ti u par riječi sve sažela, a ja roman :lool:
Printable View
Mene zanima s pravne strane: smije li se djecu prisiljavati na dopunsku i dodatnu ako to ne zele im im ne treba?
Dolasci na dop i dod su na dobrovoljnoj bazi, koliko znam.
Nije to izborna ili fakultativna pa da se ucenika upise ako ne dode na nastavu, ne ocjenjuje se, ne zakljucuju se ocjene.
Taj dio me zanima, kako Fuchs moze izletiti da ce za sve ucenike 6 sati dop i dod biti obavezno. :-|
Pa što te to brine, ne bi me to pogodilo. Ima ima, nema nema. So what. Ne bi imala ni da sam zivjela u Oštarijama.
Lili, mogu se samo ne sloziti s tvojim komentarom. Blago djeci u tvom kvartu sto svi imaju kamo tih 75 dana. A valjda u babe nema djece za igru. Ili moraju biti iz razreda? Ne znam kakva su pravila.
Pa Jelena svakako me ne brine što ti ne bi mogla, nego sam željela reći da je ideja cjelodnevne nastave loša (i) za djecu koja imaju jake interese izvan škole. Svi dobro znamo da veliki broj djece ide u umjetničke škole, bavi se ozbiljno sportom, ili se naprosto bave nečim za što im treba što više slobodnog vremena je moguće.
Doduše negdje sam čula da se jako malo škola prijavilo i za eksperimentalni program, tako da moguće ne trebamo niti brinuti oko ove teme.
Mislim, je l postoji dokaz da djeca u tim evropskim zemljama imaju traume zbog duljeg boravka u skoli? Jesu li nasa djeca sretnija? Ovdje ide mišljenje na mišljenje, bez uporista u istrazivanju. Nisu li danska djeca sretnija od nase uz 30 do 35 sati boravka u skoli?
Danska djeca u cjelodnevnoj školi imaju nakon održane nastave izbor: lego sobu, sobu za kreativni rad, sobu za ljenčarenje, sobu za tehnički, sobu za domaćinstvo, dvorane, igralište vani na friškom zraku
nemaju zadaću niti lektiru
info od naših iseljenika vani
Nije baš da nema uporišta u istraživanju, bilo je istraživanja, samo se nisu odnosila na duljinu boravka u školi. Evo što sam našla ovako na brzinu:
UNICEF istraživanje iz 2019.
Istraživanje Instituta Ivo Pilar
A i po sjećanju kad se pisalo o sličnim istraživanjima (ili baš ovima koje sam linkala, nisam više sigurna), znam da je zaključak bio da su djeca u Hrvatskoj uglavnom zadovoljna životom i okruženjem u kojem rastu. Nezadovoljstvo raste kad je riječ o školskom sustavu. Možda zato Fuchs i inzistira toliko na projektu cjelodnevne škole, možda misli da će djeca tako biti zadovoljnija školom :mrgreen:
Pa ni naši ne bi trebali imati zadaću.
Ali da nam je školski sustav zastario, tu nemam ništa za reći - nego se složiti s tim.
Pri čemu su svi načelno za reforme dok ne dirneš u njihova prava i navike. Ja bih prva glasala protiv dva sata informatike, s obzirom da znam što rade, a i boravak je za pametniju djecu ubitačan, jer opet rade ono što su radili na nastavi, a ionako im je nastava prelagana.
Naša su djeca jako puno na dvorištu. Žao mi je da neke škole nemaju tu mogućnost, ali to ide uz ono da prvo treba mijenjati infrastrukturu i stručne službe pa onda osuvremeniti nastavu, ne (samo) sadržajem, nego načinom rada. Raditi na razvoju kritičkog mišljenja.
Jelena, znam da gledaš iz svojih cipela, da voliš učiti, no valjda znaš da je većini djece škola prava muka.
Najvećem broju djece je sve to glupo i najradije bi da ne idu u školu, ili da uče samo osnove. Ustvari, u školi su im super odmori i društvo, a sve drugo je višak.
Onima koji su prepametni je poprilično dosadno, jer shvate i nauče sve već na predavanju i ne trebaju ponavljati.
Ima i neki mali postotak onih koji stvarno vole učiti i ponavljati, vole biti štreberi, neka i njih.
Naravno uvijek ima i onih koji su maltretirani u školi, svaki sat više im je jako težak.
Ima i onih koji su doma maltretirani a ponekad i gladni, njima je škola spas ( osim kad dobiju lošu ocjenu, pa su još više doma maltretirani).
Moje je mišljenje da je dobro baš ovoliko vremena ići u školu koliko idu i ne mijenjati na gore. Više nastavnih sati ni za koga neće biti dobro.
Zašto bi djeca koja vole učiti bila po definiciji - štreberi??
"Štreber predstavlja kolokvijalni, i u pravilu pejorativni izraz koji se koristi za učenika ili studenta koji je toliko posvećen učenju ili studijama da zanemaruje igru i druženje s prijateljima ili kolegama." Wikipedia
Znači, one posvećene učenju treba nazivati pejorativnim izrazima?
Ili napisati "neka i njih", kao, tolerirat ćemo ih, neka im bude?
A kad se već navode izvori, riječ "štreber" je originalno označavala učenika koji uči napamet bez razumijevanja (zato i jest pejorativnog značenja), ali očito Wikipedija za to ne zna.
Razumnijem da tu riječ koriste djeca u žargonu, ali da će je pod normalno koristiti i roditelji na roditeljskom forumu i na školskoj temi, to, eto, ne razumijem :nope:
I samo si riječ "štreber" vidjela u cijelom mom postu 370? A to je bila uzgredna napomena. Ono drugo je vaznije, jer "drugih " je daleko više. Pravi štreberi su minoran dio djece u školama. Većini cjelodnevna nastava ne odgovara.
Pa ne odgovara ni "štreberima" :mrgreen:
Ajde manite se samog izraza, ja sam ponosna majka dvoje štrebera, koje su sklepali roditelji takodjer štreberi :lool:
Ne smatram taj izraz uopće pejorativnim u svojoj ludoj glavi of course :mrgreen:
Naravno da ti nije pejorativan sad, u ovoj dobi - nije više ni meni, i ja znam taj izraz koristiti u (auto)ironičnom kontekstu. Kad sam bila dijete osnovnoškolskog uzrasta, nije mi ga baš bilo drago čuti na svoj račun. A na svojem djetetu primijetila sam slično.
U stvari, Beti je indirektno u pravu kad kaže da većini djece ne odgovara cjelodnevna nastava. Stvar je u tome da ne odgovara ni tzv. "štreberima". Djeci koja vole učiti, a koju druga djeca zbog toga nazivaju posprdnim nazivima, neće biti ugodan još dulji boravak u takvoj okolini, a učiti mogu i sami doma.
Na statističkom uzorku N=2 mogu reći samo da smo se i brat i ja preporodili izašavši iz koncepta cjelodnevne nastave 80-tih. To je bilo nedovoljno strukture, previše kaosa i previše divljanja u razredu i na odmorima za naš ukus. U sadašnji prijedlog projekta nisam se udubljivala, ali čitajući komentare na portalima i forumu, nemam dojam da je po ičemu bolji od istoimenog koncepta prije 40-ak godina, čini mi se zapravo i da je slabije razrađen.
Kako rekoh na početku teme, prvi put sam sretna što mi "dijete" uskoro izlazi iz školskog sustava.
svašta i od wikipedije
štreber je oduvijek netko tko buba napamet ali se šire koristi za sve koji imaju dobre ocjene bez obzira kako su do njih došli, štrebanjem ili su tako pametni da su sve već zapamtili na satu
zanimljivo je zapravo da se tako "podruguju" klinci već od malih nogu onima koji nisu prosječni, poslije kad odrasteš se baš i ne podruguješ onima koji su uspješniji od tebe :mrgreen:
Lili, ima raznih kombinacija, ja ne znam na koga su moji, njih nitko ne zove štreber/štreberica :angel: (zovu ih potencijal :lol:)
p.s. i dalje sam protiv cjelodnevne
Primjećujem da portal srednja.hr prilično navija za cjelodnevnu nastavu :mrgreen:
I ja sam to primijetila, iskoče mi njihovi videi na Instagramu. Ne pratim detalje pa ne znam tko je tko, ali vidim neki dan da neki gospodin hladno izjavi da su protiv cjelodnevne nastave nastavnici koji zarađuju dajući instrukcije jer će sad ostati bez zarade :nope:
Ja sam nazvala u Ministarstvo i postavila masu pitanja gospođi koja se javila.
Žena je stvarno bila upućena i odgovorila mi na sve.
Muči me samo taj A2, za koji pročitah da je sad po najnovijem , obavezni i izborni.
B1 i B2 su potpuno po izboru, ako hoće ići na nešto šta se nudi, nek idu.
Šta će se raditi sa djecom koja ne trebaju pomoć i ne žele ići na dodatnu a obavezni su biti na tom satu to mi još nije jasno. Kaže naš ravnatelj da će se to rješavati u hodu
Popis prijavljenih škola:
https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//d...ogramu-CDS.pdf
Od ovoliko osn.škola u RH, svega dvije OŠ iz Zg, OŠ I.Cankara i neka privatna OŠ sa samo 10 učenika.
Presmiješno.
Ovo govori sve o izvedivosti uvodjenja ovog programa jer većina škola ni nema predispozicije, nemaju jednosmjensku nastavu.
Većina prijavljenih OŠ su u nekim manjim mjestima i selima gdje nema puno djece.
To im je bio jedini način da opreme i obnove škole. U kakvom su stanju mnoge, nije im za zamjeriti.
S tim sam ja krenula, da bi mi na info raska razotkrila kako dijete plače kad nemaju likovni i da na produženom imaju razne zabavne aktivnosti gdje se dijete socijalizira i ima između ostalog imaju likovni (dok je na roditeljskom ispalo da mala ne umije pisati zadaću jer ju braća ometaju). Osjećala sam se kao grozni monstrum jer sam cijele školske godine zakidala dijete za to divno iskustvo, zbog moje želje da ta 2-3 sata više u danu provede neobavezno, ali čini se da čamljenje doma, ili odlasci po stoprvi put u napuštena igrališta (jer su sva ostala djeca negdje pozatvarana) nije baš tako ispunjujuće iskustvo, a da ne spomenem i majke druge djece koje su mi rekle štaš, nemoj bit luda, djeci tamo odlično.
Da ili ne, navodno je cjelodnevna škola standard u nekim zemljama, tipa Francuska pa što im smeta (osim kaj imaju civilni neposluh i štos im je paliti aute i sve pred sobom kad ih stisne fjaka).
Žuta,
Produženi boravak za djecu do 2.razreda je zaista odlična stvar jer to je vrijeme kad djeca napišu zadaću (puno brže nego doma :mrgreen:), poslije toga zaista imaju taj opušteni zabavni dio i da po mom mišljenju šteta je uskratit im ga.
No nemojmo brkati cjelodnevni boravak u školu jednog drugašića i recimo sedmaša, to je posve neusporedivooooo, kruške i jabuke.
Ne znam koji ti je razred dijete no ako imaš dogodine mogućnost boravka, dajte mu šansu. Velika većina djece ga zaista voli upravo jer je dobar dio vremena taj "neškolski" dio zasigurno zabavniji od napuštenih igrališta :-)
Pa u takvim školama koncept cjelodnevne nastave, ovakav kakav jest, najviše ima i smisla. Ne vjerujem da se u manjim mjestima djeci nudi velik izbor izvanškolskih aktivnosti, vjerojatno bi im ponuda unutar njihove vlastite škole otvorila više mogućnosti za razvoj interesa.
Tako sam i ja svojeg htjela izvaditi iz boravka kad je bio treći razred (na temelju vlastitih sjećanja iz tog životnog razdoblja), pa mi je sam rekao da bi on radije išao u boravak, da mu je tamo baš dobro :mrgreen:
Što jest - jest, u tim početnim razredima oni su se u boravku dobro zabavljali, a oko učenja nije imao gotovo nikakvog posla.
Kasnije je promijenio ploču jer mu je s prvim naznakama puberteta ekipa iz razreda počela ići na živce, a u višim razredima pogotovo. Ali u ta prva tri razreda boravak mu je stvarno bio zabavan. Neki dan sam se prisjetila kako je u trećem razredu čak sudjelovao u školskoj predstavi koju je s njima radila učiteljica u boravku - gledajući ga sad kakav je, čini mi se to stvarno nevjerojatnim da je pristao i još se tome veselio :lol:
Da, produženi boravak može biti dobra stvar, ako je sastav razreda u redu i ako učitelji s njima mogu izlaziti na kraj. Ja imam obje vrste iskustva. Starijem sinu je bilo sjajno, jer je i sastav razreda bio prihvatljiv (iako su imali par bisera, ali obje učiteljice su s tim dobro izlazile na kraj, uključujući i brigu o njihovim posebnim potrebama, a imali su i darovite i one s raznim teškoćama). Mlađi je imao dobru učiteljicu u boravku koja je često tamo nadoknađivala propuste iz redovne nastave, aliii razred je bio pun ometača s kojima nitko nije mogao izaći na kraj ni tijekom redovne nastave ni u boravku. Jednom su mom sinu izbili zub, mliječni - istina, ali to ne mijenja ništa na stvari. Krađe, razbijanja torbi (s kojima su igrali nogomet), maltretiranja - to je bilo svakodnevno. Nebrojeno puta sam sjedila kod ravnatelja i pokušavala nešto učiniti, ali bez uspjeha. I danas se pitam jesmo li ga trebali prebaciti u drugu školu, jer to se nije promijenilo ni u višim razredima, odahnuli smo tek kad je otišao u srednju. Ni on nije htio mijenjati školu, a iskustvo suživota s nasilnicima i ometačima nije nužno bilo samo negativno. Naučio je kako izlaziti na kraj s takvima. Bolje da ovdje ne pišem koje su metode dale rezultate, jer nisu prihvatljive u okviru "nulte stope tolerancije nasilja".
Daklem - treba vidjeti kakva je situacija u konkretnom slučaju. Ako je nekome u boravku dobro, ne znači da će i drugima biti tako. Treba držati oči otvorene. Dijete koje se tamo dobro osjeća i uživa svakako treba ostaviti u boravku, jer to je manje formalan oblik nastave i često imaju više vremena za kreativnosti, posebne afinitete i slično.
Baš su upadljivo male škole na popisu, dobrim dijelom područne.
Je l to onda nastavnik tjelesnog treba ići po područnim školama od 8 učenika držati nastavu?
Živi bili pa vidjeli.
Javile su se male podrucne skole i one ciji ravnatelji nisu mogli nego po direktivi, pogotovo nakon hitnog sastanka 2.5.kojeg su imali svi jednosmjenski s predstavnikom Ministarstva i osnivaca.
Osobno sam cula da se u nekoliko skola "toplo preporucalo" da uđu u eksperiment da ne bi bilo viškova. Eto..jadno sve skupa.
Zanima me sto ce uciniti da se u gradovima gdje su dvije smjene omoguci provodenje CN nakon eksperimenta. Ili ce biti, pojeo vuk magare.
Sin mi nije u boravku. Kćer bih upisala pod jednim uvjetom. Da imaju školu samo ujutro.
Pa ju dovedem u 8, nastava, boravak i u 15, 15:30 ide doma.
Ali naši su u dvije smjene. Meni raspored da dijete dovedem u 8, 9, pa nastava počinje u 14 i dijete je u školi do 18:15 zvuci strašno
Našoj školi fali 3 učionica i nova dvorana koje su u financijskom planu u iduće 2 godine (tj.cak je već trebalo) da bi mogla u jednu smjenu.
Područne škole su sada priča koju nitko ne doživljava. Radila sam u odjeljenju s tri razreda i tu muku pripreme sata tko nije prošao ne može zamisliti. Možda samo žele biti vidljiviji, a i tamo stvarno uvijek nedostaje sati da se obradi gradivo. Eto, da sve ovo nereda oko reforme urodi samo time da svi ti nastavnici dobiju bolju podršku, da studenti učiteljskih zanimanja makar čuju da postoji mogućnost da držiš tri redovna, i nekoliko ili jedan ili nijedan individualizirani u jednoj prostoriji u 45 minuta koje upisuješ kao normalan sat u tri razreda u e dnevnik... Pa to bi bio uspjeh. Ja ni čula s iskustvom školovanja u glavnom gradu nisam, a bila sam odličan student.