Ja ne znam nijednu takvu. Možda se to tebi tako čini
Printable View
ajme deaedi kako ti objasniti.
Ti si se više manje uhvatila toga da žene koje odaberu biti kući su tako odabrale jer eto muževi dobro zarađaju.
A to je tako daleko od istine. Miljama daleko. Dakako da žene i zbog toga razloga ostaju doma, ali tu je toliko popratnih stvari. I Trina i još neke žene su ti to pokušale objasniti, ali ti se uporno loviš za to da li bi izabrale tako da vam je muž skladištar u Konzuma.
Hebo i Konzum više.
Zar ti stvarno misliš da jedino i isključivo žene čiji muževi dobro zarađaju ili kako ti kažeš dida im ostavija apartmane u Dubrovniku za iznajmljivanje, ostaju doma i biraju biti kućanice?
Evo ja pogledam kroz prozor vidit ću najmanje dvije žene koje su kućanice, a žive od minimalca.
Nije sve samo crno i bijelo. Ja ću raditi jer moram ili ja neću raditi jer drugi zarađaju za mene. Dakako da ima i takvih slučajeva, ali ne treba sve u isti koš bacati.
Ja uopće ne povezujem nečiji izbor da da otkaz i ostane doma s lijenošću niti željom da živi na nečijoj grbači. Meni su često vrlo jasne i razumljive takve odluke i njihovi razlozi.
Opet, JA to ne bih mogla, govorim samo za sebe i isključivo za sebe. JA imam strašnu, životu potrebu biti samodostatna i financijski održiva, neovisna o financiranju nekog drugog, pa bio to muž ili roditelji.
Jer što da se njemu nešto dogodi, a ljudi se i razbolijevaju i umiru i ostavljaju žene i djecu, i odu po cigarete pa se više ne vrate... znam da sad idem u krajnosti ali sve su te opcije realne i moguće.
I onda ostanem bez prihoda i s djecom o kojoj treba brinuti, a i mužem ako se npr. razbolio.
Taj me scenario užasava.
Kad bi moja obitelj imala sigurne prihode neovisne o našim poslovima i mjesečnim plaćama, prihode od kojih bi mogli normalno živjeti, ne bi me brinulo sve to i mogla bi biti kućanica i ne raditi.
Činjenicu da volim svoj posao sad u ovim razmišljanjima ostavljam po strani.
Još da se osvrnem na često spominjanu neisplativost rada zbog male plaće koja jedva pokrije čuvalicu npr. Ja znam curu koja je nakon povratka s porodiljnog jedno godinu i pol gotovo cijelu svoju plaću davala čuvalici, a uz troškove prijevoza zapravo ju je posao više koštao nego što je zarađivala. Međutim, znala je da je to zalog za budućnost, da će dijete narasti i da ta situacija neće trajati vječno. Već godinu kasnije dijete je krenulo u vrtić i troškovi su se nemjerljivo smanjili. A zadržala je dobar posao, kasnije i napredovala. Nekad ima smisla određeno vrijeme raditi "za ništa".
Pa ima ako je u pitanju dobar posao. A ako nije onda stvarno nema.
Baš je ograničeno i sve zaposlene i sve majke kućanice bacati u isti koš.
Netko radi zahtjevan fizički posao, netko radi zahtjevan psihički posao + djeca + kuća i ine obaveze.
Isto tako ni sve kućanice nemaju kao obavezu jedino djecu i kuću.
Dati ću svoj primjer, imam veliki vrt i u njemu ali ama baš svašta i sve to treba zalivati, okopavati, nešto ogrtati. Travnjak od dobrih 400kvadrata sad već kosim i 2 puta tjedno.
I tako svaka žena radila ona ili ne ima još stotine većih i onih manjih obaveza svaki dan. Nisu to jedino djeca i kuća, da je tako imala bih vjerojatno puno više slobodnog vrimena.
Po neznam koji put moram ponoviti, da je svaka obitelj priča za sebe i ne može nitko znati kako bi mu bilo u koži onoga drugoga.
Ja znam kako je meni, i tako svatko za sebe.
Ne tvrdim niti da mi je lakše, niti da mi je teže nego drugima. Ja uspijevam funkcionirati u životu sa onim što sam odabrala.
Ne, nego smo raspravu na ovu temu imali na forumu već više puta i uvijek se argumenti i jedne i druge strane svode na isto.
A gle, ti voliš matematiku i logične računice.
Ako ja imam četvero djece različite dobi, znači s tim idu i različite potrebe, i ako imam šest stambenih jedinica, jedan vrt, tri cvjetnjaka, na desetke gostiju dnevno s kojima komuniciram na dva načina-telefonski i kompjuterom, jednog kućnog ljubimca. Ako sam do prije mjesec dana čuvala tuđu bebu, a do prije dva čuvala, njegovala, prala i hranila bolesnu svekrvu, ako ovo ljeto moram smjenski čistiti tih šest stambenih jedinica sama i ako sve ovo što sam ti navela hendlam 80 % sama, onda ja mislim da je računica jasna.
I kad mi netko kaže da sam samo kućanica koja ne zna što će prije, lakirati nokte ili popiti kavu, malo me nervoza skrpa. samo što eto, oni od krvi i mesa koji me poznaju nikad nebi tako nešto ni pomislili, to se dešava samo na virtualnim prostorima
trina, budi poštena. to deaedi uopće nije rekla, ni napisala, di si ti to vidjela. ona samo želi reći da neke žene odaberu bit kućanice jer im se može.
iako nisam sigurna zašto je to bitno :mrgreen:
inace, da osvojim eurojackpot, dala bih otkaz momentalno :mrgreen:
onda bih razmisljala sto bih mogla studirati i time se bavila onako iz gusta...
pa putovala svijetom i tako :mrgreen:
Deadi, godinama si tu i trebala bi znati da se uvijek na ovakvim temama rasprava vodi uglavnom neargumentirano i spušta na osobnu razinu te vrvi izmišljenim napadima.
Ja te razumijem i potpisujem.
I isto sam pokušala i ja napisati jer imam pravo na svoje mišljenje.
A inače, priče kako je tamo neka žena kućanica uz mužev minimalac ne stoji jer tu nije uračunat dječji doplatak i ev. nekakva porodiljna naknada na koju imaju pravo i nezaposlene majke i gle čuda ako to malo zbrojimo, onda fakat ta žena nije luda da radi u Konzumu za 2-3 tisuće kad je ovako doma, "svojim izborom domaćica" i ne mora brinuti što i kako s djecom.
A ne zaboravimo i novac koji pojedini gradovi isplaćuju za djecu, poput Zagreba koji to radi do 6. godine djetetovog života za treće i svako sljedeće dijete.
Čitajući ovu temu, sama sebi se počinjem činiti kao škart roba. Ne valjam. Sve moje godine studija, sve godine rada (penziju sam zaradila) ne znače ništa, jer sam u jednom trenu dala otkaz.
Kao da nije bitno zašto je netko odlučio da neće biti redovno zaposlen, kao da nije bitno da su djeca sama doma satima, kao da nije bitno da li je tata na drugom kraju svijeta, kao da nije bitno da muž i žena žele biti skupa bar pola godine...samo je bitno da žena koja odluči biti samo mama-jednostavno ne valja, nedostojna je zvati se ženom, čovjekom.
Pa i ako neka žena (ili muškarac) odluči da želi biti nezaposlen(a) zašto se u postovima mora provlačiti taj prezir prema nezarađivanju i životu od partnerove zarade? Partnerstvo znači dijeljenje. I novaca i vremena.
Ajme Beti, ja ne kuzim iz cega si ti to iscitala :-/
Al stvarno
Nitko nista od ovog sto si navela nije rekao
Ja sam trenutno na trogodisnjem porodiljnom
Jer zelim(o) i mogu si to priustiti
I uopce se ne osjecam beskorisno i bezvrijedno
I ostala bih jos koju godinu kad bi me posao cekao
Jer, iako bih ja radila nesto drugo, ipak imam dobar i dobro placen posao
Ja, u svojoj glavi, ne mogu ne imati posao i nasu obitelj staviti u polozaj da ovisimo samo o muzevoj placi
Iako nam je vise nego dovoljna
Kad bi imali jos neki izvor sredstava, onda bih mogla
Ovako, jednostavno ne mogu
To je moj izbor i moj "problem"
Zbog toga se ne osjecam ni manje, niti vise vrijedno
Niti se osjecam da zivim na muzev racun
Mislim, wtf?! Koje su to fore, pa mi smo obitelj, sve sto imamo - imamo zajedno
Isto tako, ne ocekujem naknadu za svoj "rad
Kakav rad, pa to je zivot...
I ja isto. Samo me brine skolovanje djece, redovna skola ne trpi izostanke, homeschooling mozda? :) Odrzavanje kuce, vrta, rucak, pegla - no way, samo gusti, hobi i skitnja. Sloboda i od poslovnih i od kucanskih obaveza...
Cetvrta sam zena u direktnoj liniji koja zaradjuje svoju penziju. Ali ja sam se za svoj posao debelo skolovala. I to je moj izbor. Hipotetickoj osobi, junakinji prvog posta, ne dugujem nista, ni tapsanje, ni pohvalu, ni osudu. Jer je to njen izbor. U kuci radim koliko mi se radi. Kad mi se ne da, skuvam kavu i dignem noge na sto. U principu, radi ako hoces, nemoj ako neces. Vise mi smeta to sto posla nema za one koji ga zele i sto se rad malo cijeni i slabo naplacuje.
U raspravi mi bas nije "sjeo" argument tipa "pa dok ste vi na poslu djeca su u skoli pa se manje prlja kuca". Gdje su skolska djeca majki domacica? Ne skoluju se? I ne ocekujem da kuca zene koja ne radi mora nuzno biti urednija i cistija od moje. Mozda zena voli da cita, surfa, gleda filmove. Volim i ja.
U Amer'ci nema niceg takvog, pa ostanu zene ciji muzevi ne zaradjuju puno i stvarno se napate planirajuci budzete. S Theom u trodnoci sam bila deo jednog kruzoka na Motheringu, i fakat je 80% zena bilo bas iz te price. Na licnoj razini, meni se eto desilo da kad sam konacno dobila neku kintu samo zato sto sam mater, nista od toga nisam iskoristila :D Otisla kad mi je trece dete imalo nepunih 7 meseci, taman se i roditeljski dodatak i porodiljska naknada pocela isplacivati. Deo toga je podizala sestra, ali nista nam nije znacilo jer je na zalost disporoporcija u cenama i vrednosti novca ogromna.
Ja samo nesto moram dodati: meni je zaista tesko ostaviti malo dete. Tesko mi je toliko da bih zaista sve uradila da budu sa mnom do trece godine barem. Mozda je to uvrnuto, ali tako je kako je. Deca mi posle sasvim ok prihvate skolu, vrtic, sta god. Nema kukanja i emocionalno su veoma stabilni. Ne mislim da ih iz licne patetike vucem sa sobom, volim decu od kad znam za sebe i prijatno mi je s njima non stop.
Ja radim gotovo ni za sto ovaj cas. Dajem oko 2/3 place cuvalici, da sjedi kod mene na poslu s bebom. No, vec sam napisala, s financijskog aspekta, ne moram uopce raditi, muz zaradjuje dovoljno, plus zivimo u jeftinom dijelu Amerike. Radim jer moram, zbog sebe. Uglavnom sam ok s tom odlukom, ponekad nisam (jer mi beba jos nema cetiri mjeseca, a vratila sam se na posao s njenih 4 tjedna). No situacija je u neku ruku slicna ovome o cemu pise Barbi. Svidja mi se radno mjesto, volim posao koji radim i nije mi bilo po volji ostaviti sve to skupa i nekad kasnije opet pocinjati ispocetka.
Plus sam stvarno zakljucila da sam puno kvalitetniji roditelj kad dio dana provedem na poslu izvan kuce, razdvojena od djece. To zato sto sam tako i kvalitetnija osoba. Ne u nekom moralnom smislu, naravno, vec onako svakodnevno... ludim puno manje, blize sam nekom zenu.
Rad od kuce mi je grozan (meni, ne vama), iako i tako radim, kako bih stigla sve odraditi zbog bebe na poslu. S jednim djetetom je jos i klapalo nekako, sad ne ide pa ne ide.
Kod nas u principu ostaju doma iskljucivo zene ciji muzevi zaradjuju malo, a obitelji imaju vise od jednog, eventualno dvoje djece. Stvar je u tome da nema subvencija za vrtic, nema doplataka... eventualno bonovi za hranu, plus Minnesota ima lude mreze non-profit i socijalne pomoci pa se cesto uspije dobiti vise nego u nekoj drugoj saveznoj drzavi. Ali enivej, istina je ovo sto kli_kli pise - ekipa radi svastanesto da spoji kraj s krajem, od co-op uzgoja voca, povremenog rada u nocnim smjenama, co-op cuvanje djece... svasta. Mjesto u vrticu, za cijeli mjesec, za bebu do godine i pol, kosta oko 90 sati rada na minimalcu. I sta's onda s vise od jednog djeteta...
beti, ovaj tvoj post stvarno nema veze s vezom. da ja sad ostanem doma, ili da ti počneš sad raditi, iste bi bile. bezveze.
kaae, vidiš, sad ćete reći da sam vaka-naka, ali meni je to sve nekako naopako :mrgreen:
pod prevelikim sam utjecajem odgoja i u tom pogledu sam prilično isključiva, znam.
odgojilo me da moram završiti faks i raditi u struci i imati svoj novac, kakav god da je. :D dijete socijalizma, štaš :D
al opet razmišljam, stvarno ne znam kako bi mi živjeli da moja mama nije radila. a tata umro, a ja i sestra djeca od 4 i 9 godina. nismo imali apartmane ni ništa :D završila je teški studij, radila zahtjevan posao, usavršavala se uz put i voljela je taj posao. ne znam, snašli bi se valjda nekako...
I ja sam dijete socijalizma, ali otisla u kapitalizam, cisti, pa ono... :lool:
Mislim, meni je relativno bitno da imam neki svoj novac, to kao nastavak na zivot u HR, navika. Inace je vise manje sav novac zaradjen izmedju nas dvoje - moj. Ja placam ovo nesto sitno racuna sto se moraju odraditi rucno (internetom ili osobno), ja kupujem odjecu, hranu, namjestaj, benzin. Muz brine o fondovima jer ovdje od penzije sigurno necemo zivjeti (pogotovo ne ja, s obzirom da sam tu dosla s 32 godine), a vecinu zarade samo prebaci u zajednicki racun pa onda ja kupusam. Moja zarada ostane na mom racunu pa se onda svako toliko cudim odakle to. (Sad cemo valjda u renovaciju kuhinje s dijelom te love.)
Bitno mi je da imam dovoljno pri ruci da pobjegnem, ako dodje do toga.
(Zezam se malo. Dobro mi je tu.)
Nisi pažljivo čitala :).
Ja sam pisala o vrtićkoj deci, jer moja deca idu samo 4 sata u vrtić, i neće ići u boravak u školi, pa će opet van kuće biti samo ta 4 sata dok su mlađi školarci. (stariju decu i ne računam u generatore nereda?)
Koliko znam i čitam po forumu, većini zaposlenih majki deca provode po 8-10 sati u vrtiću/boravku u školi.
To je razlika od bar 4 sata.
To je 4 sata manje za potencijalne mrve, fleke, prosute čaše, razbacane igračke, polivenu vodu po kupatilu itd, itd.
Ne, moja deca nisu hodajuća katastrofa i ne prave štetu i nered svaki dan i svaki tren, i da, umeju da rasklone za sobom donekle, ali ako mi kažete da vaši vrtićarci sami sebi posluže jelo, savršeno uredno jedu, nikad ne mrve i ne prosipaju po kuhinji niti iskaplju kupatilo i savršeno sami obrišu za sobom i rasklone igračke savršeno bez vašeg nadzora tako da nikakav trud vi ne morate da uložite u to i uopšte ne primećujete da li su kod kuće ili ne- paaa, ne verujem vam :mrgreen:.
Mala digresija u druge krajeve. Ovo sa socijalizmom me podsjetilo na pricu jednog kolege iz zapadne Njemacke. Ovo je naravno samo njegovo vidjenje stvari.
Uglavnom, otisao on sa suprugom poslije doktorata u Ameriku na post-doc, tamo se obje zaposlili, dobili djecu, i u nekom trenutku (valjda kad su djeca kretala u skolu) se odlucili vratit u Njemacku. I tu, naravno oboje nastavili radit. A djecu u cjelodnevni boravak (ili nesto ekvivalentno). I nakon nekog vremena pocela im djecu ispitivat druga djeca iz razreda: A jeste li vi bas jako siromasni? A ako niste, zasto vam onda mama radi?
Uglavnom, njegov dojam je da se, u bivsoj zapadnoj (ne i istocnoj) Njemackoj u visoj srednjoj klasi (i visim slojevima) presutno ocekuje da otac zaradi dovoljno da se skrbi za cijelu obitelj, a da majka cuva kuci djecu, i on to vidi kao veliki problem za zene. I da je situacija puno drugacija u istocnoj Njemackoj, jer je tamo od komunizma na ovamo normalno da zene rade. Evo i neko polu-istrazivanje koje nesto slicno kaze: http://www.dw.com/en/fewer-german-wo...rts/a-16841952
ja znam priču moje kolegice koja je udana za dobrostojećeg ginekologa živjeli su tad u njegovoj zemlji, ona je bila domas klincima, i pitali je klinci svako malo zakaj ne ide raditi , pa kad su upisali tamo neki 2-3 razred ona se privremeno zaposlila u nekoj tvornici
Ajme meni jelena. Lol
Ta nam prica govori da ima djece koja ne vole da im je mama povazdan doma. Svaki normalan tinejder spada u tu skupinu. Ono ne mos na miru spavat do podne, visit na telefonu i pusit na prozoru ako je ona doma.
Mislim da je biti kuci najljepse dok je to zenin izbor. Bar je meni tako a to kako to drugi vide je poprilicno nnevazno kad je covjek zadovoljan. Otprilike kao sto nje nevazno je li mm frajer ostalim zenama ako meni je.
I ja ne kontam tu potrebu da se imaju svoji novci. Ja ni kad sam kuci ni kad radim nemam svoje novce nitiih ima mm.
S obzirom na to da se svaki 4. - 5. brak raspada, to mi se ne čini nevažnim :| .
Pa točno, ja isto nemam svoje novce, niti MM svoje, sve je zajedničko, i mislim da mi ne bi bio nikakav problem da ne zarađujem, samo da ima dosta tih zajedničkih novčića. Ali taj "što ako" moment bi me jako zabrinjavao.