Organizacija s troje djece

Pozdrav;) Imam 3 curke s jako malom razlikom. 3 i pol, 2 i pol i 5,5 mj. Najstarija je super što se tiče svega, nema problema s hranjenjem - sama jede, sama se lijepo zaigra i s njom nemam nikakvih problema. Najmlađu moram non stop nositi (dosad je bilo koliko toliko OK jer je bila u slingu ali u zadnje vrijeme neće, plač čim ju stavim) , stavim ju u baby gym igra se 10 ak min s igračkicama i opet u plač, pa daj cicu, pa neće cicu pa se vrti, cendra, i ne preostaje mi ništa drugo nego ju nositi. OK, to bi još bilo prihvatljivo donekle da nema moje srednje mezimice i najveće zloće. Užasno zahtjevno dijete, od jutra je u hiper modu do navečer dok ne ide spavati. Ništa joj nije po volji, npr dam joj doručak, ručak, ne jede nego trči po kući pa moram s malom u rukama hodati za njom da nešto pojede. Starija seka se igra, ona dodje i uzme joj igračke, ja joj lijepo objasnim da ne može to raditi jer se seka igra i neka si uzme nešto drugo. Ma kakvi, ona i dalje po svom i onda nastane kolektivni plač. Malu spustim u gym dok smirim situaciju između njih dvije, evo i mala počinje drečati. Idem uspavati najmlađu, ona dodje u sobu tražiti cicu ( još doji) ja kažem Mia ne može sad Seka papa ti ćeš dobiti kad dođem u dnevni i seka zaspi. Ona odmah počinje plakati, ode u dnevni, seki opet uzme igračke i tako ukrug.... Tako da, veselo mi je u svakom slučaju. Znam da je takva situacija SAD dok su male, kad porastu bit će bolje ali dotad, zanima me imate li VI cure kakav savjet kako da se bolje organiziram , jer ja jednostavno pucam po šavovima, uvijek sam napeta, živčana, ne znam udahnuti i ispuhati tu napetost iz sebe. Muž radi svaki dan, bake su nam jedna u Americi druga 100 km dalje tak da pomoć nemam od nikog. Baš sam ono.... Na rubu da se prijavim u Jankomir :)

Barca draga nemam troje djece al mogu zamislit kako ti je.

Imam jedno nekorektno pitanje: idu li ti starije u vrtic? Ako ne, zasto ne bi krenule? :mrgreen:

Drzi se grlim te

Joooooj koliko smo samo živaca ove godine na vrtić potrošili %>_<% problem je tu kod nas u VG što djeca roditelja koji oboje rade dobiju teško mjesto, a o nama gdje samo tata radi da i ne pričam. Tako da nam ne preostaje ništa nego čekati do sljedeće godine ili alternativa je privatni vrtić ali to mi je totalno bezveze jer nemaju uključen ručak niti spavanje. Preostaje mi možda teta čuvalica ali kako sam malo skeptična prema tim stvarima, ne bih baš djecu nepoznatoj ženi ostavljala, bilo bi super kad bi imala neku preporuku. To bi mi možda bilo i idealno rješenje, ne bi njih trebalo čuvati cijeli dan eventualno dva tri sata dva puta tjedno, tek toliko da ja stignem obaviti po gradu što trebam, popiti kavicu pola sata u miru jer to mi definitivno treba, jer od 0-24 biti s djecom , živci lako odu.

suosjecam :mrgreen: i predlazem vrtic, ako je to uopce opcija

Ja sam prezivjela:heart:
Isti broj djece skoro ista dobna razlika.
Nemoj se ljutiti nego kad te ljuti srednjoj najavi da jedva cekas da je zagrlis. Treba im punoooo paznje a covjek nema 6 ruku.
Kad se muz vrati s posla s starijima u setnju jer ces se ti raspasti.
" Ja vise ne mogu, treba mi pomoc, moramo naci neko rjesenje" Mi smo krenuli od te recenice i uspjeli smo.

Joj, barca, divim ti se!
Kao i mojoj susjedi koja ceka petu bebu (a najstarije dijete ima 7 god.).

Moj savjet je da prihvatis bilo kakvu pomoc. Vrtic, teta cuvalica, studentica koja ce ih odvesti u setnju.... Da imas barem 2 puta tjedno po 2 h mira.
Ni meni se u pocetku nije sviđala ideja da svoje blizanke ostavim ponekad teti cuvalici, ali kad sam skuzila koliko mi znaci to vrijeme u kojem bih se 'resetirala" cesto sam to prakticirala.
Probaj. Ne mozes znati dok ne probas.
U tom vremenu bih spremala, cistila, isla na plac, i uzivala u tome kako me nitko ne prekida!
Sad sa skoro 2 god idu kroz jutro, do podne u vrtic. I u to vrijeme obavim sve sto moram, i popodne se kvalitetno druzimo!

s_iva dobro savjetuje - BILO KAKVA pomoć je dobrodošla...

Ja nisam imala troje, nego dvoje u dvije godine. Imala sam tetu čistilicu u fazi druge trudnoće (ležala sam, kasnije bila u bolnici) i povremeno plaćenu pomoć za čišćenje i čuvanje djece čak i kad su krenuli u jaslice, jer sam radila daleko od kuće i nisam mogla uzeti bolovanje svaki put kad bi se djeca razboljela. To je prestalo tek kad su izašli iz jaslica. Nekako smo preživjeli, ali bez pomoći sa strane to bi bilo stvarno teško. Čak sam promijenila posao, da bih bila bliže i da ne gubim puste sate na tandrkanje s kraja na kraj grada.

Preporodila bi se da imam sat dva dnevno za sebe, ispitat ću sve opcije iako mi se najbolja trenutno čini teta čuvalica. Imam susjedu kojoj je žena dolazila par puta tjedno, vodila djecu u park, čak je znala i skuhati, baš ću je pitati za nju. A kaj se tiče mog dragog mužeka, trebala bi i njega malo uposliti. Kužim da radi, ali morao bi se malo više angažirati oko klinaca, kad dodje s posla uvijek nađe neki drugi "posao". Prijatelju popraviti auto, posložiti si alat, prčkati po svom autu itd... A ja da prostite jedva stignem pišati otići a kamoli da odem popiti kavu u kafić 50m od kuće. Kad mu kažem da mi treba malo vremena za sebe, da su mi živci pri kraju, on meni kaže joj pa tebi je super ti si doma s klincima a ja moram raditi. A njemu se ne može objasniti da i ja radim i to 24/7 a ne 8 sati dnevno, i da to nije nimalo lagan posao, ni fizički a najmanje psihički kao što on to misli. Ali bezveze ja tupim, ko da u prazno govorim, on je po meni još uvijek nezreli balavac koji još nije shvatio da su djeca njegova koliko i moja, da to što on radi ne znači da kad dodje doma ne može uzet klince i otići u park, presvući maloj pelenu, nahraniti ih.... Off, nazivam ga balavcem jer imamo tek 26 a troje djece :) većinu vremena slušam "jooooj pa kam ste prenaglili tako mladi, trebali ste još pričekati itd.. " ja ne žalim zbog toga uopće, a ni moj muž, snalazimo se i više nego dobro, cijela naša familija ne može vjerovat kak ja to dobro hendlam sve ali kažem, samo da je on malo ozbiljniji a ja malo opuštenija i da znam iskoristiti kad je on doma pa šmugnuti na kavicu ili šetnjicu na koji sat.. A bit će bolje ne sumnjam :)

Barca sad viidm da ti ne odmoris ni popodne.
Vrlo jednostavno.
Podojis/nahranis najmladju, urucis je njemu I kazes idem se malo sama prosetati/nesto kupiti.... Jednostavno ga ostavis sa sve tri I izadjes.

Vjerujem da ti vise nece govoriti kako je lako bit doma s djecom, ti ces se odmorit a tata zblizit s curkama :-)

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Barca sad viidm da ti ne odmoris ni popodne.
Vrlo jednostavno.
Podojis/nahranis najmladju, urucis je njemu I kazes idem se malo sama prosetati/nesto kupiti.... Jednostavno ga ostavis sa sve tri I izadjes.

Vjerujem da ti vise nece govoriti kako je lako bit doma s djecom, ti ces se odmorit a tata zblizit s curkama :-)

---

Svaka čast!

Barca imam ih četvero, 16, 8, 7, i 17 mjeseci... Teško ti mora biti, u smislu da su razlike male.
Evo što bih ja mijenjala:
dizala bih se prije njih i u tom vremenu sredila sve ono što me u toku dana frustrira... tipa stavila robu sušit... i popila bih kavu uz neku svoju razbibrigu, makar deset minuta
ne bih natjeravala s hranom nijednu, ako su normalne težine
u svađe bih se miješala tek kad počnu ozbiljni udarci ( vidi li se iz ovog da imam četiri dečka :saint:)
kad muž dođe, jednostavno bih otišla na pola sata, pa na sat... iako jedna nije jela, drugu treba presvuć, a treća plače...
i ono sve što se fizički može odradit odjednom bih tako, tipa kupanje, hranjenje, oblačenje. Mislim na to da ne istuširaš jednu, pa drugu, već zajedno...
Barca, proći će... :taps:

Potpisujem Lili, kao i obično ;)
Vjerujem da ti nije lako. Ja bi ih ujutro odvela van, da se izmore i nakon ručka spavanac.
Mužu bi ih "uvalila" bez grižnje savjesti barem svaki treći dan popodne, otišla negdje na kavu, u šetnju, ma bilo gdje..
I ne bi se žurila doma ;)

I da, ne bi ju lovila po stanu s hranom. Neće jest, ne mora, jest će prije ili kasnije. Znam jer sam i ja tak krenula s drugim djetetom pa sam brzo prestala iz više razloga.

Ja bih u svrhu lekcije muzu par dana ostavila sve kako jest :mrgreen: bavila se samo djecom pa da vidi kolicinu posla. Imam troje ali samo dvoje sa manjom razlikom treca je "zajednicka" beba. Ima trenutaka kada je zbog toga lakse ali nije lakse koliko sam ja ili okolina mislila da ce biti.Uvijek sam se divila mamama koje se odluce za tako male razlike. Treba ti pomoc dok su ovako mali jer ozbiljno ti kazem da se trebas stediti za vrijeme kada su veliki. Iako ces imati vise vremena kada narastu svasta se tu dogada. Cuvaj sebe da bi mogla biti dobra majka :heart:

Peterlin, annie 84 volim kad dijelimo razmišljanja a često ih dijelimo :kiss:

Evo mene nakon male stanke :) Hvala vam cure na podršci i savjetima, iskoristit ću ih koliko god mogu. Imam još jedan problem o kojem sam pisala ima godina i pol .... Anksioznost i napadi panike koje sam dobila kad je srednja curka imala 6 mjeseci. Znači dva tjedna sam bila u tolikoj krizi da nisam mogla ustati iz kreveta, glavobolje, vrtoglavice, bojala sam se izaći iz kuće da se ne srušim negdje, odlasci u dućan su bili nemoguća misija, čim sam ušla odmah lupanje srca, osjećaj kao da ću se srušiti, ma grozno... Uglavnom, to mi je prestalo kako sam zatrudnila s trećom curkom. Cijela trudnoća i ovih par mjeseci nakon poroda prošli su bez ijednog napada, čak nisam uopće bila ni anksiozna. A sad otkako je mala navršila 6mj, opet ista stvar. Samo me jednu večer uhvatio napad da sam mislila da sam gotova. Bol u prsima, trnci u vratu, lupanje srca, disati nisam mogla. Popila sam pola normabela (jednostavno sam morala) i donekle se smirilo. Od te večeri opet mi se vratila anksioznost, non stop Iščekujem kad će sljedeći napad panike, navečer kad legnem u krevet ne mogu zaspati do jutra, zaspim na sekundu i probudi me preskok srca, to me užasno uplaši i od toga ne mogu zaspati. I tako do jutra.... Stalno mislim da ću dobit infarkt, imam odvratne simptome ali za njih ipak mislim da su od želuca, tj kiseline koja mi se vraća prema gore. Uvijek neka težina u želucu, pogotovo kad legnem, od tog pritiska želuca na srce vjerojatno se i događaju ti preskoci, pa bol u lijevoj ruci, prstima, vratu, jučer me uhvatila takva bol u prednjoj strani vrata koja se širila gore u vilicu da sam opet mislila da sam gotova i da je to infarkt (jer naravno čitala sam simptome nebrojeno puta). Vratna kralježnica mi je isto u banani tako da ta bol u ruci, lopaticama dolazi i od toga ali ja nikako da se izbijem iz glave da to nema veze sa srcem. Bojim se uopće vježbati, jer mislim da će me strefiti. Kod doktora uopće ne želim ići jer ne znam otkud bi krenula, kardiologa, gastroenterologa, fizijatra... Znači zaključak priče, u totalnoj sam komi. Eto, da se izjadam vama jer nemam kome drugom. Svi kažu, kakve bolesti imaš 26 godina, boli te briga doma si s djecom, ne moraš raditi kaj se žališ... Eh kad bi to bilo tako...

S troje djece imaš kronični umor, može biti i postporodjajna depresija i kojekakve druge stvari.

Ne moraš raditi paniku ali konzultacije s običnim obiteljskim liječnikom mogle b ti pomoći. Možda su u pitanju hormoni štitnjače ili tako nešto što je rješivo. Trebaju te tvoje cure zdravu i veselu. A i sama sebi trebaš. Sa 26 vjerojatno nije nista dramatično ali ako ti može biti bolje, zašto to propustiti?
Sretno!

Sad će svi pisat da trebaš kod doktora, pa ćeš ti reći da nećeš ili da si već bila pa nije napravio ništa.

Citiraj:

---

Uglavnom, to mi je prestalo kako sam zatrudnila s trećom curkom. Cijela trudnoća i ovih par mjeseci nakon poroda prošli su bez ijednog napada, čak nisam uopće bila ni anksiozna.

---

Iz ovog je jasno što treba činiti.

barca, vidi kak ti stoji stvar s magnezijem
a dok si na stojećke, vrti ramena, isteži se na svakom štoku, ... ovaj položaj oko djece ubija, stalno si polunagnuta nad djecu, užas za kralježnicu
i ono najvažnije, ODMORI bar na pola sata-sat! muž, čuvalica ili susjeda, dogovori nekog bar na kratko
e da, ovo što govoriš o želucu, ozbiljno se posveti tome, i to može biti razlog ... a sve kreće od toga što nemaš vremena ni na wc otići s mirom, poznato?

Jedino što mogu reći da mi je dosta pomoglo je masaža. Kad sam bila u tom najgorem periodu, krenula sam na masaže jednom tjedno, baš tu u susjedstvu imam fizijatricu koja ima privatnu ordinaciju, žena stvarno izmasira odlično. Baš sam se super osjećala u tom periodu kad sam išla, a čim mi je bilo bolje prestala sam ići. Krenut ću ponovo, em će mi biti bolje fizički, em psihički, malo se maknuti iz kuće, popričati s nekim odraslim :) a kaj se tiče želuca, doktorici sam rekla kakvi me simptomi muče, kaže ako te baš jako smeta odi na gastroskopiju, da možda imam hijatus herniju , ali da tu refluksnu bolest imam sigurno. I da, hemoglobin mi je odmah nakon poroda bio 84, željezo teška banana, dobila heferol da pijem, pila sam možda mjesec dana i prestala. Evo nedavno sam opet počela. Magnezij pijem svaku večer baš zbog tih preskakanja srca. Možda su i neki simptomi od željeza, recimo kad se Penjem uzbrdo osjetim da teže dišem. Ma baš sam sva nikakva , nadam se da ću se brzo vratit u normalu.

Kažem ja, štitnjaču si provjeri... Mog muža su držali dva dana na hitnoj kardiologiji zbog preskakanja srca, a uzrok problema bila je hipotireoza.

Zdravoseljački, ako već znaš da masaža pomaže, vrati se na to + željezo. I odmaraj kad god možeš.

Ako si dobila terapiju heferolom, zasto ga ne uzimas?
Ako ti je doktorica predlozila gastroskopiju, zasto ne odes?


Jesi razmisljala o psihologu? Napadaji panike se daju rijesiti, odnosno mozes nauciti zivjeti s njima. Nema razloga da ti bude ovako kako opisujes.

Počela sam piti heferol sad redovito. :) A što se tiče štitnjače, prije godinu i pol sam provjeravala hormone bili su super. Ali čitala sam da može biti hiper ili hipo a da su hormoni uredni, otići ću opet provjeriti. Najviše me muči navečer kad odem spavati, legnem i samo me trzne preskok srca, onda sjednem, sve je normalno, ne preskače. Opet legnem, opet me trzne preskok. Baš užasno, ne mogu zaspati do jutra. Preko dana me ti preskoci ne muče, možda ponekad kad se prejedem i stalno mi je neka težina u želucu, Stvarno ne znam da li je to od želuca, od stresa, anksioznosti ili čega već. A Kaee, što se tiče psihologa.... Bila sam prije godinu dana kod psihijatra, otišla privatno pošto se u našem domu zdravlja dugo čeka, dijagnosticirali mi je anksioznost i panični poremećaj, dala mi je normabel + zoloft da ga počnem piti ako mi ne bude bolje, nisam ga pila jer sam dojila. Normabel sam uzela tu i tamo ako sam baš imala napad panike, i to od 2mg. Trebala mi je ponuditi kognitivno bihevioralnu terapiju ili nešto, mislim da bi puno problema riješila s tim a ne da me otkantala tabletama ko i većina psihijatara.

A da pokušaš prirodnim metodama? Svaku večer šalicu blagog čaja od kamilice? Možda u vrijeme kad ti sve tri spavaju, a ti možeš 15 minuta sjesti i odmoriti.

A možeš i Persen uzimati tu i tamo. To je blag lijek https://www.sandoz.hr/proizvodi/persenr

Valerijana, limunska trava i menta se, sve redom, NE preporucuju uz dojenje. Sve tri se nalaze u Persenu.

Citiraj:

---

barca prvotno napisa

Počela sam piti heferol sad redovito. :) A što se tiče štitnjače, prije godinu i pol sam provjeravala hormone bili su super. Ali čitala sam da može biti hiper ili hipo a da su hormoni uredni, otići ću opet provjeriti. Najviše me muči navečer kad odem spavati, legnem i samo me trzne preskok srca, onda sjednem, sve je normalno, ne preskače. Opet legnem, opet me trzne preskok. Baš užasno, ne mogu zaspati do jutra. Preko dana me ti preskoci ne muče, možda ponekad kad se prejedem i stalno mi je neka težina u želucu, Stvarno ne znam da li je to od želuca, od stresa, anksioznosti ili čega već. A Kaee, što se tiče psihologa.... Bila sam prije godinu dana kod psihijatra, otišla privatno pošto se u našem domu zdravlja dugo čeka, dijagnosticirali mi je anksioznost i panični poremećaj, dala mi je normabel + zoloft da ga počnem piti ako mi ne bude bolje, nisam ga pila jer sam dojila. Normabel sam uzela tu i tamo ako sam baš imala napad panike, i to od 2mg. Trebala mi je ponuditi kognitivno bihevioralnu terapiju ili nešto, mislim da bi puno problema riješila s tim a ne da me otkantala tabletama ko i većina psihijatara.

---

A da nemaš problema s probavom? Hijatus hernija, gastritis ili slično??? Pritisak od probave isto može uzrokovati bol koji se reflektira na srce.

Što se tiče psihijatra, ne boj se toga, idi na terapiju ako ti preporuče, ali prvo treba vidjeti da nemaš neki organski uzrok.

Citiraj:

---

barca prvotno napisa

Počela sam piti heferol sad redovito. :) A što se tiče štitnjače, prije godinu i pol sam provjeravala hormone bili su super. Ali čitala sam da može biti hiper ili hipo a da su hormoni uredni, otići ću opet provjeriti. Najviše me muči navečer kad odem spavati, legnem i samo me trzne preskok srca, onda sjednem, sve je normalno, ne preskače. Opet legnem, opet me trzne preskok. Baš užasno, ne mogu zaspati do jutra. Preko dana me ti preskoci ne muče, možda ponekad kad se prejedem i stalno mi je neka težina u želucu, Stvarno ne znam da li je to od želuca, od stresa, anksioznosti ili čega već.

---

ovako je i meni bilo
kod mene je 85% problema bilo probava + nedostatak magnezija (a sve kao posljedica kronične premorenosti i stresa na poslu)
15% problema od vratne kralježnice (trnula mi desna ruka)

pomogli su mi probiotici, magnezij, prehrana ...

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Valerijana, limunska trava i menta se, sve redom, NE preporucuju uz dojenje. Sve tri se nalaze u Persenu.

---

Nisam nigdje vidjela da piše kako doji, čitala sam samo ovaj novi post. Možda čitam površno.

Mozda vise ne doji, ali spominjala je dojenje u nekom postu prije. Ovo je cisto da bude jasno da ne ide Persen uz dojenje. Ne ide u principu niti jedan sedativ, prirodan ili ne.

Dojim, i to tandem :) znam da ne ide ništa takvo uz dojenje naravno, zato ni ne pomišljam na bilo kakve lijekove. EKG sam radila prošle godine 2 puta, sve OK, štitnjaču ću još jedanput provjeriti, željezo nakon što popijem ovu kuru heferola, a za psihoterapiju ću se svakako raspitati. Iako svi ovi simptomi čini mi se da su mix vratne kralježnice, želuca i anksioznosti. Puno svakodnevnog stresa ( bilo ga je i prije, nije da sam imala bajku od života) pa to sve izađe na površinu u obliku tih nekih psihosomatskih simptoma. Tako si ja to objašnjavam. Nadam se kako cure budu veće da će biti lakše, tješim se s tim ako s ničim drugim.

[QUOTE=Kaae;3008543]Mozda vise ne doji, ali spominjala je dojenje u nekom postu prije. Ovo je cisto da bude jasno da ne ide Persen uz dojenje. Ne ide u principu niti jedan sedativ, prirodan ili ne.[/QUOTE

Ja sam prije trudnoća bila na corvitolu ( prolaps valvule mitralis, totalna tiroidektomija), postepeno su mi ga isključili i zamjenili apaurinom, u trudnoći i tokom dojenja, istina ja sam u T popila 5-6 puta, a dojimo se 27-mi mjesec i popije otprilike mjesečno, meni uredno prepisuju.