Pustanje na cuvanje i vezanost

Primjetila sam da drugi bas nemaju problema stim, a ja sam ocito negdje pogrijesila i sad ne znam popraviti stvar!

Beba ima za par dana godinu dana i jos nije bila kod nikoga na cuvanju. Suprug je ponekad uspije zabaviti max 30 min i onda me jednostavno pocne traziti po kuci, dok ja npr perem kosu ili obavljam kucanske poslove. Ako se ne pojavim nakon minutu sto me trazi pocne plakati. Nisam je pustala da place i ne zelim to.

Ima li neki nacin da se nauci biti malo bez mene (npr sat vremena svakih par dana), ali koji ne ukljucuje plac?

Ostale mame koje poznajem od rodenja pustaju bebe na cuvanje i nikada nisu imale takvih problema. Ljudi se zgrazaju jer jos uvjek snjom idem na wc, voli se od uvjek nositi, i ja je volim nositi, ali ne znam ako joj radim dobro. Kuham snjom ili u ruci ili u nosiljci, ponekad se zabavi s otvaranjem ormarica ili slicno.

Uglavnom dobivam komentare da to sto ju nosam jos uvjek i to sto se stvarno ne odvaja od mene - da radim njoj na stetu.

Sto se tice pustanja na cuvanje - pojma nemam kako bi to trebalo izgledati??
Druge mame kazu da jednostavno puste bebu, a moja posizdi i kad izadem iz prostorije bez najave!

Nikad je nisam pustala da place i uvjek sam uz nju - osim sto smo prvih mjesec dana morale biti odvojene radi ranijeg rodenja i problema vezanih uz to. Dojim je cesto, na zahtjev, ali vecinom prode bar sat, dva.

Nisi pogriješila - sve radiš kako treba. Proći će :love2:

Pa sta ja znam, ja bih sigurno otisla u toj dobi npr van iz kuće, setnja, kava.. svejedno i ostavila ju s ocem na par sati.

I kod nas je tako bilo;-)

Najcesece cuvanje izgleda tako da majka mora negdje otici i tada ostavi dijete na cuvanje osobi od povjerenja.
Osoba od povjerenja narhrani dijete, igra se sa njim, presvuce ga i stavi spavati, sve prema potrebi.
Ne znam zasto mislis da si pogrijesila, djeca se ne dresiraju. Jedina je pogreska ta sto mislis da moras biti uvijek i stalno na raspolaganju. Sto takoder nije pogresno, ali ako je na raspologanju druga osoba od povjerenja tad i ona moze zadovoljiti te potrebe.

Pogrijesila nisi nista, odnosno ne radis nista pogresno. Osim ovog dijela gdje ne pustas dijete da place kad je s tatom. Mislim, ako ne moras nikamo ici ili ti nije bitno oprati kosu na miru, onda nemoj da ostane s tatom protiv svoje volje (ili s nekim drugim od povjerenja). U suprotnom - stvarno joj nista nece biti. Nece vjerojatno ni plakati.

Moja ima godinu i 8mj pa ide samnom na wc iako je od navrsenih mjesec dana po potrebi bila sa bakom a tata ju hendla u istoj mjeri kao i ja. Skoro svaki dan me nema po par sati dok vozim bike ili sam na vrtu, tada je sa tatom. Kada sam kuci uz mene je vecinu vremena. Ne radis nista pogresno. Proci ce za cas. Ja se trudim ne reagirati kada sam na wc u ili perem kosu ali ponekada je toliko uporna da na kraju zavrsi meni na koljenima ili stoji u kadi dok perem kosu. Nekada me pusti :mrgreen: Kada kuham nekada upali da ju zaigram pored sebe.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

Sve sto radis je tvoja odluka. Ako zelis biti stalno s djetetom, budi. Ako zelis da ju ostavis na cuvanje i budes sama, ostavi ju.

Ako zelis biti sama u wcu, a imas koga da bude s njom, pa idi sama u wc! Naravno da ce se buniti, pa ne moze biti sve po bebinom :) , TI odlucujes, ne beba. Ona je, kao i svako dijete, posve egoisticna (to je vec davno rekao Freud), egoizam je bebama neophodan, a na roditeljima je da to stave u, njima pozeljne, okvire.

Jedinu gresku koju vidim kod tebe je dojenje svakih sat vremena. Jednogodisnjem djetetu to ne treba, no i to je tvoja odluka. Sama moras nesto promijeniti, ako zelis.

Citiraj:

---

Deedee11 prvotno napisa

Primjetila sam da drugi bas nemaju problema stim, a ja sam ocito negdje pogrijesila i sad ne znam popraviti stvar!

Beba ima za par dana godinu dana i jos nije bila kod nikoga na cuvanju. Suprug je ponekad uspije zabaviti max 30 min i onda me jednostavno pocne traziti po kuci, dok ja npr perem kosu ili obavljam kucanske poslove. Ako se ne pojavim nakon minutu sto me trazi pocne plakati. Nisam je pustala da place i ne zelim to.

Ima li neki nacin da se nauci biti malo bez mene (npr sat vremena svakih par dana), ali koji ne ukljucuje plac?

Ostale mame koje poznajem od rodenja pustaju bebe na cuvanje i nikada nisu imale takvih problema. Ljudi se zgrazaju jer jos uvjek snjom idem na wc, voli se od uvjek nositi, i ja je volim nositi, ali ne znam ako joj radim dobro. Kuham snjom ili u ruci ili u nosiljci, ponekad se zabavi s otvaranjem ormarica ili slicno.

Uglavnom dobivam komentare da to sto ju nosam jos uvjek i to sto se stvarno ne odvaja od mene - da radim njoj na stetu.

Sto se tice pustanja na cuvanje - pojma nemam kako bi to trebalo izgledati??
Druge mame kazu da jednostavno puste bebu, a moja posizdi i kad izadem iz prostorije bez najave!

Nikad je nisam pustala da place i uvjek sam uz nju - osim sto smo prvih mjesec dana morale biti odvojene radi ranijeg rodenja i problema vezanih uz to. Dojim je cesto, na zahtjev, ali vecinom prode bar sat, dva.

---

Ja ću biti party breaker pa ću ti reći da si pogriješila i to debelo...

Pa kako je moguće da tata ne može utješiti dijete??? Trebala si je od najranije dobi prepustiti barem ocu. Nije dijete tvoj produžetak. Ona je biće za sebe i to mora shvatiti.

Sad je kasno, više ne možeš izbjeći plač i deračinu jer dijete sad razumije puno više nego da je u sigurnosti doma od rođenja bila privikavana i na oca i na druge ljude. Da ste počeli na vrijeme (odeš k frizeru i nema te sat vremena) dok je dijete bilo staro mjesec-dva, bilo bi lakše.

Druga greška - izbjegavanje plača po svaku cijenu nije dobro. Dijete nema drugi način da izrazi svoje neslaganje sa situacijom, ali bratemili, život nije berba nego donosi hrpu situacija u kojima se treba nositi s nezadovoljstvom i frustracijom. Ne kažem da ju trebaš pustiti da se dere, ali trebaš pustiti druge ljude da ju tješe, prvenstveno supruga. Očito mu nisi dala dovoljno prostora na vrijeme, ali tu se ne da učiniti ništa. Da si to radila dok je dijete imalo 3 mjeseca, ona bi naučila shemu i prihvaćala bi utjehu i od drugih osoba.

Što ćeš učiniti kad dijete bude trebalo u vrtić? Riskirati da se šokira i da zbog toga trpi trajnu štetu? Nemoj me krivo shvatiti ali KRAJNJI je trenutak da dijete počneš postupno i u svojoj blizini privikavati na druge osobe. Čuvalice više manje, ali meni je apsolutno neshvatljivo kako dijete ne može zabaviti vlastiti otac??? Lijep je osjećaj da si djetetu nezamjenjiva, ali eto - upravo otkrivaš drugu stranu te iste medalje.

Peterlin je napisala i srž problema i rješenje.
Majke nakon godinu dana najčešće idu raditi i moraju ostaviti dijete ili u jaslicama ili baki ili dadilji.
Dakle, ovo što Peterlin piše je posve normalno i neophodno.

Ja sam na tragu cubane, peterlin i prva dva pasusa od beti.

kako si napraviš tako ce ti biti.

mislim da to što je dosad bilo nije neki big deal ni velika greška, niti da ima smisla razmišljat u tim terminima

ali slažem se da to što dijete plače nije neka drama
i da je dobro vrijeme da vježbate odvajanje na kraće periode s osobama koje dijete poznaje
ti najbolje poznaješ dijete pa možeš smislit šta bi lakše prošlo, možda ne moraš ti nekamo ići, nego da drugi članovi obitelji vode dijete u parkić ili u šetnju, gdje će novi i uzbudljivi sadržaji maknut pažnju sa same činjenice da mame nema

inače, u dobi od godinu dana moja je isto bila "mamamamamamamamasamomama"
išla je za mnom u wc i slično, to mi nije toliko smetalo
ali sam ja išla bome na posao i bila je bez mene 7 sati (radila sam 6 sati s pauzom za dojenje)
nekad bi plakala kad idem, nekad bi mi mahala
kad je plakala, nakon nekog vremena bi prestala i zabavila se nečim već
kad dođem doma, dotrči mi u zagrljaj i zalijepi se i ostatak dana je ko čimpanzica (a ja se nisam puno bunila)

hoću reći, to što je dijete kad je mama tu zalijepljeno za nju oho ljepilom, ne znači da kad mame nema svo vrijeme pati i rida
što će potvrditi sve tete u jaslicama

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Što ćeš učiniti kad dijete bude trebalo u vrtić? Riskirati da se šokira i da zbog toga trpi trajnu štetu? Nemoj me krivo shvatiti ali KRAJNJI je trenutak da dijete počneš postupno i u svojoj blizini privikavati na druge osobe. Čuvalice više manje, ali meni je apsolutno neshvatljivo kako dijete ne može zabaviti vlastiti otac??? Lijep je osjećaj da si djetetu nezamjenjiva, ali eto - upravo otkrivaš drugu stranu te iste medalje.

---

ja se s ovim dijelom ne bi složila, tj. ne vjerujem u ove projekte: dijete mora to i to zato i zato u to i top vrijeme...kada bude trebalo krenuti u vrtić počet će se polako privikavati na tu ideju i odvajanje, ne moraš dijete s par mjeseci ostavljati na čuvaju da bi s godinu ili dvije bilo spremno na vrtić...ako moraš ili želiš ostavit ćeš dijete, ako ne moraš ili ne želiš nećeš (nećeš to raditi samo zato jer drugi rade i jer misliš da se nešto mora...)

da, potpisujem i sve što je tangerina napisala

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

ja se s ovim dijelom ne bi složila, tj. ne vjerujem u ove projekte: dijete mora to i to zato i zato u to i top vrijeme...kada bude trebalo krenuti u vrtić počet će se polako privikavati na tu ideju i odvajanje, ne moraš dijete s par mjeseci ostavljati na čuvaju da bi s godinu ili dvije bilo spremno na vrtić...ako moraš ili želiš ostavit ćeš dijete, ako ne moraš ili ne želiš nećeš (nećeš to raditi samo zato jer drugi rade i jer misliš da se nešto mora...)

---

Čuj, ja sam to napisala na temelju vlastitog gadnog iskustva. Moj stariji (2 godine i 4 mjeseca u trenutku polaska u jaslice) imao je daleko težu adaptaciju od mlađega (godinu dana u trenutku polaska u jaslice). I ja sam mislila kao i ti da mu je bolje doma sa mnom i mlađim bratom i gorko požalila tu odluku. Trebao je i stariji ići s godinu dana, bar na privikavanje. A ja slušala pedijatricu i svoje srce... Ispalo je teško sr*nje koje nije samo do djetetove osobnosti. Mogla sam to izbjeći, a nisam.

Da je dijete mlađe od godinu dana, ne bih ni razmišljala o instituciji. Ali moralo se. Moglo se i bolje. Tja, svatko ima pravo na svoje greške.

Peterlin, x.

Slazem se s Peterlin.

I nije mi jasno da dijete ne mozes ostaviti sa tatom. Po meni je tata=mama. Cak i kada meni nije bilo potrebno da se odvojim od bebe, namjerno bi se odmakivala i ostavljala sa tatom, bas da se povezu. Doduse, MM je jako ukljucen, stvarno 50:50, od prvog dana.

Peterlin, tvoje iskustvo samo potvrđuje da su djeca razlicita i da nista nije uklesano u kamenu. Silom prilika, ja sam na porodiljnom non stop bila uz kcer (operacija, hospitalizacije, vjezbe, odsutnost muza koji je radio, itd.) i dobila sam dijete koje je urlalo i plakalo ako bih samo dva koraka maknula od nje. Doslovno je nitko drugi nije smio ni pogledati, samo jedna pogled bio je dovoljan da urlanje krene. Kad je doslo do toga da je moram dati u vrtic, bila sam u panicnom strahu kako ce to sve skupa izgledati i guess what, dijete se preporodilo otkad je krenulo u vrtic. Imali smo tjedan dana blage adaptacije, a sad jedva ceka kad ce u vrtic. Pocela je jesti, ici drugim osobama, ne place vise kad joj objasnim da moram negdje ici... Drugo dijete, doslovno. Tako da, ne treba odmah zamisljati crne scenarije. Ali, opcenito govoreci o temi, ja ne vidim problem u tome da majka negdje ode i da dijete zaplace. Proces odvajanja kad tad mora poceti, pa ako i ukljucuje plac, s vremenom ce taj plac proci. Dijete treba nauciti da i majka ima svoje zelje, potrebe i granice.

X na Peterlin.

Mislim da dijete ne može malo bit sa svojim tatom, da ne smije nimalo zaplakat i da ne mogu normalno otići poka... se, meni je to too much. Sorite.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Dijete treba nauciti da i majka ima svoje zelje, potrebe i granice.

---

i na ovo veliki ko kuća X.

sve to stoji...isto tako, većina ima iskustvo da je djetetu lakše kad mamu uopće ne vidi u vidokrugu, nego ako ju vidi a mama se bavi nečim drugim...i, naravno da mama ima pravo na svoje granice, koje btw. sama postavlja i odgovorna je za njih

ali Peterlin, ti ne znaš bi li tvom sinu bilo lakše ili teze da je s godinu dana isao u jaslice, mozda bi mu bilo jos teze...s tim da sam uvjerena da je nama odraslima teze s djetetom koje jasno artikulira ono s čime se ne slaze, sto je trogodišnjak sigurno više u stanju nego jednogodišnjak...

Bubice,

imam nekoliko prijateljica odgajateljica i što se tiče same adaptacije u jaslice sve su mi rekle da je adaptacija brža i lakša kad su manji (s godinu i nešto) nego stariji (2 ili 3 godine). Znači one su mi pričale o nekom prosjeku, nekoj djeci je adaptacija teška kad god ona bila (pa i s 4 god) jer su možda teže prilagodljiva al u načelu brže se prilagode dok su manji. Ne govorim o razlozima za polazak u jaslice što ranije nego o samoj adaptaciji.Da to odmah razjasnim :mrgreen:

Peterlin ja sam sva sreća imala frendice koje su prošle istu situaciju kao ti pa su me one "usmjerile" da kćer ide u jaslice i zahvalna sam ih danas da sam tako postupila, sve prošlo po p.s.-u.

Molim lijepo da odmah naglasim da ne uopćavam nego samo želim reći par riječi koji idu u prilog postu od Peterlin.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Najcesece cuvanje izgleda tako da majka mora negdje otici i tada ostavi dijete na cuvanje osobi od povjerenja.
Osoba od povjerenja narhrani dijete, igra se sa njim, presvuce ga i stavi spavati, sve prema potrebi.
Ne znam zasto mislis da si pogrijesila, djeca se ne dresiraju. Jedina je pogreska ta sto mislis da moras biti uvijek i stalno na raspolaganju. Sto takoder nije pogresno, ali ako je na raspologanju druga osoba od povjerenja tad i ona moze zadovoljiti te potrebe.

---

Ovo mi je trebalo, konkretni primjer, hvala!

Tata je u pocetku neko vrijeme bio u bolnici, onda kada se vratio nije mogao preuzeti brigu oko djeteta u smislu uspavljivanja,hranjenja,presvlacenja - a i uspavljujemo se dojenjem. Sada kad je dobro tata radi, a kada je slobodan smo uvjek zajedno. On je u potpunosti moze zabaviti, puno joj je i zanimljiviji od mene kad smo svi skupa. Moju mamu obozava, zapravo rado se igra i druzi sa svima. Ali...ja ako izadem iz prostorije ona pocne plakati - urlati. Nisam iskusavala kada bi eventualno mogla prestat plakati jer mi je to nekako grozno sobzirom da taj plac stvarno bude strasan ako se ne pojavim iste sekunde ili se bar javim. Inace se stvarno nicega ne boji. U jaslice nece ici, planiramo u vrtic s 3 godine.

Voljela bi da je suprug moze pricuvati bez mene, za ostale mi nije vazno. On je cuva, hrani, presvlaci sada, ali ja sam uvijek u prostoriji i npr perem pod, kao sto sam rekla eventualno 30ak min smijem izaci i to samo dok je s muzem...i to svakih par dana!

Peterlin, kuzim i sama da sam pogrijesila, samo taj dio s ostavljanjem na cuvanje od najranije dobi nije bio nikako moguc nama. Mislim....je, ali onda mislim da ne bi uspjela s dojenjem jer smo se mjesecima prebacivale na cicu, a da ne spominjem nasa dnevna spavanja na rukama do prije cca 2mj, vjerojatno radi tihog refluxa.

Nije mi problem da malo njurga, problem je sto je to neki drugaciji plac, uznemireni.

Dakle imam dvije opcije.
Prva je cekati da jos malo poraste i da joj eventualno mogu reci vratit cu se....a druga je da ju polako sve duze i duze pustam samu, ali uz plac. Dakle carobnog rijesenja nema haha...

E da i nisam spomenula...ona npr zaspi uz cicu po danu ali i dalje cim bi se ja maknula...ona se budi! Po noci kad ide spavati legnemo u 8 i pol, a ja i dalje lezim snjom...znaci od 8 i pol do 8 ujutro... Po noci cica 4,5 puta, osim kad su zubi - onda nema pravila. Cicanje i budenje mi ne smeta ali ovo sto u 8 vec idem u krevet, a dan je do 10 me ubija, ne mogu toliko lezati! Ima li takvih?? Ako odem, a ona se probudi onda nam se sve poremeti jer se skroz razbudi...pa vise ne spava nego par sati bude budna...

Ma, zeljela sam reci da me je iskustvo poucilo da ne mozemo predvidjeti kako ce dijete reagirati na duze odvajanje (bilo vrtic, baka ili teta cuvalica), tako da nema potrebe unaprijed panicariti (kao sto sam ja panicarila). Niti ima potrebe dramiti oko djetetovog placa. Ok, ako adaptacija stvarno dugo potraje i dijete place satima i slicno, onda se time treba ozbiljnije pozabaviti. Neka optimalna reakcija nije razlog za zabrinutost.

Citiraj:

---

Deedee11 prvotno napisa

Ovo mi je trebalo, konkretni primjer, hvala!

Tata je u pocetku neko vrijeme bio u bolnici, onda kada se vratio nije mogao preuzeti brigu oko djeteta u smislu uspavljivanja,hranjenja,presvlacenja - a i uspavljujemo se dojenjem. Sada kad je dobro tata radi, a kada je slobodan smo uvjek zajedno. On je u potpunosti moze zabaviti, puno joj je i zanimljiviji od mene kad smo svi skupa. Moju mamu obozava, zapravo rado se igra i druzi sa svima. Ali...ja ako izadem iz prostorije ona pocne plakati - urlati. Nisam iskusavala kada bi eventualno mogla prestat plakati jer mi je to nekako grozno sobzirom da taj plac stvarno bude strasan ako se ne pojavim iste sekunde ili se bar javim. Inace se stvarno nicega ne boji. U jaslice nece ici, planiramo u vrtic s 3 godine.

Voljela bi da je suprug moze pricuvati bez mene, za ostale mi nije vazno. On je cuva, hrani, presvlaci sada, ali ja sam uvijek u prostoriji i npr perem pod, kao sto sam rekla eventualno 30ak min smijem izaci i to samo dok je s muzem...i to svakih par dana!

Peterlin, kuzim i sama da sam pogrijesila, samo taj dio s ostavljanjem na cuvanje od najranije dobi nije bio nikako moguc nama. Mislim....je, ali onda mislim da ne bi uspjela s dojenjem jer smo se mjesecima prebacivale na cicu, a da ne spominjem nasa dnevna spavanja na rukama do prije cca 2mj, vjerojatno radi tihog refluxa.

Nije mi problem da malo njurga, problem je sto je to neki drugaciji plac, uznemireni.

Dakle imam dvije opcije.
Prva je cekati da jos malo poraste i da joj eventualno mogu reci vratit cu se....a druga je da ju polako sve duze i duze pustam samu, ali uz plac. Dakle carobnog rijesenja nema haha...

E da i nisam spomenula...ona npr zaspi uz cicu po danu ali i dalje cim bi se ja maknula...ona se budi! Po noci kad ide spavati legnemo u 8 i pol, a ja i dalje lezim snjom...znaci od 8 i pol do 8 ujutro... Po noci cica 4,5 puta, osim kad su zubi - onda nema pravila. Cicanje i budenje mi ne smeta ali ovo sto u 8 vec idem u krevet, a dan je do 10 me ubija, ne mogu toliko lezati! Ima li takvih?? Ako odem, a ona se probudi onda nam se sve poremeti jer se skroz razbudi...pa vise ne spava nego par sati bude budna...

---

Deedee, kao prvo, mi

Pobjegao post, a isteklo vrijeme za edit.
Dakle, mislim da bebacica nije premala da ne razumije tvoj odlazak. Mozes uspostaviti neki ritual prilikom odlaska, npr.poljubis ju i kazes joj: mama sad ide, ali brzo se vracam i odes. Ispocetka izadji iz kuce na 15ak min, pa postupno produljuj vrijeme izbivanja i brzo ce povezati tvoju gestu i rijeci s tvojim odlaskom, ali i povratkom.
Drugo, ako ti smeta nocno dojenje, ukini ga. Ona je vec velika i moze nauciti samoregulirati svoj san, bilo da se radi o dojci, dudi ili boci. Ispocetka ce vjerojatno losije spavati, ali ubrzo ce nauciti spavati bez potrebe za nekim objektom koji bi je uspavao tijekom noci.
Daj joj malo povjerenja, djeca cesto shvacaju, uce i navikavaju se na promjene brze nego sto mi mislimo.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Sve sto radis je tvoja odluka. Ako zelis biti stalno s djetetom, budi. Ako zelis da ju ostavis na cuvanje i budes sama, ostavi ju.

Ako zelis biti sama u wcu, a imas koga da bude s njom, pa idi sama u wc! Naravno da ce se buniti, pa ne moze biti sve po bebinom :) , TI odlucujes, ne beba. Ona je, kao i svako dijete, posve egoisticna (to je vec davno rekao Freud), egoizam je bebama neophodan, a na roditeljima je da to stave u, njima pozeljne, okvire.

Jedinu gresku koju vidim kod tebe je dojenje svakih sat vremena. Jednogodisnjem djetetu to ne treba, no i to je tvoja odluka. Sama moras nesto promijeniti, ako zelis.

---

Tako je, mislim da mi je opcenito problem sto sam do sada razmisljala nekako iskljucivo sto beba zeli...a budem li tako nastavila, biti ce kaoticno. Ne moze sve biti kako ona zeli, mora nesto i nauciti.

Deedee11, ružno zvuči, ali brate mili, ona je tebe fino izdresirala :lol:

mislim da pretjeruješ s mislima da će djetetu biti trauma ako se odvojiš od nje, jednostavno izađi, odi van, šeći, nađi neki hobi
nije zdravo za mater da je toliko navezana za dijete
malim koracima naprijed, svaki dan izađi najprije na 10 min., pa 20 itd. pa ako će se buniti, nek se buni, brzo će ona prihvatiti nova pravila

i osim toga, izlažeš dijete opasnim situacijama, nemaš je što nositi i držati kad kuhaš, neka sjedi u sjedalici / hranilici, daj joj nek se igra s nečim,
npr. tijesto, plastelin, ma neka vježba finu motoriku

a spavanje, pa zar se ne možeš maknuti od nje kad čvrsto zaspi? probaj...

razmisli malo o sebi, moraš i ti imati svoje ja i pokazati svoje granice, ovako daješ djetetu pogrešnu poruku

neće njoj ništa biti, dapače... :)

Dojenje mi ne smeta, nije to bas svakih sat vremena. Nekad prode i 5h, ali najcesce cica svakih npr 2,3h. Je li to previse? Malo vode pije, pa je mozda i to razlog.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

da, potpisujem i sve što je tangerina napisala

---

i ja isto. i bubicu. i ja nisam za te neke projekte za budućnost, tako nisam nikad mogla funkcionirati, što ne znači da je to ispravno, da se razumijemo.

u toj dobi sam počela raditi.
čim bi me vidjela s vrata bilo je ija, mama, ija, mama. u prijevodu - cica.
i onda se ne odvaja od mene cijelo popodne i cijelu noć.
osim ako negdje odem.
al tata, dok sam ja bila u vidokrugu - nula bodova.

Ja bi rekla koga nema bez njega se moze, pametni su oni i znaju sta i kako..moja jedna cura je tatina maza, kad je doma stalno ga trazi, i kad ode na wc, kad ga nema ne pita za njega, tako vec trecu godinu, al one oduvijek ostaju s bakom i dedom, bar na kratko, i nema problema kad nas nema, zato sam i mislila da ce biti lakse u vrticu, a nije, al to je druga tema

Citiraj:

---

Deedee11 prvotno napisa

Ovo mi je trebalo, konkretni primjer, hvala!



Dakle imam dvije opcije.
Prva je cekati da jos malo poraste i da joj eventualno mogu reci vratit cu se....a druga je da ju polako sve duze i duze pustam samu, ali uz plac. Dakle carobnog rijesenja nema haha...
...

---

Evo , mi smo konkretni primjer. Nigdje ti se ne žuri- ako možeš biti sa njom, i ne smeta ti to- nema razloga zašto ne. Moji sada teenageri su vesela, otvorena, komunikativna djeca koja se ne boje nikoga i mogu ići gdje god i sa kim god i ne moraju nikoga niti poznavati. Zato ti to govorim. Dojili su na zahtjev- po noći čak i svakih 20 min cijelu noć – dok smo dojili, nisam se ni trudila išta popravljati – kad je dojenje završilo- odmah su naučili spavati cijelu noć… nosala sam ih, nisu išli u jaslice, i ništa ama baš ništa nismo propustili što ih nismo dresirali na odvajanje u dobi od 1 godine. Kada je krenuo vrtić- u dobi kada su sve razumijeli- pa tako i rečenicu- mama ide raditi- doći će po tebe- I sve pet, nikakvog plača nije bilo. A bili priljepci u manjoj dobi kao tvoja. Formula je jednostavna- zadovloljavaš li potrebe, djeca steknu sigurnost, i moram reći- jako su dobro ispali. Djeca imaju svoj tempo, pa tako i odvajanja, ako je mami ok biti sa djetetom, to je sve ok, nema šta da brineš što bi bilo ako bi bilo. Govorim iz svog primjera, a to ti pišem sa odmakom od ohoho godina, da mogu reći- eh da sam samo tada znala da će sve biti dobro, manje bi brinula. Zato kažem tebi: sve će biti dobro.
Kada već imaš dvije navedene opcije, ja sam odabrala prvu.

Citiraj:

---

Deedee11 prvotno napisa

Dojenje mi ne smeta, nije to bas svakih sat vremena. Nekad prode i 5h, ali najcesce cica svakih npr 2,3h. Je li to previse? Malo vode pije, pa je mozda i to razlog.

---

Na pitanje je li previse, samo ti mozes dati odgovor. Dojenje je u svakom slucaju iznimno korisno za tvoje dijete i ako odgovara i tebi i njoj, nastavite. A postoje i opcije prekida, opcije prilagodjavanja tvom dnevnom i nocnom rasporedu... U svakom slucaju ona vise nije u dobi kada 100% ovisi o tebi i mozes poceti uvoditi neke promjene koje ce regulirati vas suzivot u smislu da i ti dobijes malo prostora za sebe.

E da, sto je starija manje ga trazi, zapravo sve manje, al htjela sam napisat da je to trajalo bar dvije i po godine

alga, a ja bi recimo izabrala drugu i više mislila na sebe dok su bili manji ;)

uostalom, ženi smeta djetetov plač kod odvajanja + mora ležati kod male cijelu noć... može se i bezbolnim metodama malo i maknuti od djeteta,
ne mora je pustiti po sat vremena da plače...

dobro je za dijete da je mama prisutna ali je dobro i da se poveže i s ocem i bakom, djedom, selom...

Citiraj:

---

Willow prvotno napisa

alga, a ja bi recimo izabrala drugu i više mislila na sebe dok su bili manji ;)

uostalom, ženi smeta djetetov plač kod odvajanja + mora ležati kod male cijelu noć... može se i bezbolnim metodama malo i maknuti od djeteta,
ne mora je pustiti po sat vremena da plače...

dobro je za dijete da je mama prisutna ali je dobro i da se poveže i s ocem i bakom, djedom, selom...

---

ali ja nisam ovu temu shvatila kao raspravu o tome što je bolje za dijete ili za mamu (to je svakom na volju kako kome paše) - nego kao traži se primjer da nije pogrešno ne dresirati djecu na odvajanje. Pa je moj odgovor- po mom primjeru - nije pogrešno.

Citiraj:

---

Willow prvotno napisa

Deedee11, ružno zvuči, ali brate mili, ona je tebe fino izdresirala :lol:

mislim da pretjeruješ s mislima da će djetetu biti trauma ako se odvojiš od nje, jednostavno izađi, odi van, šeći, nađi neki hobi
nije zdravo za mater da je toliko navezana za dijete
malim koracima naprijed, svaki dan izađi najprije na 10 min., pa 20 itd. pa ako će se buniti, nek se buni, brzo će ona prihvatiti nova pravila

i osim toga, izlažeš dijete opasnim situacijama, nemaš je što nositi i držati kad kuhaš, neka sjedi u sjedalici / hranilici, daj joj nek se igra s nečim,
npr. tijesto, plastelin, ma neka vježba finu motoriku

a spavanje, pa zar se ne možeš maknuti od nje kad čvrsto zaspi? probaj...

razmisli malo o sebi, moraš i ti imati svoje ja i pokazati svoje granice, ovako daješ djetetu pogrešnu poruku

neće njoj ništa biti, dapače... :)

---

eh kad Willow to zna bolje posložit od mene :-)

Citiraj:

---

Deedee11 prvotno napisa

Ali...ja ako izadem iz prostorije ona pocne plakati - urlati. Nisam iskusavala kada bi eventualno mogla prestat plakati jer mi je to nekako grozno sobzirom da taj plac stvarno bude strasan ako se ne pojavim iste sekunde ili se bar javim.

..da ne spominjem nasa dnevna spavanja na rukama do prije cca 2mj

ona npr zaspi uz cicu po danu ali i dalje cim bi se ja maknula...ona se budi! Po noci kad ide spavati legnemo u 8 i pol, a ja i dalje lezim snjom...znaci od 8 i pol do 8 ujutro... Po noci cica 4,5 puta, osim kad su zubi - onda nema pravila. Cicanje i budenje mi ne smeta ali ovo sto u 8 vec idem u krevet, a dan je do 10 me ubija, ne mogu toliko lezati! Ima li takvih?? Ako odem, a ona se probudi onda nam se sve poremeti jer se skroz razbudi...pa vise ne spava nego par sati bude budna...

---

Evo iskreno najiskrenije meni je sve ovo previše i mislim da trebaš malo promijenit svoj pristup. Ti si mama, ti najbolje poznaješ svoje dijete, a ovako preko foruma mislim da si pretjerala.

Sretno!!

alga, a ja bi rekla "been there, done that" i iz današnjih cipela bih rekla da ih ne treba dresirati na odvajanje,
ali bome ne treba ni ostati s djetetom vezan pupčanom vrpcom nakon što je prerezana ;)

i moji su izrasli u krasne klince a tko zna, možda bi bili još samosvjesniji, društveniji... da sam ih više "prepuštala" drugima, nikad ne znaš :)