Kako postupiti pod prijetnjama djeteta

Ispričavam se unaprijed ako ima tema, nisam pronašla pa molim da prebacite post.
Imam dvije kćeri, 9 i 11 g. Starija ide u 5. razred i od početka školske godine vodimo borbu. Sve ostavlja za zadnji čas, previše gradiva je za naučiti i onda dobije lošu ocjenu, kad joj nešto velim odmah plač, suze. Predložila sam joj instrukcije iz matematike i njemačkoga, išla je da bi na kraju učiteljice rekle da nije pogledala doma što su radili na instrukcijama ,nije naučila. Bilo me je sram jer je cijeli dan u sobi i mislila sam da sad zna gradivo, sama mi je rekla da sad kuži. Do sad nije imala problema sa učenjem i svladavanjem gradiva. Ne jede ništa kuhano, ništa joj ne valja, lice joj je teško umivati sa gelom koji sam joj kupila protiv prištića. Puna soba je papira, paketa od slatkiša, uglavnom ne da joj se ništa. Sinoć se desila jako teška svađa zato i ovo pišem. U devet sati navečer je radila kocku za likovni, već dva tjedna zna za tu zadaću. Pitala sam ju šta je radila dva tjedna da nije uspjela napraviti tu zadaću. Počela se odgovarati, to u zadnje vrijeme stalno radi, na svaku moju ide aha, budem, dobro i od toga svega ništa. Uzela sam joj mobitel i sve sam joj obrisala osim kontakta muža i mene, rekla sam joj već prije da ako se ne sredi da će ostati bez njega. Počela se jako plakati, rekla mi je da će se ubiti ili zvati plavi telefon i otići u dom, da me ne može više slušati. Okrenula sam se i otišla u sobu, ostala sam u šoku. Ovo ljeto je dobila menstruaciju, pere ju pubertet.
Svi pričaju razgovor, razgovor, puno razgovora ali to ne pali. Ne pali niti kad govoriš polako i smireno a pogotovo kad si strog i uvodim kazne.
Ima apsolutno sve, sve projekte joj pišem i pomažem koliko god mogu da joj olakšam, kuham i kupujem svaki dan po željama, vozim na svakakve aktivnosti, sve kućanske poslove odradim da ima vremena za školu, i sad smo došli do toga da mi se prijeti sa ubojstvom i plavim telefonom radi škole i mobitela.

Kako se sad postaviti?

Manja je za sad ok, odradi svoje i nema problema.

Dobro došla u pubertet.
Kad izlaze iz njega... ne znam ... valjda kad se odsele, dobiju svoju djecu, a neki ni tada ...

Hladne glave, postaviti granice. (Ako uspiješ, svaka čast. Sretno!)
I slobodno reci da nek zove plavi telefon, oni joj mogu pomoći razgovorom (pa kad čuje i drugu stranu, možda će nakratko pomoći oko izljeva bijesa).


Teško je roditeljima, ali teško je i djeci. Puno je teže njima odrastati nego nama. Mi smo trošili energiju na igru vani. Mobiteli potpuno otuđuju djecu jednu od drugih. Nedostaje im druženja uživo.

Razgovarati, pomoći koliko se može oko školskih zadaća, organizirati druženja i sve ono uobičajeno što može roditelj odraditi. I nastojati ne uzimati k srcu sve riječi koje izgovore i biti spreman da će izgovoriti još svašta, i da će zamjeriti za svaki krivi roditeljski korak, ali svoju grešku neće nikada priznati ...

ja bih dodala i birati bitke
i sama sam se nanervirala milijun puta na to ostavljanje za zadnji čas, ali to je tako uobičajeno ponašanje da je više pravilo nego iznimka

računaj da je oduzimanje mobitela otprilike najgore što djetetu možeš napravit, tako da je prijetnja izrečena u nenormalnim okolnostima
kad oduzmeš mobitel, ne znam šta ti još preostaje za buduće situacije, koje mogu bit puno gore od ostavljanja projekta za zadnji čas

Nije to samo zbog projekta, općenito je sa petice pala na trojku. Nije da ne može, neće.
Svejedno joj je. Pa kaj će mi raditi za dvije ,tri godine onda

Kod kazni tipa oduzimanje mobitela treba znati što se želi time postići.
Ovaj uvjet "da se sredi" je vrlo neodređen, moguće da njoj nije ni bilo jasno što se od nje očekuje.
Brisanje kontakata iz dječjeg mobitela mi je grub napad na djetetovu privatnost, tako da me ne čudi njezina intenzivna reakcija. Jedno je uzeti uređaj na neko određeno vrijeme, drugo je brisati joj kontakte.

Slažem se, mobitel u djece je zlo, ali kad ga već ima (a danas je teško inzistirati na tome da ga nema, pogotovo u 5. razredu), bolje je postaviti uvjete njegovog korištenja nego ga oduzimati, pa vraćati. A te uvjete treba postaviti hladne glave, a ne u napetoj situaciji gdje ste obje pod pritiskom. Ako misliš da je mobitel odvraća od učenja, traži da ga odloži u drugu prostoriju dok ne napravi zadaću ili sl.

slažem se sa tanjom, kad se smiriš, radije probajte definirat manje konkretne ciljeve
peti razred je period prilagodbe na puno veće zahtjeve i mnoga djeca se u tome ne snalaze neko vrijeme, i ocjene padnu
tako da neka aktivna uloga roditelja kao nadzornika stvarno nekad treba, ali bilo bi bilo da to bude manje "napisat ću ti projekt" a više "ispitat ću te kako si naučila", provjerit da li je zaista domaći napisan itd

Citiraj:

---

marijakr prvotno napisa

Ispričavam se unaprijed ako ima tema, nisam pronašla pa molim da prebacite post.
Imam dvije kćeri, 9 i 11 g. Starija ide u 5. razred i od početka školske godine vodimo borbu. Sve ostavlja za zadnji čas, previše gradiva je za naučiti i onda dobije lošu ocjenu, kad joj nešto velim odmah plač, suze. Predložila sam joj instrukcije iz matematike i njemačkoga, išla je da bi na kraju učiteljice rekle da nije pogledala doma što su radili na instrukcijama ,nije naučila. Bilo me je sram jer je cijeli dan u sobi i mislila sam da sad zna gradivo, sama mi je rekla da sad kuži. Do sad nije imala problema sa učenjem i svladavanjem gradiva. Ne jede ništa kuhano, ništa joj ne valja, lice joj je teško umivati sa gelom koji sam joj kupila protiv prištića. Puna soba je papira, paketa od slatkiša, uglavnom ne da joj se ništa. Sinoć se desila jako teška svađa zato i ovo pišem. U devet sati navečer je radila kocku za likovni, već dva tjedna zna za tu zadaću. Pitala sam ju šta je radila dva tjedna da nije uspjela napraviti tu zadaću. Počela se odgovarati, to u zadnje vrijeme stalno radi, na svaku moju ide aha, budem, dobro i od toga svega ništa. Uzela sam joj mobitel i sve sam joj obrisala osim kontakta muža i mene, rekla sam joj već prije da ako se ne sredi da će ostati bez njega. Počela se jako plakati, rekla mi je da će se ubiti ili zvati plavi telefon i otići u dom, da me ne može više slušati. Okrenula sam se i otišla u sobu, ostala sam u šoku. Ovo ljeto je dobila menstruaciju, pere ju pubertet.
Svi pričaju razgovor, razgovor, puno razgovora ali to ne pali. Ne pali niti kad govoriš polako i smireno a pogotovo kad si strog i uvodim kazne.
Ima apsolutno sve, sve projekte joj pišem i pomažem koliko god mogu da joj olakšam, kuham i kupujem svaki dan po željama, vozim na svakakve aktivnosti, sve kućanske poslove odradim da ima vremena za školu, i sad smo došli do toga da mi se prijeti sa ubojstvom i plavim telefonom radi škole i mobitela.

Kako se sad postaviti?

Manja je za sad ok, odradi svoje i nema problema.

---

Hello!
Suosjećam, nije to lako, a čini mi se da je veći izazov biti roditelj ženske djece ...

Podržavam tvoju potrebu za sankcijama. U ovakvoj situaciji stvarno treba ukinuti privilegije, ali vodi računa da održiš komunikaciju. To je teško, pogotovo u današnje vrijeme, kad djeca komuniciraju sa svojim društvom više nego s roditeljima. Pokušaj promijeniti taktiku i pitaj je "Što bi ti na mom mjestu?" Probaj s njom razgovarati kao s odraslom osobom, u trenutku kad je mir (kad nema svađe). Nije to lako postići, jer moji su znali brisati od takvih razgovora, pa sam ih znala na prijevaru utrpati u auto i putem do bake i dede (cca sat i pol vožnje) nisu imali izbora nego razgovarati sa mnom. Na sreću, postavili smo relativno dobre temelje dok su bili mlađi, pa se nisu jako dizali na stražnje noge.

To je baš teško razdoblje, jer djeci u pubertetu tijela i hormoni sazrijevaju daleko prije pameti. Uzori vršnjaka važniji su od roditeljskih primjera, a društvene mreže su gadno zlo. Moji nisu smjeli imati fb ni bilo što od toga do propisane granice od 13 godina, a i tada se mm prijavio kao korisnik i bio im je registriran kao prijatelj, da ima kakvu takvu kontrolu.

Jesi li probala razgovarati s razrednikom? Imaju li u školi psihologa, pedagoga ili bilo koga u stručnoj službi tko se bavi ovakvim problemima? Možda je problem u društvu (iz razreda ili kvarta). Mi smo imali takvu situaciju s mlađim sinom (okupljao je kvartovske protuhe kod nas doma i to nije prestalo sve dok mu nisu ukrali ključ za vrijeme tjelesnog, upali u naš stan i odnijeli kasicu s njegovom ušteđevinom...). Bolje da se ne prisjećam, ali dobro je završilo. Promijenili smo bravu, a njemu je to osvijestilo činjenicu da društvo ipak treba birati pažljivo.

Prehrana - odakle sklatkiši? Ukini joj izvore. U kući ne smije biti slatkiša "na izvolte", da je ne dovodi u napast, a ne smije imati ni novac koji bi na to samostalno trošila. Zamijeni ih voćem (svježim i suhim) i takvim stvarima. Glavni obroci - dogovarajte jelovnik 1x tjedno, uključi djecu u kupovinu namirnica (neka ti pomognu, to je korisno, a tako i sudjeluju u izboru) ali onda imaju jesti to što ste zajedno odabrali. Mene je spasilo to što sam uključila dečke i u kuhanje, pa danas (kad su već odrasli) uskaču kad imaju slobodno. Ne treba to postavljati kao obvezu, nego u stilu "imaš li kakvu ideju, sigurno bi to mogla napraviti bolje nego ja..." Kuhanje je jednostavno, a poseban je gušt pojesti ono što sami pripreme. (Offt. moj mlađi sin je stekao sjajnu popularnost među svojim radioamaterima zato što se zna primiti kuhače).

Obveze u kući - treba djecu svakako "opteretiti" time, jer smo u protivnom u situaciji da od njih napravimo invalide i neodgovorne osobe u kasnijoj dobi, aliii možda nije pravi trenutak za to sada, jer bi dijete to shvatilo kao kaznu (to ne želimo). Obveze u kući kao i školske obveze trebaju rasti s njima i biti sastavni dio života. Moja standardna rečenica i danas je NISI U HOTELU, POSPREMI SVOJE STVARI, ali u nategnutoj situaciji ne bih jašila po tome dok se ne riješe školske obveze.

Upotrijebi svu pomoć koju možeš. S mužem moraš imati zajednički stav bez popuštanja. Ostale članove obitelji (bake, dede, tete... blabla) trebaš upozoriti da ne podržavaju neprihvatljivo ponašanje, nego da vas podrže u interesu djeteta.

Eh, sad sam već i previše nadrobila. Probaj u miru s mužem porazgovarati i razradite si strategiju kako ćete ponovno dijete privesti pod nadzor. Ako bolje sluša oca, nek on porazgovara s njom (sjećam se sebe u toj dobi, u osnovnoj i srednjoj školi svađala sam se s mamom do krvi, ali tatu sam slušala i cijenila njegovo mišljenje). Probajte pribaviti svu potrebnu pomoć - razrednik, stručna služba, vanjska ustanova (već spomenuti plavi telefon, ali ima i drugih - na pamet mi pada Psihološki centar Sever...) Možda mogu pomoći i jednostavnije stvari - nekakav sport ili aktivnost u kojoj bi uživala, a da nije u okviru škole (štajaznam mažoretkinje, likovne radionice u centrima za kulturu, ples, škola stranih jezika....)

Ti si roditelj, nemoj djetetu glumiti prijatelja. Potpisujem ovo što je Vrijeska rekla - treba postaviti granice, ali lukavo, tako da dijete to ne osjeti kao tlaku. S vremenom će shvatiti da imate dobre namjere, ali to trajeeeee... Naoružaj se strpljenjem. Sretno u svakom slučaju.

Citiraj:

---

marijakr prvotno napisa

sve projekte joj pišem i pomažem koliko god mogu da joj olakšam,

---

Ovo mi je promaklo.
Nemoj joj pisati projekte ili odrađivati školske zadatke umjesto nje. Pomoći joj možeš na druge načine. Ako treba konkretnu pomoć oko nekog predmeta, pomozi joj, ali ne tako da radiš posao umjesto nje (ja bih svojem, kad bi bio u cajtnotu, ponudila da mu pronađem literaturu ili druge materijale, ali zadatak je uvijek odrađivao sam).
Uostalom, začas će doći složeniji zadaci i projekti kojima nisi dorasla, i što ćeš tad :mrgreen:

imam instalirani family link pa vidim da je dnevno po tri sata na mobu. Većinom na Snepchatu i Wats App. Možda joj nisam trebala sve grupe obrisati i snap ali
već od prije imamo problem sa nekim grubim izrazima i vrijeđanju preko toga tako da joj je jasno zašto sam tako reagirala.
Rekla sam joj sto puta da mobitel koristi samo vezano za prijatelje, školu i ako nas nešto treba.

Isle smo jedan dan zajedno u šoping. Pričala je kako su cure iz razreda bezobrazne prema profesorima, prema drugoj djeci. Kuži ona sve to, kaj je dobro, kaj nije.
Tražila je i sama premještaj jer ništa pod satom ne čuje.
Javila se je prirodu, bila je uvjerena da sve zna pa je dobila trojku i tu se jako razočarala.
Budem išla na informacije u školu. A slatkiše ću isto ograničiti na jednom tjedno.

Jasno mi je da moram promijeniti stav ali jednostavno nemam pojma. Što god sam do sad probala nije pomoglo.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Ovo mi je promaklo.
Nemoj joj pisati projekte ili odrađivati školske zadatke umjesto nje. Pomoći joj možeš na druge načine. Ako treba konkretnu pomoć oko nekog predmeta, pomozi joj, ali ne tako da radiš posao umjesto nje (ja bih svojem, kad bi bio u cajtnotu, ponudila da mu pronađem literaturu ili druge materijale, ali zadatak je uvijek odrađivao sam).
Uostalom, začas će doći složeniji zadaci i projekti kojima nisi dorasla, i što ćeš tad :mrgreen:

---

Istina, već sad puno toga neznam:):)

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Ovo mi je promaklo.
Nemoj joj pisati projekte ili odrađivati školske zadatke umjesto nje. Pomoći joj možeš na druge načine. Ako treba konkretnu pomoć oko nekog predmeta, pomozi joj, ali ne tako da radiš posao umjesto nje (ja bih svojem, kad bi bio u cajtnotu, ponudila da mu pronađem literaturu ili druge materijale, ali zadatak je uvijek odrađivao sam).
Uostalom, začas će doći složeniji zadaci i projekti kojima nisi dorasla, i što ćeš tad :mrgreen:

---

Debeli potpis. Dijete ništa ne nauči ako mi odrađujemo njihove zadaće, pa će kasnije biti samo teže. Ovo je dob u kojoj moraju sami naći najbolje metode učenja, a ako ne uspiju od prve, to je često frustrirajuće.

Ja sam znala svom mlađem sinu pomagati tako da mu gradivo iz povijesti ili geografije čitam naglas u toj dobi (disleksija), dok je on radio trbušnjake i slušao. Napravili smo od toga zabavu, ali mu nije trebalo trajno pomagati. U višim razredima OŠ sam je postepeno razvio svoje metode učenja i zadnja "akcija" roditeljske pomoći bila je negdje početkom prvog razreda srednje, nakon toga ništa. Njemu je to bio element samodokazivanja - naći način kako da savlada gradivo. Starijem sinu sam pomagala pisati eseje do kraja srednje škole, ali to je išlo na smiješan način - ja kuham ručak za sutra ili peglam, a on hoda s laptopom oko mene i pita "što bi ti odgovorila na ovo pitanje" :mrgreen: Ja nabacim par ideja (srećom, još sam se dobro sjećala srednjoškolske lektire, hehehe) i onda za par dana pitam "Koliko sam dobila iz Kiklopa?" (to je doslovce bilo zadnje, četvrti razred srednje škole).

Kad smo već kod toga - mobitel je sredstvo za učenje, a ne samo sredstvo za komunikaciju. Moj mlađi znao si je arhivirati audio snimke za ponavljanje gradiva. Snađi se druže! Youtube kanali imaju vrlo korisne materijale za učenje, pa je puno toga savladao samostalno čak i ako predavanja u školi nisu bila špica filma. Obojica su obožavali interaktivne materijale. Evo primjera
https://www.artrea.com.hr/cd_petica.html Moj stariji sin je negdje u višim razredima osnovne škole držao prezentaciju o portalu e-lektire (tada su tek počeli) za koju ga je posebno motivirao odličan profesor hrvatskog jezika (koji je usput nešto od djeteta i naučio, hehehe). Čovječe, kako je moj L. uživao u tome.... Takve stvari djeci puno znače, kad otkriju koliko su računalo, internet i mobitel korisni ALATI za učenje, ne samo za komunikaciju.

Trebate totalni obiteljski reset, vrlo ozbiljan razgovor s promjenama pravila igre i njihovim strogim, dosljednim primjenama. Plan dnevnih aktivnosti i obiteljskih obaveza, plan učenja uz diskretan nadzor, naučiti je kako će učiti (ovo ti je najvažnije!), a uza sve to odvojiti vrijeme 1:1 za neku ugodnu aktivnost tebe i kćeri da se ne pretvoriš samo u goniča robova.
Ne ustručavaj se potražiti pomoć psihologa ako vidiš da ti situacija klizi iz ruku.

Citiraj:

---

marijakr prvotno napisa

Isle smo jedan dan zajedno u šoping. Pričala je kako su cure iz razreda bezobrazne prema profesorima, prema drugoj djeci. Kuži ona sve to, kaj je dobro, kaj nije.
Tražila je i sama premještaj jer ništa pod satom ne čuje.
Javila se je prirodu, bila je uvjerena da sve zna pa je dobila trojku i tu se jako razočarala.
Budem išla na informacije u školu. A slatkiše ću isto ograničiti na jednom tjedno.

Jasno mi je da moram promijeniti stav ali jednostavno nemam pojma. Što god sam do sad probala nije pomoglo.

---

Ufff, ovo boldano mi govori da je dio problema u sastavu razreda. Naravno da dijete ne savladava gradivo ako ne čuje predavanja i ako drugi učenici konstantno ometaju nastavu. Idi na informacije, a to je i tema za roditeljski sastanak, koji nipošto nemoj propustiti. Neka i drugi roditelji čuju, a tamo možeš naći i saveznike, jer mi se čini da i drugi ljudi imaju istih problema... To je i tema za razredni sat - načini učenja i disciplina u razredu. Klinci trebaju osvijestiti da je puno lakše učiti slušajući na satu, jer tako savladaš veliki dio gradiva uz pomoć profesora.

Nisam shvatila je li tražila premještaj u prvu klupu ili u drugi razred/školu. Ako bude problema i dalje, mogućnost promjene razreda/škole ne bi trebalo potpuno odbaciti, jer u igri je puno više od ocjena.

Citiraj:

---

marijakr prvotno napisa

Ima apsolutno sve, sve projekte joj pišem i pomažem koliko god mogu da joj olakšam, kuham i kupujem svaki dan po željama, vozim na svakakve aktivnosti, sve kućanske poslove odradim da ima vremena za školu, i sad smo došli do toga da mi se prijeti sa ubojstvom i plavim telefonom radi škole i mobitela.
.

---

Prestani sve ovo raditi nakon ozbiljnog razgovora. Živite u obitelji gdje svatko ima svoje obaveze. Dijete od 11 g. savršeno je sposobno usisavati, prati podove, peglati, pospremati svoju sobu, ribati kupaonu (isprobano silom prilika!). Mlađa također može sudjelovati u pražnjenju svih mašina, vješanju i skidanju veša, sređivanju kuhinje, brisanju prašine i ostalog. Ti kuhaj i to ono što smatraš da djeci za rast i razvoj treba, makni s repertoara samo ono što im se baš gadi (svatko ima pravo ne voljeti 1-2 vrste namirnica).
Ako ide na 5 slobodnih aktivnosti, ukinite nepotrebno, niste ni vi tu samo za razvažanje.
Peti je razred velika promjena, pomozi joj organizirati vrijeme, pomozi joj nadoknaditi izgubljeno, ali onda ima poštovati obiteljska pravila, napraviti svoje kućanske obaveze (sitnije dnevne, krupnije vikendom) i učiti.
Za mobitel uvedite vrlo stroga pravila, doslovno propišite koliko minuta/sati dnevno.

Nakon 3 tri godine strajka , covida i nizih razreda osnovne kod jedne uciteljice... eto puberteta i 5.razreda .
Posebno su ove godine profesori nagazili da valjda nadoknade zadnje 3 godine.
Kad je moja kcer krenula u 5 razred trebalo joj je pola godine da zapamti imena novih premeta.
Rijetko koje dijete se ne nade prepravljeno novim informacijama, profesorima i kolicinom posla u 5 razredu.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ufff, ovo boldano mi govori da je dio problema u sastavu razreda. Naravno da dijete ne savladava gradivo ako ne čuje predavanja i ako drugi učenici konstantno ometaju nastavu. Idi na informacije, a to je i tema za roditeljski sastanak, koji nipošto nemoj propustiti. Neka i drugi roditelji čuju, a tamo možeš naći i saveznike, jer mi se čini da i drugi ljudi imaju istih problema... To je i tema za razredni sat - načini učenja i disciplina u razredu. Klinci trebaju osvijestiti da je puno lakše učiti slušajući na satu, jer tako savladaš veliki dio gradiva uz pomoć profesora.

Nisam shvatila je li tražila premještaj u prvu klupu ili u drugi razred/školu. Ako bude problema i dalje, mogućnost promjene razreda/škole ne bi trebalo potpuno odbaciti, jer u igri je puno više od ocjena.

---

Tražila je premještaj u drugu klupu. Ova grupica stalno priča pod satom.

Citiraj:

---

marijakr prvotno napisa

Tražila je premještaj u drugu klupu. Ova grupica stalno priča pod satom.

---

OK. Idi svakako na informacije i na roditeljski. Riješit će se to, ali je lakše ako svi (roditelji, nastavnici, djeca koja su žrtve ometača nastave) pušu u isti rog.

Moj mlađi sin je bio u takvom razredu punom ometača nastave. Borili smo se svim silama s promjenjivim uspjehom. S vremenom postane lakše, ali peti razred je baš težak i djeci i roditeljima, a vjerojatno i školskom osoblju. Sretno!

Ja bih poslušala čoksu.

Pogriješila si obrisavši joj mobitel. Dovoljno je bilo uzeti ga. Probaj se staviti u njene cipele da shvatiš kako se ona osjeća zbog toga.
I moraš znati da djecu u tim godinama uopće ne zanima kako se roditelji osjećaju zbog njihovog ponašanja.
Razgovarajte, bez vikanja, morate doći do kompromisa. I moraš postaviti granice, ali ne tako osvetnički i djetinjasto.
Na tvom mjestu bih rekla kako ti je žao zbog brisanja mobitela, ali da nisi mogla vladati sobom i da ubuduće morate obje poštivati jedna drugu.

I curica je prešla na trojke u petom razredu. To je vrlo uobičajeno i moj je dojam da je problem te veličine u pitanju samo u tvojim očima. Nije ni odraslom čovjeku tako lako doći na novo radno mjesto uz sva znanja, vještine i iskustvo koje je prikupljao godinama. Svima nam u novim situacijama treba vrijeme prilagodbe. Ona je uz to u pubertetu. Njeno pravo je griješiti i učiti na svojim greškama. To da griješi i da joj ne ide sve super, zna i vidi i sama. Ti joj trebaš pomoći da nauči učiti na greškama prvenstveno primjerom, pa tek onda konkretnim ciljevima tipa svaki dan nakon doručka ponoviti padeže kroz deklinaciju jedne imenice iz kupaonice. I onda u hodu provjeriti drži li se cilja. Na ohrabrujući način, tipa uđeš u kupaonicu i počneš govoriti tko,što ručnik, koga,čega ručnika.
I uz to, jednostavno prestati s uslužnim djelatnostima u svojoj kući. Ne bih ništa objašnjavala već bih jednostavno promijenila ponašanje zbog kojeg se osjećam loše. I tako primjerom pokazala da se svaka promjena na bolje najlakše ostvari ako promijenim ponašanje.

Za mobitel mi imamo pravilo da se ne može koristiti u krevetu i to nam odradi pola posla. To što je kome previše vremena na mobitelu je relativno i nisam među strožima, ali nekako nije da čitaju dječje izdanje Ilijade ili su u virtualnoj šetnji Atenom o čemu uče iz povijesti nego bulje u nekakve videe bez kraja i konca.

Dobrodošla u klub. Ništa neuobičajeno.
Sve su cure napisale.
Ono što su nas učili na radionicama je da pomalo oduzimamo i vraćamo nekakve privilegije. No većina nas popušta, a onda kad se sve skrši poludimo pa im oduzmemo sve.
Odrediti jasnu granicu privilegija a i vaših i njihovih obaveza.
A mobitel, imaš danas more aplikacija kojima ograničavaš i provjeravaš sadržaje koje koriste.

Ima vec family link i ja ga koristim za svog pubertetliju.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Za mobitel mi imamo pravilo da se ne može koristiti u krevetu i to nam odradi pola posla.

---

Ovako je bilo i kod nas - nema mobitela u krevetu, za vrijeme obroka i za vrijeme učenja. Navike su se usvojile relativno brzo (moji nisu imali smartphone u toj dobi, jer ih nije bilo) ali navike stečene u ranoj dobi traju do danas. Ako nekom zazvoni mobitel usred ručka, taj će ustati i otići obaviti razgovor, ali neće sjediti za stolom.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

To što je kome previše vremena na mobitelu je relativno i nisam među strožima, ali nekako nije da čitaju dječje izdanje Ilijade ili su u virtualnoj šetnji Atenom o čemu uče iz povijesti nego bulje u nekakve videe bez kraja i konca.

---

Slažem se, ali dozvolila sam svojim sinovima da za lektiru koriste elektronička izdanja (potpuni tekst književnih djela) - audio knjige i e-knjige. Nikakva skraćena izdanja i slikovnice. Audio knjige su im puno značile, pogotovo mlađem sinu, a e-lektire (pdf) su pogodne za pretraživanje po ključnoj riječi, olakšavaju pisanje zadaća.

Peterlin imas kakv dobar link sa audio i e lektirama.

Citiraj:

---

ki ki prvotno napisa

Peterlin imas kakv dobar link sa audio i e lektirama.

---

Za e-lektire postoji portal: https://lektire.skole.hr/

Na istom portalu postoji i audio sadržaj, ovdje: https://lektire.skole.hr/audio-lektire/

Nije slobodno korištenje, treba se prijaviti pomoću Carnet-ovog linka: https://lektire.skole.hr/prijava-na-elektire/
Link može svaki učenik dobiti u školi od administratora (u našoj osnovnoj školi to je bio profesor tehničke kulture).

Inače, audio knjige ima Knjižnica za slijepe i slabovidne osobe, a pristup imaju i učenici s disleksijom i drugim teškoćama: https://www.hkzasl.hr/uclani-se/tko-se-moze-uclaniti

Puno hvala.

Naša srednjoškolska knjižnica isto ima mogućnost posuđivanja audioknjiga, pa možete pitati i u vašoj školskoj knjižnici.

Citiraj:

---

ki ki prvotno napisa

Peterlin imas kakv dobar link sa audio i e lektirama.

---

Imaš i ovdje neke lektire: https://www.youtube.com/@slusamknjigu

Citiraj:

---

marijakr prvotno napisa

Istina, već sad puno toga neznam:):)

---

Ne uzrujavaj se, ne ideš ti u peti razred, ide tvoje dijete.

Našla sam što o petom razredu kaže izvrsna učiteljica razredne nastave. Ima ovdje dobrih savjeta: https://www.skolskiportal.hr/kolumne...a-peti-razred/

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ne uzrujavaj se, ne ideš ti u peti razred, ide tvoje dijete.

Našla sam što o petom razredu kaže izvrsna učiteljica razredne nastave. Ima ovdje dobrih savjeta: https://www.skolskiportal.hr/kolumne...a-peti-razred/

---

ovo su odlični savjeti. Hvala!

Sjetila sam se koja knjiga je pomogla mom mlađem sinu koji je imao teškoće prilagodbe u pubertetu (disleksija, samoozljeđivanje) ali je sve to uspješno prevladao. Eno ga na trećoj godini faksa, prosjek iznad četvorke, kao da nije moje dijete :škartoc: ... ili kao da je :mrgreen:
Majda Rijavec i Dubravka Miljković: Teen psiha https://mvinfo.hr/knjiga/9673/teen-p...-za-tinejdzere

Knjiga je pisana u obliku časopisa ili dnevnika, ima upitnike za samoprocjenu koji su djeci zabavni. U svakom slučaju, moj sin ju je volio baš zbog tih upitnika, ali i prerastao, pa smo je proslijedili dalje.

***

Ima još jedna njihova knjiga, u kojoj su opisane strategije učenja: Vodič za preživljavanje u školi https://www.knjizara-dominovic.hr/vo...proizvod-8379/

Skraćeni prikaz je ovdje: http://web1.os-zemunik.skole.hr/images/doks/vodic.pdf

Moji imaju 7, 6, i 5. Već sad rasprave vode sa mnom. Ajmeee, kaj ja bum kad dođu u pubertet, ... au
Autorici posta... drž se, ...