Možeš i krajnike...
Printable View
Hahahahahaha slijepo crijevo i krajnici!
Sent from my HTC Vision using Tapatalk 2
Pitam se kako bi to u masterchefu pripremili
Zeljela bih reci da sam proctala vasu pricu i zao mi je sto ste naletjeli na takve osude. Zivim u Velikoj Britaniji i to je ovdje potpuno normalno. Ja osobno svoju posteljicu nisam pojela, nego sam je pokopala i posadila sljivu. Svidala mi se ideja da moja posteljica prvo hrani bebu u trbuhu, a zatim stablo, koje ce hraniti nas. Znam dosta zena koje su pojele svoju posteljicu i zavidim im u neku ruku koliko su se brzo oporavile nakon poroda. Rumenilo im se vratlo na obraze, imale su puno mlijeka i energije... Mom mlijeku je trebalo 5 dana da dode. Hvala vam sto ste podjelili ovo iskustvo s nama, makar, na zalost, Hrvatska za to, kao i za mnoge druge stvari jos nije spremna :(
kvalitetna i uravnotežena prehrana i odmor vraća rumenilo na obraze, pomaže pri stvaranju mlijeka i daje energiju i bez konzumiranja posteljice
ali već je sve to rečeno, više puta
Uh. Potpis. Carski nije za 24 h rooming in stila kakav je bio na SD-u, ne znam jesu li što popravili. Doslovno se sjećam da moje sretno roditeljstvo započinje onog trenutka kad je stavljena u AS i kad smo se uputili doma. Babinjače su bile super, ali taj rooming in, miksani svi, dijete zbog prehrane AD-om (da nitko drugi ne vidi to "čudo" hranjenja na bočicu), odvojeno od mene... Nadam se da su promijenili paradigme.
Mislim, kad sam tek došla na babinjače začudilla sam se ovima koji su potpisivali optust na vl. odgovornost, 4.-ti dan mi je bilo sve jasno.
I onu anketu, koju dijele, i drago mi je da su se sad neki pacijenti bunili na ovo Ostojićevu, to ne bi smili dijeliti dok tamo ležiš - nego kao follow-up par mjeseci prije. Koji je value add ispunjanja ankete, a još ovisiš o osoblju koje te hendla. Ispunila sam da je sve predivno i jedva čekala pobić' doma.
A očito za to nisu spremni ni neki u Velikoj Britaniji i još samo ponegdje u svijetu.
Ajme gle teme!!! Ja sam ovo citala pred porod i rekla svojoj primalji o tome kako neki navodno jedu posteljicu a ona me strahovito ozbiljno pitala da li da mi je spakira za doma i zelimo li je ponijeti da ju priredi. A bas ju je vagala kaze 810 gr, a ja izvalim - tolko? Pa kako to netko moze pojesti :lol: a onda sam isla gledati papire s prvog poroda, ta posteljica je bila 880 gr. Kakvu sam vec zalihu mogla imati!!!
meni to nigdje nije pisalo, ni jedan porod, razlicite bolnice :/
a nisam ni vidjela da je vaze.
Jel se to priprema ko tripice?
vidi je! odmah joj sline cure!
i u dohranu bi uvela, priznaj! :mrgreen:
Hahaha, ne bih, bilo bi me strah sta ce Apri rec :)
meni je nije ni pokazala, ni kad sam izričito tražila da ju vidim
ono, baš me zanimalo kako izgleda uživo
ne bih ju pojela, ali možda bih ju zakopala i posadila stabalce da sam ju dobila za ponijeti doma
Ajme Rahela pa to je bas bezobrazno, ne kuzim sta ti je ima ne pokazati. Na koncu pa to je tvoje!
Leo ja imam i cijeli partogram- hmmm kako bi se to reklo? Dokument o toku poroda? I sve ctg-ove s radjanja cijelu skriptu toga svih mogucih intervencija i svega sto je poduzeto nad nama. Oni ponudili, ja uzela.
Inace sam doznala na zadnjem porodu da je posteljica oko 1/6 djeteta, odnosno posteljica x 5 = otprilike porodjajna tezina djeteta. Kod nas se poklapa
off topic
meni nije bio problem rooming in nakon carskog jer mi je baš na sv. duhu to dobro što carice nisu odvojeno od vaginalnih babinjača. cimerice su mi, uz sestre koje sam zvala kad god sam trebala, puno pomogle u ta prva 24 sata koliko se ne možeš maknut. u vž-u smo bile 2 carice u sobi i bilo je daleko teže. ali ionako ta prva 24 sata samo ležiš i dojiš, a dijete cica i spava pa ni ne moraš ustajat.
OT
volim imat izbor pa bi bilo lijepo da sam mogla odbit konzumiranje posteljice
Meni je taj koncept da pomažu druge rodilje caricama, kad je i tradicijski da i necarskim rodiljama pomažu nerodilje, tek bio "šlag na tortu" cijele te kombinacije. Meni je to sve skupa izgledalo kao ima li pilota u avionu. Nadam se, za buduće generacije, da će više žena rađat doma, a da će se u bolnicama osoblje moći posvetiti pomoći potrebitima, a ne stila da ti manual, pa vozi miško. Meni je to ličilo na tipa ideš u autoškolu, lijepo vam podijele prezentaciju o vožnji i anketu, i kažu, ajde sad vi to polako, vozite jedna iza druge, evo, ova je već malo vozila, gledajte nju i sve tako i ako što treba - zovite.
Taj rooming in post carski je bio moje najčudnije postoperativno bolničko iskustvo.
Meni su pokazali, tj. pitali su zelimo li vidjeti posteljicu, membranu vodenjaka i pupcanu pa smo pristali. Odmah su pitali i zelimo li ponijeti paketic kuci pa smo automatski rekli da zelimo, iako nikad prije nismo o tome razmisljali, ni razgovarali. Zadnji dan smo im dali plasticnu posudu, a oni nama crvenu biohazard vrecicu iz dubokog smrzavanja, s istim podacima koje smo M, muz i ja imali oko ruke (dijete i oko noge, zapravo).
I sad je u zamrzivacu kod nas doma, ceka proljece, ako ikad dodje pa cemo je valjda zakopati negdje i posaditi neko drvo. Sto se jela tice, ipak cemo umjesto nje pojesti purana (zajedno se druze u skrinji).
?? Ne sprdam se, palo mi je na pamet. Uostalom kao i tebi umatanje purana u posteljicu. I prvi put komentiram išta vezano za temu pa ne kužim čemu ovakva reakcija.
mikka ne voli tripice:mrgreen:
Mene u dvije hr bolnice nitko nije pitao, u stvari ne znam ikoga da su ga pitali sto s posteljicom. A da su me i pitali rekla bi im da je spale, sto su valjda i ucinili, da kazem iskreno taj organ mi je samo nusproizvod trudnoce, moje ga je tijelo odbacilo, ne treba mi i ne zanima me sto je s njim bilo dalje.
PS - meni je cr i rooming iskustvo na SD bilo u svakom pogledu bolje nego cr nerooming iskustvo u Vinogradskoj. Naravno, najdraze bi mi bilo ono americko iskustvo kod Podobnika ali mi je malo skupo po danu :mrgreen:
i ja sam se nadala tom scenariju
sestra je umotavala K. u plahtu i za to vrijeme sam ja pitala babicu da mi pokaže posteljicu
kad mi je dala K. ja više ništa nisam pitala, samo sam gledala u nju, ali da mi je ona spomenula ili podsjetila, ono "evo, tu je i posteljica", pa odlijepila bih pogled od svoje čupavice
ja se sjecam da sam gledala primalju kako ju pregledava, al se ne sjecam same posteljice, onak da imam sliku pred sobom malo manje zbluranu.
vidim primalju kako ju drzi u rukama i ko da imam onu crnu traku cenzure preko posteljice i bas mi je zao.
al mislim da sam tad bila totalno fokusirana na S. i da je sve ostalo slucajno "ubrano" pogledom i spremljeno negdje u temp.file.
Bila si na caru na SD-u? Ili negdje gdje stvarno imaju uvjete za te novotarije? BTW, meni su je odnijeli unatoč rooming inu - kriterij "mama ne doji." Beat that :lol:. Mislim, na kraju mogu samo stavit tragikomično operni LOL na to iskustvo moje. Mislim... obje smo alive and kicking, ali meni je to sve skupa stvarno bilo ono - ma, UNICEF letci itd. Od tog dana s osobitim guštom ne plaćam ništa od UNICEF-ovih reklama. Lako je pisat letke i ono... lijepe prezentacije. RL je nešto sasvim drugo.
I ne samo da nje nije bilo (prva tri dana je), ali nije bilo ni hrane (mislim - je, ali donesu-odnesu a nemaš di jesti nego na krevetu), padnuta roleta, u sobi jedva stanu krevetići i mame. Sigurno bi me to manje dirnulo da sam napravila samo "touchdown" od 3 dana, ali carice "zalijepe" dulje. Od svega toga sam imala brojnih komplikacija, sva sreća, sve upravljivo i kratkotrajjno i to su mi dr-ovi OK riješili. Bug je u toj organizaciji koja podrazumijeva "pomozite si same". A ono - došao si u bolnicu? Ma, meni je to sve apsurdno bilo, ono Monti Pajton - ove koje žele rađat doma tima je u bolnici super, ove koje trebaju bolnički tretman - ono... a pomozite si same.
Ne SD, bila sam u Feldbachu.
I ne mislim da su to novotarije, već da je to ljudski pristup.
To da ona bude sa mnom u krevetu nije praksa ili must u tom rodilištu, to je bilo na moje traženje, plakala je, a ja se nisam mogla pomaknuti ni milimetar, niti da ju pomazim. Da sam htjela, mogla sam ju predati sestrama i biti sama ali za mene to jednostavno nije bila opcija.
Organizacija "pomozite si same" nije opcija za zdravstvenu ustanovu...
Naravno da nije, to je lakrdija zdravstvene ustanove, po meni. A tek ovo odvođenje djeteta nedojilje. Također, dijete se niti ne smije predati, ako se ne osjećaš loše, to smiju kao samo carice, prvu noć. Za sve je išla rečenica "znali ste da je ovo rooming in". Ko Dante... Sve neki mustovi i nema mimo pravila. Ja sam se tamo osjećala doslovno kao ono "I'm an American citizen, call my ambassador" :). Ma... što reći.
Novotarija sam mislila da se nešto može, a nešto ne može impelentirati "na silu", whatever the cost, a rješavat ćemo putem. Ima dosta kolaterale.
I ovo se ništa ne odnosi na doktore - da sam kojim slučajem rodila, opet bi tamo išla, jer su mi doktori bili super. Problem je taj pristup na babinjačama (meni je bio, a nisam jedina carica). Koji su preuzeli, po meni, preko koljena, a da na njega nisu spremni bili, zbog dobi vanja zvjezdice "friendly", po meni. Jel' ljudski da jedna žena prvu noć cijelu plače jer nije carica, a preumorna je nakon poroda bila (doma je imala malu bebu), a ne žele joj uzeti dijete? Ili ovo, da sam ja morala potajice ići sva navučena ko da idem na operaciju srca nahraniti dijete svaka 3 h na drugo mjesto (a dijete zdravo). Ljudski je utoliko što je griješiti ljudski.
Mislim.. .i ja bi rado bila Brad Pitt, pa ne mogu.
I mislim da je to mnogim doktorima tamo nametnuto s visoka, kao i razna druga političko-PR-ovska rješenja.
Ne znam točno kako je sad, čula sam da barem ne odvode djecu onih rijetkih koji ne uspiju dojiti (ili se to mora pisati u navodnike - "ne uspiju"). Valjda su nešto malo i promijenili, dosta je godina prošlo.
Nije. Ljudski je dati osobi ono što ona u tom trenutku treba i želi.
Pa makar bilo to i odvođenje djeteta da se mama naspava... što je meni nevjerovatno da netko želi, ali dopuštam da želi i držim da ima pravo na to.
Isto tako ljudski je da tata ima pristup mami i bebi cijeli dan (12 sati) i da su wc-i čisti i da u njima ima wc papira... ljudski je da se nitko ne dere na ženu koj aplače jer joj je iz bilo kojeg razloga teško.
I svašta je još ljudski... a ne košta ništa.
Samo nije nam navika.
:(
Nisu vikali, to im se mora priznati. Samo je bio stalni odgovor na pitanja koja iskaču iz guidelinesa rečenica "znali ste da je ovo rooming in". A što je nekome vjerojatno, nekome nevjerojatno - to je stvar stila de gustibus. Ovo je bila mlada mama, s malom bebom cijeli dan sama doma dok su je šibali trudovi, iscrpljujući porod, osjećala se iscrpljeno i htjela je da joj uzmu na par sati bebu tu prvu noć, ali to nije mogla dobiti jer guideline kaže "samo carice", nije objektivno bila u lošem stanju u stilu da je trebaju reanimirati ili da ima rez na trbuhu. Plakala je ko siroče sigurno jedno sat vremena, u mraku, beba je plakala i spavala.
Kruto i neljudski.
Pa nisu banka da se moraju tako striktno držati guidelines-a.
možda bi plakala i da je bila sama, bez bebe. :-/
ja se sjećam, a u rijeci je i prije 12 godina bio rooming-in, da sam skrivala od sestri da mi je cijelo vrijeme j na cici. nije mi se dalo hodati, pasalo mi je ležanje i on da cica, a pravilo je bilo - mama, ne smije vam beba biti stalno na cici. nego svaka 2-3 sata. a šta da radim s njim u međuvremenu, pojma nemam, valdja bi trebala hodati i nosat ga, moš misliti nakon poroda. a mlijeka ni od kud.
ovako je on lijepo stalno cicao (u prazno), ja ležala i bilo nam je super. sjećam se da sam mogla tako ostati 15 dana u bolnici, toliko me baš bilo briga za cijeli svijet, samo da je on pored mene.
s m mi je bilo drugačije jer je j bio doma, ona na početku na intenzivnoj. a ja sam stalno plakala, il zbog jadnog j koji je doma, a rođendan mu je, il radi m jer je na intenzivnoj, il radi sreće što imam dvoje djece, il radi tuge jer su je odveli na intenzivnu il radi sreće jer su je vratili nazad meni...uglavnom, bila sam u bolnici deset dana i deset dana non stop plakala :lool: