Kako (psihički) podnosite izolaciju? Kako si olakšati?

[LolaMo]

Prije ovih strožih mjera sam i ja tako mislila, da mozemo izaći.. pa samo ćemo do šume, tamo nema nikoga..

Dok nas u jednom trenu nije desetak stajalo na semaforu, uzas..

hocu reci.. ako živiš u gradu, ne postoji ruta kojom nitko ne ide


Sent from my iPhone using Tapatalk

[tanja_b]

Prije ovih strožih mjera sam i ja tako mislila, da mozemo izaći.. pa samo ćemo do šume, tamo nema nikoga..

Dok nas u jednom trenu nije desetak stajalo na semaforu, uzas..

hocu reci.. ako živiš u gradu, ne postoji ruta kojom nitko ne ide

Da, ovo stoji. Ispada da Zagreb baš i nema toliko "šume" koliko ima stanovnika.
Neposredno prije uvođenja ovih najstrožih mjera (i prije potresa) uspjeli smo izvući jedno poludnevno hodanje na planini na kojoj osim guštera i ptica nije bilo ni žive duše istog dana kad je policija rastjerivala građane iz Maksimira i sa Zrinjevca.
Na žalost, to nam je bilo zadnje za dulje vremena, jer je donesena mjera zabrane napuštanja prebivališta (a prilično sam uvjerena da je brzo donošenje te mjere bilo potaknuto i masovnim egzodusom Zagrepčana na more nakon potresa). Pa se sad ne usuđujem ni izaći iz stana jer nikad ne znam na koga ću naletjeti na ulici ili pred zgradom i kršim li još neko pravilo za koje možda nisam na vrijeme čula. Stan je još uvijek sigurna zona u kojoj nema Božinovića ako ne uključim tv Još ću na kraju imati problema s izlaskom iz stana kad stroge mjere popuste

Od same korone osobno me puno više pogađaju posljedice potresa jer će mi to dugoročno jako utjecati na posao. Zgrada u kojoj radim je praktički neupotrebljiva, fizički joj je zabranjen pristup, sprema se reorganizacija posla na dulje vrijeme, informacije dobivam od kolega na kapaljku, a ionako nemam stalan posao i pitanje što će biti s ugovorom koji je zasad na snazi. Od sekiracije u prazno i nema neke koristi, pa nastojim ne misliti previše na ono na što trenutno ne mogu utjecati.