Opet moram potpisati apricot i ponoviti komunikacija, komunikacija, komunikacija,...
Printable View
Opet moram potpisati apricot i ponoviti komunikacija, komunikacija, komunikacija,...
Ovako kako si ti to postavila to je samo manjak sampouzdanja koje stvarno nema veze sa spolom.Sigurno ima mnogo muškaraca koji prelaze preko koječega zbog straha od samoće i tko zna čega, ne mislim da je to rodno pitanje. Ja mislim da smo mi svi kao ljudi programirani tisućama godina, kako ti kažeš, da živimo u zajednici da si pomažemo, da se prilagođavamo,da učimo jedni o drugima, da se volimo na sukladan način i da bez toga niti jedna zajednica pa ni bračna nema nimalo smisla. Tako i to udovoljavanje ako je iskreno od srca i bez računice može biti prekrasno, as računicom stvarno nije daleko poznatog "zanata", ali mislimda to nitko ovdje nije tako mislio nego su se ljudi služili primjerima iz svakodneovnog života za kompromis pa su neki to sveli na isto
Ma nisam se ja seksala s upalom, pa nisam mogla niti sjediti ni misliti od bolova ta dva dana.
Hoću reći da je područje seksualnosti jaaaako zbrčkano, da puno toga ima pod tepihom sakriveno, da niti sami sebe ne poznamo dovoljno a kamoli kad netko kaže da ne pozna nikoga iz okoline tko je napravio ili radi nešto slično. Kako to znate, iz onoga što vam te osobe pričaju pa makar bili ne znam koliko bliski?
ajmo sada pustiti prijatelje, to je trenutno potpuno nevažno.
molim objašnjenje o bolestima (bilo kojega trakta) i seksa, odnosno "davanja" i "nedavanja".
jasno da su bolesti itekako povezane sa seksualnošću, ne vjerujem da bi itko to osporio, ali što si ti htjela reći?
Nisam rekla da su bolesne žene neosviještene već da razne tegobe s kojima se mi žene svakodnevno nosimo vuku korjene od tko zna kada i čega. Statistike kažu da je svaka treća žena bila u životu bilo verbalno ili fizički seksualno napastovana, a statistika bi mogla biti i veća.
Udovoljavanje, pomaganje i davanje nisu ista stvar. Kad vas nazove mama, prijateljica ili bilo tko i kaže da misli da je slomila nogu i da mora na hitnu normalno mi je da ću skočit istog trena u auto i odvesti ju/ga, al što npr. ako vas nazove super frendica koja bi išla van a vama se ne da već bi ostali doma ili nešto drugo al se ipak date nagovoriti i bude vam bezveze? To su samo banalni primjeri.
ma znam, ali drugo je pružanje tako neke vrste usluge, a drugo je seks koji se, eto, naziva "davanjem".
zato razlikujemo i termin "krađa" od termina"silovanje", a i u jednom i u drugom slučaju se nešto uzima.
ne bih uopće pod isti nazivnik stavljala "ne da mi se van" i "ne da mi se spavati s tobom".
samopouzdanje i granice, granice, granice . s tim imaju problema i muškarci i žene
anemone napisa
Kuzim ja razliku i sto si htjela reći, zanima me koji su razlozi zašto se uopće dati nagovarati kad u početku nisi baš raspoložen?Citiraj:
vanas, ja sam več napisala da je sasvim druga stvar, ono baš ti se ne da seksati, pa se ajde malo mazite, pa mic po mic, na kraju dobiješ želju, a drugo je kad ti se ne da, ali ideš s kalkulacijom u glavi, ok budem ipak to odradila jer:
a) da ne bi muž potražio kod druge
b) sutra idemo birati namještaj, a mužev i moj ukus se ne slažu.
Meni padaju na pamet neki mogući i jedino ovaj pod a) mi je prihvatljivali mislim da se često žene (i ponekad muškarci) daju nagovoriti misleći svjesno da je to zbog razloga a), ali je podsvjesno neki drugi razlog
a)zato jer si umorna/neraspoložena al se nadaš da ćeš se oraspoložiti kako se stvari budu dalje odvijale i na kraju ćeš se bolje i zadovoljnije osjećati
b)zato da njemu udovoljiš jer niste već xyz dana a on je nervozan
c)da ne bi tražio kod druge
d)sve navedeno i tko zna što još
Bilo bi zanimljivo napraviti anketu na ovu temu nagovaranja, al ne znam koje bi sve moguće odgovore stavili da pokrijemo sve. Baš bi me zanimali rezultati
Pa evo mislim da ja nisam nikad bila u toj situaciji, budući da se odmah oraspoložim kad me se nagovara na seks :mrgreen:
Ali da me ikad muž/partner pokušao nagovarati tijekom gadne upale mjehura i bilo čega što si nabrojala, mislim da bih glatko odbila
zapravo... kad razmislim, čini mi se da sam odbila seks kad sam bila prehlađena :škartoc: :lol: e jesam nedosljedna...
Mene sigurno nije, a ne vjerujem niti ikog drugog muž nagovarao za vrijeme bolesti, to baš ne bi bilo u skladu sa zdravim razumom, nije uopć nigdje o tome bila riječ, ne znam kad i gdje sam nešto slično napisala.
Napisala sam da mi je upala mjehura pomogla da nešto naučim o sebi, a to čak i nije bilo vezano konkretno za seks ali je za međuljudske odnose svih vrsta.
Mom mužu nije palo na pamet nagovarati me na seks za vrijeme bilo kakve bolesti, menge, nakon poroda. Ako je i kad bilo seksa u takvim situacijama (za vrijeme menge, prvi seks nakon poroda i sl.) bilo je na moju inicijativu.
Kad sam dobila tu upalu probala sam naći što sam to pospremila i skuzila sam da sam ljuta, prvo i osnovno na samu sebe što sam dozvolila da se drugi oslanjaju na mene i traže nešto kad to mogu i sami, bila sam ljuta na partnera jer sam mislila da možemo bolje preraspodjeliti obaveze oko djece i kućanstvs da i meni i njemu ostane vremena i za nas i za same sebe, to se odrazilo i na intimni život a ja sam sve pospremala u tijelo.
Ne, ne, niste skužile. Vi polazite sa sasvim krivih osnova.
Osobno sam najsretnija kada je moja obitelj sretna. Moja djeca, moji roditelji (sada samo mama),moj suprug.
Ako znam što nekoga raduje, ja tako radim. Meni je zadovoljstvo usrećiti. Tada sam ja zadovoljna i sretna.
Konkretno, ako znam da moj muž voli seks na svakodnevnoj bazi i ako sam zdrava, zašto ne? Umor, računi, nepospremljeno suđe, neprošetan pas, nepročitana knjiga... za mene nisu izlike. Njemu bude dobro i naravno da je i meni dobro. Pa, ja ga volim. To je dovoljan razlog. A sve ostale poslove ćemo napraviti. I naravno, ne samo u vezi seksa, nego i svih drugih aspekata braka.
I on učini more toga za mene samo zato jer me voli, a ne radi seksa. Samo da spomenem sve ove silne trudnoće koje smo prošli zajedno i u kojima je strpljivo mjesecima samnom čekao sretan kraj (kojeg je trebalo dočekati).
Pa vi uopće ne spominjete ljubav. Ne mogu shvatiti da nekoga muž mora moliti da mu "da". Moje tijelo je njegovo i njegovo moje. Dogovor, kompromis, nalaženje mjesta i vremena,sve to stoji, ali molba ne.
alef :kiss:
Volim ga Beti, onoliko koliko nikada nisam mislila da je moguće voljeti.
Već 14 godina smo u sretnom braku.
I ne mora me moliti da mu "dam". Dobije on često, a bogme, dobijem i ja :)
Ali to nikada ne radimo zato što je red, trebalo bi...i meni i njemu je bitno da to oboje želimo.
Ova rečenica. A što kad oboje ne žele jednako? Koga će se poslušati?
Da li onaj kojemu je premalo mora zatomiti svoju želju? Da li se smije (mora) sam (svojim rukama) pobrinuti za sebe?
Da li onaj kojemu je previše smije (mora) reći to?
Koliko odbijanja je previše odbijanja? Da li postoji granica kod koje se supružnik smije okrenuti zadovoljenju kod druge osobe?
Da li je majčinstvo isprika za sve probleme?
Mislim da ni ti ne razumiješ. Ovdje neke žene govore o malo drugačijim problemima.
Na pitanja koja si postavila nema pravog i jednoznačnog odgovora, jer je to sve individualno.
Ali kad ih već postavljaš, bilo bi baš zanimljivo da sama odgovoriš na ovo koje sam citirala.
po meni, smije (kao da se to može zabraniti), ali je to kraj veze - definitivno stvari nikad neće biti kao prije - i naravno ovisi koje su okolnosti utjecale na odbijanje seksa.
Kako sam već prije rekla, poželjno je ostvariti kompromis ili raditi na rješenju problema. Ali ovakvi argumenti u zdravom braku ne bi trebali postojati. Odnosno kad se dođe do te točke mislim da je vrijeme ili za raskid ili za bračnog savjetnika.
ovulacija je prošla, i mogu reći da sam imala sex 8 dana zaredom, sreća pa je MM otputovao.
Ja najviše volim nagovaranje-s tom razlikom da kod mene nema kalkulacije te vrste"treba mi namještaj". uglavnom ako ja njega nagovarama radim sve one stvari koje on voli a koje mi budu smiješne i nekada suvišne(striptiz npr.). E tako i on meni, ako nisam baš za, onda on mene ljubi, češka, dira mi tabane, miluje kosu, sve one stvari za koje nemamo vremena kada smo oboje preraspoloženi za sex. Znači, u svakom slučaju se oboje okoristimo :)
I imam i ja dane kada ne dam da mi prilazi, ali kada se to desi, on je svjestan problema koji me muči i to poštuje(bar izvjesno vrijeme)
A najljepši sex mi bude po noći, nekad se jedno oda nsa probudi, pa onda obrađuje ono drugo, onako uspavano, dok ne postanemo svjesni ljepote koje nas očekuje.
Jbg, raspričah se,.....
Ja pomalo i zavidim onim ženama čiji muški namaju preveliki interes za sex, njima je sigurno puno lakše.
To su vjerovatno te žene koje se seksaju samo kad to njima paše.
ma da, mi koje "ne dajemo" svaki puta kad se njima digne, sigurno smo, zapravo, udate za impotentne muškarce. :roll:
treba nam zavidjeti, da... ali zato što smo udate za muškarce koji nas vole, poštuju, koji uživaju u svakome aspektu nađega odnosa, pa taman da u satu na seks pomisle i 24 puta.
(sad samo čekam komentar o ružičastim naočalama, varanju i tako)...
Još uvijek nitko nije naveo makar jedan komad umjetnosti u kojem netko pjeva kako je od braka želio lijep tepih, ručak na stolu i da tu i tamo prošeću skupa, i da mu je izostanak intimnog dijela života taman ono o čemu je sanjao.
ne, dreaga, uz lijepi tepih, ručak serviran u finom špajzservisu, opeglane košulje... i cijeli taj folklor... ipak prije ide i redovito "davanje"
Sigurno nije isto ako muž hoće svaki dan, ili ako zuji oko tebe jednom tjedno.
Meni je smješno tvrdit da se nisam nikad seksala kad mi se baš nije dalo. Ima puta kad sam fakat umorna i ne da mi se ni disat, i onda dođe mm sav napaljen, oblječe oko mene uporno po ure, smijemo se, ja govorim nema šanse, on ma daj ajde common, ja opet ma ni u ludilu, i ono pola sata uvjerena da nema šanse totalno nezainteresirana, i onda u 1 minuti popustim i ode...i ne ne osjećam se nit iskorištenom nit potlačenom nit glupom...nit me je silovao nit mi je prijetio, samo je bio bolno dosadan i smješno šarmantan, kako često zna bit kad mu se d**** ko neko pasče koje bi sve napravilo da dobije što želi, i vrlo često mu se ostvari želja.
Mislim da je važno kakav odnos imaju muškarac i žena, mm i ja smo 100% otvoreni, pričamo konstantno, stalno smo skupa jer ne radimo van kuće ni jedno ni drugo, kuhamo skupa, čistimo skupa, vrata wc su uvijek otvorena, nemamo tajni, sad dok sam trudna depilira me, maže mi debelo celulitavo tijelo kremom, čupka obrve i brkove, bilo je užasnih situacija u prošloj trudnoći kad se nisam mogla okrenuti sama pa me je i čistio nakon wc-a (isprićavam se na detaljnosti). Jako smo prisni, ne mogu reč da sam ikad u životu takvu bliskost osjećala nit sam mogla sanjat da ću je osjećat. I kad ga tako dobro poznam i on mene, to što se njemu nekad da a meni ne, i ja popustim mi je fakat toliko benigna situacija u kojoj na kraju uvijek ipak uživam, da mi je fakat nejasno zašto bi to ikome bilo neprihvatljivo ili čak iskaz nekog nepoštovanja među partnerima?
Mene fascinira da sve koje daju vole davati, pa nagovaraju onu koja ima sa tim problema svejedno da, pa će bar jedan u kući sretan biti.
ne znam što bi bilo da mi muž ovo pročita, vjerojatno bi podnio zahtjev za razvod braka iste sekunde
em mu ne kuham, peglam svake prijestupne, čisti i sprema po kući jednako koliko i ja, a seksam se onda kad i on i ja to želimo (ne navaljuje ako me ne uspije nagovoriti u jednoj minuti, a ovaj nagovor smatram pod ono kad ti se ne da krenuti, al znaš da će biti dobro ako kreneš)
To "davanje" mi je prostija riječ od onih koje se cenzuriraju na forumu. Nemam osjećaj da me se tiče.
Ne znam. Meni je to s ljubavlju kao s vodom i zrakom.
Kad moj muž spava dugo ujutro i ja osjetim da mu je u sobi zagušljivo i prevruće, otvorim mu prozor.
Ako je žedan, dam mu vode (ako sam ja u poziciji da imam vode, a on ne).
I isto tako se barem truditi hraniti taj dio njegovog tijela, emocija i duše koji je u kategoriji intime.
Jer ga volim.
I to mogu samo ja, i čim me ženio, znači da je želio i da to budem baš ja. Ne znam. U fazama kad sam bila low trudila sam dovesti se na radnu temperaturu - baš kao što želim da se i on posveti onome što je važno, makar bi radije sjedio i čitao Dylan Dog. Sve treba truda i rada i usmjerenosti, pa tako i to, kolikogod neromatično zvučalo. Ali nije neromantično. I put treba isplanirati pa nitko ne puše - fuj, to smo morali dogovoriti i planirati i odreći se nečega, bljak, računam samo kad me bace na Barbados iz aviona dok spavam.
Uopće ne razumijem kako bih ja to odbijala supruga na duge staze.
Okej, budem ljuta, umorna, bolesna, nismo mašine, ali što kaže Beti - ako sam zdrava, naspavana, ako sam se najela, to je sljedeće na redu što se našeg odnosa tiče. I kolikogod to nepopularno zvučalo, ali muškarci dišu kroz seks. To im uzet i tu ih vozat je kao da nama uskrate emocije, blizinu, odanost... nije u redu.
A ako si u takvoj fazi da ti se fizički kontakt gadi zbog XY razloga , tada je bolje da sa gađenjem prstupiš tome zbog mira u kući. Ili je možda bolje prvo poraditi na tome zašto postoji problem pa da žena bude jednako voljna kao i muž , te da to radi sa užitkom , a ne iz obaveze.