u potrazi za utjehom

Drage forumašice! Evo mene po prvi put sa, nažalost, tužnom temom. Iako sam često na forumu i pronalazim mnogo korisnog za sebe i moju bebicu (moja anđelica se rodila prije 7 tjedana :D ), na "postanje" sam se odlučila iz drugog razloga. Naime, moja draga prijateljica rodila je mrtvu bebu 3 dana prije predviđenog termina. Sama ova rečenica toliko je šokantna i teška da me opet prolazi sva bol tog kobnog ponedjeljka, 27.3., kad se moje malo kumče moglo roditi živo i zdravo. Ja sam tada bila u iščekivanju moje Jane koja se rodila točno dva tjedna nakon toga. Moja prijateljica, M., zatrudnila je dva tjedna prije mene,bila bi joj to treća beba. Zajedno smo prolazile trudnoću, uživale u svakom trenutku, izmjenjivale iskustva i zajedno se radovale našim anđelima. M. je tjedan dana prije termina svaki drugi dan odlazila na ctg u Petrovu, sve je bilo u redu. No, u četvrtak je bila 2 puta te opet u petak ujutro. Poslali su ju doma i rekli da dođe opet u ponedjeljak. Ona je čitavo vrijeme govorila da će njen Matej ranije "van", toliko je bila nestrpljiva. U ponedjeljak,prije nego je stigla u bolnicu, rekla mi je da se nada da će i ostati. I je. Ali ne da rodi svog anđela živog i zdravog. Na uzv malo srčeko više nije kucalo.
Bilo je to prestrašno da bi bilo istinito. Nikakvu riječ utjehe nisam mogla ni znala za nju pronaći. I dalje je neutješno. Kad sam rodila moju Janu,njeno kumče, osjećala sam se tako sebično. To sam joj i rekla, jer sam i dalje htjela s njom stalno razgovarati, toliko mi je nedostajalo svaki dan s njom podijeliti, kao kad smo bile trudne. Evo što mi je porukom odgovorila: "Nemaš zašto osjećati se sebično. Ti uživaj u svom majčinstvu jer to je toliko prekrasno i neprocjenjivo da svaki trenutak treba iskoristiti. I dok živiš, nikada ti neće biti dosta tih trenutaka. Majčina je ljubav nezasitna, beskrajna i uvijek postoji ogromna želja da ju ponovo i ponovo daješ ispočetka novom djetešcu. I ja da mogu,odmah sad, zanijela bih ponovo i tražila svog malog Mateja od Boga natrag u sebe."
Toliko je jaka moja M. A opet toliko krhka i tužna. Izgubljena, a opet pokazuje put drugima. Nemoćna, a jača i tješi ljude oko sebe.
Želim joj pomoći. Razgovarati i šutjeti. Slušati i plakati. Smijati se i radovati s njom. Jer znam da ona to hoće. I može. Jer zna da je njen mali anđeo s neba gleda i prati.
Tražila sam po netu tekstove koje bismo mogle pročitati. Ovdje sam pronašla dva; "Istina je.." i "Što kad vam prijatelji izgube dijete". Pomoglo bi nam kad biste rekle gdje još pronaći nešto slično, ili samo.. riječ utjehe.. Hvala
:heart:

Tako mi je jako žao.... Imam prijateljicu, ne baš jako blisku, nisam joj ja ta prva od utjehe kao što si ti sad, koja je izgubila dijete nakon tjedan dana života, ali kad smo jednom pričale o tome, rekla mi je: "Svi su onda izbjegavali tu temu, željeli mi pomoći tako da mi okupiraju misli nečim drugim, stalno skretali temu na nešto deseto, a sve što je meni tada trebalo jest da samo pričam i pričam o tome, od trudnoće i poroda do smrti bebe. To je bila moja terapija."
Druga dobra prijateljica izgubila je desetogodišnjeg sina od tumora. Kada sam ja rodila, došla mi je u rodilište u posjetu, no s obzirom da je bilo dojenje, čekala me u predvorju. Kad sam nakon jedno pola sata sišla dolje, našla sam ju sklupčanu na stolici kako plače od bola. "Zašto, zašto si dolazila?" Rekla mi je kako to ona ionako mora riješiti sa sobom i došla je jer se jako veseli meni i mojoj bebi. Ona je imala desetogodišnje dijete i naša terapija je bila gledanje slika i pričanje njegovih bisera na koje smo ridale od smijeha i plakale od bola.
U svakom slučaju, budi uz nju i puno pričaj s njom.

Jako tužno, baš tužno i pretužno. Uvijek se sva naježim na ovakve priče i srce mi se stegne. Šaljem veliku pozdrav tvojoj prijateljici i neka izdrži. :heart:

:cry:
neznam šta bi vam rekla, puno pričajte jer to je tužno i teško.
velika pusa podrške

osoba u mojoj užoj obitelji je isto rodila mrtvog dječaka, par dana iza termina i primjetila sam da jako često samoinicijativno priča sa mnom o tome.
ja je onda propitkujem neke stvari o trudnoći,pa pričamo kako je sada, koliko joj nedostaje, i slično.
suze su joj u očima, iako je prošlo dosta vremena i nakon te bebe rodila je još dva zdrava i predivna dječaka.
prije sam redovito skretala sa teme, ali sam primjetila da joj razgovor, baš o tim teškim trenutcima, kao, čisti dušu.
ne znam...svako je za sebe, ovo je samo jedan primjer.
žao mi je tvoje prijateljice
:cry:

hvala vam puno svima! podrška puno znači, i premda riječi neće vratiti izgubljeno, lijepo je znati da ima ljudi kojima je stalo.. do sada nismo previše o tome razgovarale, ja nisam puno pitala, samo sam slušala kad je M. osjetila potrebu nešto reći. sad je već malo lakše. suze i dalje prate svaku njezinu misao, ali možda i one liječe..i znače da, premda nije zaživio među nama, njen mali anđeo nikad neće biti zaboravljen.

evo me, po ne znam koji put se vraćam na ovaj topic i čitam, mislim što da napišem i nikak da riječi posložim.. mogu samo reći da suosjećam i šaljem topli zagrljaj tvojoj prijateljici :heart:

Citiraj:

---

java prvotno napisa

i znače da, premda nije zaživio među nama, njen mali anđeo nikad neće biti zaboravljen.

---

Naravno da neće biti zaboravljen, ona ga je 9 mjeseci nosila, toliko mu se veselila, to je bilo njeno dijete i tako nešto ne može pasti u zaborav, nikako i nikada.... :heart:

svaka duša ima svoju misiju na zemlji
on je i nerođen utjecao na mnoge živote i time ispunio svoju misiju

za roditelje je teško naći riječi utjehe
:heart:

:angel:

Mogu samo reči da su mi oči pune suza!

I meni takoder.... :heart: