Nadam se tome. :)Citiraj:
tikica_69 prvotno napisa
Printable View
Nadam se tome. :)Citiraj:
tikica_69 prvotno napisa
Citiraj:
Pandy prvotno napisa
Budemo vidjeli, jer mislim da ću ipak tamo, pa javim kak je prošlo. :D
da li u vinogradskoj i inače forsiraju inducirani porod zbog gestacijskog dijabetesa, ili je to stvar od doktora do doktora?
Gotovo uvijek u 39. tjednu, navodno najviše zbog ugroženosti bebe. Tako su bar meni rekli kad sam pitala jer i ja imam tu dijagnozu. No ja u ponedjeljak ulazim u 40. tjedan i tad imam kontrolu i na zadnjoj (04.01.) mi nitko nije spominjao indukciju a i CTG je bio i više nego uredan, ja zatvorena. No vidjet ćemo sad u ponedjeljak što će reći.Citiraj:
Ayan prvotno napisa
meni su rekli da obavezno mora krenuti indukcija poroda čim napunim punih 39 tt jer se zna dogoditi, iz nepoznatih razloga, da se posteljica odvoji od maternice ili da beba neobjašnjivo umre, a sve je u trudnoći bilo uredno, da je taj gestacijski dijabetes nepredvidiv. ja sam se lagano ukakala na takve spike, ali s jedne strane mi je bilo drago da su tak oprezni i brižni (odnosno, ne trebaju im tužbe zbog nemara ;) ).Citiraj:
Ayan prvotno napisa
ali malo mi je apsurdić bio da sam došla točno na punih 39 tt, a taj dan je em bio petak, em nije uopće bilo mjesta u sobama, ludara bila, žene su rađale sam tak, stvarno je bilo gužvasto, plus da su iduća 2 dana bili dani vikenda kad nikoda od "velikih" nije bilo i svi mladi su rekli da čekamo ponedjeljak i glavnu jutarnju vizitu te su mi indukciju krenuli tek u ponoć kad sam bila već 39 + 3 na 39 + 4. lijepo sam mogla taj vikend još biti doma, ali oke, ako je opasno, tko sam ja da se miješam?
Nedavno sam čitala da je taj gestacijski dijabetes zapravo mit, odn. da takvo nešto ne postoji. Radi se, navodno, samo o tome da cijeli organizam funkcionira drugačije, pa tako i potrošnja šećera. :unsure:
svježi utisci iz vinogradske:
čekala sam na prijem od 9 do 12.30 jer im je gužva za poluditi, imam osjećaj da su svi odlučili roditi u vinogradskoj. ne znam da li je i inače tako ali bebe izlaze kao na traci, žene su doslovno čekale u hodniku s trudovima da ih mogu smjestiti u rađaone. srećom pa se nitko nije porodio na hodniku. :-)
usprkos tome, nema nervoze, sve ide kao po špagi, doktori i sestre i primalje rade ko pčelice, stvarno su brižni i pomažu maksimalno, s osmijehom na licu. stvarno za svaku pohvalu.
što se čistoće tiče, patologija je ok, čisti se par puta, kreveti su koma, živa španjolska inkvizicija, hrana užas, ne okusom koliko po porcijama, pa smo se šalile da su valjda svi na dijeti, a ne samo dijabetičarke.
btw dijabetička dijeta je za umrijet od smijeha: polubijeli kurh, razni umaci, hrpa krumpira, voća, čaj s šećerom, itd. :roll:
ono štio se meni nije sviđalo je pomalo paranoičan odnos prema trudnicama, tj. samoj trudnoći. imam osjećaj da se induciraju porodi za sve i svašta, i da se neke stvari uzimaju s previše panike i to stvara jednu psihotičnu atmosferu kod žena. ispred rađaone pričala sam s curama, od kojih jednu induciraju zato jer je ušla u termin, sve ostalo je ok, drugu su uhvatili neki trudići, otvorena je bila 1 prst, i dok je došla u bolnicu trudovi su prestali, ali su ju ipak zadržali i rekli da će ju inducirati idući dan, makar je sve ostalo bilo u redu. stvarno ne razumijem takav odnos. imam osjećaj da kad uđeš kod njih da nema van. također su cure potpisivale obrazac za suglasnost oko intervencija na porodu. možeš odbiti što želiš, čak i porod i hospitalizaciju, ali onda slijedi razgovor ugodni.
na patologiji smo bile s raznim dijagnozama, ali isto tako opet sve previše paranoično, s panikom, i imam osjećaj kao da se gore žele ograditi ako bilo što pođe po zlu, pa previše forsaju neke stvari, osobito inducirani porod.
ne sviđa mi se što kad ti nakelje neku dijagnozu iste se drže ko pijan plota, mislim da bi svaka žena trebala biti upoznata sa dobrim i lošim stranama svog stanja, ali tupiti joj o onim lošim cijelo vrijeme mi je neshvatljivo.
samo jedan primjer, curi koja je bila sa mnom u sobi idu raditi ctg, žena se podboči jastukom, na što sestra iskomentira:" kaj je vama, maknite taj jastuk, radim vam ctg, tu lako može puknuti vodenjak, gdje ćemo onda posušiti jastuk?" cura inače ima problematičnu trudnoću i vjerojatno joj ne gine indukcija po njima, ali mislim da su ovakvi komentari sasvim nepotrebni.
i ja sam se svega naslušala, zbog ovog svog, sve mi liči na neko zastrašivanje. ne volim takvu atmosferu niti ponašanje.
još kad si tamo tjednima i slušaš priče svakog dana ideš u psihičkom rasulu u rađaonu, i to je dobar start za komplikacije na porodu.
slažem se, kad pogledaš tvoje tijelo funkcionira sasvim drukčije, od hormona, do metabolizma, itd. plus što se netko sjeti odjednom promijeniti referentne vrijednosti i odmah spadaš u rizičnu skupinu, a to prije nisi bio, ispada da je svaka druga trudnica bolesna, totalno neshvatljivo. još malo pa će se trudnoća voditi pod bolest, jer kad pogledaš u svakom trenu sve živo može poći po zlu.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Čekaj, Ayan, jesi onda rodila ili nisi? Di si sad?
Mislim da u većini bolnica postupaju ovako paranoično - radije da se ograde, nego da ih tužiš kasnije...
Moja je frendica (ne u Vinogradskoj) morala potpisati izjavu da na svoju odgovornost ne želi biti zaprimljena na dan termina i da ne želi inducirani porod, nego da će čekati koliko treba. I tako je 10-ak dana kasnije rodila bez ikakvih intervencija, posve zdravo dijete. Trebam li spomenuti da joj se pola osoblja smijalo jer je htjela čekati? :roll:
Naravno, kad nešto nije u redu i kad postoje indikacije da bi nešto moglo poći po zlu, treba biti razuman, a ne tjerati svoje.
potpisujem Ayan, 90% svega što je navela sam iskusila i ja u vinogradskoj prije 5 godina.
ovo da ti se osoblje podrugljivo smije, zastrašuje mogućim posljedicama ako nešto tražiš, su metode koje pripadaju srednjem vijeku.
mislim npr.ako tražiš da ti dijete ne hrane formulom iza leđa, dobiješ takvu etiketu razmažene umišljene kraljice...
meni su isto dali da potpišem papir da se slažem sa intervencijama koje će mi raditi tijekom poroda iako me nitko ni u čemu nije informirao što mi se radi, što će mi se raditi, zašto, koje su prednosti, koje su moguće komplikacije. taj papir je služio ne zato da osigura moja prava, već da se oni ograde od svega lošeg što bi se moglo dogoditi. kako mogu i dati informirani pristanak ako new dobijem nikakve informacije.
ovo je po meni suština problema u hr rodilištima...
sad čujem da vinogradska ima rooming in, i to me živo zanima kak funkcionira, tipa ono, prepuštena si sama sebi i za sve moraš vući sestru za rukav...
voljela bih da se stvari pomiču na bolje, ne znam što bi se trebalo dogoditi da se stvari pomaknu naprijed, ali nažalost ni sa ovom trudnoćom neću proći u boljim uvjetima...
doma sam, pustili su me jer mi je guk profil dobar, ali moram na kontrolu u TA za tjedan dana. naravno, makar je sve u redu oni me i dalje vode pod gest.dijabetes. :roll:Citiraj:
mishekica prvotno napisa
da ne velim da su mi napomenuli kako se odmah radi indukcija ako ne rodim do 39 tt. moje obadvije prijateljice su fino inducirali zbog iste stvari, iako su im nalazi bili uredni kako i meni,a bebe normalne težine, i nije bilo nikakvih drugih indikacija za porod.
baš me zanima što će mi reći na pregledu, ali ja se na indukciju nedam, nek se oni srde i prijete koliko hoće.
na ovo da se izjava potpisuje zato da ih se ne tuži ću se samo nasmijati, jer kao prvo čovjek nema love za natjeravat se po sudovima s njima, drugo vjerojatno ćeš prije dočekati praunuke nego presudu, i treće ja se stvarno ne sjećam da je ijedan doktor u hrvatskoj ikada odgovarao za svoj propust, ali onako po pravici. baš me zanima koliko oni taj papir i poštuju. nisam sad gledala kaj sve piše u njemu, pitala sam jednu curu ispred rađaone o čemu se radi, ali mi je bilo glupo čitati njezine privatne stvari.
što se tiče rooming in-a, nemam pojima kako je to sada, znam kad smo šetale po babinjačama, da su bebe bile s mamama u krevetićima, ali ima i ona sobica di su isto bile bebe bez mama, sestre su ih odnosile i donosile, ali da li možeš tražiti da ti bebu malo odnesu ne znam.
:lol:Citiraj:
Ayan prvotno napisa
Zapravo je tužno, kad čovjek bolje razmisli.
Ja sam čula dva relativno friška super iskustva s Vinogradskom pa se povodim za time (plus pokoje ovdje na forumu). Budući da mi je VŽ nedohvatljiv iz nekih razloga u koje sad ne bih ulazila, ovo mi ostaje kao najbolja opcija. Nadam se da ću biti zadovoljna konačnim ishodom.
nisam niti ja čula od ovih svojih prijateljica da su na porodu bili grubi, neljubazni, ili nešto slično. ustvari su obadvije kao prvorotkinje rodile u roku 4 h, a bile su na indukciji. :-)Citiraj:
mishekica prvotno napisa
sad da li je to zato jer su bile dobre i poslušne, ne znam, ja sam "neposlušna" ako vidim da me netko pokušava zastrašiti ili da nema potrebe za intervencijama, a pokušava mi se to prodati pod normalno.
napisala sam gore da su doktori i primalje bili stvarno ljubazni i dragi, i sve ti objasne, čak je i dr.košec pitala nas koje smo bile na hodniku jel kojoj nešto treba napraviti, tu nema zamjerke. i sve to rade pod takvim stresom, strkom i gužvom.
samo bi htjela da doktori prestanu trpati neke stvari koje nemaju veze jedna s drugom pod isto, i da ne rade ženama nepotrebnu paniku, a sve da sebe operu. na kraju krajeva radi se o tuđem životu kojeg praktički imaju u rukama, i tupiti stalno trudnici pred porod o komplikacijama i indukcijama je meni užasno.
tu ti uopće ne treba indukcija, jer se na kraju porodiš od muke. :mrgreen:
p.s. doktori i sestre iz vinogradske nadam se da ovo netko od vas čita, stvarno ste za svaku pohvalu, ali dajte se malo opustite. bit će lakše i nama i vama :heart:
Meni je frendica, koja je ležala u bolnici par dana prije poroda, rekla da su je najviše zastrašile žene s kojima je ležala u sobi... Sve su bile višerotke i uopće nisu birale riječi o hororima koje su prolazile... Mislim da je to malo blesavo. Ja se iskreno nadam, nakon što rodim, da neću imati potrebu mučiti jadne splašene prvorotke. No, možda žene dobiju silnu potrebu to raditi nakon poroda. :mrgreen:
ma ima i svakakvih žena, ali brijem da se to ga naslušaš i mnogo prije poroda, tj. prije nego nedaj bože završiš u bolnici, onda ti ne ginu sage o porodima, još se svega i nagledaš. milina.
eto ako te tješi dok sam bila ovih par sati pred rađaonom nisam čula da su žene urlale, vrištale, zazivale bogove niti išta slično. dapače, sve koje su ušle uredno su izašle van, neke čak i odšetale do svoje sobe uz pomoć sestre. a i one koje nisu mogle hodati uglavnom sam drugi dan vidjela na nogama.
tako da ona o ženama koje netragom nestanu nakon što uđu u rađaonu nije istina. :mrgreen:
a je, tu se u puno stvari slažem s vama...
gestacijski dijabetes - em sam dobivala jedno 5 šnita kruha dnevno (a ugljikohidrati podižu šećer), em sam završila prvo na dijabetčkoj prehrani iako mi je GUK profil bio dobar, pa kad sam ga za mjesec dana morala ponavljat ( jedna mi je vrijednost bila 7.3 jer je baš bio doručak mrvicu ranije, nakon vizite, a meni su 20 minuta nakon išli vadit krv, a naravno, ja se tuka nisam sjetial da ne jedem prije krvi, dakle tih 20 minuta da se još strpim, kad sam već trpila od 6 navečer prethodnog dana, ali glad ne pita, hahaha) pa sam zadnjih mjesec dana završila na inzulinu (!!!). oke, nisam ja liječnik, ali imala sam feeling da tu malo fakat pretjeruju i da su malo preoprezni jer čim ti vrijednost prođe 6,0, odmah te šibaju na inzulin. nije moije tijelo stroj da za 20 minuta krene proizvodit inzulin. sve sam im to rekla, ali njih nije to niš diralo. a opet, bila sam preveliki trtaroš da sad zadnjih mjesec dana pred porod idem nekaj potpisivat i radit na svoju ruku jer sam si i previše željela ovo dijete i ne bih si nikada oprostila da se nekaj zakompliciralo, stalno bih si predbacivala.
dojenje / hranjenje od prije 5 godina - dosta se sve izmijenilo od kad sam prvi puta rodila. stvarno su puno, puno susretljiviji po pitanju dohrane, tj. bebe su stalno s mamama (samnom nije bila prvu noć jer sam rodila u 6 popodne pa da se odmorim i naspavam) i nema dohrane. odnosno, mrvicu im daju nekaj, dok ti mlijeko ne dođe, ali kasnije jedino ako mame same zamole, ako mlijeka nema pa su bebe precendrave od gladi.
slažem se da je najgore psihički slušati tuđe priče, jer svaka žena valjda ima potrebu olakšati dušu, pojadati se, pa onda ne biraju sredstva tj. ne razmišljaju kak to utječe na druge rodilje koje iz te kože ne mogu van. zato po tom pitanju ne treba nikoga slušati većse voditi nekom svojomintuicijom, probati dozvati što više pozitivnih vibri i duboko u sebi vjerovati da će sve biti oke i da nisi baš ti ta kojoj će se dogoditi neko sra*** jer onda ode sve u MP3. treba mozak držat pod kontrolom.
objašnjenja doktora- rodilja je previše i nije da ih ja sad nešto branim, ali oni mnoge stvari rade po nekom njihovom defoltu, jer se s time svakodnevno susreću. razumljivo je da mi, kao neznalice iz tog područja, želimo znati što više i dobiti što detaljnije informacije i imamo se o tome pravo informirati. o svemu tome nam ne mogu reći na viziti, pogotovo jer je ta vizita i neka vrsta "predstave" za glavne doktore, da se specijalizanti dokažu i pokažu. ali svi su dr. jaako susretljivi i slobodno ih se može zamoliti za konzultacije, tj. za pojašnjenje, na samo, kad imaju vremena. ako sam ja mogla razgovarati lijepo i ljubazno s doktorom I. i on samnom, kad mi je sve objasnio kao da sam njegova vlastita kćer, onda se, vjerujem, svakako može i sa svim ostalim doktorima koji nemaju njegovu narav ;).
za gest. dijabetes mi je doktor isto napomenuo da ne jedem previše kruha, dok u dijabetičkoj dijeti čitam sasvim suprotno šti se tiče obroka. kad sam došla gore u ambulantu sestra me pitala zašto mene uopće šalju i zašto sam na dijeti, s obzirom na nalaze? također mi nije jasno zbog čega se u vinogradskoj trpaju u isti koš trudice koje su stvarno pravi dijabetičari od prije i na inzulinu su, one koje završe u trudnoći na inzulinu, i one koje su granične, ali dodatni testovi pokažu da je sve u redu? meni je bilo užasno kad su mi rekli da se obavezno radi indukcija u 39 tt, a nisu mi niti radili pretrage. odmah oni po tome. znam što indukcija podrazumijeva, i vjerujte da nije lako imati to stalno u glavi i ići takva na porod. plus što sam se raspitala oko tog gd kod drugih doktora i rečeno mi je da se indukcija ne radi po defoltu, niti bi se trebala raditi, a gore sam se nagledala i naslušala svačeg. imam osjećaj da ću imati problema oko ovog, jer stvarno ne vidim potrebu da se ženama inducira porod za sve i svašta.
shvaćam potrebu žena da se potuže jedna drugoj, ali mislim da doktori tamo puno pridonesu što imaju rodilje koje su na rubu živčanog sloma. meni je bilo dosta boraviti tamo jedan dan, a ima cura koje su tamo tjednima. ne smiješ se prošetati u krugu bolnice, stalno si sa svojim mislima, i pričama o indukciji, indukciji, i indukciji.
apsolutno sam za to da se žene informira o lošim i dobrim stranama njihovog stanja, ali uporno trpati sve u isti koš i tupiti po istom mi nejde u glavu. osobito ako imaš pred sobom ženu koja stvarno nije informirana, i ti ju u stratu isprepadaš s pričama o mrtvoj djeci, indukciji, i svemu što ide uz to, i još joj svako malo to naglasiš.
p.s. bila mi je super večernja vizita, dođu dva doktora pitaju kak smo i kaj radimo, mi velimo da ogovaramo muževe i to je bila vizita.:lol:
Ayan, s obzirom na ovo šo pričaš, nas bismo dvije stvarno mogle skupa na porod. :)
:fige: da prođe sve kako treba, onako kako želiš. :*
problem je u tome što te se ne pita, jer to je tako i oni to tako rutinski rade. u tome i je problem.
još ti uvale na potpis papir koji ih oslobađaš odgovornosti ako nešto pođe po krivu, a mene baš zanima tko će preuzeti odgovornost ako zbog eventualne indukcije moja beba bude imala posljedice?
da, da, večernja im je vizita smeh živi :P.
ja sam oba puta imala inducirani porod (tlak prvi puta, gestac. dijabetes 2. puta),ali iskreno, nisam to doživjela ko neku traumu. dapače, mene je prala paranoija kak ću ja u neko gluho doba noći,kad svi spavaju. amužu mi npr. baš padne da bude noćna, pod trudovima i puknutim vodenjakom doći roditi te tko će mi sina čuvati i kak ću se organizirati. tak da mi je ova opcija da sam ja već tamo puno bolje odgovarala. a i same indukcije nisam doživjela nimnalo traumatično ili kao nešto neprirodno. oba puta su mi krenuli inducirat gelom koji je potaknuo samo moje trudove prirodne. drugi puta su tu indukciju morli zaustaviti (pisala sm o tome) pa smo na kraju završile na prokidanju vodenjaka i stavljanju gela, što je opet potaknulo moje prirodne trudove i sve je tielo odradilo samo, kao da jeprirodno pukao, tak da mi to nije bilo nikaj stresno. a rodit moraš, iz te kože nemreš van. velim, zato je meni boljaopcija bila da ms aja već tamo i pod nadzorom nego da jurcam gradom ko u nom filmu taxi2 :-).
glede tužbi, ma ima ljudi koji imaju love za parnice i odvjetnike, jest da ih je malo. ali ih ima. anjima je dovoljna i loša reklama pa da mnoge imaju negativan stav prema tom rodilištu, a to im ne treba. zato se raznoraznim čitabama ograđuju što je moguće više
da li ima netko da je u ovoj bolnici odbio inducirani porod i kakve su bile rekacije?
osobito me zanima ako je to netko napravio zato jer su mu postavili dijagnozu gest. dijabetesa po novim referentnim vrijednostima, dakle ako po starima uopće ne spada u ovu skupinu, a svi ponovljeni testovi pokazuju da gd nema?
Ayan, ja kad čitam tvoje postove, imam osjećaj kao da sam rodila u drugoj bolnici. ovo što si napisala: "ono štio se meni nije sviđalo je pomalo paranoičan odnos prema trudnicama, tj. samoj trudnoći. imam osjećaj da se induciraju porodi za sve i svašta, i da se neke stvari uzimaju s previše panike i to stvara jednu psihotičnu atmosferu kod žena", ja nikad, ali NIKAD tamo nisam doživjela, a ležala sam tamo mjesecima. da je sve kak treba bit - nije, ali takvih stvari nije bilo. jedno vrijeme mi je cimerica bila cura otvorena 3 prsta od 20 i nekog tjedna kada je došla u bolnicu s trudovima, a uz to je imala žestoki dijabetes i bila na inzulinu. ležala je je tamo do 34tt na tokolizi kad su je pustili doma - ni p od panike. još dvije cimerice su imale gestacijski i niti jednu nisu inducirali prije 40 tt - jednoj su krenuli s gelom kad je napunila 41tt, drugoj su trudovi spontano krenuli u 41.tt i nitko nije dizao frku oko njih (a tad je još i dr. I bio tamo :mrgreen:). bilo je žena s gadnim komplikacijama i nitko nikada nije dizao paniku, već baš suprotno - umirivali su nas i nastojali utješiti pozitivnim primjerima i ishodima. ja sam doslovno bila medicinski fenomen i ne dao Bog nikome što smo mi prošli, a nikad, ali baš nikad nisam osjetila neko paranoiziranje - maksimalno su se trudili olakšati nam i bodriti nas. zapravo, sjetila sam se jedinog primjera po meni nepotrebnog i pretjeranog opreza - trećerotku su zadržali u bolnici jer je prvo dijete rodila CR-om pa je jadna dane provodila dvoreći nas nepokretne na PT. to mi nikako nije bilo jasno (a i neki su se dr-i čudili tko ju je ostavio u bolnici), ali osim toga, nisam se susrela s primjerima paranoiziranja ili zastrašivanja.
ponavljam - nije sve bajno, ali ne mogu zamisliti da se stanje toliko promijenilo u 2 godine...
ma ne vjerujem da se stanje toliko promijenilo. evo, slično je bilo i kad sam ja u 6 navrata ležala tamo, svaki me put hospitalizirali zbog visokog tlaka u trudničkoj(tlak doma i kasnije kod njih najnormalniji, samo na pegledu visok) i nisu se s time željeli zezati. to što su me stavili na inzulin je bila mjera predostrožnosti, pretpostavljam, jer po meni moj šećer od 7.3 20 minuta nakon jela i nije neki visoki, obzirom da mi tijelo nije stroj i nemre tak brzo počet proizvodit inzulin, ali i to sam podnijela jer sam pretpostavljala da su imali nekih negativnih iskustava po rodilju i dijete pa su oprezni. nisam ništa što oni tamo rade doživjela kao panično ili da su sad sve inducirane. mene su morali zbog gestac. dijabetesa i zato jer sam željela što prirodnije rodit, a ne ići na carski, kako mi je od početka bilo suđeno. ponavljam, tu indukciju u oba slučaja nism doživjela kao nešto negativno, kao neku kaj ja znam kakvu strašnu intervenciju protiv moje volje.
možda se baš u tom trenutku, kad je Ayan bila tamo, poklopilo da je par cura inducirano. oko mene nitko nije bio. oke, jednu su prije mene s ricinusovim počeli inducirat jer je već bila u 42. tt i beba je bila preogromna. a sve što me zanimalo, nakon vizite sam išla pitati da mi se pojasni. i svi su preljubazno odgovarali na moja pitanja, pa čak i dr. I. dakle, mislim da nema mjesta nikakvoj panici niti brizi. ne znam kak je na Sv. Duhu ili u drugim rodilištima, ali po meni je Vinogradska čist oke. tamo sam se stvarno osjećala sigurno. a i bolje mi je da, kak ti veliš"paničare" i pušu i na hladno, pa da sve bude u redu s bebom i samnom, nego da su aljkavi, nemarni, idimi dođimi, pa se na kraju nekaj zakomplicira.
čim odbiješ nešto, potpisuješ da si odbila i oni automatski peru ruke, ako nešto krene po zlu.Citiraj:
Ayan prvotno napisa
frka takav utisak sam ja stekla dok sam bila u bolnici. već sam rekla da su doktori, sestre, primalje, i spremačice, svaki put kad sam pohodila hitnu, i dok sam bila u bolnici bili ljubazni i brižni, nasmješeni, a mogu misliti kako im je do toga dok jedan radi posao za njih par petero. tu im se nema što prigovoriti.
jedan od razloga zašto sam odabrala vinogradsku je njihova brižnost i način rada u kojem ništa ne prepuštaju slučaju, bar sam tako stekla dojam na temelju onoga što sam čula od prijateljica koje su tamo rodile, a kasnije i na temelju nekih vlastitih iskustava.
no, ovo zadnje sa gest.dijabetesom i onim što sam vidjela dok sam bila u bolnici je po meni, u nekim slučajevima, "prebrižno", da se tako izrazim. ne mislim da je doktorima gore dosadno, pa da trpaju žene na odjel jer nemaju pametnijeg posla, meni je drago da su mi napravili sve pretrage koje treba, ali ne razumijem da se neke stvari spominju i rade olako. tu mislim na indukciju koju je meni dotična dr. spomenula dok još nisam niti napravila nalaze, onako s vrata dok sam izlazila iz ambulante. kao to je neki novi protokol i oni sve induciraju u 39 tt. eto ako ja lažem, i ona laže, baš ću vidjeti idući tjedan na kontroli što će mi reći, nemam neki dobar osjećaj ako je stvarno ovako kako ona veli.
po meni bi svaku trudnoću trebalo gledati individualno, tako da je na prvom mjestu sigurnost i zdravlje bebe i mame, bez obzira na dijagnozu. bilo kakva indukcija, zahvat i sl. bi se trebali raditi ako zaista ima potrebe za tim. nadam se da me razmiješ što želim reći.:-)
također bi mi bilo drago da ako se od mene traži da prilikom ulaska u rađaonu, potpišem onaj papir o suglasnosti u kojem ti se objasne moguće intervencije i posljedice, i kojim ih oslobađaš odgovornosti ako nešto pođe po krivu, ja tu istu izjavu pismeno dobijem od njih, da preuzimaju odgovornost, u slučaju kad me odluče potrpati u isti koš sa ostalima zato jer je je takav bolnički protokol.
je li dopusteno imati laptol ili tablet u bolnici? moja i muzeva obitelj su daleko, pa bih s njima komunicirala preko skype-a, a i sa mojom curicom.[/QUOTE]
možeš imati i tablet i laptop. nitko o tome ne vodi brigu iako to nitko ni ne nosi. pretpostavljam da se prije svega žene boje pljačke, a i nije da si nešto jako fit nakon poroda. osim toga djeca su non-stop s mamama pa baš i nemaš vremena za tipkanje, zvanje...ali u svakom slučaju - nema zabrane. ja bila prije dva tjedna gore
Ayan, rekla sam ti već: događalo im se da im u 39 tt trudnica ili beba umru (a sve uredno u trudnoći do tog trena). oni to povezuju s gestacijskim dijabetesom. i zato imaju praksu inducirati porod. ne kod svake trudnice, samo kod one s gestacijskim dijabetesom. jest da su im granice niže nego kod nekih drugih zdravstvenih ustanova (čini mi se da cure koje su rađale u Petrovoj ili na SD nisu bile okarakterizirane da imaju g.d. sa šećerom od 7.3, ali u Vinogradskoj su malo stroži po tom pitanju).
anamix, ma ne vjerujem da se cure baš boje krađa, već jednostavno nemaš ti vreman ta 3 dana nakon što rodiš tipkati i visiti na lapu cijelo vrijeme. cure na patologiji trudnoće, koje tamo leže dulje, imale su najnormalnije i laptope i tablete i televizore i nikada se nije dogodilo da nekoj nešto nestane. a kad rodiš,jednostavno ti i nije do toga. em te možebitno boli od poroda, em ti je možebitno cijela situacija nova, em si totalno zaljubljen u svoju bebu da ne stigneš ni na wc od silnog gledanja u temale ručice, nožice, nosek, okice... nema se vremena.e sad, ako je skype jedini način komunikacije s rodbinom, onda se pronađe vremena i za to, na kratko ;).
Već sam 15 puta počela pisati komentar na temu, ali mi se beba svaki put probudi. :)
Zato samo ukratko - jako sam zadovoljna porodom u Vinogradskoj.
Nije mi se svidjelo što mi je doktor prokinuo vodnjak bez ikakvog pitanja ili obavijesti o tome. Za razliku od njega, primalja me sve pitala i govorila mi što radi. Kod mene je sve super prošlo - vlastiti trudovi i relativno brz porod, tako da nije bilo nikakve potrebe za dripom i ostalim čudesima. Epiduralnu nisam htjela, ali je nitko nije ni nudio (još bolje - možda bih se predomislila :mrgreen:). Dali su mi nešto malo protiv bolova, ali tek kad sam sama tražila.
Potpisala sam pristanak na epiziotomiju, ali su me svejedno pitali smiju li rezati. To sam osjetila, iako kao ne bih trebala... I šivanje isto. :-o
Osoblje na odjelu super.
Beba se budi. Možda nastavim kasnije. :)
bok cure :)
ja sam rodila u vinogradskoj prije skoro 6 god i sada sam opet trudna.
bas sam se razveselila citajuci vase komentare za bolnicu.
dali znate dali se moze doci roditi bez obzira sto ne spadam tamo vec na sv duh?
hvala
Pratim! Nadam se da ćeš stići nastaviti. :)Citiraj:
mishekica prvotno napisa
mjesto stanovanja nema veze sa bolnicom u kojoj želiš roditi, dakle bez problema možeš roditi u vinogradskoj, ili u bilo kojoj drugoj bolnici.Citiraj:
elizabet20 prvotno napisa
jedino bi ti preporučila da prije poroda odeš na pregled u trudničku ambulantu.
Da probam natipkati još koji redak dok mi beba spava... :)
Rooming in...
Kao ideja - super. Apsolutno podržavam. No, u realizaciji nije sve tako bajno. Naime, rodila sam prvo dijete, a oni su mi ga samo tako ostavili. Nisam imala pojma što bih s njom. Osim mazila se. :)
Već sam bila spomenula da ne znam ni držati dijete (sad, recimo, znam). Mlada pedijatrica ju je donijela (inače super ženska; ne znam je li stažistica, specijalizantica ili što već), pokazala mi kako da je premotam i stavim na prsa i to je to. Nama ležeći položaj za dojenje nikako nije pasao pa sam se sama patila s namještanjem i iščitavanjem onih sličica u Rodinom priručniku... a da ne spominjem ranu od epiziotomije koja mi još uvijek nije zarasla radi toga (i uopće me strah kad i kako će to zarasti).
Nisam znala kako dijete namjestiti da podrigne s onim glupim jastukom.
U kućnom redu piše da se ne smije spavati s bebom u krevetu. Pročitala sam to kad sam odlazila doma. :oops:
Također piše da se beba ne ostavlja sama, odn. ako ideš na wc ili pod tuš, da ih zoveš da uzmu bebu. Nije baš funkcioniralo. U jednom je trenutku bilo 45 beba (i valjda isto toliko mama) na odjelu. Gdje bi sestre dospjele da ih svaka od nas zove kad ide na wc? Osim toga, ja sam zvala sestru da mi pomogne kad mi je beba jako plakala, a ja je nisam mogla namjestiti na dojku. Došla nakon 10 minuta, zabila maloj glavu na mene i otišla. Naravno da je ova odmah ispustila dojku i nastavila urlati. Zvala sam je ponovno. Došla je druga i urlala na mene da ne stišćem alarm jer idu u obilazak. :zbunj:
E, da. Zadnji sam dan skužila da su s druge strane hodnika nove sobe. One možda imaju i vlastitu kupaonicu. Nemam pojma.
Imale smo problema s hvatanjem bradavice. Pola odjela mi ju je pokušalo namjestiti. Naravno da nije uspjelo. Tek smo doma nas dvije same uspjele nekako uhvatiti ritam. Ne smijem se ni prisjetiti kako su mi bradavice izgledale.
Jednom sam otišla na wc, a bebica se toliko razurlala da ju je sestra odnijela. Kad mi ju je vratila, pogledala me prezirno i rekla: "Ona je gladna." Rekla sam joj da znam da je gladna i da je cijelo jutro pokušavam namjestiti na prsa. Mislim da ju je nečim našopala jer je bila apsolutno mirna i tiha kad ju je vratila. :(
Ovo su primjeri par komada osoblja koje bih najradije zveknula nečim. Svi ostali (a ima ih!) bili su stvarno susretljivi, ljubazni, puni razumijevanja. Mlade primalje su toliko nježne i pažljive prema djeci, tepaju im i maze ih dok ih presvlače... Predivno! Problem je što se nitko nikad ne predstavi i ne nose oznaku s imenom, tako da ne mogu ni pohvaliti one koje bih htjela. Ne znam čak ni kako se zove doktorica koja me porodila. Znam samo onog doktora koji mi je probušio vodenjak i ime ove kokoši koja mi je našopala dijete nečim.
Hrana je očajna. Ne toliko okusom (mada i to), već količinom. Ne znam kako bi se jedna babinjača trebala zdravo i uravnoteženo prehraniti u bolnici. O trudnicama da ne pričam. Prednost je što si smiješ donijeti što god želiš.
Za posjete smo već rekli - samo jedna osoba od 16:30 do 17:00.
Kokoši koje puše u wc-u... Treba li uopće komentirati???
Ne znam jesam li još štogod htjela reći. Ako nekog nešto detaljnije zanima, neka pita.
Daj još malo o posjetama? Čitala sam na drugom forumu da posjete idu u sobu, pa onda da ne idu....nije mi jasno kako to sada izgleda? Djeca ne mogu doći, jel da?
Babinjačama može doći samo jedna osoba, na tih pola sata, u sobu. Beba je u sobi za vrijeme posjeta, osim ako tražiš drugačije ili nešto, nedajbože, nije u redu.
Ne može jedna osoba doći na 15 minuta pa da izađe van i onda uđe druga.
Ako netko dolazi izvan vremena posjete (npr. tata ne može stići zbog posla ili živi daleko ili...), mogu mu pokazati bebu kroz staklo, ali to treba dogovoriti sa sestrama. Kad posjete odu, peru se podovi i nema više ulazaka. :)
od 16:30 do 17:00?
meni se cini da ce nas mm vidjeti tek doma :lol:
Mene još ova cjelokupna atmodfera i dalje žalosti, nije se niš promjenilo od prije 5 godina kada sam tamo rađala....Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Jesu li ti govorili o tijeku tvog poroda, što se dešava i što će ti raditi od postupaka i zašto? (ja ću ovaj puta na tome inzitirati, ili ću ovlastiti muža ako ja ne budem bila u stanju)
Primalja mi je sve govorila i objašnjavala, a doktor mi je prokinuo vodenjak bez pitanja i obavijesti. Imaš par postova iznad o tome.Citiraj:
ekoi prvotno napisa
Da, htjela sam napomenuti da mi nisu dali da šetam ili čučim ili skačem... ali nisam ni tražila jer sam se u trudovima toliko umarala da sam ono razdoblje između njih vrlo rado odležala, praktički onesviještena. :)
Molim mame koje su sad skoro rodile da mi još malo pojasne: znači bebe su sad stalno u sobi s mamama ili samo nekad ili samo ako tražiš ili šta? Nisam skužila.
Ja sam tamo rodila 2011te i generalno sam bila zadovoljna svime. Jedino me jako naljutilo što mi je napravila epiziotomiju bez pitanja, ali za to krivim tu jednu osobu, a i sebe što nisam POSEBNO naglasila da to ne želim (osim ako je prijeko potrebno)
da, bebe su stalno s mamama, osim ako iz nekog opravdanog razloga (prevelika iscrpljenost, umor...) ne zamoliš da ti ju preko noći ostave u dječjoj sobi.Citiraj:
joanna0203 prvotno napisa
Ovaj put ćeš potpisati (ili ne :)) pristanak na epiziotomiju. Ako ne potpišeš, ne smiju ti je raditi. Ja sam potpisala, ali su me svejedno pitali.Citiraj:
joanna0203 prvotno napisa
Zaboravila sam napomenuti jednu stvar - u sobama je STRAVIČNO vruće. Mislim da je temperatura opako blizu 30. Mi smo gasile radijator pa nam je sestra rekla da to ne smijemo raditi jer je bebama hladno. U tri dana nismo uspjele izračiti sobu jer nam nikako nisu odnijeli bebe u isto vrijeme. Bile smo tražile sestru da ih odnese da izračimo i ona je rekla da će se vratiti po njih pa je zaboravila ili ne znam što. Ne želim ni pomisliti kako je zaudaralo nekom tko je izvana došao. :( Dakle, ponesite si tanke spavaćice, ali si uzmite neku pošteniju kućnu haljinu ako idete u zajedničku kupaonicu jer je tamo pak opako hladno.
Još jedna lijepa stvar koju sam zaboravila napomenuti - čim se Mini rodila, primalja je pitala muža ima li mobitel ili fotić da nas slika. On nije imao kod sebe jer se strogo držao uputa, ali je izjurio na hodnik i uzeo mobitel iz moje torbe.
Kad krenete u bolnicu u trudovima, odmah si ponesite sve što mislite, ali si u jednu manju torbu uzmite stvari koje vam trebaju za porod i razdoblje neposredno poslije, a sve ostalo u veću torbu koju će vam partner donijeti kad mu dopuste. Naglašavam to zato što na trudničkoj ambulanti stoje malo drugačije upute. Dakle, za porod uzmite spavaćicu, papuče, gel za tuširanje (ako želite - za poslije klizme). Ja sam si i zube oprala u trudovima. :mrgreen: Za poslije poroda trebate drugu spavaćicu, čarape (ako ih nosite), jednokratne gaćice, uloške. Mislim da je to sve. Plus ono što još nosite u sobu (veća torba).