ja bih dala otkaz na svom poslu
i upisala postdiplomski i još neke edukacije
 |
|||
|
|
|||
ja bih dala otkaz na svom poslu
i upisala postdiplomski i još neke edukacije
Peterlin, MM i ja smo razradili do najsitnijih detalja šta bi radili.Prije svega kupili bi neku nekretninu uz samo jarunsko jezero.
Dok traje školska godina bili bismo u Zg, jelte djeca idu u školu. Svaki dan bi ovisno o vremenskim prilikama išli planinariti na Sljeme ili na rolanje/ bicikliranje oko Jaruna. Tu već ode par sati. Zatim bi razmišljali šta ćemo jesti i šta djeci dati za jelo. Nekad bi otišli na plac pa nešto skuhali, nekad otišli negdje nešto pojesti. Popodne bi prošlo u aktivnostima s djecom, razvažanju na sportove. Pih, dan prođe dok se okreneš. Ljeta bi provodili na moru u našoj kućici na osami sa privatnom plažom ispred. Gliserom bi svaki dan malo isplovili pa tražili osamljene uvale za kupanje. Malo bi i putovali po svijetu. Nekad s djecom, nekad bez djece.
Koji sat tjedno posvetila bih ulaganju naše imovine. (to mi je ionako posao pa ne trebam druge stručnjake koji će me savjetovati)
Osnovali bi zakladu za stipendiranje školovanja djece bez roditeljske skrbi i djece iz obitelji teškog materijalnog stanja. I oko zaklade bi bilo nešto posla pa bi koji sat tjedno otišao i na to.
Sigurna sam da ne bi imali nešto viška vremena.
ja isto volim svoj posao, ali bih svejedno dala otkaz i mislim da se ne bih više bakćala s tom europom i njenim fondovima
e, onda bih se prvo izguštirala godinu-dvije, ništa ne radit i samo trošit. na sve.
a onda bih vidjela što ću dalje i kako ću. vjerojatno bih pokrenula nešto svoje, recimo neki hotelčić negdje na srednjem-južnom jadranu il tako nešto. bez opterećenja hoće li propast ili uspjeti, nako. i tu bih radila samo s našim opg-ima, samo domaća proizvodnja, od plahte do pomidora. pa makar morala svake godine ja financirati iz svojih novaca, koga briga, potičem domaću proizvodnju, od slavonije do istre.
u svakom slučaju, nešto bih sigurno morala raditi.
evo, može i ovakva neka zaklada od barbi isto. uz hotelčić :D
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 04.05.2016. at 15:47
Ovo vrijedi i za mene...cvijeta73 prvotno napisa
ja isto volim svoj posao, ali bih svejedno dala otkaz i mislim da se ne bih više bakćala s tom europom i njenim fondovima
e, onda bih se prvo izguštirala godinu-dvije, ništa ne radit i samo trošit. na sve.
a onda bih vidjela što ću dalje i kako ću. vjerojatno bih pokrenula nešto svoje, recimo neki hotelčić negdje na srednjem-južnom jadranu il tako nešto. bez opterećenja hoće li propast ili uspjeti, nako. i tu bih radila samo s našim opg-ima, samo domaća proizvodnja, od plahte do pomidora. pa makar morala svake godine ja financirati iz svojih novaca, koga briga, potičem domaću proizvodnju, od slavonije do istre.
u svakom slučaju, nešto bih sigurno morala raditi.
evo, može i ovakva neka zaklada od barbi isto. uz hotelčić :D
Ja bih isto ulagala (jer me to zanima i zabavlja), bavila se nekretninama (jer me i to zabavlja i zanima i sada), a ono što bih napravila za svoj gušt i opće dobro je udruga ili slično koja bi se bavila djecom sa smetnjama razvoja govora. Potrebe su ogromne, a mogućnosti premale. Eto, to bi me zanimalo - okupiti timove logopeda i srodnih stručnjaka, da se time koriste djeca kojima to treba a njihovi roditelji ne mogu platiti privatne tretmane. Ako lova ne bi bila problem. I platiti te ljude pristojno.
Ja bi prvo rodila još dvoje djece
Ovo ostalo ko Cvijeta.
no, igrate jackpot?
ja ne, pa nemrem nit planirat kaj bi s novcima
Ja nisam dobila euru jackpot a idem u ovom pravcu o kojem pričaš. Nemam hotelčić ali širimo svoje apartmane na srednjem Jadranu. I to mi je posao. Nisam se uopće bogato udala nego smo dobili jednu dobru priliku koju smo u dogovoru s muževim roditeljima iskoristili do kraja. Zaposlena sam preko glave ali radim za sebe. I planiram ovako nešto kako ti pričaš, proširiti ponudu na nešto bolje i veće. Ali shvaćam i isto ramišljam kao one koje kažu da im treba posao od par sati dnevno, to sam već i napisala. Jer svakome od nas treba nešto da se ostvari i na drugom polju. Mada, neću se žaliti. Stvorili smo priliku za dobar posao i u to sam uklopila svoju veliku ljubav-crtanje. Samo što nemam vremena za ništa ali to nema veze, imat ću kad umremja isto volim svoj posao, ali bih svejedno dala otkaz i mislim da se ne bih više bakćala s tom europom i njenim fondovima
e, onda bih se prvo izguštirala godinu-dvije, ništa ne radit i samo trošit. na sve.
a onda bih vidjela što ću dalje i kako ću. vjerojatno bih pokrenula nešto svoje, recimo neki hotelčić negdje na srednjem-južnom jadranu il tako nešto. bez opterećenja hoće li propast ili uspjeti, nako. i tu bih radila samo s našim opg-ima, samo domaća proizvodnja, od plahte do pomidora. pa makar morala svake godine ja financirati iz svojih novaca, koga briga, potičem domaću proizvodnju, od slavonije do istre.
u svakom slučaju, nešto bih sigurno morala raditi.
evo, može i ovakva neka zaklada od barbi isto. uz hotelčić :D
Kako ne shvaćaš da se ne radi samo o mogućnosti biranja? Tu je tisuću nijansi koje odlučuju. Npr moja prijateljica koja ima bebu od godinu dana je prisiljena dati otkaz zato što nema mjesta u jaslicama, zato što ne može naći kvalitetnu čuvalicu za normalne novce, zato što nema mamu ni svekrvu. I zato mora živjeti od muževe plaće koja nije bajna. da bi joj netko kao ti rekao da živi na teret drugih. Žena je fakultetski obrazovana, stručnjak u svome poslu, ima posao iz snova koji ne želi napustiti i jednostavno nema izbora
Ali mi ne pričamo ovdje o takvim situacijama, već sam gore napisala da je nevjerojatno kako će netko uvijek iskoćiti sa nekom pričom koja nema veze sa poantom teme, ali, ajde poslužiti će da nekoga posramiš kako je bezosjećajan. Pričamo (barem ja) o ženama koje mogu birati i svojom voljom ne rade, jer su im se zvijezde tako posložile da ih ne more ovakve i ine brige.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 04.05.2016. at 16:16
A meni koja nisam fakultetski obrazovana i koja nisam stručnjak u ničemu, nijedna varijanta ne može proći. Jer ako ću platiti nekoga da mi čuva malu, moja primanja su toliko mizerna da nema smisla niti početi razmišljati u tom pravcu. Moja druga prijateljica isto ima četvero djece i ima baku koju je trebala voziti da bi joj čuvala djecu. Pa je shvatila da toliko troši na gorivo (jer joj mater ne živi blizu) da joj se to ne isplati. pa je dala malu u vrtić. Ali kako je boležljiva, oept je uvela babu u kombinaciju. Osim što joj od plaće nije ostalo ništa značajno, bila je smoždena od organizacije, vožnje, rastrganosti na sto strana. Četvero djece, četvero obaveza na četiri različite strane, problemi s pubertetskom kćeri i mlađim sinom koji je maksimalno koristio maminu odsutnost. A mama je godinama tako radila, mijenjala poslove da bi izvukla ono najbolje za svih u datoj situacji. Na kraju je dala otkaz jer nije mogla. Imaš takvih milijardu priča i stvarno je ograničeno sve takve žene etiketirati kao lijene kućanice koje žele živjeti na muževoj grbači. na kraju staneš na loptu, zaključiš sama sa sobom što je trenutno najbolja opcija za tvoju obitelj i doneseš odluku. Ja nisam lijena, nisu ni moje prijateljice, dapače, sigurna sam da radim tisuću puta više od tebe jer imam stopedeset obaveza u jednom danu i vrijeđa i mene i druge žene u mojoj poziciji kad takvim tonom pišeš.
Ja ne znam nijednu takvu. Možda se to tebi tako čini
ajme deaedi kako ti objasniti.
Ti si se više manje uhvatila toga da žene koje odaberu biti kući su tako odabrale jer eto muževi dobro zarađaju.
A to je tako daleko od istine. Miljama daleko. Dakako da žene i zbog toga razloga ostaju doma, ali tu je toliko popratnih stvari. I Trina i još neke žene su ti to pokušale objasniti, ali ti se uporno loviš za to da li bi izabrale tako da vam je muž skladištar u Konzuma.
Hebo i Konzum više.
Zar ti stvarno misliš da jedino i isključivo žene čiji muževi dobro zarađaju ili kako ti kažeš dida im ostavija apartmane u Dubrovniku za iznajmljivanje, ostaju doma i biraju biti kućanice?
Evo ja pogledam kroz prozor vidit ću najmanje dvije žene koje su kućanice, a žive od minimalca.
Nije sve samo crno i bijelo. Ja ću raditi jer moram ili ja neću raditi jer drugi zarađaju za mene. Dakako da ima i takvih slučajeva, ali ne treba sve u isti koš bacati.
A koja je poanta istine? Ta da većina žena kućanica ne voli raditi i da pod raznoraznim izlikama ostaju kući?
debeli potpis...
Ja uopće ne povezujem nečiji izbor da da otkaz i ostane doma s lijenošću niti željom da živi na nečijoj grbači. Meni su često vrlo jasne i razumljive takve odluke i njihovi razlozi.
Opet, JA to ne bih mogla, govorim samo za sebe i isključivo za sebe. JA imam strašnu, životu potrebu biti samodostatna i financijski održiva, neovisna o financiranju nekog drugog, pa bio to muž ili roditelji.
Jer što da se njemu nešto dogodi, a ljudi se i razbolijevaju i umiru i ostavljaju žene i djecu, i odu po cigarete pa se više ne vrate... znam da sad idem u krajnosti ali sve su te opcije realne i moguće.
I onda ostanem bez prihoda i s djecom o kojoj treba brinuti, a i mužem ako se npr. razbolio.
Taj me scenario užasava.
Kad bi moja obitelj imala sigurne prihode neovisne o našim poslovima i mjesečnim plaćama, prihode od kojih bi mogli normalno živjeti, ne bi me brinulo sve to i mogla bi biti kućanica i ne raditi.
Činjenicu da volim svoj posao sad u ovim razmišljanjima ostavljam po strani.
Još da se osvrnem na često spominjanu neisplativost rada zbog male plaće koja jedva pokrije čuvalicu npr. Ja znam curu koja je nakon povratka s porodiljnog jedno godinu i pol gotovo cijelu svoju plaću davala čuvalici, a uz troškove prijevoza zapravo ju je posao više koštao nego što je zarađivala. Međutim, znala je da je to zalog za budućnost, da će dijete narasti i da ta situacija neće trajati vječno. Već godinu kasnije dijete je krenulo u vrtić i troškovi su se nemjerljivo smanjili. A zadržala je dobar posao, kasnije i napredovala. Nekad ima smisla određeno vrijeme raditi "za ništa".
Drago mi je da si konačno rekla šta misliš.
Pa ima ako je u pitanju dobar posao. A ako nije onda stvarno nema.
Evo, nakon nekoliko dana ove teme, dočekala si obojeja čekam deaedi. i onda fajt s trinom.
Ne, nego da si mogu priuštiti da ne rade, jer smatraju da je tako bolje za obitelj. Opet, govorim o kućanicama koje su to odabrale, ne o onima koje su životne okolnosti na to natjerale.
Baš je ograničeno i sve zaposlene i sve majke kućanice bacati u isti koš.
Netko radi zahtjevan fizički posao, netko radi zahtjevan psihički posao + djeca + kuća i ine obaveze.
Isto tako ni sve kućanice nemaju kao obavezu jedino djecu i kuću.
Dati ću svoj primjer, imam veliki vrt i u njemu ali ama baš svašta i sve to treba zalivati, okopavati, nešto ogrtati. Travnjak od dobrih 400kvadrata sad već kosim i 2 puta tjedno.
I tako svaka žena radila ona ili ne ima još stotine većih i onih manjih obaveza svaki dan. Nisu to jedino djeca i kuća, da je tako imala bih vjerojatno puno više slobodnog vrimena.
Po neznam koji put moram ponoviti, da je svaka obitelj priča za sebe i ne može nitko znati kako bi mu bilo u koži onoga drugoga.
Ja znam kako je meni, i tako svatko za sebe.
Ne tvrdim niti da mi je lakše, niti da mi je teže nego drugima. Ja uspijevam funkcionirati u životu sa onim što sam odabrala.
Ja se stvarno pitam, da li moguće da nisam dovoljno jasna u onome što pišem ili kaj se tu događa?Evo, nakon nekoliko dana ove teme, dočekala si oboje
Ne, nego smo raspravu na ovu temu imali na forumu već više puta i uvijek se argumenti i jedne i druge strane svode na isto.
I to je super. To je bio njen izbor.
A gle, ti voliš matematiku i logične računice.
Ako ja imam četvero djece različite dobi, znači s tim idu i različite potrebe, i ako imam šest stambenih jedinica, jedan vrt, tri cvjetnjaka, na desetke gostiju dnevno s kojima komuniciram na dva načina-telefonski i kompjuterom, jednog kućnog ljubimca. Ako sam do prije mjesec dana čuvala tuđu bebu, a do prije dva čuvala, njegovala, prala i hranila bolesnu svekrvu, ako ovo ljeto moram smjenski čistiti tih šest stambenih jedinica sama i ako sve ovo što sam ti navela hendlam 80 % sama, onda ja mislim da je računica jasna.
I kad mi netko kaže da sam samo kućanica koja ne zna što će prije, lakirati nokte ili popiti kavu, malo me nervoza skrpa. samo što eto, oni od krvi i mesa koji me poznaju nikad nebi tako nešto ni pomislili, to se dešava samo na virtualnim prostorima
Pa onda ti spadaš u zaposlene mame, a ne kućanice.
trina, budi poštena. to deaedi uopće nije rekla, ni napisala, di si ti to vidjela. ona samo želi reći da neke žene odaberu bit kućanice jer im se može.
iako nisam sigurna zašto je to bitno
i ja sam ovako shvatilatrina, budi poštena. to deaedi uopće nije rekla, ni napisala, di si ti to vidjela. ona samo želi reći da neke žene odaberu bit kućanice jer im se može.
iako nisam sigurna zašto je to bitno
uostalom, Trina, ti nisi domacica
Ma nije bitno, nego me nervira kad to ne zele priznati. Reci kako stvari stoje i bok, nemoj filozofirati oko svojih razloga.trina, budi poštena. to deaedi uopće nije rekla, ni napisala, di si ti to vidjela. ona samo želi reći da neke žene odaberu bit kućanice jer im se može.
iako nisam sigurna zašto je to bitno
inace, da osvojim eurojackpot, dala bih otkaz momentalno
onda bih razmisljala sto bih mogla studirati i time se bavila onako iz gusta...
pa putovala svijetom i tako
Deadi, godinama si tu i trebala bi znati da se uvijek na ovakvim temama rasprava vodi uglavnom neargumentirano i spušta na osobnu razinu te vrvi izmišljenim napadima.
Ja te razumijem i potpisujem.
I isto sam pokušala i ja napisati jer imam pravo na svoje mišljenje.
A inače, priče kako je tamo neka žena kućanica uz mužev minimalac ne stoji jer tu nije uračunat dječji doplatak i ev. nekakva porodiljna naknada na koju imaju pravo i nezaposlene majke i gle čuda ako to malo zbrojimo, onda fakat ta žena nije luda da radi u Konzumu za 2-3 tisuće kad je ovako doma, "svojim izborom domaćica" i ne mora brinuti što i kako s djecom.
A ne zaboravimo i novac koji pojedini gradovi isplaćuju za djecu, poput Zagreba koji to radi do 6. godine djetetovog života za treće i svako sljedeće dijete.
Čitajući ovu temu, sama sebi se počinjem činiti kao škart roba. Ne valjam. Sve moje godine studija, sve godine rada (penziju sam zaradila) ne znače ništa, jer sam u jednom trenu dala otkaz.
Kao da nije bitno zašto je netko odlučio da neće biti redovno zaposlen, kao da nije bitno da su djeca sama doma satima, kao da nije bitno da li je tata na drugom kraju svijeta, kao da nije bitno da muž i žena žele biti skupa bar pola godine...samo je bitno da žena koja odluči biti samo mama-jednostavno ne valja, nedostojna je zvati se ženom, čovjekom.
Pa i ako neka žena (ili muškarac) odluči da želi biti nezaposlen(a) zašto se u postovima mora provlačiti taj prezir prema nezarađivanju i životu od partnerove zarade? Partnerstvo znači dijeljenje. I novaca i vremena.
Ajme Beti, ja ne kuzim iz cega si ti to iscitala
Al stvarno
Nitko nista od ovog sto si navela nije rekao
Ja sam trenutno na trogodisnjem porodiljnom
Jer zelim(o) i mogu si to priustiti
I uopce se ne osjecam beskorisno i bezvrijedno
I ostala bih jos koju godinu kad bi me posao cekao
Jer, iako bih ja radila nesto drugo, ipak imam dobar i dobro placen posao
Ja, u svojoj glavi, ne mogu ne imati posao i nasu obitelj staviti u polozaj da ovisimo samo o muzevoj placi
Iako nam je vise nego dovoljna
Kad bi imali jos neki izvor sredstava, onda bih mogla
Ovako, jednostavno ne mogu
To je moj izbor i moj "problem"
Zbog toga se ne osjecam ni manje, niti vise vrijedno
Niti se osjecam da zivim na muzev racun
Mislim, wtf?! Koje su to fore, pa mi smo obitelj, sve sto imamo - imamo zajedno
Isto tako, ne ocekujem naknadu za svoj "rad
Kakav rad, pa to je zivot...
Slazem se u potpunosti.
I ja isto. Samo me brine skolovanje djece, redovna skola ne trpi izostanke, homeschooling mozda?inace, da osvojim eurojackpot, dala bih otkaz momentalno
onda bih razmisljala sto bih mogla studirati i time se bavila onako iz gusta...
pa putovala svijetom i tako
Cetvrta sam zena u direktnoj liniji koja zaradjuje svoju penziju. Ali ja sam se za svoj posao debelo skolovala. I to je moj izbor. Hipotetickoj osobi, junakinji prvog posta, ne dugujem nista, ni tapsanje, ni pohvalu, ni osudu. Jer je to njen izbor. U kuci radim koliko mi se radi. Kad mi se ne da, skuvam kavu i dignem noge na sto. U principu, radi ako hoces, nemoj ako neces. Vise mi smeta to sto posla nema za one koji ga zele i sto se rad malo cijeni i slabo naplacuje.
U raspravi mi bas nije "sjeo" argument tipa "pa dok ste vi na poslu djeca su u skoli pa se manje prlja kuca". Gdje su skolska djeca majki domacica? Ne skoluju se? I ne ocekujem da kuca zene koja ne radi mora nuzno biti urednija i cistija od moje. Mozda zena voli da cita, surfa, gleda filmove. Volim i ja.
U Amer'ci nema niceg takvog, pa ostanu zene ciji muzevi ne zaradjuju puno i stvarno se napate planirajuci budzete. S Theom u trodnoci sam bila deo jednog kruzoka na Motheringu, i fakat je 80% zena bilo bas iz te price. Na licnoj razini, meni se eto desilo da kad sam konacno dobila neku kintu samo zato sto sam mater, nista od toga nisam iskoristila :D Otisla kad mi je trece dete imalo nepunih 7 meseci, taman se i roditeljski dodatak i porodiljska naknada pocela isplacivati. Deo toga je podizala sestra, ali nista nam nije znacilo jer je na zalost disporoporcija u cenama i vrednosti novca ogromna.
Ja samo nesto moram dodati: meni je zaista tesko ostaviti malo dete. Tesko mi je toliko da bih zaista sve uradila da budu sa mnom do trece godine barem. Mozda je to uvrnuto, ali tako je kako je. Deca mi posle sasvim ok prihvate skolu, vrtic, sta god. Nema kukanja i emocionalno su veoma stabilni. Ne mislim da ih iz licne patetike vucem sa sobom, volim decu od kad znam za sebe i prijatno mi je s njima non stop.
Ja radim gotovo ni za sto ovaj cas. Dajem oko 2/3 place cuvalici, da sjedi kod mene na poslu s bebom. No, vec sam napisala, s financijskog aspekta, ne moram uopce raditi, muz zaradjuje dovoljno, plus zivimo u jeftinom dijelu Amerike. Radim jer moram, zbog sebe. Uglavnom sam ok s tom odlukom, ponekad nisam (jer mi beba jos nema cetiri mjeseca, a vratila sam se na posao s njenih 4 tjedna). No situacija je u neku ruku slicna ovome o cemu pise Barbi. Svidja mi se radno mjesto, volim posao koji radim i nije mi bilo po volji ostaviti sve to skupa i nekad kasnije opet pocinjati ispocetka.
Plus sam stvarno zakljucila da sam puno kvalitetniji roditelj kad dio dana provedem na poslu izvan kuce, razdvojena od djece. To zato sto sam tako i kvalitetnija osoba. Ne u nekom moralnom smislu, naravno, vec onako svakodnevno... ludim puno manje, blize sam nekom zenu.
Rad od kuce mi je grozan (meni, ne vama), iako i tako radim, kako bih stigla sve odraditi zbog bebe na poslu. S jednim djetetom je jos i klapalo nekako, sad ne ide pa ne ide.
Kod nas u principu ostaju doma iskljucivo zene ciji muzevi zaradjuju malo, a obitelji imaju vise od jednog, eventualno dvoje djece. Stvar je u tome da nema subvencija za vrtic, nema doplataka... eventualno bonovi za hranu, plus Minnesota ima lude mreze non-profit i socijalne pomoci pa se cesto uspije dobiti vise nego u nekoj drugoj saveznoj drzavi. Ali enivej, istina je ovo sto kli_kli pise - ekipa radi svastanesto da spoji kraj s krajem, od co-op uzgoja voca, povremenog rada u nocnim smjenama, co-op cuvanje djece... svasta. Mjesto u vrticu, za cijeli mjesec, za bebu do godine i pol, kosta oko 90 sati rada na minimalcu. I sta's onda s vise od jednog djeteta...
Posljednje uređivanje od Kaae : 04.05.2016. at 20:05
Ok, ja sam domacica pa ovo nisam nigdje iscitala. I uopce se ne osjecam tako kako ti opisujes. Ni nakon citanje teme.
beti, ovaj tvoj post stvarno nema veze s vezom. da ja sad ostanem doma, ili da ti počneš sad raditi, iste bi bile. bezveze.
kaae, vidiš, sad ćete reći da sam vaka-naka, ali meni je to sve nekako naopako
pod prevelikim sam utjecajem odgoja i u tom pogledu sam prilično isključiva, znam.
odgojilo me da moram završiti faks i raditi u struci i imati svoj novac, kakav god da je. :D dijete socijalizma, štaš :D
al opet razmišljam, stvarno ne znam kako bi mi živjeli da moja mama nije radila. a tata umro, a ja i sestra djeca od 4 i 9 godina. nismo imali apartmane ni ništa :D završila je teški studij, radila zahtjevan posao, usavršavala se uz put i voljela je taj posao. ne znam, snašli bi se valjda nekako...
I ja sam dijete socijalizma, ali otisla u kapitalizam, cisti, pa ono...
Mislim, meni je relativno bitno da imam neki svoj novac, to kao nastavak na zivot u HR, navika. Inace je vise manje sav novac zaradjen izmedju nas dvoje - moj. Ja placam ovo nesto sitno racuna sto se moraju odraditi rucno (internetom ili osobno), ja kupujem odjecu, hranu, namjestaj, benzin. Muz brine o fondovima jer ovdje od penzije sigurno necemo zivjeti (pogotovo ne ja, s obzirom da sam tu dosla s 32 godine), a vecinu zarade samo prebaci u zajednicki racun pa onda ja kupusam. Moja zarada ostane na mom racunu pa se onda svako toliko cudim odakle to. (Sad cemo valjda u renovaciju kuhinje s dijelom te love.)
Bitno mi je da imam dovoljno pri ruci da pobjegnem, ako dodje do toga.
(Zezam se malo. Dobro mi je tu.)
Nisi pažljivo čitala
Ja sam pisala o vrtićkoj deci, jer moja deca idu samo 4 sata u vrtić, i neće ići u boravak u školi, pa će opet van kuće biti samo ta 4 sata dok su mlađi školarci. (stariju decu i ne računam u generatore nereda?)
Koliko znam i čitam po forumu, većini zaposlenih majki deca provode po 8-10 sati u vrtiću/boravku u školi.
To je razlika od bar 4 sata.
To je 4 sata manje za potencijalne mrve, fleke, prosute čaše, razbacane igračke, polivenu vodu po kupatilu itd, itd.
Ne, moja deca nisu hodajuća katastrofa i ne prave štetu i nered svaki dan i svaki tren, i da, umeju da rasklone za sobom donekle, ali ako mi kažete da vaši vrtićarci sami sebi posluže jelo, savršeno uredno jedu, nikad ne mrve i ne prosipaju po kuhinji niti iskaplju kupatilo i savršeno sami obrišu za sobom i rasklone igračke savršeno bez vašeg nadzora tako da nikakav trud vi ne morate da uložite u to i uopšte ne primećujete da li su kod kuće ili ne- paaa, ne verujem vam
Mala digresija u druge krajeve. Ovo sa socijalizmom me podsjetilo na pricu jednog kolege iz zapadne Njemacke. Ovo je naravno samo njegovo vidjenje stvari.
Uglavnom, otisao on sa suprugom poslije doktorata u Ameriku na post-doc, tamo se obje zaposlili, dobili djecu, i u nekom trenutku (valjda kad su djeca kretala u skolu) se odlucili vratit u Njemacku. I tu, naravno oboje nastavili radit. A djecu u cjelodnevni boravak (ili nesto ekvivalentno). I nakon nekog vremena pocela im djecu ispitivat druga djeca iz razreda: A jeste li vi bas jako siromasni? A ako niste, zasto vam onda mama radi?
Uglavnom, njegov dojam je da se, u bivsoj zapadnoj (ne i istocnoj) Njemackoj u visoj srednjoj klasi (i visim slojevima) presutno ocekuje da otac zaradi dovoljno da se skrbi za cijelu obitelj, a da majka cuva kuci djecu, i on to vidi kao veliki problem za zene. I da je situacija puno drugacija u istocnoj Njemackoj, jer je tamo od komunizma na ovamo normalno da zene rade. Evo i neko polu-istrazivanje koje nesto slicno kaze: http://www.dw.com/en/fewer-german-wo...rts/a-16841952
ja znam priču moje kolegice koja je udana za dobrostojećeg ginekologa živjeli su tad u njegovoj zemlji, ona je bila domas klincima, i pitali je klinci svako malo zakaj ne ide raditi , pa kad su upisali tamo neki 2-3 razred ona se privremeno zaposlila u nekoj tvornici
I sta nam ta prica govori, mislim sta njome zelis reci?
Ajme meni jelena. Lol
Ta nam prica govori da ima djece koja ne vole da im je mama povazdan doma. Svaki normalan tinejder spada u tu skupinu. Ono ne mos na miru spavat do podne, visit na telefonu i pusit na prozoru ako je ona doma.
Mislim da je biti kuci najljepse dok je to zenin izbor. Bar je meni tako a to kako to drugi vide je poprilicno nnevazno kad je covjek zadovoljan. Otprilike kao sto nje nevazno je li mm frajer ostalim zenama ako meni je.
I ja ne kontam tu potrebu da se imaju svoji novci. Ja ni kad sam kuci ni kad radim nemam svoje novce nitiih ima mm.
S obzirom na to da se svaki 4. - 5. brak raspada, to mi se ne čini nevažnim
Posljednje uređivanje od čokolada : 05.05.2016. at 00:13
Pa točno, ja isto nemam svoje novce, niti MM svoje, sve je zajedničko, i mislim da mi ne bi bio nikakav problem da ne zarađujem, samo da ima dosta tih zajedničkih novčića. Ali taj "što ako" moment bi me jako zabrinjavao.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
