ma ja se time ne opterećujem. 43 godine jedem blitvu s pjace, ako se do sad nisam potrovala, a vjerujem da su sad opak strože kontrole, svijest o štetnosti i sl nego prije 30 godina. aj molim te, onda su ddt sipali, šta, zabranjen je tek krajem 80-tih :D
uglavnom, sad su nam glavne namirnice kelj, karfiol, poriluk, blitva s ribom. kupus i kiseli kupus. cikorija. za mene - fino, zdravo :D, a cjenovno povoljno.
Mi se hranimo otprilike kao cvijeta, i djecu sam navikla, i ne gunđaju.
I isto mislim za plac. Jesam jedno vrijeme brijala na podrijetlo voća i povrća, i izvalila bogatstvo na "eko" proizvode, pa ništa zdravija nisam bila..
A viš, kod moje sveki na blitvi nema ni fleka ni rupa, a ne šprica ništa..(jer inače ne bi ni radila "bašču", kako je ona zove)..samo mi je predaleko nažalost.Citiraj:
Čuj, mi u vrtu uvijek imamo blitve. Ima fleke po listovima, rupe od puževa, lisne uši, smrzotine i sl.
Meni je povrće koje kupim na placu, a za koje smatram da je 'domaće' (dakle, kupujem ga ili od eko proizvođača, ili od onih koji nisu eko ali sami uzgajaju to povrće) u svakom slučaju ukusnije od povrća iz Konzuma.
Evo, recimo već spomenuti karfiol kad je 'domaći' tj. sa placa mi je prefin, a iz dućana mi je grozan.
No, ima i po dućanima finih stvari - recimo u Lidlu imaju super butternut bundexe.
a onda očito joj se nisu baš naselili puževi
kod nas ih ima nemilo, i to je stalna borba, često kažemo da se otimamo s njima za špinat. da nemam svoju blitvu, kupovala bih kod tete koja prodaje u trgovini pored mog posla, jer sam je više puta vidila da ko moji roditelji, čuči i skuplja ručno puževe nakon kiše.
domaća brokula mi se više puta zgadila kad nisam skužila zavučene gusjenice dok nisu isplivale u teći, bljak
spletom okolnosti, imam pristup dosta domaćoj hrani, al što nemam, kupim bez grižnje savjesti, ne razmišljam o zdravlju, samo o okusu.
I meni je ukusnije domaće. Al ako nema, ne brine me. Kupim šta ima na placu. Ili kupim u Sparu neko bio povrće. Meni su bio jabuke koje se prodaju u Lidlu apsolutno prefine.
dijana, daleko sam ti ja od toga da brijem isključivo na ručno skidanje nametnika, ali ne bih ni jela blitvu s većom količinom pesticida nego što moram.
i mi smo se zadnjih 20 godina hranili ko cvijeta i hranit ćemo se, ko da imamo nekog izbora.
Kupim i ja sve, nekad naprosto nemam niti vremena nego kupiti u Lidlu ili Sparu.
XDCitiraj:
marta prvotno napisa
te jabuke iz lidla sam si ja odredila kao luksuz u ovoj trudnoći - nemam nekih cravinga, gadi mi se slatko, pa što uštedim na čokoladi, pecivima... potrošim na te jabuke :D ima i ukusnijih sorti, ali sad mi baš pašu te hrskave, blagog okusa...
a svi se snalazimo kako možemo, gsr-i su promijenili situaciju definitivno - ja mogu sad dobiti u vg eko uzgoj koji je nerijetko jeftiniji nego konvencionalni npr u Konzumu (baš sam malo uspoređivala online cijene, a konzum mi je primjer groznog povrća koje baš i izgleda loše) - da, moram se izorganizirati da budem u točno vrijeme na točnom mjestu, ali vrijedi toga - snađem se, ponekad pokupi frendica, ponekad ja, ponekad baka... i fino jedemo
inače, živim na selu i bila sam dosta aktivna u priči oko pokretanja gsr-ova prije kolko već godina i mogu reći da generalno nisu ljudi puno osvješteniji nego prije 30 godina - stari seljaci rade na isti način, a mladih ima malo, onih koji kuže spiku još manje. postoji jako uvjerenje da je samo zato jer je iz njihovog vrta dobro - iako su gnojili umjetnim gnojivom (nemaju više stoku), posipali pužomor i špricali kasnije.
doduše, to je svijet u kojem živimo i vjerujem da naša tijela nalaze načine da se nose s nepredviđenim kemikalijama, da izbace štetno van - ne mislim da ćemo direktno umrijeti od pesticida na salati, ali nije stvar samo u tome - stvar je i u propadanju plodnog tla, a time i kvalitete hrane..u propadanju malih uzgajivača i na taj način još većem smanjivanju slobode izbora oko onoga što ćemo staviti u usta. priča je široka i duboka i mislim da je vrijedna vremena i pažnje.
Ja dok sam kupovala na pazaru u splitu vodila sam se teorijom: što ruznije to bolje! Dakle mrkva mala i nekako krzljava, jabuke sa smedim flekama, lisnato povrce s rupama od puza..... Sad imamo svoj vrt i nesto vocki, a baka redovito sadi krumpire. Plus naše maslinovo ulje, rodak ribari, dobijemo ribu izravno s koče.... Prednosti zivota na moru u malom mjestu.
rutvice, mozes malo pojasniti kako funkcionira to s GSR-om? Prodaju odredjeni dan na odredjenim mjestima, link, kontakt...? Tnx!
Npr. u Zaprešiću imaju prodaju petkom od 18-19 h na placu.Citiraj:
Optimist prvotno napisa
https://hr-hr.facebook.com/sorazmjena/
A Novi Zagreb?
da li negdje ima za kupiti domaćeg kruha, onog okruglog?
najbolje iz krušne peći, još ako je u istočnom dijelu grada, ih...
može i na pp-
ne mislim na domaći iz pekare, nego baš domaći domaći.
na placu si gledala, ima na trešnjevačkom kuruznogCitiraj:
Tashunica prvotno napisa
javi se ekipi iz vestigiuma http://udrugavestigium.wixsite.com/vestigiumCitiraj:
Optimist prvotno napisa
svaki gsr funkcionira na svoj način jer članovi odlučuju o tome što žele, trebaju, što im je prihvatljivo...
neki prihvaćaju samo certificirano organsko, neki prihvaćaju necertificirano jer razvijaju bliski odnos s proizvođačem - npr. pomažu mu u berbi, posjećuju imanje, zajedno se dogovaraju što će se uzgajati iduće godine
to je odnos obostrane podrške i povjerenja i kod nas je i nakon par godina još uvijek sve u povojima i tek predstoji pravi razvoj i boom kakav postoji u zap. zemljama
Tako je, to ne bi trebala biti samo kupovina i prodaja. Mene recimo nisu primili u GSRu mom kvartu :mrgreen:
Hvala ti puno :)Citiraj:
rutvica prvotno napisa
Mima, lol
A joj. Pa sto nisi rekla. Preporuku bi ti napisala.:mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Dobro znam koliko košta novaca, živaca i vremena uzgojiti bilo što prirodno i sam.Citiraj:
rutvica prvotno napisa
Meni je samo pristup naslova zasmetao jer ne mogu si priuštit da jedem isključivo domaće jer mi je preskupo.
Ne mislim da to ne vrijedi te novce. Jednostavno moraš imat doma grijanje, struju, internet (jbg djeca danas to moraju imat za školu), čiste stvari itd.
Ne mogu zakinuti dijete za školske stvari da bi kupila domaćeg piceka a ne kineskog.
Al da se razumijemo snađem se ja po tom pitanju, imam i ja svoje izvore i poznanstva. Nešto dobiješ džabe, nešto ispod cijene, etc.
Ali isključivo kupovati domaće od "stranaca" je meni jednostavno financijski neprihvatljivo.
Pogotovo kad ni sad na placu nisi siguran šta je domaće šta nije.
No dobro, generalno se slažemo da domaće mora biti skuplje, ali mi je naslov djelovao malo osuđujuće i generalizirajuće.
Toliko.
Ja ne znam, skupila sam u zadnjih godinu dana toliko opg-ova i mlinova i svega da mi se u ducan vise ne isplati ici.
Evo neki primjeri:
Kg ekoloskig batata opg 10kn/ ducan 15
Kg razenog brasna opg 4kn/ ducan 8,9
Kg integralnog opg 3kn/ ducan 7,8
Bucine kostice kila 30kn opg/ducan 90
Itd.. meni se uopce nije jeftinije hranit u ducanu nego domace, od kad sam presla samo na domacu hranu, ustedim bar 300kn mjesecno
A gdje i kako nabavljaš tu hranu?
Rutvica, kako provjeravaš svoje provjerene izvore? :)
Preko fejsa se javim ljudima.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Opg Prpic batat, grah, povrce kad je sezon
Kameni mlin Pukanic - brasna
Ima stvarno divnih ljudi sa predivnim stvarima za malo novaca, samo treba naletit.
Ima na fejsu i super grupa, mislim da se zove "prodaja domace hrane zagreb i okolica".
U njoj litra mlijeka 4kn, svjezi sir kila 18kn, itd
Dio su familija i susjedi, te prijatelji - njih znam u dušuCitiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Neki su preporučeni od prijatelja
Kod nekih sam bila na imanju i vidjela kako rade
Neke sam upoznala kroz udruge, tranzicijske skupine, gsr-ove, eko-placove
Mi smo prije 2 tjedna kupili domaci med. Isli preko preporuke od covjeka koji se tu full angažirao i raspitao a kojem vjerujemo. Platio muz 70 kn kilo, uzeo odmah 2 kg. To je druga planeta prema kupovnom iz ducana. Tamniji, gusci, viskozniji, o okusu da ne pricam. A ne k plus med koji uvoze iz KINE! Kad sem to procitalaprije nekuh godinu dana, samo sam palana dupe. Vise ne kupujem med u trgovini.
Kupovni med nikad nisam podnosila, mi smo uvijek uzimali direktno od nekog pčelara, i taj domaći mi je drag svaki (iako znaju biti dosta različiti), a dućanski bljak
joj, da, med iz ducana - bljak
imam susjeda pcelara i uvijek uzimam od njega
Pa dobro, med stvarno nije problem nabaviti domaći, mislim da nikad nisam kupila med u dućanu, nego od raznih pčelara koji ga prodaju i na placu, i po kojekakvim sajmovima, ili od poznatih koji se bave pčelarstvom. Ali što se tiče ovih opg-ova, gsr-ova i drugo, meni je tu više problematičan sam proces nabave hrane, jer ako moram npr. u srijedu u pet popodne biti na nekom mjestu da bih dobila neku hranu, to je meni i mojoj obitelji gotovo neizvedivo.
i meni je ovo glavna preprekaCitiraj:
Mima prvotno napisa
je, Mima, u pravu si
To je razlog zbog kojeg sam odustala od takve nabavke.
Jednostavno mi oduzima previse vremana ( grupa je bila u gradu, morala sam opet u guzvu autom) , a i nikad ne znam kakve cu jos obaveze imati taj dan .
Negdje vani ima startup za sve koji vole kuhati, ti im naručiš uslugu, a oni ti pošalju mali slatki paket sa svim potrebnim, od grincega, pa do gl. namirnica. Meni je nejasno da se OPGovi ne mogu organizirati da šalju ljudima do vrata, a to im je gl prepreka tome da ljudi više uzimaju nj stvari. Dok sam bila sama mogla sam cujzlati na drugi dio grada po nešto specifično. Sada mi se ne da. Uzmem samo povremeno tofuj i sejtan koji stiže do vrata.
Dostava do vrata znacajno poskupljuje proizvod. Ovako ( kad je dostava za 20 obitelji na istom mjestu) je eko povrce jeftinije nego ono iz ducana.
Dok sam imala dostavu na vrata, mislim da je do 100 kn dostava kostala 10 kn, a iznad toga besplatno.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Bar kod te zene.
Kako nejasno? Pa to je hrpa posla! Doslovno moraš imati još jednog radnika koji radi samo prijevoz, pa jednog koji hendla narudžbe, pa jednog koji slaže paketiće. Jer već imaš uzgoj, berbu, čišćenje, razvrstavanje, pakiranje, primanje narudžbi, prijevoz itd. A OPG- i su ugl. male familije. Takvi slatki paketići mogu doći s vremenom - što više ljudi, više posla, može se zaposliti više ljudi i širiti ponudu. Nema ništa bez međusobne podrške.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Vani toga ima jer je priča razvijena već desetljeće pa i više. Znam za primjer iz Belgije gdje je GSR-i kupio zemljište (dakle recimo 50-ak obitelji zajedno), izgradili kuću i tražili obitelj koja će se doseliti i uzgajati im hranu. To je razina obveze na koju su ti ljudi bili spremni da bi dobili zdravu hranu. Mi još naprosto nismo tamo. I dok se mi ne možemo obvezati na to da jednom tjedno dođemo na neko parkiralište, ne mogu OPG-ovi ulagati u svoj posao i imati tako super, ali komplicirane za izvesti ponude kao te kutije.
Mi smo ipak različiti i u različitoj situaciji od npr. belgijanaca i vjerojatno moramo naći svoj individualni oblik GSR-a koji nama odgova. Najveći problem je preuzimanje odgovornosti od strane potrošača. Da će redovito kupovati, da će se prilagoditi (npr. tuča potuče neki proizvod, pa se kupuje i jede više drugog). Bez toga proizvođač nema sigurnost i ne može ulagati i priča stagnira.
Primjer - kupovina svježeg mlijeka od mojeg susjeda. Kroz godinu ima i previše narudžbi, mora odbijati ljude jer ima ograničen broj krava o kojima se može brinuti na human način (da su na ispaši svaki dan osim kad je snijeg). Preko ljeta svi nestanu i nađe se s hrpom mlijeka s kojom ne može ništa i bez prihoda. Prijedlozi da od mlijeka ljeti radi sir koji onda isti ljudi preuzmu kad se vrate s godišnjeg pali su u vodu (od strane kupaca). I onda čovjek ne može zaraditi nešto, zaposliti nekog da mu pomogne, pa povećati broj krava i opskrbiti veći broj ljudi. A svi se čude, pa kako nema mlijeka, pa nek nabavi još krava, pa ima tko bi kupio. Da, ali nema tko bi podržao tog čovjeka čim im ne paše 100%. I tu priča staje.
Mislim da je to proces koji će potrajati, ali u konačnici će se naći neki okvir za normalno funkcioniranje.
Kod nas je naprosto drugačija situacija:
imamo manje prihode
još uvijek se može naći super hrane i izvan gsr-a za malu lovu (plac, obitelj, preporuka, sajmovi...)
dosta ljudi ima obitelj na selu ili svoje dvorište ili gradski vrt, pa kombiniraju to s placom i to funkcionira
postoji otpor prema zadrugama i udruživanju tog tipa zbog loših iskustava iz juge, a i aktivistički gen je dosta slabašan :)
možda uspijemo revitalizirati placove da ih bude u svakom kvartu, da na njima prodaju proizvođači, a ne preprodavači itd., tko zna
recimo rješenje za daleki put do gsr-a jest organizirati ga u svom kvartu, pa se samo prošećeš. ali to znači vući susjede za rukav i komunicirati s njima :D recimo mamutica bi mogla uzdržavati tko zna koliko obitelji da im donose hranu ravno na plato. ali imaju tržnicu u utrinama, pa zašto ulagati trud u organizaciju..
kompleksno pitanje.. i zanimljivo je gledati kako će se priča razvijati...
Pa to je istina. Ja se recimo ne mogu obavezati da dođem na parkiralište jednom tjedno, a čak mi niti dostava ne znači ništa jer bi to značilo da se moram obavezati biti kod kuće, što mi je isto neizvedivo u mom životnom ritmu. A još k tome moram priznati i da se nemam želju obavezati da ću kupovati loše proizvode, ili pak proizvode koje ne volim. Zato i mislim da ta priča sa direktnim povezivanjem sa proizvođačima baš i nije za mene, a mislim da i nije baš tako jako jednostavna. Meni se čini da bi bila dobra ideja da se otvaraju dućani koji bi surađivali s malim proizvođačima i prodavali njihove proizvode (što se i događa) - ali jasno da onda ne bi mogli očekivati baš povoljne cijene.