Ishrana - utjecaji okoline

Zanima me kako se vi nosite s losim utjecajima okoline kad je prehrana u pitanju.
Evo konkretnog problema, a vec dva puta se desilo. Dakle, vrticka djeca idu na izlet. I moje dijete skupa s njima. I fino ja njoj spremim sendvic od crnog kruha sa sirom i salatom, bananu i jabuku, za pice voda. Drugoj djeci roditelji spreme sendvic od bijelog kruha sa salamom, hrpu slatkisa i grickalica i sok. I sta mi se desi? Druga djeca uredno sve svoje smazu, moje dijete vrati se doma gladno. Pojede griz kruha i dva griza banane. Oci ispadaju pretpostavljam na ono sto drugi jedu. I vec dva puta tako.
U vrticu im je hrana stvarno ok, ali mame masu puta djeci u ruksak spreme slatkise i grickalice. I kaze ravnateljica ne moze ona nekome zabraniti da nesto spremi svome djetetu u ruksak. Ok.
Ali, kako da se ja sad tu postavim? Da se prilagodim i napravim kompromis tipa crni kruh i salama, neki prihvatljivi slatkis tipa keks od integralnog brasna???? Ali sta je keks od integralnog brasna u usporedbi sa milkom i kinder pingvinima???? :roll:
Bas sam u depri. Ne zelim da padnem pod utjecaj, al ne zelim ni da mi dijete slini nad tudjom hranom, a svoju vrati doma jer joj je bezvezna.

Zorana, nemam iskustvo sa svojim klincem i vrtićem (tek ćemo krenuti), ali..
ja sam bila kronična nejelica (i Lovro je), ništa nisam htjela probati, ali...prva "raznolika hrana" bila je upravo kasnovrtićka i rano-školska..obožavala sam grickati tuđe užine (daj mi griz, pa ću i ja tebi)..uživala sam u tuđim sendvičima, pa makar sadržavali nešto što ja NIKAD ne bih jela npr. paradajz, svježi krastavac itd...

I mislim da bih svom djetetu u situaciji u kojoj se našlo tvoje dijete, vjerovatno slijedeći put složila sendvič baš onakav kakav bi on htio pojesti. Ja sam ti onaj tip "barem nek nešto pojede" :/

ne znam...

moj već sad u 90 posto slučajeva odbija kad ga nutkaju čipsom i lizalicama (čokoladu ne odbija :lol: )

ima samo 2,5 al ja mu uporno i polako utuvljavam u glavicu da je fora biti drugačiji :roll: (moja opsesija) i da ako svi jedu smoki da je baš fora što on jede grožđice

nije da ne pali ;)

hehe, vidim da nisam napisala za grickalice. Smokiće, čipseve, čokolade mu sigurno neću spremati u torbu. Smokiće i čipseve iz principa (ima vremena), a čokoladice samo radi toga što se sav umulja..doma je jede povremeno i to nakon klope. Ali će zato imati sušeno voće (to su mu bonboni.. :mrgreen: ) i keksiće. Za ostalo neka se đora...

Pa nisu izleti taaako česti, popusti malo sa čoksama, nebude smak svijeta, bolje to nego da je tužno i da slini za tuđom hranom. Bar ja tako mislim, a pazim kako se hranimo, no ima situacija kad možda ne treba biti strašno dosljedan.

ja bas nisam skuzila: mislis li da bi on jeo da mu pripremis klopu koja druga djeca imaju (ili barem slicnu) ili i inace nije bas neki jelac pa bi mozda i to vratio?
ako je prvo- ja bi mu napravila slicno kao i drugoj djeci pogotovo zato sto izleti nisu svaki dan... a ako je drugo,onda je to stvar topica 'kako nahraniti djecu koja ne zele jesti'... tu se sa cipsevima,coksama i sl.napravi jos gora situacija... smak svijeta,dapace :lol:


i cini mi se dobra fora ovo sto je ninochka napisala... ali, hm, to treba znati dobro izvesti...

Zorana, baš sam i ja o tome razmišljala. Stajala sam ispred polica u dućanu sto godina i mjerkala: ovo je dobro, ali nije djeci privlačno, ovo je loše i fuj, ovo je dobro i fino ali nepraktično za izlet, ovo bi joj se možda svidjelo... na kraju sam uzela malu za ruku i pitala ju što hoće. (policu sa čipsom sam vješto zaobišla, ali mislim da bismo odoljele iskušenju i da nisam). najbolje da se vas dvije dogovorite, da uvažiš nešto do čega je njoj jako stalo, ali i da iskoristiš priliku da joj objasniš (ponovno) zašto bi možda ovi keksi bili bolji od onih. veliki su oni već, itekako.

Lucky, naravno da bi jela ona tu klopu koju drugi jedu. Svi uglavnom ponesu bijeli kruh i salame, slatkise i grickalice pod obavezno, sok isto tako.
A sada u proljece i ljeto ti njihovi izleti u parkove i kojekuda su dosta cesti. Jednom sedmicno sigurno idu negdje.
Zbunjuje me sto roditelji djeci pakuju slatkise i za svaki dan. Kaze ravnateljica to jedu vecinom djeca koja su tamo citavi dan. A ona ne moze nekome zabraniti da nesto spremi djetetu u ruksak. Samo nastoji da se to jede nakon rucka.
Aleta, ta ideja o razgovoru i dogovoru je ok. Probat cu iduci put tako.

pa neće joj ništa biti od tih izleta. ovako ispada da je drukčija od druge djece.

predloži da se organizira izlet sa zdravom hranom , na kojem bi svi roditelji trebali staviti zdravu hranu. :mrgreen:

kikici nisam mogla utrpati salamu u usta ni pod razno. a ja sam ju jela. ja mrzim crni / kukuruzni / bilokojizdravikruh - ona ih obožava :? ... i kakav je tu utjecaj okoline?

ne vjerujem da će tvoje dijete promijeniti prehrambene navike. možda neće ni taknuti slatkiše koje joj staviš u ruksak. ali će ih IMATI - isto kao i druga djeca.

reci joj da to nije zdravo, ali da ćeš joj staviti u ruksak ako ona to želi. ponekad je to dovoljno, ponekad će nešto pojesti... ali na kraju ćeš uspjeti.

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

reci joj da to nije zdravo, ali da ćeš joj staviti u ruksak ako ona to želi. ponekad je to dovoljno, ponekad će nešto pojesti... ali na kraju ćeš uspjeti.

---

ja bih se ovdje čuvala da se dijete ne počne mučiti osjećajem krivnje i time da će iznevjeriti mamu ako nešto od toga pojede. :(
ako su se već tako dogovorile i ako joj je u ruksaku, neka uživa!

aleta - nemrem sad pisati od slova do slova :mrgreen: . daj malo čitaj među redovima :P ...

ja ne mogu zorani izdiktirati što će reći svom djetetu. to ona mora procijeniti - jer ja njeno dijete ne poznam "u dušu". znači mogu samo dati naznaku nečega.

ja sam svom djetetu objašnjavala zašto je nešto dobro, zašto nešto nije. dogovarale smo se što ćemo jesti, a što ne. isto tako - nisam joj nikad nabijala osjećaj krivnje. što je pojela - pojela je.

imala je SVE BOMBONE i SVE ČOKOLADE na dohvat ruke. s napomenom da može uzeti kad god poželi, ali da to baš nije dobro za zdravlje. i nikad nije bilo problema. uzela je kad joj se jelo - nije dirala kad joj se nije jelo. slatkiše sam obično dijelila djeci u parku koja su se za to "tukla" :/ - a moja je blijedo gledala - čemu se oni vesele!?

puno puta je tražila (pogotovo kad je krenula u školu) - slatkiše za užinu. i redovno ih je dobivala. nakon nekog vremena - priznala mi je da joj djeca "kradu" te slatkiše ;) , a onda su i oni prestali - i donosila ih je kući zgnječene... pa smo se dogovorili da prestanemo. dakle - bilo je važno IMATI, a ne jesti...

zorana npr. može staviti salamu u sendvič - i reći malenoj da ju slobodno izvadi i ne pojede - ako ne želi. može joj staviti i sok i vodu - i reći da popije ono što želi, s napomenom da je voda zdravija i da će od nje biti manje žedna... itd...

sad nosi za užinu jogo napitak, energetske pločice, voće, svježe mrkve, i slično... ja nosim kolačiće :lol: .

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

aleta - nemrem sad pisati od slova do slova :mrgreen: . daj malo čitaj među redovima :P ...

---

sorcire, ja sam ovu raspravu shvatila kao poticaj za razmišljanje, jer sam i sama u istoj situaciji. stoga mi je dobro došlo da dođem i do zaključka da je tu i taj element maminog očekivanja, i da se suočim s tim. stoga, nema potrebe za :P i pozivanjem da čitam između redova. čitam i preispitujem se. pomalo i napredujem, nadam se. nisi valjda shvatila da sam tebe napala. nije mi to bila namjera.

E, moje dijete je tocno takvo ko sto je aleta spomenula: ona ne bi nesto pojela samo da meni ugodi. Iako znam da joj se jede.
I sad, tesko mi je odrediti granicu, a da to sve skupa ne predje u konstantno glodanje slatkisa. Mislim, ima dana kad je to stvarno tako. Ali, trudim se da to svedem na minimum.
S druge strane, sad upravo razmisljam o ovome sto Sorciere kaze.....mozda je problem u tome sto ja od slatkisa radim "zabranjeno voce". Mozda stvarno trebam drzati slatkis koji je doma na dostupnom mjestu. I da ga ona moze uzeti ako hoce. :/
Sreca da barem sokove ne voli bas nesto...
A sto se sendvica tice, to sam sto posto sigurna, kad bi ona mogla svaki dan bi jela salame. A nisam bas nesto mastovita pa ako u sendvicu nije salama onda je sir. I naravno da onda bulji u tudje sendvice.
Onda ovo sto Ninochka kaze...ok je uciti dijete da je ok biti razlicit. A onda opet Sorciere kaze vazno je da ima ono sto i druga djeca imaju. :/
Pa sad budi pametan.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Pa sad budi pametan.

---

baš tako. odgovor je, vjerojatno, mjera u svim stvarima. slatkiši neka ne budu zabranjeni, ali opet, da su uvijek nadohvat ruke... ne znam baš. kod nas su slatkiši u ladici do koje EM može, ali ipak svaki put pita prije nego što uzme. mada i sama zna kad ću reći može: ako je dobro pojela ručak. ako je ručak samo probrljavila, ili ako za slatkiše pita prije ručka, zna što ću joj odgovoriti. (ali ipak tu i tamo okuša sreću). opet, u toj ladici nema gumenih bombona, čipsa i krokija (ovo ja osobno smatram najlošijim), ali ima čokolade, orbit žvaka, keksa i sl. dakle, neki prag ipak ne prelazim.
ovo o drugačijosti... to tupim ionako na svim razinama života - često govorim o tome što se u našoj obitelji smatra životnim vrednotama, a negdje drugdje možda ne. no, svjesna sam da djeca u ovoj fazi (vrtić, početak škole) moraju i trebaju biti slični, a ne različiti od vršnjaka. potreba za različitošću dolazi tek kasnije (neke nikad ni ne napusti :mrgreen: ). zato moramo biti oprezni sa svojim uvjerenjima, da se dijete ne osjeti razapeto između zahtjeva svoje obitelji i svoje prirodne potrebe pripadanja vršnjacima.

Ovo s dobro ili lose pojedenim ruckom...kako izbjeci da dijete nesto pojede samo zato da bi dobilo slatkis?? Ili, kako izbjeci da pojede dva zalogaja rucka jer zna da ce dobiti slatkis?
Uvijek se govori o tome kako je vazno da djeca jedu samo onoliko koliko mogu pojesti. Kod nas to cesto znaci tri zlice necega i daj mi nesto slatko. E sad, ako kazem ok, znam u biti da je mogla pojesti jos rucka. Ako joj kazem da ne moze jer nije rucala "kako treba", onda mi to opet ide na forsiranje da nesto pojede.

Evi Mariji ti slatkiši nisu neka senzacija, pa da bi zbog njih pojela ili ne ručak. ali, ponekad, u pravu si, posluže kao motivacija da se pojede još malo. sad, je li to jako štetno - ne znam. uspoređujem to sa sobom - često nešto činim radi dodatne, izvanjske motivacije, a ne radi toga samoga po sebi. mislim da se takve stvari uopće ne mogu izbjeći. može li to dovesti do iskrivljenog odnosa prema hrani? može u krajnjem slučaju. no, nekako procjenjujem svoje dijete i vidim da prođu dani i dani a da je ta ladica sa slatkišima uopće ne zanima. onda se opet "sjeti", ali tu sam ja da ograničim količinu. (sad sam se sjetila jedne anegdote:
Pita Eva Marija mene može li uzeti bombone.
Možeš, kažem ja, dva-tri.
Aha, dobro, kaže ona. Uzet ću prvo dva pa onda tri.")
Ja sam sigurna da ćete vas dvije naći "srednje rješenje": ako ne voli sir u sendviču, možda voli pohani sir? Ili možda ti pristaneš na šunku, a ona na list salate na njoj?
Kako mi se čini, tvoja curica je dosta osjetljiva i povučena (možda sam dobila krivi dojam, ali i moja je takva). Mislim da je možda za takvo dijete važnije da se osjeća prihvaćeno i sigurno u sebe, nego potpuna nutritivna ispravnost.

off topic, zorana, mogle smo si i kavu skuhati večeras kolko brbljamo...

aleta, šta ti smeta moj :P ? :lol:
ja ga volim tu i tamo pokazati :mrgreen: (bilo bi mi pusto bez njega, hehehe).

of topik - kikica je samnom slagala sve moguće (šarene) lijekove u kutiju (kad je bila oko 2 godine). neke njene vršnjakinje su se toga "najele" (strašno...) - jer su to roditelji skrivali, nisu im pokazali, nisu ni probali objasniti da to nisu bomboni.

zabranjeno voće je uvijek najslađe. pa neka pojede salamu na izletu. izlet će joj ostati u lijepoj uspomeni. neka se nauči da su slatkiši na dohvat ruke (nisu zabranjeni) - ali ih se ne smije previše jesti.

aleta - mala ti je genijalka!!!!!!!!! :lol:

:D za kavu.
Ona je dosta samozatajna. Dosta je rezervirana u kontaktu s drugima itd. Ali, nije bas da je nesigurna u sebe. Npr. kad nesto nece onda nece, kad hoce onda hoce. Ne podilazi drugima, pogotovo ne odraslima. U vrticu, ako joj se ne svidja aktivnost grupe, ona si trazi drugu zanimaciju, ne ostaje u grupi samo da bi bila dio nje itd.
Ali je stvarno jako osjetljiva, iskrena, jako dobro zna izraziti svoje osjecaje. I, kao starije dijete, puno je vezana za mene. Zato sam i ja toliko nesigurna. :/ Jer ne zelim da je nesvjesno "ucjenjujem" s tim.
A nekad mi se cini kao prevelik teret da ja sada njoj ostavljam odluke o tome sta je zdravo ili nije zdravo. Mi puno razgovaramo o tome. Ali, ona je ipak samo dijete. Koje bi se nekad najradije najelo slatkisa i za dorucak i rucak i veceru. A opet, zeljna je naseg odobravanja i podrske.

zorana - ako je željna odobravanja i podrške - to može dobiti kad pojede MALO slatkiša - iako su joj dostupni. i to će ju motivirati da i sama pazi.
ona ne treba donositi odluke, sve može biti stvar dogovora.

inače, Eva Marija je u vrtiću potpuno promijenila prehrambene navike, na žalost. iako tamo nude relativno normalnu hranu, djeca svako povrće komentiraju sa "fuj" i zgražavaju se ako to netko jede. naravno - i Eva Marija sad to izbjegava. iako doma ne viče fuj, mrlja po tanjuru i ispituje: koliko još žlica da pojedem?
i još nešto što me posebno žalosti: i mm i ja smo baš gurmani, obožavamo nova, zanimljiva jela. no, zbog naše curice ne usudimo se eksperimentirati ama baš ništa jer ona ne podnosi kad ugleda nešto novo i nepoznato na tanjuru. stalno je pokušavamo "napaliti" na gurmansku avanturu, ali ona nas samo blijedo gleda. :(

aleta, ajmo se zamijeniti za kćeri! :lol:
moja stalno nešto "kemija" po kuhinji, izmišlja recepte - a ja sam jako jednostavna :mrgreen: .

ponekad završimo tako da svaka skuha sebi: ja tjesteninu s nekim umakom - a ona koznaštajeispaloaljefino :lol: .

Citiraj:

---

Lindsay prvotno napisa

Pa nisu izleti taaako česti, popusti malo sa čoksama, nebude smak svijeta, bolje to nego da je tužno i da slini za tuđom hranom. Bar ja tako mislim, a pazim kako se hranimo, no ima situacija kad možda ne treba biti strašno dosljedan.

---

U poptunosti potpisujem. Sjećam se ja svojih izleta...najveći gušt je bilo što prije zaviriti u torbu i izvaditi nešto za grickanje. Bus je tek krenuo, a sva djeca već šuškaju s raznoraznim vrećicama.
Inače, nisam dijete koje je jelo puno slatkiša i oblizeka jer su moji roditelji jako pazili na to.
Hm, da su bar sada takvi...