možda bi plakala i da je bila sama, bez bebe.

ja se sjećam, a u rijeci je i prije 12 godina bio rooming-in, da sam skrivala od sestri da mi je cijelo vrijeme j na cici. nije mi se dalo hodati, pasalo mi je ležanje i on da cica, a pravilo je bilo - mama, ne smije vam beba biti stalno na cici. nego svaka 2-3 sata. a šta da radim s njim u međuvremenu, pojma nemam, valdja bi trebala hodati i nosat ga, moš misliti nakon poroda. a mlijeka ni od kud.
ovako je on lijepo stalno cicao (u prazno), ja ležala i bilo nam je super. sjećam se da sam mogla tako ostati 15 dana u bolnici, toliko me baš bilo briga za cijeli svijet, samo da je on pored mene.

s m mi je bilo drugačije jer je j bio doma, ona na početku na intenzivnoj. a ja sam stalno plakala, il zbog jadnog j koji je doma, a rođendan mu je, il radi m jer je na intenzivnoj, il radi sreće što imam dvoje djece, il radi tuge jer su je odveli na intenzivnu il radi sreće jer su je vratili nazad meni...uglavnom, bila sam u bolnici deset dana i deset dana non stop plakala