Izraz socijalističke ili komunističke mame je trebao biti šaljiv i ironičan, ironičan sa simpatijom, jer sam ja zaista kod svoje mame i njenih prijateljica primijetila ono što se pojavilo i na ovoj temi: to da snažno i jako vrednuju rad, posao, "job" što bi se reklo, i to posebno ženski job i financijsku neovisnost. To je, naravno, i vrlo shvatljivo, jer su odrasle u vremenu kad se zapravo na našim prostorima jako velikom broju žena prvi puta pružila prilika za školovanje i posao i financijsku samostalnost, NJIHOVE majke su u velikom broju bile domaćice i tako dalje. Dakle, mojoj mami je posao svetinja i silno važna stvar u životu, a ja recimo sasvim lijepo mogu zamisliti situaciju da mi novci padnu s neba i da ne radim baš ništa, odnosno posao ne doživljavam kao oslobođenje, nego dapače kao robovanje.
A što se tiče potreba djece u socijalizmu, pa i nije ti to bilo baš tako, barem po svjedočenju moje mame. Porodiljni je trajao kratko, ne znam točno koliko ali ne godinu dana.
Mjesta u vrtićima baš i nije bilo, vrtić nije bio niti jeftin. Ljudi su ostavljali djecu na čuvanju u kojekakvim okolnostima.
Ja sam se naslušala priča o maloj djeci - bebama u kinderbetu koje su roditelji ostavljali samu kod kuće po sat-dva jer nisu jednostavno imali drugu opciju.
To je sve doduše bilo u šezdesetima i sedamdesetima, u osamdesetima sam ja već bila cura.
Ali nisam uopće na to mislila, nego na to da je u vrijednosnom sustavu socijalističke majke (šaljiva konstrukcija) zaposlenost žene ispred potreba djeteta.

