time-out vec od 18mj?!

dok ne narucim searsa citam malo njegove ideje na https://www.askdrsears.com
ima stvarno super stvari a najbelje u cijelom pristupu mi se cini sto je stvarno down to earth... vidi se da je covjek imao osmero djece i da je puno naucio u hodu... potrebe djeteta stavlja na prvo mjesto ali pokazuje koliko one nisu u neskladu sa potrebama roditelja niti okoline (tu imam osjecaj da kritcari ap-a nemaju pojma o cemu govore)... ni kratkorocno a bome niti dugorocno...
drago mi je da savjete ne daje 'iz aviona' (kroz distancu, problem - rjesenje) vec stalno naglasava da je kljuc u ranom povezivanju i (time)poznavanju svojeg djeteta u dusu... nazvala bi to 'holistickim pristupom odgoju/zivotu' :heart: ...nije ni cudo sto semnogi roditelji prepoznaju u ap-u a da nisu nikad ni culi za termin...
...............
a sad o jednom njegovom konkretnom savjetu... pitanje je 'iz aviona' jer jos nismo u toj dobi niti fazi pa me ustvari zanima misljenje i iskustva drugih mama...
radi se o time out'-u ali kao sto i sam kaze to je 'time-out from positive reinforcement' za razliku od 'benchinga' (iliti jel-'mars u kut' pristupa)...
detaljnije na
https://www.askdrsears.com/html/6/T061900.asp
u dobi u kojoj je luka jos savrseno funkcionira odvlacenje/preusmjeravanje paznje pogotovo doma gdje je sve napravljeno tako da moze neometano istrazivati i ima puno prostora... ipak s vremenom vidim kako odvlacenje paznje trazi puno vise kreativnosti s moje strane ali mi je zbog toga drago jer to pokazuje i kako mu sve bolje rade 'bubrezi' :mrgreen:
no prije verbalne faze i mogucnosti objasnjavanja djetetu nekih stvari ima dosta nezgodna medjufaza za koju, u mnostvu drugih stvari, dr. sears predlaze i lagano uvodjenje time-outa... kaze da to dolazi sa nekih 18mj. i to nije klasicni time-out vec, koliko mi se sad cini,nekakva tranzicija izmedju odvlacenja paznje i smirivanja djeteta prema 'razmisljanju' o nedopustenom ponasanju...


ipak, priznajem da mi se malo ucinilo pre rano za takvu metodu kad sam to procitala (he,mozda zato jer ju i sagledavam 'iz aviona' ali mozda i zato jer podcjenjujem djecje sposobnosti) ali bas bi zato rado pitala vas jeste li i,ako da -kako,koristile tu metodu u toj dobi i,ako da, sto vas je to iskustvo naucilo...

Koristila sam ga vrlo iznimno.
Naucila sam da sam pogrijesila i da ga nisam trebala koristiti na Emi nego na sebi.

ma ja pokusavam s toncekom time out,on ima 18 mj, ali mislim da ne kuzi sto zelim pa sam nemocna. kako opce svrcanu od 18 mj obijasniti sto ne jer je opasno, jer se ne smije......i sl, zasto se ne lupati po glavici niti tuci druge, navesti ga poslusa........joj brdo pitanja koja me muce a ne uspijevam dobiti kvalitetan odgovor u svojoj glavi :mrgreen:

time-out nikad nisam koristila za zaru, niti planiram.
ali ga isto koristim za sebe :mrgreen:

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Naucila sam da sam pogrijesila

---

jel bi ti se dalo napisati zasto mislis da si pogrijesila? i u cemu konkretno?

ja kao i cure. kad zagusti, maknem se nakratko i prepustim ga tati. ali to je jako rijetko, obično je dovoljno da ga maknem od toga što radi i ponovim da to ne smije (ako riječima nisam uspjela, a najčešće uspijem).

to je dovoljno da ga "resetira", pogotovo ako otplače rundu zbog frustracije pa nakon što se smiri ponovim objašnjenje. mislim da time-out ne bi pomogao da shvati što je napravio, samo bi se osjećao kažnjen i odbačen.

Citiraj:

---

lucky day prvotno napisa

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Naucila sam da sam pogrijesila

---

jel bi ti se dalo napisati zasto mislis da si pogrijesila? i u cemu konkretno?

---

Nisam BusyBee, no vjerujem da kuzim o cemu prica. Busy, ispravi me ako sam u krivu :)

Problem u kaznjavanju djece je taj sto tim cinom iskljucivo prebacujemo odgovornost na dijete za tu situaciju. U velikoj vecini slucajeva RODITELJI su ti koji prvi zabrljaju (npr. naruse djetetu integritet, ili oduzmu odgovornost, ili etc.), i djetetova reakcija bude u obrani, no mi to ne uzmemo u obzir nego kaznimo djete i time prebacujemo cijelu odgovornost za taj sukob na dijete. Roditelji su ti koji su odgovorni i koji trebaju preuzeti odgovornost za sukobe, a ne kriviti djecu za njih.


Vjerujem da ti ovo sve zvuci malo cudno. No tesko je pricati izvan konteksta cijele knjige. Najtoplije ti preporucam "vase kompetentno dijete" od Jespera Juula, i poprilicno sam sigurna da ti vise "nikad" nece trebati niti jedna knjiga o odgoju djece i kako postupati u odredjenim situacijama. Nakon citanja te knjige, rjesenja se namecu sama od sebe 8)

ma ja mislim da vecina mama ima jedan problem a to je-vrijeme. ja jako volim knjige i imam ih puno,dapace na polici brdo novih neprocitanih, jer posto sam sama s toncekom i radim puno radno vrijeme nemam vremena za citati i to me zalosti, zato recimo tu na forumu pokusam dobiti odgovor koji je vec iskusan,prozivljen od drugih mama i jednostavno i kratko obijasnjen i zato obozavam ovaj forum :love:

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

No tesko je pricati izvan konteksta cijele knjige.

---

znam...
no zato sam i probala napraviti manji uvod, staviti linkove i topic otvorila na ovomo pdf-u gdje pretpostavljam da ce mame skuziti tocno o cemu pitam... i, ako im se da, odgovoriti mi kako najbolje znaju... a ja sam otvorena za citanje izmedju redova...

Citiraj:

---

U velikoj vecini slucajeva RODITELJI su ti koji prvi zabrljaju (npr. naruse djetetu integritet, ili oduzmu odgovornost, ili etc.), i djetetova reakcija bude u obrani

---

Dijelom sam ovo mislila. 100% se slazem da najcesce roditelji naprave gresku u reakciji/pristupu, jedino nisam isla tako duboko da razmisljam o prebacivanju odgovornosti i sl. ;)

Time-out je, po meni (s iskustvom emotivnog i osjetljivog djeteta, a istovremeno izuzetno tvrdoglavog i s puno zelje da se sto prije u svemu osamostali i pokaze da sve moze sama), vrlo gruba, okrutna kazna. Bar moje dijete izolaciju u bilo kojem obliku shvaca pretesko.
Kad sam ja skuzila da se nakon TO-a osjecam uzasno lose, gotovo kao da sam je istukla - porazeno i nemocno, i da osjecam da sam joj svojim postupkom ucinila da se osjeca ruzno, lose i jadno, shvatila sam da nesto nije ok s tom metodom, bar nama.

Zato vec dugo, ako dodje do usijanja u kojem osjecam da gubim kontrolu nad svojim osjecajima i gubim mirnocu (a to je redovito kad je ona vec ispalila i ne kontrolira se uopce), kazem da ne mogu razgovarati i rjesavati problem dok se ne umirim i da cu se malo maknuti (u drugu prostoriju, uz otvorena vrata, na drugi kraj prostorije, nije bitno) dok se ne saberem. Sada i ona, ako je neka usijana frka, sama ode u sobu i zove me kad je spremna zagrliti se i sl. ali to nije klasican TO u kojem ja nju saljem u sobu ili negdje jer mi se ne svidja njeno ponasanje/postupak, vec ona sama odlucuje o tome gdje joj je lakse umiriti se.
Ja samo kontroliram onaj dio da necu s njom rjesavati problem dok ne smiri emocije (citaj: urlanje i zavijanje).

I grlimo se, grlimo se najintenzivnije kad upadne u najvecu sizu (npr. pustim je da malo izbaci iz sebe negativnosti tuljavom, pojavim se negdje u njenom vidokrugu i samo rasirim ruke i cekam je da uleti u zagrljaj). Njeno olaksanje u kojem je mama prima u zagrljaj kad je u najgorem izdanju se moze doslovno cuti i osjetiti.

A Juul... ja moram priznati da sam ga prvi put zavitlala i bacila knjigu preko cijele sobe koliko me izbedirao da necu biti kompetentan roditelj.. a kad sam je drugi put citala (kad je Ema bila starija), savrseno mi je sjeo (valjda je to ono "kad je ucenik spreman...").

Zaboravila dodati...

Ja jako volim Searsa, gust mi ga je citati (iako ima i puno kvalitetnijeg AP stiva od njegovog, iskomercijaliziranog), ali, od svih AP komponenti, za disciplinu mi se cini kao da sam ga na neki nacin "prerasla" i pronasla bolje nacine discipliniranja nego sto ih on nudi.

Iako, cijela Discpiline book nikako nije zanemariva i puno moze pomoci. TO je samo jedan njen dio. :)

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

A Juul... ja moram priznati da sam ga prvi put zavitlala i bacila knjigu preko cijele sobe koliko me izbedirao da necu biti kompetentan roditelj.. a kad sam je drugi put citala (kad je Ema bila starija), savrseno mi je sjeo (valjda je to ono "kad je ucenik spreman...").

---

Ha, haaaa... Tocno MOJA reakcija kad sam ga prvi put citala :lol: I to je spomenuo na svom predavanju da se desava da se roditelji izbediraju, i da to nije bila namjera knjige. Da je poanta da je OK grijesiti (savrsenstvo nije preporucljivo), i samo preuzeti odgovornost za pogreske, ispricati se i sve 5. To je dobar roditelj.

Sad kad sam ga drugi put procitala, puno mi je lakse :mrgreen:

Joj, kako mi je drago što ste to napisale. Ja upravo čitam "Vaše kompetentno dijete" i već sam tri dana totalno izbedirana i kužim da Juul "ima pravo", tj. da je njegov pogled na roditeljstvo, odnos s djecom i općenito odnos sa samim sobom "ispravan", ali sad mi je u glavi totalna zbrka i već znam da ću ga čitati barem još jedanput i vjerujem da će mi bolje sjesti nakon drugog čitanja. Ne znam jeste li vi to osjećale, ali mene su neki dijelovi knjige suočili sa nekim vlastitim problemima, npr. pomanjkanje samosvijesti, i s puno postupaka mojih roditelja koji su griješili s dobrim namjerama.

E da, možete li pliz preporučiti još koju knjigu koja je prevedena (moj engleski je tako strašan da se nikako ne mogu natjerati da uzmem nešto što nije prevedeno)...evo busybee kaže da ima još autora, osim searsa, koje vrijedi pročitati pa...hvala!

Na engleskom.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

time-out nikad nisam koristila za zaru, niti planiram.
ali ga isto koristim za sebe :mrgreen:

---

i kod nas ovako 8)

Evo jedna koju vrijedi procitati:
Penelope Leach, Prvo djeca

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Iako, cijela Discpiline book nikako nije zanemariva i puno moze pomoci. TO je samo jedan njen dio. :)

---

upravo taj sam i ja dojam dobila (pokusala sam to izraziti u uvodnom postu,ne znam koliko uspjesno)... ustvari, time-out (za djecu mislim, za sebe ga koristim i prije nego sam imala dijete :mrgreen: ) mi se cini cak i nepotreban u moru prijedloga i nacina sagledavanja situacije koje on nudi... vec i samim time sto je prvi tip za time-out upravo - time-in...

a to da roditelji u velikoj vecini slucajeva zabrljaju/krivo postave/krivo sagledaju situaciju mi se cini tako tocno... i da je upravo u veeelikoj vecini slucajeva upravo u tome kvaka... a nekako sam mislila da se i to podrazumjeva kad govorimo o ap-u...
no,dobro,bitno je da se to razjasni - pogotovo na ovoj temi...

Citiraj:

---

Time-out je, po meni (s iskustvom emotivnog i osjetljivog djeteta, a istovremeno izuzetno tvrdoglavog i s puno zelje da se sto prije u svemu osamostali i pokaze da sve moze sama), vrlo gruba, okrutna kazna. Bar moje dijete izolaciju u bilo kojem obliku shvaca pretesko.Kad sam ja skuzila da se nakon TO-a osjecam uzasno lose, gotovo kao da sam je istukla - porazeno i nemocno, i da osjecam da sam joj svojim postupkom ucinila da se osjeca ruzno, lose i jadno, shvatila sam da nesto nije ok s tom metodom, bar nama.

---

ovo sam cekala,sad mi je jasnije...jer mi se taj osjecaj cini najbitniji u procjeni greske oko nekog postupka s djetetom...
a tvoj time-out dobro podnosi(te)? koliko samskuzila,da...

ajd,mozda je glupo pitanje: znaci li to da su granice ponasanja nekako prirodno granice tvoje strpljivosti? nesto u stilu 'live and let live'?

Citiraj:

---

vitekova mamuška prvotno napisa

....ali sad mi je u glavi totalna zbrka i već znam da ću ga čitati barem još jedanput i vjerujem da će mi bolje sjesti nakon drugog čitanja. Ne znam jeste li vi to osjećale, ali mene su neki dijelovi knjige suočili sa nekim vlastitim problemima, npr. pomanjkanje samosvijesti, i s puno postupaka mojih roditelja koji su griješili s dobrim namjerama.

---

Kaze Jesper da mu ljudi kazu da u raznim citanjima te knjige drugacije knjigu dozivljavaju. Npr. prvo citanje gledaju u svoje djetinjstvo i analiziraju propuste, drugo citanje gledaju svoje trenutno roditeljstvo, itd.

Tu knjigu definitivno treba citati 2-3 puta da bi ti sve sjelo na svoje mjesto, inace je nakon prvog citanja totalna zbrka od silnih info (barem meni bila :mrgreen: )

I potpisujem BusyBee za "Prvo djeca" :)

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

I grlimo se, grlimo se najintenzivnije kad upadne u najvecu sizu (npr. pustim je da malo izbaci iz sebe negativnosti tuljavom, pojavim se negdje u njenom vidokrugu i samo rasirim ruke i cekam je da uleti u zagrljaj). Njeno olaksanje u kojem je mama prima u zagrljaj kad je u najgorem izdanju se moze doslovno cuti i osjetiti.

---

:heart:
cmoljim, naravno.

time out ne može biti dio ap-a. sama riječ "attachment" nema u sebi "out" :mrgreen: .

slušajte, gledajte, osjećajte svoju djecu. i potpisujem cure koje su na SEBI koristile time out.

to sam radila sa svojim nećakom (čak sam brojila do 10 :lol: ) dok je on lupao na vrata iza kojih sam se sklonila, i urlao da su ga čuli valjda kilometrima...

time out je OKRUTNA metoda (to sam već pisala na nekom topiku :/ ).

kod nas time-out najbolje funkcionira kad se toncek i ja SKUPA izoliramo (njegovi ispadi "zlocestoce" redovito se dogadjaju pred publikom). Odvucem ga nekud u stranu, natjeram da me pogleda u oci i razgovara, ili ako je jako uzrujan, samo zagrlim i pustim da se isplace.
Vazno je samo da se ja sjetim da je u svojim ispadima on zapravo malo i nesigurno i nesretno dijete, a ne razmazeno prkosno cudoviste. Ako sam ja ok sama sa sobom taj dan, onda uspijem napraviti taj klik u glavi, ali cesto se dogodi i da zeznem stvar :(

Moj tajmaut ja jako dobro podnosim ;) ona bas i ne (jer trazi trenutno rjesenje svog problema, a ja joj zelim poruciti da ce ga prije rijesiti ako iskulirano komunicira), ali traje kratko, samo dok ja iz malog prsta na nozi ne povucem dodatnu snagu da iskulirano i mastovito pristupim rjesavanju problema koji je njoj bio toliko vazan da ga nije mogla mirno iskomunicirati vec se raspala od zivaca/urlanja i sl.

Kad je bila manja, tajmaut mi je trebao da skupim snage smisliti mastoviti nacin da je maknem od necega sto nisam zeljela da radi, kako da je umirim i sl.

Citiraj:

---

znaci li to da su granice ponasanja nekako prirodno granice tvoje strpljivosti? nesto u stilu 'live and let live'?

---

Pa i da i ne. (ali nisam bas ni sigurna da sam skuzila pitanje :odvalj!)

Ipak imamo neka pravila i neke okvire unutar kojih zivimo, neke granice su postavljene. Nepromjenjive su ili blago rastezljive one cije bi krsenje bilo za nju opasno po zivot, sve ostalo je podlozno povremenom preispitivanju i pomicanju kad skuzimo da ih je prerasla ili da je njoj do necega stalo puno vise nego sto je nama do neceg suprotnog.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Citiraj:

---

znaci li to da su granice ponasanja nekako prirodno granice tvoje strpljivosti? nesto u stilu 'live and let live'?

---

Pa i da i ne. (ali nisam bas ni sigurna da sam skuzila pitanje :odvalj!)

Ipak imamo neka pravila i neke okvire unutar kojih zivimo, neke granice su postavljene. Nepromjenjive su ili blago rastezljive one cije bi krsenje bilo za nju opasno po zivot, sve ostalo je podlozno povremenom preispitivanju i pomicanju kad skuzimo da ih je prerasla ili da je njoj do necega stalo puno vise nego sto je nama do neceg suprotnog.

---

ma nisam ni ja sigurna kako da postavim pitanje... mislim da je preslozeno... ako mi na dodju rijeci pitam ponovo...iako ,sto se tebe tice, mislim da si mii zmedju redaka vec dala naslutiti svoj odgovor...
:love:

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

time out ne može biti dio ap-a. ).

---

i ja sam tako mislila prije nego sam procitala onaj gore link... zato i pitam...

ali mi se cini da taj tekst stavlja time-out u drugo svjetlo a ne nuzno ono koje mi se cini da spominjes... pogotovo ne sa primjerom sa necakom,bilo da je to nominalno tvoj ili njegov time-out...
i da definitivno podrazumjeva i pretpostavlja tvoj savjet o slusanju,gledanju i osjecanju svog djeteta kao primaran...

nego vise u stilu onoga sto je a zakaj napisala o zajednickoj izolaciji...iako to mi se to i ne cini kao time out vec odlazenje na mirno mjesto kako bi se dijetetu u miru moglo objasniti nesto...

searsov time-out zvuci ipak malo, khm, okrutnije...

ok, da se preformuliram :mrgreen: .

time OUT nije dio AP-a.