KrisZg prvotno napisa
Isuse, Jani, tako mi je zao...izleda da sam ja s 18h trudova dobro i prosla.Nalazim poveznice u opisima osjecaja.Automatizam u govoru kada se opisuje, to je valjda neki obrambeni mehanizam.Ja kada sam znala da vise nista ne mogu uciniti, iskljucila sam se potpuno.Vodenjak mi je puknuo dok sam bila ispred bolnice s curama s odjela za cuvanje, nisam se nimalo zurila.
U tom trenutku prezirala sam samu sebe zbog nedostatka emocija ali ipak mislim da me to spasilo i da sam zivu glavu izvukla upravo zbog toga.
Cak sam i pisala tu na forumu za vrijeme svega.
Nicija podrska osim od mm mi nije bas znacila ista jer nitko to nije mogao proci umjesto mene.
Ti trazis konacno, konacni slom, to znaci da si jos tu i da si jos jaka.Ja sam cak pred navalom osjecaja kako se blizio termin znala i prokrvariti malo.Mislila sam da necu prezivjeti mjesec ali eto, dal zbog nove T koja se dogodila upravo oko termina, samo sam jedan dan par dana nakon odvukla mm u trgovinu djecjom opremom i tek kada sam dosla kuci sam shvatila da nisam suzu pustila.Prvi poriv mi je bio da samu sebe prekorim jer kako sam mogla zaboraviti ali jednostavno nisam mogla.
Prosli su dani da mi negova slika nije bila zadnja misao.Odjednom sam bila dobro.Sto ne znaci da sam zaboravila, imam nocne more ali ne u snu,ne svaki dan kao prije... znaci prije sna...onaj dio kada ti je sve stvarno...sinoc mi slika doktorice u glavi kada me pregledavala i njezin komentar da ne zna jel zakacila vodenjak ili higrom, nakon toga flesh uzv-a kada je sve bilo gotovo i nije bilo nicega u meni, bila sam prazna.
Slike koje ne mozes kontrolirati, tada samo kazem mm da mi prica nesto lijepo kako bi mi izbio slike iz glave...i unatoc svemu tome, dobro sam.