Kako (psihički) podnosite izolaciju? Kako si olakšati?

Drage moje,

S obzirom da ćemo određeno naredno razdoblje svi provesti u izolaciji, ovih dana mi se mota po glavi kako provesti to vrijeme, a da čovjek ostane dobrog mentalnog zdravlja. Naravno nismo svi u istoj situaciji neki rade, neki su na GO, neki na radu od kuće, al svejedno. Što radite da ispunite ostatak dana da se ne prepustite tjeskobi, brigama, strahu, crnim mislima, depresiji?

Kako psihofizički podnosite zatvoren prostor/izolaciju?
Što poduzimate da si olakšate svakodnevni život?
Jel prakticirate neke tehnike opuštanja i relaksacije?
Trenirate on-line?
Čitate knjige, gledate filmove?
Sadite cvijeće, pospremate ormare?
Kuhate specijalitete?

Vjerujem da bi se našlo korisnih savjeta.

Naravno puno toga ovisi o perspektivi.Budući da je tema na filozofskom kutku, krenut ću u tom smjeru :-)

Evo za početak ću reći da se uvijek vodim mišlju da u svemu ima nešto dobro, koliko god možda nije uočljivo na prvu.
Sad svi imamo priliku provoditi više vremena s obitelji :heart: (bez silnih dječjih obveza/treninga), malo zastat u životu i razmislit o prioritetima, usporit, osvijestit (ne)važnost nekih ljudi/stvari u svom okruženju...

Ja vježbam. Svaki dan, za razliku od ranijih 4-5 puta tjedno.
Igram se s djecom.
Homeschoolam.
U home officu sam od 9-17, ali sa 70%-tnom učinkovitošću.

E da, i pijem dosta alkohola :)))

Svejedno mi se na trenutke čini da ću poluditi.. fali mi zrak i šuma, fale mi prijatelji..


Sent from my iPhone using Tapatalk

Nisam doma, ali djeca jesu. Imaju dosta obveza (online predavanja, pripreme za maturu) ali nedostaje im fizička aktivnost. Doma imaju utege i bučice, ali nedovoljno je u odnosu na njihove navike. Vježbaju kad stignu. Ja također, u terminima kad bih inače išla na jogu (dobivam program treninga za taj dan) i inače.

Djeca čiste kuću u pauzama (nije baš isto vježbati s bučicama ili prati kadu, ali sve je bolje od kauča). Doma se mm i ja otimamo oko jednog računala, djeca imaju svoje laptope. Visimo na društvenim mrežama (što nikad prije nisam radila), a kolegama s posla koji imaju malu djecu iskrcala sam brdo svojih materijala za zabavu, već prema dobi.

Kolegina žena šiva maske za obitelj i prijatelje, kolegica se bavi krečenjem kupaonice i hodnika, mm je neki dan preslagao špajzu... nađe se već nešto. Sad je trenutak za iskrčivanje furde po kući, za što u normalnim okolnostima nikad nemamo vremena i ne da nam se. Dala sam hrpu knjiga, dvd-a i koječega u dobre ruke, a nešto i dobila.

Spavam više nego inače, radim jogu češće nego ranije, čitam, visim na netu, L. ima gomilu obaveza za školu, pa radim sa njom, juče smo se grudvali u dvorištu i pravili sneška...

Mene više brine šta ću kad izolacija prođe. Juče sam posle 5 dana otišla dalje od naše ulice i imala blaži napad panike.

Odem na posao.

Peterlin i ja sam na tom putu, rješavanja viškova iz stana, posebice jer mi slijedi selidba za par mjeseci. Svaki dan po malo. I to me baš oslobađa.

Vježbam svaki dan on line kao Lola Mo. Pomažem djeci oko homeschoolinga, zapravo oko IT alata i printanja listića za maloga svaki dan, oni sami uče i odrađuju gradivo. Evo danas je kćerka imala live (cijeli razred) nekim kanalom (nikad čula) s prof. hrvatskog. Bilo im je baš fora. Nakuhavam po cijeli dan nešto. Odradim mailove/pozive, al toga je sve manje jer nam je velika većina događaja zamrla i otkazana zbog situacije.
Pogledam navečer neki film ili seriju s mužem.

I tako prolaze dani evo danas već 12. ili 13. dan nisam sigurna.

Dok je bilo toplo bili smo puno na balkonu, no otkako je zahladilo samo u stanu. Kretanja i akcije nedostaje, ja sam baš outdoor tip osobe, al kad se glava posloži sve se može. Mirni smo i staloženi, bez panike. Pridržavamo se uputa i nadamo se da će situacija što prije proći.

Od utorka ne radim.
Spavam, odmaram, kuham, ne vježbam :-(
Za vježbanje se moram organizirati jer nikad to nisam doma radila.
Pogledala sam čak jedan film.
Šetam psa.
Brbljam sa kćeri.
Za sad radim sve što inače nisam baš stizala.
Planiram detaljno čišćenje stana.
Moram i hrpu robe speglati.
Žao mi je da nisam stigla do knjižnice prije nego su je zatvorili.
I tako...

Tanči, nisam ni ja naviknuta na vježbanje doma, al sila ne bira :mrgreen:

Zaboravila sam napisati vrlo važan detalj, ne gledam Dnevnik, ne pratim novosti/portale, samo ono što mi dođe na whats up grupe i ovdje na forumu i to mi je previše. :-)

Pa ne znam ni sama. Cure su 3 i pol godine i 1 godina. Mlađa ne kuži naravno ništa, njoj je odlično. Starija svako malo uzdahne, " jadni moj vrtić." Objasnili smo joj koliko je mogla shvatit ovu karantenu opću. U kući nas je 4 odraslih + njih 2 male i pas. Spase nas maslinici i polja, imamo gdje odvest djecu bez da ikoga sretnem.
Ali muž mi je postao paranoik, režim u kući za obranu od korone je jači nego u nekoj bolnici. Imam rane na ruci od pranja ruku, popucala mi koža. Mislim da će ovo trajat do ljeta, ako ne i dulje. Srećom ne moram radit, razvukla sam roditeljski do pocetka 9.mjeseca. Još da moram radit nastavu online s ovako malom djecom, ajme. Za sad smo psihički ok, ali mislim da će ovo bit veliki izazov za sve nss.

Vežbam jogu, idem u duge šetnje, čitam knjige različitih pisaca na temu duhovnosti i osobnog razvoja: Loise Hay, Adrian Kezele, Bhakti Tirtha Swami, Clarisa Pinkola Estes, dr. Torsunov, ...

Posle dugog vremena sam opet počela izradjivati doma prirodnu kozmetiku (labello, dezić, masnu kremu, piling, ...) i to me super opušta. Uz to učim online nemački i astrologiju, pevam i sviram zanimljiv instrument koji se zove harmonijum, kuham svaki dan, slušam online predavanja na Youtube od Kristijana Kolege iz ZG i ruskog lječnika i terapeuta dr. Olega Torsunova. Sve u svemu, zabavim se i nije mi dodadno, a TV nemam pa vesti ni ne gledam.

Robu koja mi je premala ili koju ne nosim sam već leti poklonila i rešila se viškova. Kad bude lepše vreme planiram raditi na vrtu kod mojih, to mi je isto kao neka meditacija u prirodi. Planiram početi sa trčanjem, srediti police u kupatilu, potrošiti zalihe iz zamrzivača i što manje kupovati stvari koje nisu esencialne za život.

Ovaj virus me je otreznio u smislu da sam sada još sigurnija da ne želim živeti u gradu, već ako je ikako moguće na selu pa treba početi planirati u tom smeru.

Što se izolacije tiće, nedostaje mi samo poneki odlazak na bazen i u saunu, kao i druženje sa prijateljima 2x tjedno, ostalo mi je manje više sve isto. Sada se sa prijateljima družim online po skypu 1x tjedno :sing:
I nedostaje mi vidjanje sa nećakinjom, pa se čujemo i gledamo preko Whats up-a.

Dok odradim posao od kuće, djecu, obroke i školu ni ne sjetim se da smo u karanteni :lol:.
Zapravo, sva sreća da jesmo, da ne moram još u ovo uguravati i izlaske van. :mrgreen:

Tehnike opuštanja mi trebaju samo za potres, ostatak vremena ne znam ni kako se zovem niti mi ista znaci ili ne znaci izolacija. Da ne radim posao od doma vjerojatno bih pospremala ormare.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Tanči, nisam ni ja naviknuta na vježbanje doma, al sila ne bira :mrgreen:

Zaboravila sam napisati vrlo važan detalj, ne gledam Dnevnik, ne pratim novosti/portale, samo ono što mi dođe na whats up grupe i ovdje na forumu i to mi je previše. :-)

---

Ja pratim vijesti. Oduvijek.
I čitam portale, forume...
Ne uzrujava me to. Volim biti informirana.
Fali mi kretanje po vani. Moje prijateljice. Druženje. Teretana...
S prijateljicama se čujem telefonski, ali nije to ono pravo.
Jučer je pao dogovor da kad ovo sve prođe idemo se nacugati. Pošteno.
Jedino ne znam kako ću to izvesti jer uopće ne pijem. Nije mi fino. :drama:

Inače ne idem previše van pa mi izolacija nije problem, ali izašla sam sa psom ovih dana i eto u Maksimiru je i jučer bilo petero ljudi. Danas puno više. Svi se izbjegavaju.

Ako nisi u samoizolaciji možeš izaći, nekom rutom gdje nitko ne ide. Sada, naravno, kada bude toplije vjerojatno će opet više ljudi izaći. Ne vidim što bi tu bio problem sve dok se pohode i trgovine, a vidim da je na pultovima, kad jedan kupac odlazi i drugi dolazi, ili dok se mimoilaze u uskim putevima između namirnica ta udaljenost puno manja od dva metra.

Prije ovih strožih mjera sam i ja tako mislila, da mozemo izaći.. pa samo ćemo do šume, tamo nema nikoga..

Dok nas u jednom trenu nije desetak stajalo na semaforu, uzas..

hocu reci.. ako živiš u gradu, ne postoji ruta kojom nitko ne ide


Sent from my iPhone using Tapatalk

Radim od doma tako da mi dan prođe brzo. Spremam, kuham, vježbam, brbljam ozbiljno i neozbljno s grupom frendica što mi puno znači :heart:, gledam vijesti što inače ne radim. Srednjoškolka ide u večernju školu ;)

Hmm, dobro pitanje s obzirom da sam zarobljena u Bogoti, i ne zna se do kada, u jednoj sobici za turiste, sreca sta je to stan s zajednickim koristenjem DB i kuhinje....
Zabavljam se s mojom princezom, koja to lose podnosi jer je navikla svaki dan u setnju na barem dva sata.... osim toga zabrinuta sam i za posao... sta reci... ne znam, nadam se izvuci idee iz vasih postova...

Da, ovo sam osvijestila, da u gradu nema rute u prirodi kojom netko ne ide. Radim od doma s neurednim vremenom - ima nacekavanja i praznoh hodova, pa mislis sve gotovo, pa onda nesto hitno, mala ima dosta obv. oko skole, imam vjezbe s fizio preko skypea, al mi fali kardio, za sto mi je najbolja priroda. Fali mi priroda. Pratimo vijesti. Cujem se sa svojim prijama i starcadi. Navecer citam knjigu. Kuham. Nemam neki recept za zen, al moramo ovo prihvatit, nema druge.

o moja puljanka pa kud u Bogoti... držte se i da što prije dođete doma!

tinki ovo tvoje super zvuči samo da ja imam duge šetnje i trčanje skoro pa da ne bih smatrala da sam u izolaciji. U gradu je drugačije, nema toliko slobode kao na selu.Mora se više paziti i grad ipak traži veću razinu odgovornosti i više odricanja.

sirius draga kako ti preživljavaš uz svoj posao i svu tu izloženost? da si "promaja girl" to sam čula :lool:

a vidi ti moje ine33, kako samo cool rezonira :klap:

Da i meni se to s poslom zna razvući pa zapravo imam osjećaj da je sve jedan beskrajan dan i da nema vikenda.

Ja se nadam da ce nam jednom dat izlaske par - nepar za prosetat po pridodi da ne prokuljaju svi odjedared ono jeeeej, pa za 2 dana nazad u stanove :). To prdvidja strategija cekica (karantene) i plesa (relaksiranja mjera) koja ce se razvlacit do cjepiva (12-18 mjeseci) po tome.

I mene jos uvijek beskrajno nasmijavaju razne fore vezano za ovu nasu stvarnost, dok me neke stvari iznenadjuju i fakat impresioniraju - beros, markotic pa i ovo sa skolom, premda mi se cini da je njena skola prezestoki tempo udarila.

Meni moji jugo drugovi šalju tako fore stvari da se više smijem njima nego onima koje dobivam iz ZG wh grupe
Ali i ZG grupe su skroz pozitivne

Ina isto. Rikavam na fore svaki dan.
A Beros i Markotić, pa čak i škola :naklon:

Kod mojih oboje je isto fakat prežestoko, pola dana prodje samo u učenju. Valjda ovisi o profesorima

meni su malom dopip corona fore

što se tiče ruta, ja sam isto odustala od ruta u prirodi, ali sam skužila da u blizini imam šetnicu di nema nikoga, bar vikendom, a to je kampus
ali ne idem puno vani, i to mi fali jer sam zadnjih mjeseci dosta hodala
vježbanjem kući nadoknadim

ali inače se uopće ne osjećam izolirano
u kućanstvu nas je 5, plus dvije mačke, stalno je netko sa mnom
s raznim ljudima se stalno čujem, dopisujem, svi međusobno provjeravamo kako je tko

psihički me muči neizvjesnost više nego sama izolacija

Mene muci klaustrofobija visokog kata i stana, jos je stan velik. Do pred potres sam mislila da mi je barem kuca s vrtom, izdrzala bih 6 mjeseci bez probl. Pritom sam zamisljala kako je frendovima na Markusevcu lipo. Onda je lupio potres s epicentrom u Markusevcu :/. Sva sreca da valjda psiha osigurava bijeg pa redom sanjam krasne snove, ja surfam na karibima, kao sad na paddleboardu mogu nekako i surfat, jasem val, a vidim morskog psa al kao nema frke. Kad se probudim mi treba nekih 10 sec da se ucita stvarnost. Al barem je ulazak u stvarnost laksi.

ja sam na selu, kuca s okucnicom
sa mnom dvoje moje djece i dvije necakinje
pomaganje svima oko skole je moj zadatak, pa to uzme prilicno vremena
mogu slobodno na neki kviz koliko sam osvjezila gradivo :aparatic:
cim vrijeme dozvoljava idemo vani, igramo razne igre
svaki dan radimo plank, ab&squat challenge
surfam, citam, gledamo filmove i serije
igramo drustvene igre
dan je potpuno ispunjen, mogucnost izlaska van daje osjecaj da nismo zatoceni, pa je i psihicki lakse
fale mi prijateljice, morat cemo jace upogoniti online druzenja :heart:

Super je mogucnost kuce, ono izlaska i doticanja zemljane podloge nogom (to mi najvise fali). To je sad stvarno jeeej :). Mene frka uopce kroz stubiste prolazit jer sad svi stubistem marsiraju, a velika zgrada, s masu ljudi, ima ih u samoizolaciji I onda kad izadjes, di ces, covjece. Priroda-nix. Sva sreca da po noci surfam :).

Ina i Karibi :lool:
Summer zamišljam te ispred Tarika i kako osvajaš veliku lovu :mrgreen:

Dan mi je kratak i kuca u neredu. Hendlam bebu, danonocno dojim i uspavljujem, presvlacim, vjezbam bebu, homeschoolam (sve od A do Ž nadgledam, urednost, pisanje, razumijevanje gradiva), ponekad kuham ja, ponekad MM. Pomolimo se zajedno. Mobitel mi ne silazi s ruke, whatsapp i viber grupe rade punom parom. Prosla sam vec skoro 2 tjedna u izolaciji, proletjela su mi. Zasad nemam brige i crne misli, mozda zato sto ne stignem misliti o tome. Najdraze mi je izaci na balkon i duboko udahnuti svjez zrak i prirodu oko sebe. Tako napunim baterije. Voljela bih da imam vise sna i vremena za Netflix i citanje.

Meni dani lete... ujutro se probudim, popijem kavu, probudim djecu za njihovu "skolu", dok se spreme, obuku, pojedu taman meni počnu prvi confcallovi, izoliram se i radim bez pauze do 12-1. Srećom doma mi bar forum nije blokiran kao na poslu, pa bacim pogled ponekad i nesto napišem, a i malo se rastegnem usred calla (blazene bezicne slusalice) .... pod pauzom porucam nešto, brzinski provjerim je li sve ok doma i nastavak posla do 17. Ako bude koja pauzica čujem se s mamom/prijateljima telefonom. Nakon toga malo odmora, druženja s djecom (koliko me već dožive od plejke s frendovima), malo provjere škole, spremanje/večera i proleti dan.
Vikendom spremamo, rasciscavam višegodišnje "zaostatke" koji nikad nisu bili prioritet :mrgreen: Još će na kraju sve blistati.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Odem na posao.

---

:lool:

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

:lool:

---

Sto se smijes?:mrgreen:
Kad odes na posao nemas niti jednu od ovih briga. Plus preumoran si i tup nakon posla cak i ako ih stignes imati. :mrgreen:

Ljudi se spašavaju humorom. Danas mi je kolega poslao vic:

Citiraj:

---

Izolacija - osmi dan. Mama i tata se razvode. Kome ću pripasti?
Dražen (41 godina)

---

A sad ozbiljno - HZJZ ima otvoren niz telefonskih linija za psihološku pomoć: https://zdravlje.gov.hr/vijesti/otvo...radjanima/5104

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

o moja puljanka pa kud u Bogoti... držte se i da što prije dođete doma!

tinki ovo tvoje super zvuči samo da ja imam duge šetnje i trčanje skoro pa da ne bih smatrala da sam u izolaciji. U gradu je drugačije, nema toliko slobode kao na selu.Mora se više paziti i grad ipak traži veću razinu odgovornosti i više odricanja.

sirius draga kako ti preživljavaš uz svoj posao i svu tu izloženost? da si "promaja girl" to sam čula :lool:

a vidi ti moje ine33, kako samo cool rezonira :klap:

---

A eto pruzila mi se prilika, pa odletjela malo vidjeti Colombiju, trebala sam i Argentinu, Ekvador i na kraju Meksiko... al ostala zarobljena u Bogoti... Korona sve upropastio...

Čitam i kuham :)
Postat ću još i prava kuharica, napokon mi je to gušt, a ne obaveza :) Čak sam i neke dijelove stana ulickala i dezinficirala, čisto je kako nikad nije bilo. Kutija za prljavi veš - također prazna, što se nikad još nije dogodilo.
Radim od doma ali je i posao dosta stao tako da mi nije napeto. Uglavnom, uspjela sam se odmoriti, a sad ćemo vidjeti koliko će to trajati....
Mislila sam da ću i vježbati ali pokazalo se da sam ipak lijena :mrgreen:

Citiraj:

---

LolaMo prvotno napisa

Prije ovih strožih mjera sam i ja tako mislila, da mozemo izaći.. pa samo ćemo do šume, tamo nema nikoga..

Dok nas u jednom trenu nije desetak stajalo na semaforu, uzas..

hocu reci.. ako živiš u gradu, ne postoji ruta kojom nitko ne ide

---

Da, ovo stoji. Ispada da Zagreb baš i nema toliko "šume" koliko ima stanovnika.
Neposredno prije uvođenja ovih najstrožih mjera (i prije potresa) uspjeli smo izvući jedno poludnevno hodanje na planini na kojoj osim guštera i ptica nije bilo ni žive duše :-) istog dana kad je policija rastjerivala građane iz Maksimira i sa Zrinjevca.
Na žalost, to nam je bilo zadnje za dulje vremena, jer je donesena mjera zabrane napuštanja prebivališta (a prilično sam uvjerena da je brzo donošenje te mjere bilo potaknuto i masovnim egzodusom Zagrepčana na more nakon potresa). Pa se sad ne usuđujem ni izaći iz stana jer nikad ne znam na koga ću naletjeti na ulici ili pred zgradom i kršim li još neko pravilo za koje možda nisam na vrijeme čula. Stan je još uvijek sigurna zona u kojoj nema Božinovića ako ne uključim tv :mrgreen: Još ću na kraju imati problema s izlaskom iz stana kad stroge mjere popuste :roll:

Od same korone osobno me puno više pogađaju posljedice potresa jer će mi to dugoročno jako utjecati na posao. Zgrada u kojoj radim je praktički neupotrebljiva, fizički joj je zabranjen pristup, sprema se reorganizacija posla na dulje vrijeme, informacije dobivam od kolega na kapaljku, a ionako nemam stalan posao i pitanje što će biti s ugovorom koji je zasad na snazi. Od sekiracije u prazno i nema neke koristi, pa nastojim ne misliti previše na ono na što trenutno ne mogu utjecati.

Tanja, evo Kinezi vec izdaju clanke o jakom porastu agorofobije nakon karantene- mnostvo ljudi ne zeli/ ne moze izaci van nakon svega. A to je samo kap u moru sto se tice stradavanja mentalnog zdravlja, nazalost.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

Tanja, evo Kinezi vec izdaju clanke o jakom porastu agorofobije nakon karantene- mnostvo ljudi ne zeli/ ne moze izaci van nakon svega. A to je samo kap u moru sto se tice stradavanja mentalnog zdravlja, nazalost.

---

Uopće me ne čudi, evo, prvo ću kod sebe primijetiti tu pojavu :scared:

a nakon što izađu vani, otkrit će se porast socijalne anksioznosti

ali za ljude koji su inače zdravih temelja, to će bit privremene pojave koje će se polako rasplinut kroz situacije