nego što-ubiti ju u pojam ako odluči na to?
Printable View
da dodam-ja još nisam otkrila zašto je rađanje samo po sebi pozitivno?
pa vjerojatno im bliski ljudi mogu pomoći savjetom o rješavanju situacije. Samo što u toj situaciji roditi ne treba nužno svakome biti-ispravna odluka.
To treba moći prihvatit, a nama to očito teško ide.
Ja vjerujem da je to rezultat poštovanja prema životu-samo se opet vraćamo na temelje-što je život? kada počinje? ko ima pravo na život...?
(žena, dijete, nerođeno dijete, ostala djeca, ostatak obitelji)
a nisam, pardon, fakat sam mislila da su tebi ovi genijalci prave uzor-poštenjačine.
odgovor anemoni- mm i ja smo imali plan 4 djece, dijagnoza bolesti me je bila zaustavila na 2., pa je onda, unatoč tomu, uletilo 3., s katastrofalnim prognozama i za mene i za njega, no ispalo je sve dobro u konačnici.
Sad su me opet (možda) zaustavile također bolest plus godine, ali ako moja "fantastična" sposobnost planiranja (tu se stvarno sprdam sa samom sobom) omane,
"pokorila" bih se tomu,
unatoč mom planiranju, a ljudi uvijek nešto i svašta planiraju i daju sebi jako puno moći, puno više nego što ju stvarno imaju.
Ako Netko/Nešto bude htio da to i ne bude baš tako kako mi pametnjakovići planiramo i da postoje neki viši razlozi za tu trudnoću, tada bih to izgurala, kako god bilo.
opet ću ponoviti, to je cubana puno prije mene primjetila,
nema nam pomoći ovdje u raspravi, tu su razlike svjetonazora, možemo razglabati do prekosutra,
a opet će neki reći- gle, Bože, zaostalih li fanatika i budala koji misle da će im društvo podizati djecu i trpit ćemo svi zbog njihove lakomislenosti, a drugi će reći- ajme,Bože, svijeta u kojem se sve mjeri mjerilima visine plaća, kvadrata, auta, količine slobodnog vremena u kojem djeca neće smetati itd.
Ma, mislim, i meni "smetaju" sto puta, pa pun mi je kufer i pranja i peglanja i neodlaska na koncert ili šta već,
ali šta mogu,
imam čelične živce i volju i vidim neki smisao svemu tomu...
Inače sam prilično "kolebljiva" persona, dam se nagovoriti ako mi se dobro argumentira, i na ovom forumu sam masu puta promijenila mišljenje, uvažavam različite stavove, političke, kakve hoćeš (ako baš nisu agresivni ubitačno),
ab je valjda jedna od rijetkih stvari gdje čvrsto stojim na svojim pozicijama i ne želim se pomaknuti s njih.
Ja sam mislila napisati, i vjerujem da to jesam napisala, da smo u društvu gdje se na ženu financijski i poslovno računa. Ako par mora plaćati kredit za stan, ako financijska računica ovisi o dva prihoda, i ako žena svake dvije godine tijekom x godina, npr. ide na porodiljni (ili svakih 5 svejedno), to je pritisak na obitelj, i ako se ne računa na tu sitaciju, ili ako se nema dovoljno - to je problem.
Hobiji, karijere, šoping, tečajevi to je šlag na torti našeg sustava.
Društvena klima je narihtana na 1-2 djece. Pa ta jadna treća djeca nadrapaju.
U mojoj okolini troje ili vise djece imaju ili oni koji prema mojoj procjeni nemaju za pruziti osnovne materijalne uvjete ni za jedno ili dvoje djece, ili oni koji imaju i za desetero. Nekakva sredina (srednji stalez, nazovimo ga neki prosjek) ima uglavnom 1 ili 2 djece.
U mojoj okolini isto puno ljudi, sasvim prosječnih ima troje djece, i više - npr. MM-ov brat troje, sestra četvero; radi se o sasvim prosječnim obiteljima. Mnoge moje prijateljice su željele i planirale imati troje djece, ali su na kraju odustale - prije svega jer su počele rađati kasno, oko 30-te, pa su se već osjećale stare i umorne za treće dijete.
Moja gornja prihvatljiva granica je 4. Znači ako ostane u mom životu ovako(po pitanju zdravlja, razuma, pa i finansija) mogli bi se okititi još jednim! Danas mi je troje taman. Moju granicu određuje vrijeme koje mogu priskrbiti svojoj djeci, sebi i svom mužu. I napor koji mislim da mogu uložiti.
Na mene se gledalo kao na čudo, počev od firme u kojoj radim, pa do moje okoline. Jedino sveki i moja najbolja drugarica su me 100% razumjele. Ja bih se složila da, iako neki ljudi imaju po troje, ipak će se manje čuditi ako se par odluči samo na jedno, ili na dvoje, nego kad žena ostane po treći put trudna.
ovo mi je jako lijepo sroceno. precizno i jasno.
vrlo dobar point u ovoj raspravi koja se povrsinski vrti oko markiranih tenisica i tecajeva jezika.
(koja su inace prateca tema mnogih topika na roditeljstvu i filozofskom. jos samo fali petra koja se, zamislite usudila reci da joj je vazno da joj djeca putuju, pa je sirota pobjegla s foruma nakon salve napada "ispravnih" roditeljica. no, da ne skrecem s teme) naravno, ideja da zena ne zeli dijete iz razloga koji nisu patike i majice tu i tamo proviri, ali skrivecki, jer kakava je to zena. ma nije uopce zena, nego produkt nekih kapitalisticko-liberalnih-potrosacko drustvo uvjetovani cudnovati kljunas kojeg treba sto prije iskorijeniti.
isto tako dobar point svim onima, koji su naravno deklarativno za to, da si svatko svoj zivot bira, ali ne mogu odoljeti napasti da to ipak postave u hijerarhije bolje, gore i najgore, a ne usude se poput malobrojnih to zaista i reci. i non stop dijeliti savjete sto bi i kako bi one.
pa da maknemo tu raspravu sa ljetovanja i patika (i oprostite mi na gornjem sarkazmu), par pitanja:
nena-jabuka, lijep mi je tvoj post, osoban i jasan.
u smislu pojasnjenja stvari mozes li mi u 2, zaista samo dvije recenice reci zasto za tebe osobno pobacaj nije opcija. dvije jasne recenice, bez materijalnog, bez opisa tvog zivota i slicno.
to ce mozda pomoci pojasniti stvari.
ostala pitanja slijede.
Trenutno sam taj neki prosjek, možda, malo mi je teško to odrediti, u nečemu sam dosta ispod, u nečemu iznad.
Često sam puta pomislila kako u našem društvu ima jako malo poticajne atmosfere (u svakom smislu, osim šuplje deklarativne) za djecu uopće jer da bi netko dosegao troje, mora prvo roditi jedno, zatim dvoje...
Vidjeli smo sad i glede vrtića i ostalog,
dvoje mladih koji žele obitelj, a nemaju stan, nemaju stalan posao...oni trebaju puno toga "progutati" da uopće krenu na prvo...nesigurnost i neizvjesnost mi se čini najbitniji kamen spoticanja.
Zaboravih reći da je naša odluka o četvero donesena u trenutku kad smo bili podstanari (i to i ostali idućih 6 godina, a narednih 8 proveli u kućerku, to je uljepšanica za ono gdje smo živjeli), bez stalnog zaposlenja, auta, onako, rekao bi čovjek- lud je tko ide tada rađati.
Ta je odluka mogla biti osujećena i time da nisam mogla roditi nijedno dijete, tada to nisam mogla znati, ali, eto nije...
sve se popravilo...
puno toga se događa i mimo naših planova....
valjda si shvatila da ja ne znam napisati dvije rečenice:mrgreen:, i za to treba biti sposoban.
Ne, šalim se, malo kasnije ću, sad serviram ručak, ali mislila sam da si shvatila da su razlozi vjerski, ono život od početka...
To se odnosi na mene osobno, već sam više puta ponovila da se nikad ne bih zalagala za zabrane drugima.
I da sam druge strane apsolutno za MPO, dakle, ograničena sam na sebe, ne uskraćujem nešto drugome.
Ne znam drugačije nešto objasniti osim da unesem svoja razmišljanja i svoju situaciju, žao mi je.
sto je lose u "klimi" (ako je ima) modela 1-2 djece?
sto je dobro, ako je dobro u toj "klimi"?
da li ta "klima" zabranjuje, onemogucava imanje vise djece?
sto je dobro u klimi 10-ro djece?
sto je lose, ako je lose u njoj?
da li si ako imas 5 djece bolji covjek? ako jesi da li imanjee 5-ro djece treba uvesti dekretom?
i molim odgovore bez patika i ljetovanja.
zašto je društvena klima narihtana na dvoje djece?
u svojoj okolini imam dosta parova koji imaju troje djece i ne vidim da ih netko gađa blatom.
nikako da mi netko objasni ovu tezu, stalno se njom nabacujete, iako meni nije jasno zašto.
što fali hobijima, šopinzima i tečajevima?
može li nas se baš prozvati sebičnjakušama ako želimo dio kolača za sebe?
meni posao nije samo neko mjesto gdje sam od 8 do 4 i osigurava mi plaću, ne, ja ŽELIM raditi, želim izaći iz kuće, želim se susretati s drugim ljudima, želim prošetati bez da me non-stop netko vuče za majicu.
ako je to grijeh, e pa hebi ga, neka je.
ne mogu biti dobra majka, ako neki drugi dio mene nije ispunjen i zadovoljan.
što se tiče anemoninog pitanja.
nama je dvoje dosta. možda negdje duboko u meni postoji želja za još jednim djetetom, ali prvenstveno zdravstveno bi bio veliki rizik, bogme i financije igraju veliku ulogu, a isto tako i sve ovo što sam navela gore.
kontracepciju koristim i nadam se najboljem.
ako bi se unatoč kontracepciji desila trudnoća svakako bih je zadržala.
osobno ne bih napravila AB, ali sam svakako za da postoji opcija i ne želim misliti i suditi o drugima, svatko ima svoje razloge i svatko će napraviti ono što je za njega u tom trenutku najbolje.
Da li bi se ti lako prihvaćala društvo u kojem je čedomorstvo zakonom dozvoljeno?
Pazi pitanje uopće nije hipotetsko. U USA je tek predsjednik Bush ukinuo zakon po kojem je pobačaj dozvoljen do samog termina poroda a kad pobačaj u kasnijoj fazi (solnom otopinom usmrćuju dijete u utrobi a onda izazivaju umjetne trudove) ne uspije - tj. dijete se rodi, i to najčešće s tjelesnim oštećenjima nastalim ovim postupkom - onda se dijete jednostavno uguši. Obama i Clintonica se zalažu da se ovo "pravo" ženama vrati.
Ne čudim se više ničemu u društvu u kojoj tajkunski sin ubije djevojku na pješačkom prijelazu a roditelji i rodbina apeliraju putem mailova da se izvrši pravda.
i treće nisam sigurna da čovjek čovjeku može zabraniti Zlo. Ali Zlo se može raskrinkati.
da, bilo je bolje kad se na dijete gledalo kao na dobrodoslu radnu snagu, i to na musko dijete, a na zensko kao nedobrodoslo zbog miraza kojeg je trebalo spremit da se uda.
naravno da ja dijete gledam I kao na potrosaca svojih resursa. jer su moji resursi ograniceni. fizicki, psihicki, financijski, materijalni opcenito. imamo samo jedno tijelo, a dan ima 24 sata. za sve nas. samo neki ne ovise samo o svom tijelu i svojih 24 sata u podizanju djece pa im je valjda tesko shvatiti da ima onih koji nemaju te pogodnosti.
ja se sad spremam imati drugo dijete, a na trece bi se odlucila samo da ga posvojim. ne radi se tu toliko o standardu zivota u materijalnom smislu sto se tice kolicine, nego sto se tice kvalitete. a kvaliteta iziskuje ili vrijeme ili novac, ili jedno i drugo. a malo dijete iziskuje puno vremena, zivaca i energije, barem je moje takvo iskustvo s djecom i moj nacin odgoja.
a ograniceni zivotni vijek isto nije za zanemariti. nedavno sam saznala za jedan slucaj, zena umrla s 53 godine, nije bas u cvijetu mladosti, ali najmlade dijete je s 10 godina ostalo bez majke! :-(
da, božesačuvaj, jadna petra :mrgreen:
koja ne može shvatiti kako netko ide kupiti auto na kredit, kad bi svi mogli dobiti službeni kao njezin muž :roll:
i zašto trgovkinja iz getroa ne smisli neki super sustav skladištenja robe i ne zaradi brdo love pa da može djecu voditi da vide egipatske piramide :roll:
ona ne razumije kako trgovkinja iz getroa za to nema vremena jer mora zaraditi svoj minimalac od kojega 20% daje u državni proračun iz kojega se financiraju hrvatski diplomati u briselu, aka petra :nope:
znam da sam offtipik, ali pogodile su me ove "ispravne roditeljice".
na temu nemam ništa za reći, osim osobnih stavova, a u ovoj raspravi osobni stavovi nisu produktivni.
sladjana, hvala na ovom postu, rekla si ono što sam i sama htjela reći, a zapravo i nije offtopic, dotiče se stvari koje se ovdje provlače.
petra je u postu "figurativne" naravi. bez namjere da na na raspravu o majicama dodamo jos i piramide. naprotiv.
I lično mi je žao što se s petrom ovdje izruguje, i to je bio njen stav iz njene perspektive. Pogotovo jer žena nije više tu. A to je već tračanje.
A ovo mi je totalno glupo razmišljanje. Ta žena sigurno nije mislila da će umrijeti s 53.
Uostalom ja sam imala SAMO 15 mjeseci kad sam ostala bez mame. A znaš koliko je imala ona? 19!!
I znaš što ja često pomislim! Sva sreća da nas je rodila tako mlada (brat je stariji godinu dana) bar je nešto ostalo iza nje...
čitam već par dana...i razmišljam...i jučer napisala post i nisam ga poslala :roll:
uvijek kad sam razmišljala o obitelji imala sam sliku tate,mame i dvoje djece
kad smo shvatili da ćemo se boriti s neplodnošću slika obitelji se svela na tatu,mamu i jedno dijete
nakon godina borbe s neplodnošću postala sam mama blizanaca:heart:
moj san je ostvaren,moja slika kompletna;sretna sam i zadovoljna
ne razmišljam o trećem djetetu (ne zbog dg,nego uopće ne razmišljam)
trenutno nam nije blistavo no guramo nekako
klinci idu na hokej,katja želi i ritmiku,želim da idu na jezike jednog dana
volimo otići u kazalište...i da ne nabrajam sve ono što smatram pod normalnim,a dosta toga i sada teško pokrivam
s još jednim djetetom bi nam bilo još teže,da ne velim neizvedivo
osim toga 40 mi na leđima;već se sad pitam hoću li biti dovoljno fit za nositi se sa svime što donosi njihovo odrastanje,a ponekad računam :lol:koliko ću godina imati kad će oni imati ...
da se razumijemo ne podržavam stav da je abortus kontracepcija
prekrasne su mi obitelji sa jednim,dvoje,troje...ili više djece
svatko ima svoj izbor,razloge i logiku
ne smatram se ni boljom ni lošijom zato što imam dvoje djece
ja sam sretna,presretna ovako
i meni ne drži vodu gdje ima za dvoje bit će i za treće :|
vidim da si gledala izvjesne nabrijavajuće filmiće.
ti neke stvari nećeš nikad prihvatit. Na primjer činjenicu da nema dokaza da je trenutak začeća trenutak kad čovjek postaje čovjekom.
I da žena koja je rođena i ima 20-30-40-50 godina jest čovjek sa životom i stavovima.
embrio to je, a možda i nije.
To možeš VJEROVATI-znati ne možeš.
nena, nije mi bila namjera da skratis svoje postove. :-)
nego sam pretpostavila da ce ti odgovor biti kako si i sama navela:
svjetonazor, vjera.
cime dolazimo do onoga o cemo se prije govorilo. te pitanja postavljena od strane sirius i zdenke.
jer ova rasprava jest o pro-choice i pro life, mada je zapakirana u ta ljetovanja, komociju, kiselo grozde i raznorazne frustracije glede doticnoga. i nije nuzno o trecem djetetu, naprotiv tablica iz linka koji je stavila sirius pokazuje slicne postotke i za prvu i daljnje trudnoce.
x
moje je misljenje n atragu ininom, da ta razlika u dozivljavanju zametka i prava zene u odnosu na njega, proistice iz razlicitih svjetonazora i moralnih kodeksa.
ako to, kako kaze zdenka gledamo kao moralno pitanje ( i na tren iskljucimo sve ostale takoder bitne faktore), meni se cini da je upravo razlika u moralnim postulatima odgovor na pitanje koje je postavila sirius.
kao sto je kumpiric prije navela, netko ce zametak koji nije bio planiran i zeljen, vidjeti kao dijete cije je rodenje neupitno bez obzira na sve. i u tom smislu ce napraviti izbor radanja djeteta. bez obzira na sve.
netko drugi, kome se isto tako dogodila nezeljena trudnoca, a ima drugacije stavove o pobacaju, ce napraviti drugaciji izbor. napravit ce pobacaj, koji je kod nas kao i u vecini zemalja zapadne demokracije legalan i reguliran zakonom. zakonski one nisu ubice. moralno, kao sto vidim na ovom forumu, neki ih takvim smatraju.
ako vam je ta razlicitost tako apstraktna, pokusajte uzeti primjer jedne vjernice koja smatra da je npr. pilula kao kontracepcija apsolutno nedopustiva (s vjerskog stanovista) i recimo jedne ateistkinje kojoj su ti razlozi prilicno nejasni i nelogicni i obrnuto.
netko te razlike u moralnim kodeksima moze vidjeti kao "rasap" svih vrijednosti, ja ih vidim kao jednu manje-vise optimalnu kombinaciju kojom suvremeno drustvo pokusava odgovoriti na sve kompleksnosti zivota, razlicite jednakopravne svjetonazore i slicno.
ne bih li pojasnila sto mislim uzeti cu par primjera iz drugih domena.
u nekim islamskim drzavma ubojstvo kceri i sestre, jer je "ukaljala" obiteljsku cast biti ne samo zakonski podrzano, nego i dozivljeno kao moralno ispravno. nama ce takvo djelo biti nemoralno.
uzmimo na primjer nasu blisku proslost i domovinski rat.
osim zakona koji zabranjuje ubojstvo ljudi, opci je moralni stav da ubiti zivu osobu nije u redu. medutim kada se radi o samoobrani, reci cemo da je ubojstvo kao produkt samoobrane opravdano.
na nivou drzave reci cemo da je obrambeni rat u redu. mozda nas ima na forumu ciji su bliski clanovi obitelji ili prijatelji bili na ratistu u domovinskom ratu. neki su i ubili ili ubijali. neki su slavljeni kao heroji.
pravno oni nisu ubojice. moralno, za vecinu ljudi, takoder nisu ubojice.
a ubili su ljude. odrasle ljude sa cijelim komadima zivota iza sebe, ljude koji su bili neciji sinovi, braca, tate, prijatelji.... ako su nehoticno ubili i civile, ubili su necije kceri, majke, djecu...ne "potencijalne" zivote, "zive" zivote.
neki od njih mozda nisu bili cetnici, mozda su bili samo nesretno mobilizirani decki, koji nisu imali snage oduprijeti se nacionalistickom ludilu u srbiji. i danas su mrtvi. ubijeni od onih koje mi moralno i zakonski ne smatramo ubojicama.
u slucaju onih koji su bili cetnici, mozemo se pitati, kako to, da mi koji smo pretpostavljam, u vecini slucajeva protiv smrtne kazne, ne vidimo nista amoralno u tome, da su oni ubijeni od strane nase vojske? ako je zivot sam po sebi i uvijek i bez obzira na okolnosti, neprijeporan?
ako je zivot kao sto neki na ovom forumu tvrde sam po sebi i apsolutno "nedodirljiv", bez ikakvih iznimaka, ako je moralni stav "ne ubij" bez obzira na uvjete i okolnosti, da li je ispravno spustiti pusku i pustiti da te recimo cetnk s druge strane kupe ubije?
jos malo o moralu. da li je moral svemirski zakon, kao zakon gravitacije, ili je moral produkt nase civilizacije?
da li je sa stanovista morala u pravu, moja draga prijateljica i njen suprug, koji imaju jedno dijete s pp, jako bolesno i dvoje zdrave djece, koji balansira izmedu potreba svoja dva zdrava sina, svog odnosa i svog posla koji zajedno vode pokusavjuci naci optimum za svih, znajuci da tako mozda nece uspjeti izvuci maksimum iz svog tesko bolesnog sina, ili moja poznanca koja je zdravo dijete (jer je zdravo pa ce se snaci samo) i supruga potpuno zapustila, pokusavajuci dati maksimum svom bolesnom pp djetetu?
da li je moguce da je svaka od njih, na svoj nacin u pravu? iz njihovih cipela.
ili postoji jedan i jedinstveni moralni postulat? ili zakon? trebamo li ozakoniti jedan nacin?
da li je razumljivo da njih dvije imaju razlicite odgovore na slicne situacije?
ako je moralni postulat sam po sebi tako jak i iznad svega, da li bi svaka od nas koja ima poznato tesko bolesno dijete, ili susjedu, trebala prodati stan, kucu, bilo sto i dati je toj osobi da recimo ode u USA na izuzetno skupu operaciju?
ako je moralni postulat jedan jedini, jedinstven kako uopce mozemo prozivjeti i jedan dan znajuci da postoje gladni, bolesni i slicno, a ne dati im svu svoju imovinu, snagu, znanje, zivot?
da su moralni postulati okviri sirih dimenzija, i ne nuzno jednaki u svim vremenima i svim drustvima koji nam pomazu zivjeti suvisle zivote?
ili su inkvizicijske naprave?
te ako idemo klin na klin, tko je moralniji, William von Baskerville ili Jorge von Burgos?
Žena više nije tu, jer je sama tako odlučila. Meni osobno je rekla da su mi ciljevi u životu njoj tek premise, što ja, primjerice, ne bih rekla nikome. Ni onom koji ne želi djecu i sanja o velikoj karijeri ili ju je stvorio/stvara, ni onom koji želi puno djece i ne želi karijeru, kao i svima onima između.
Slažem se sa sladjanom - osobni stavovi u ovakvim raspravama nisu produktivni.
eris, ne razumijem tvoj odgovor. nisam citirala tebe, niti ikoga na ponaosob.
pitala sam one koji se stalno zale na "klimu" dvoje djece, sto je u toj klimi lose, da li ona nekoga sprijecava u odluci o broju djece koji zeli imati, te da li je neka druga "klima" bolja, te ako jest, zasto jest?