuh. na neke periode se intenzivno danima žali na bolove u trbuhu svaki dan, ujutro- u podne -navečer, ne može se igrati , jesti itd. bili smo kod doktora ii uvjerena sam da su to psihosomatski bolovi i emocionalna reakcija jer u tom trenu bi ostala 2 tjedna doma sa mnom zbog bolesti, i nakon prvog dana ju više niti jedan dan nije bolio trbuh. po povratku u vrtić, nakon 2-3 dana, bolovi bi opet započeli. dakle, nesto se dogadja... izvući iz malog djeteta ili teta što- nemoguća misija. ona i dalje želi ići u svoj vrtić i ne želi drugi (ali to mi je nekako normalno, jer se navikla i svaka promjena u pocetku je teska, makar i na bolje)

sad kad pišem vidim da ovo uopće ne zvuči dobro. s druge strane teško mi je napraviti granicu, možda je dijete ponekad pod stresom i lošije raspoloženo u nekim periodima jer smo i mi doma tada više pod stresom,možda je faza i takva je ujutro i otiša u vrtić a nije se nešto posebno tamo dogodilo. možda pretjerujem i normalno je da dijete reagira i da nije uvijek sve super i sve za 5. i na kraju krajeva ne postoji savršen vrtić, bez problema, u kojem je sve predivno i prekrano, blizu nam je, pristupačne cijene, ima savršeno dvorište s pogledom na more u centru zagreba, predobre tete itd itd... razmišljam već par mjeseci o ispisivanju i traženju novog vrtića, ali jednostavno sve ostalo što gledam što nam je dostupno lokacijom mi ne ulijeva neko povjerenje i nadu da bi djetetu tamo bilo bolje. od vrtića na jarunu koji su u stambenim zgradama i bez dvorišta, do vrtića koje imaju skupine u podrumima ili sobama bez prozora, do vrtića kojima su sobe valda 18 m2 s jednom željeznom ljuljačkom iz doba komunizma. naravno da su odnosi najbitniji, ali nekako mi nije baš ideja da dijete velik dio svog djetinjstva provodi u takvom prostoru. ne znam jesam li prezahtjeva i da li pretjerujem oko ovih problema s vrtićem ili sam već davno trebala dijete izvući od tamo? ona i dalje ne zeli cuti o prebacivanju u novi vrtic, a s obzirom da se bliži ljeto i preorganiziranje skupina u vrtiću na jesen, ne gine joj opet nova skupina i nova teta. eto, ne znam niti sama što učiniti...

hvala vam svima koja pročitaju priču i podijele svoj komentar :) nadam se da sam pogodila temu i forum, puno se pise o tehnickim stvarima, ali nisam pronasla neku temu gdje bih nasla odgovore kako postupiti kad roditelj ima nedoumice.

Mi još nismo stigli do vrtića, ali ovako, moje dvije tri: ako dijete boli trbuh dok ide tamo, a kada je doma prestane, onda tu nešto jako ne štima i ja bih gledala da se makne, a prijatelje će naći nove. Mislim da su od ambijenta ipak bitniji međuljudski odnosi.

Djeca u gradskim vrticima imaju vecu stabilnost sto se teta tice, privatni imaju ljepse ljuljacke. Ti moras odluciti sto ti je bitnije.

Sto se komunikacije s roditeljima tice, pitaj sto te zanima. Ako zelis da ti se teta posveti 15ak minuta u komadu, trazi 1 na 1, mi imamo tu mogucnost kad zelimo detaljnije konzultacije, u popodnevnim satima teta ostane nakon svoje smjene.

Ja bih osobno prebacila dijete u gradski vrtic upravo zbog stabilnosti sredine. Moje oboje idu u gradski vrtic, iako imamo i privatni blizu, nikad mi nije ni palo na pamet tamo ih dati. Ipak, jedno je rad kod privatnika, a drugo rad u gradskoj sluzbi gdje se ipak postuju neka prava teta i one su tu i vise zadovoljne. Tako je moje razmisljanje.

Vrlo si zahtjevna.
i zaista ne vidim smisao ispitivati dijete staro 2,5 godine da li zeli drugi ( bolji ?) vrtic.
ti si roditelj i ti moras odluciti da li okolina u kojoj boravi dobra za nju, ona to ne moze ( niti u ludilu) sama. Niti bi trebala.
Sto se tice bolova u trbuhu...moze biti psihosomatski , ali niti u drugom vrticu nema garancije da ju trbuh nece boljeti, ako je tako senzibilna.
nazalost, dobar broj privatnih vrtica ne daje dobru sigurnost svojim djelaticama, ali i u gradskim vrticima ima svega ( sigurnosti ima, ali kvaliteta odnosa pojedinih teta prema djeci je vrlo razlicita).

Ja ne mislim da je zahtjevno pitati tete kako je dijete provelo dan u vrticu, ja bi skoro svaki dan dobila informaciju o tome kako he proveo dan ili neku zanimljivost koju je taj dan napravio, rekao itd tako da je meni to pod normalno, i ne mogu zamisliti da godinama slusam samo "bilo je dobro". (To slusam od sina godinama svaki dan nakon vrtica tako da ne bih nists znala da mi tete ne kazu)

No ja sam bila super zadovoljna nasim tetama, bas su bile drage, tople, posvecene, jedna koja mi se nije svidjala je srecom dobila premjestaj i odtad je sve bilo odlicno.

No ja isto nikako ne bi ispitivala dijete zeli li u novi vrtic ili ne, to je tvoja odluka i nemoj je s tim opterecivati.

Mi smo bili u gradskom vrticu, zaboravila sam napisati.

nije zahtjevno pitati tete, ali vrijeme kod preuzimanja djeteta nije vrijeme za informacije za vise od 2-3 recenice. Za detaljne informcije se treba imati mogucnost konzultacija izvan radnog vremena tete, po dogovoru. Nesto kao termin za informacije u skoli.
Mi smo imali iskustvo losih uvjeta rada u kolektivu (tete su mjenjane svake godine, niti jedna nije imala ugovor za stalno). To me je smetalo kao osobu, jer zene nisu imale sigurnost radnog mjesta. Ali bez obzira na to tete su bile vrlo korektne, i vrtic je bio jako dobar. Moje nezadovoljstvo zbog nesigurnosti zaposlenica vrlo sam detaljno napisala na papir i potpisala, te predala voditeljici vrtica. Unatoc trudu taj los odnos se osjecao u vrticu.

sa druge strane imam iskustvo gradskog vrtica, u jednom , boljem , tete su mjenjane svake godine , tako se poklopilo. Ali tek kad je dijete preslo u drugi , sa stalim tetama 2,5 godine vjdjela sam da to nista ne znaci. Te tete su bile prilicno lose, pogotovo kad danas razmisljam o tome.

Između gradskog i privatnog vrtića ja bih ipak izabrala gradski, jer veća je kontrola i manje je promjena osoblja. A opet, sirius je u pravu. Dvogodišnje ili trogodišnje dijete ne može odlučiti što je za njega dobro. Možda se trebaš naručiti na informacije jer i u gradskimvrtićima odgajatelji nerado daju podatke dok vise na kvaki jer tko zna što im klinci unutra rade. Na informacijr ideš u međusmjenu, dok su dvije tete dostupne, ili na kraj dežurstva. Zamisli da se tvojem djetetu nešto dogodi dok teta daje opširne informacije nekom drugom roditelju.... to je nezgodno i opasno.

kad je najmanji poćeo ići u vrtić doslovno u 10-15 tjedana se promjenilo više od 10 teta, s time da je jedna imala tad problema s kičmom i svako malo bi dolazila neka nova zamjena, onda je oko nove godine došla klinkina jedna teta koja je tad bila stalna teta, druga teta ima klince pa je svko malo bilo na bolovanju ( ne sudim joj , jer sam i ja ćesto na bolovanju).

Mi smo u privatnom, potiču na dogovor za razgovor izvan radnog vremena ali se malo ljudi interesira. Tete se mijenjaju puno vise nego u gradskom ali su grupe puno manje i uvijek su dvije tete a ne samo oko rucka. Hrana je kvalitetnija puno. Jedno dijete mi je islo u gradski a drugo u privatni, ne zato sto nije dobilo mjesto u gradskom, jer je dobilo, nego jer mi se ovo vise svidjelo.
A gradski nas je jako ok i korektan. Prevagnulo je sto sam navela, manje grupe, vise teta, bolja hrana, pranje svih igračaka tjedno...


Sent from my iPhone using Tapatalk

Al to nema veze s temom. Ja bi tražila razgovor, i jos malo promatrala pa onda odlucivala...


Sent from my iPhone using Tapatalk

Ja sam jako bila zadovoljna jasličkom grupom (privatni vrtić) i moji su zbilja obožavali ići tamo, ali mješovita je bila katastrofa. Mi smo se uspjeli i posvaditi s tetama oko njihovog odnosa prema situaciji u grupi. Pošto nisu bili u mogućnosti riješiti stvar prebacila sam klince u gradski s kojim sam pre zadovoljna. Tete se znaju mijenjati, ali ne kroz godinu nego na početku nove školske i to samo jedna od 3 s tim da, pošto je vrtić mali (područni s 3 grupe), djeca znaju sve tete i ugodno im je s bilo kojom (moja preferira tetu iz druge grupe). I uvjeti su bolji nego u starom privatnom. Hrana je super, higijena je na visokom nivou(nikad nismo imali niti jednu mini epidemiju ušiju, enteroviroze...). I najvažnije je da su 3 tete na 15-20 klinaca u mješovitoj grupi.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Između gradskog i privatnog vrtića ja bih ipak izabrala gradski, jer veća je kontrola i manje je promjena osoblja. A opet, sirius je u pravu. Dvogodišnje ili trogodišnje dijete ne može odlučiti što je za njega dobro. Možda se trebaš naručiti na informacije jer i u gradskimvrtićima odgajatelji nerado daju podatke dok vise na kvaki jer tko zna što im klinci unutra rade. Na informacijr ideš u međusmjenu, dok su dvije tete dostupne, ili na kraj dežurstva. Zamisli da se tvojem djetetu nešto dogodi dok teta daje opširne informacije nekom drugom roditelju.... to je nezgodno i opasno.

---

veliki potpis.

ja bih maknula dijete iz tog vrtića odmah. Tvoja intuicija ti to jasno.govori. Kako će biti u drugom vrtiću ne možeš znati, ali sigurno će biti drugačije. Loša komunikacija, tajnovitost, trbobolje, mokrenje u krevet- previše toga za slučajnost. Nešto je gadno tamo.

hvala svima na odgovoru.
nije pitanje gradski ili privatni, i ja bih gradski, ali nam nazalost nije opcija do sljedece godine. ove godine smo profulali prijave za upis u 5 mj i male su šanse da bi ga dobili (mada mogu pitati i to ću i napraviti)
sve što sam navodila sam govorila o privatnim vrtićima u našem okružju, što...opet mi dodje na isto.

dijete sada ima 4 godine. naravno da neće ona odlučiti, ali mislim da nije nezanemarivo to kako se ona osjeća oko vrtića i voli li ići. važnije mi je da je ona zadovoljna njim nego ja, teško mi je odlučiti da li je okolina u kojoj je dobra za nju, kad ne znam što se događa tamo. nekada izlazi vesela i prpošna iz vrtića, nekada potištena, kao i svi mi svakog dana s posla. tek od nedavno zna pričati malo više o tome što se dogodilo u vrtiću, do sada je to bilo jako šturo i nema tu izvlačenja informacija, ali i kada prica zna jako lijepo koristiti svoju imaginaciju koja se razvija pa opet... i naravno kad ja dodjem po nju automatski promijeni raspolozenje, pa opet kako je bilo dotad-nemam pojma. i nekad mislim, pa nešto nevalja , ustrojstvo je loše, ali tete jesu stvarno dobre i maksimalno se trude oko djece. uvijek su dvije tete, a grupa manja. s trenutnom tetom se super povezala i bas ju voli, najavljeno je da teta ostaje u vrtiću i nejde nigdje, već je s njma par meseci. mi zadovoljni, ponadali se. i sad tu tetu iz nekog razlga prebace 'kao privremeno' u drugu grupu, a u našu grupu opet iz ne znam kojeg razloga stave dve tete iz susjedne grupe. i takve nebuloze i rotacije, mislim koji vrag, može se sutra teta vratiti i sve bit ok i stabilno a mogu je i ostaviti u drugoj grupi i nama dodijeliti novu. tko zna. odgovor o planovima daljnjim, naravno, nemoguće dobiti, niti oni znaju.

mislim da ću svakako pitati i tražiti mjesto u gradskom vrtiću, ako se otvori koje slobodno, možda ga dobijemo i u sred godine. i tražiti termin za konzultacije u našem vrtiću, pa mi možda bude jasnije što dalje.

Moje dijete u gradskom vricu svaki dan/tjedan/mjeseci ima novu tetu (jedino je stricek konstanta)...

Vazno: razgovarati s tim ljudima u vrticu o onome sto se dogadja. ne na vratima nego u nekom dogovorenom terminu, bez djeteta!

Ako sam dobro shvatila, dete je krenulo sa 2,5 god, ide već 1,5 god. u vrtić, znači ima oko 4 godine. To nije više tako malo dete, ipak ti može ponešto i reći o svom danu u vrtiću.
Sa druge strane, iz iskustva sa svoje dvoje dece u vrtiću prethodne 3 godine i 4 različite tete, mogu reći da teta koja ima volje, sigurno ima i šta da kaže o detetu.
Tako da komunikacija teta-roditelj može da izgleda puno, puno drugačije od "dete je bilo dobro".

Ne znam, da mogu da biram, ja bih birala prvenstveno dobru tetu, vrtićki uslovi bi mi bili tek na drugom mestu. Jer dobra teta i u lošim uslovima može da napravi puno (videla svojim očima na svom detetu), a loša teta može i u sasvim prosečnim uslovima da ne radi ništa kako treba (isto videla na svom starijem detetu, nažalost....).

Evo mene već duže zanima pa da sad pitam ovdje, koje info. tj. koliko prosječno rečenica obično dobivate dnevno od teta u vrtiću. Mene je u početku isto kopkala ta oskudnost infor., ne zato što me nešto brinulo nego čisto sam htjela znati više detalja, a onda sam počela razmišljala kako ne mogu očekivati da će tete svaki dan znati za baš svako dijete more detalja, jer vjerujem da je to u grupi od 20 i kusur djece, među kojima je nekoliko djece s određenim poteškoćama zaista nemoguće.Tete prokomentiraju ako je nešto za izdvojiti, tipa kakva nezgodica, neki detalj ili slično i ja sam to prihvatila tako. Znam da se mogu tražiti individualni razgovori s tetama u određeno doba, te bi svakako to preporučila svakome tko ima ikakvih dilema, osobito pokretačici teme. Također se slažem da dijete od 4god. ne može i ne smije donositi odluku o promjeni vrtića.
Moj je klinac s godinu dana krenuo u privatne jaslice i ja sam isto imala neki instinkt da nešto ne štima, tete su se stalno mijenjale...Kako je često bio bolestan, nije puno ni išao te smo ga ispisali na par mjeseci i upisali u državni vrtić s kojim sam 100 % zadovoljna.

Meni su tete za starijeg vise govorile, ali tipa: kakao je, spavao, jeo... ako bi bas bilo nesto poooosebno za istaknuti, rekle bi.

Za mladjeg kazu: bilo je sve ok, ili ugrizao ga je taj i taj, a on je ugrizao tog i tog. Rekla sam im da me to bas i ne zanima tko kog grize poimence. :-) ponekad bih pitala jel spavao i jeo, i to je to.

Kad razmislim, djeca u dobi do 3 godine nemaju neki fokus i koncentraciju, nego njihova igra je po 30 sekundi ovo, 15 sekundi ono... pa nece valjda teta pobrojavati sto se sve dijete igra? Kad su stariji, mogu i sami vec ispricati sto su radili.

E da, kod nas svaki na vratima grupe pise sto rade taj tjedan: koje likovne tehnike, koje pjesmice, sto od bontona poticu, koje sportske aktivnosti, tako da smo upuceni sto su radili po programu. Za detaljnije od toga ja nemam potrebu.

Citiraj:

---

bella77 prvotno napisa

Meni su tete za starijeg vise govorile, ali tipa: kakao je, spavao, jeo... ako bi bas bilo nesto poooosebno za istaknuti, rekle bi.

Za mladjeg kazu: bilo je sve ok, ili ugrizao ga je taj i taj, a on je ugrizao tog i tog. Rekla sam im da me to bas i ne zanima tko kog grize poimence. :-) ponekad bih pitala jel spavao i jeo, i to je to.

Kad razmislim, djeca u dobi do 3 godine nemaju neki fokus i koncentraciju, nego njihova igra je po 30 sekundi ovo, 15 sekundi ono... pa nece valjda teta pobrojavati sto se sve dijete igra? Kad su stariji, mogu i sami vec ispricati sto su radili.

E da, kod nas svaki na vratima grupe pise sto rade taj tjedan: koje likovne tehnike, koje pjesmice, sto od bontona poticu, koje sportske aktivnosti, tako da smo upuceni sto su radili po programu. Za detaljnije od toga ja nemam potrebu.

---

evo, hvala ti na ovome odgovoru. :)
bas je to ono sto me, izmedju drugih stvari, smeta- sto kad dobivamo neke povratne informacije, na roditeljskom, poslije roditeljskog, usput, te informacije o djetetu budu ovog tipa.
znaci mene stvaaarno jako malo zanima da li su ucili o jeseni ili proljecu, mijesili kruh, naucili pisat slovo A ili pjesmicu brojalicu. ono iskreno- boli me briga koji je vas kurikulum i ne znam zasto im je tako vazno istaknuti sto oni sve likovno, glazbeno i edukativno rade s djecom- valjda misle da su bolji odgajatelji ako imaju vise toga u programu. a takve stvari cu ionako vidjeti sama na djetetu. vidim da se razvila u crtanju, vidim da je odjednom pocela gledati lijevo desno preko ceste (a ja ju to jos nisam ucila niti posebno napominjala, osim da ne smije na cestu dok nema mame i tate), vidim da sama govori koje su lijepe a koje ruzne rijeci, pokazuje interes za slova , brojeve itd itd opcenito vidim koje stvari je naucila i donijela iz vrtica.

ono sto mene zanima je kako se dijete OSJECA I SNALAZI u vrtiću, kakve odnose ima s tetama i s ostalom djecom. znači ja nikada nemam priliku vidjeti nju unutar veće grupe djece. po tom pitanju teta ju pozna i vidi bolje nego ja. u parkiću ili sa susjedima s kojima se igramo imamo grupu od 2-3 djece s kojima se dugo igra i vidim kako funkcionira u toj grupi. opet je to drugacije funkcioniranje zbog toga sto su tamo roditelji uz nju, sto je to njena ekipa, i sto su nam to dvoje djece prvi susjedi od rodjenja. i tada se osjeca opcenito vise podrzano, sigurno i slobodnije. imam osjecaj da je u vrticu malo izgubljena i povucena i definitivno se ne zauzima za sebe i ne postavlja onako kako se doma i u nasem parkicu postavlja prema djeci. i ja na to ne mogu utjecati osim pruziti joj osjecaj sigurnosti i podrzanosti kod kuce, kojeg ce valjda s nadom ponjeti sa sobom i u vrtic i kasnije u svijet. a da bi mi koristilo vise dodatnih informacija i suradnji s tetom, bi. meni izgleda kao da trazim normalnu, ali malo prenaprednu, suradnju, jer tete u toj gunguli i rastrganosti ovakve teme spominju eventualno usput, a ja mislim da bi te teme trebale biti prve na listi prioriteta. prije hrastovog lisca,sadnje graska, boja za crtanje i ucenja engleskog...

ali, tu sam i ja malo kriva, jer sam mogla vec odavno dogovoriti termin i s psihologom i s tetama. uvijek nekako stanem kad to pozelim, jer dijete nema nekih problema u ponasanju ili odstupanja od uobicajenog, pa uvijek mislim da bi me cudno gledali sto trazim dodatne razgovore, kao da radim problem gdje ga nema. al to je neki moj stav u glavi koji ocito nije produktivan...

Ja sam dobivala bas takve kratke informacije o stvarima koje su meni bile od znacaja, znaci je li jeo, sto i koliko (jer smo imali problema s hranom) i je li se igrao s drugom djecom jer je bio stalno sam po strani i bojao se ukljuciti u igru, kasnije bi rekle ako se nesto zanimjivo taj dan dogodilo, ako je nesto smjesno rekao, napravio i sl sto je meni bilo dosta zgodno da osjetim kako on dise u vrticu. Kad nisu mogle ili bile u zurbi ne bi mi stigle reci nista, i to je ok, ne ocekujem da bas svaki dan prate sto je svako dijete jelo ili radilo, ali bilo bi mi cudno da bas nikad ne dobijem info o tome kako provodi dane.

Vec sam pisala o tome kako vrtici ovdje funkcioniraju. Imamo po jednu glavnu tetu po skupini, a sve ostalo su studenti (u nasem vrticu, vecina su u nekom od programa za edukaciju uglavnom predskolske ili rane skolske dobi). Tijekom skolske/akademske godine, ponekad se promijeni i 40-ak studenata po grupi. Neki rade po nekoliko sati tjedno tijekom jednog jedinog semestra, neki ostaju godinama, dok ne zavrse studij. Osim ljeti, ne smiju raditi vise od 20 radnih sati tjedno (takva su pravila fakulteta).

Ovakva praksa postoji oduvijek i, po svemu sudeci, to uopce djeci ne smeta. Djeci je puno vaznije da se oni koji brinu za njih lijepo odnose prema njima i da im pruzaju stabilnu atmosferu. Izgleda da im nije bitno da stalno gledaju ista lica, vec da su te osobe zadovoljne onim sto rade i da opcenito lijepo obavljaju svoj posao.

Sto se informacija tice, za djecu od 6 tjedana o 36 mjeseci, svaki dan se popunjava formular u kojem pise sto je dijete jelo, koliko i kad je spavalo, plus bilo kakve druge vaznije informacije. Svaka skupina na vratima ima plocu na kojoj pise sto se taj dan radilo (posebne aktivnosti, knjige koje su se citala za vrijeme group time, sto je bilo u sensory table, jesu li isli u setnju, itd.). Isto tako se objavljuju sve zarazne bolesti, s datumom kad su dijagnosticirane i u kojoj sobi (ne objavljuje se, naravno, ime bolesnog djeteta). Jednom mjesecno glavna teta salje newsletter svim roditeljima u svojoj skupini, a cesce od toga dobivamo fotografije ili neke druge obavijesti.

U principu svaki dan kad dodjem po dijete, glavna teta ima par minuta vremena da mi, barem usput, kaze sto je dijete radilo, ako to zelim. Ili ako ona zeli nesto podijeliti. Svakih 6 mjeseci imamo parent-teacher conference, znaci sat do sat i pol razgovora s tetom o djetetu i njegovom boravku u vrticu. Zajedno sastavljamo plan onoga sto zelimo postici boravkom tamo, itd.

Jasno je da je svastanesto nemoguce ako jedna teta mora paziti na 20+ djece (kod nas je od 1:3 do 1:7, ovisno o dobi). Zato je, izmedju ostalog, bitno imati i prikladna ocekivanja.

Ako ti se cini da nesto ne valja, vjerojatno ne valja. Ali nemoj ocekivati da ti malo dijete zna objasniti u detalje ili, jos teze, odluciti za sebe.

Citiraj:

---

googs prvotno napisa

mislim da ću svakako pitati i tražiti mjesto u gradskom vrtiću, ako se otvori koje slobodno, možda ga dobijemo i u sred godine. i tražiti termin za konzultacije u našem vrtiću, pa mi možda bude jasnije što dalje.

---

Svakako probaj sredinom godine. Ima lista slobodnih mjesta na stranicama grada Zagreba(ako si iz ZG-a). Možda da probaš nazvati i sada nakon redovnih upisa. U principu ima mjesta u vrtićkim skupinama, jaslice su problem. Ja sam tako nazvala usred godine i sutradan su mi primili klinca (imali smo sličnih problema).

Sve sto si opisala mi daje sliku groznog mjesta. Mobing nad zaposlenicama, koje onda nervozu i strah mogu samo siriti dalje. Najgore od svega-djecu cuva domar? Je li domar obucen za CPR? Sumnjam. Mislim da za dijete te dobi nisu dobre ceste promjene teta. Ukratko, ispisala bih dijete iz tog vrtica svakako. Ti trebas odluciti i onda to jednostavno prezentirati djetetu kao cinjenicu. Moj ce sin za mjesec dana krenuti u drugi vrtic (selimo se u drugi grad) i polako ga pripremamo na to, ali bez pitanja da li mu to odgovara, nego jednostavno govorimo pozitivno o novoj sredini i novom vrticu. Sretno!