Ima tumačenje u Pogovoru koje donekle objašnjava taj mentalni sklop.
Printable View
Ima tumačenje u Pogovoru koje donekle objašnjava taj mentalni sklop.
I ja čitam Stonera. Imam svog, na engleskom.
Kao da čitam američku književnost s početka 20. stoljeća ili čak 19.
Nisam se zasad nešto zapalila, ali tek sam na 40. i nekoj.
Baš kometiram kolegi na poslu - jedva čekam doći doma i čitati (Knausgarda) :heart:
Ja se ne mogu odlučiti da li je Stoner za moju policu. Ne baš...
Za moju policu je Daniel Stein, prevoditelj - nisam mogla prestati čitati dok nisam došla do kraja i sad imam osjećaj da bih odmah mogla ponovno, a još me čekaju Krležina pisma Beli i moram dovršiti Elenu Ferrante koja također nije za moju policu, iako nije ispala loša na kraju krajeva.
Nadam se da hoću, Angie. Kad ih se napokon dohvatim :mrgreen:.
Prijavljujem pročitani Nulti broj, Umberto Eco.
Premda sam se na trenutke teško brobijala kroz naporne mi povijesno-političke analize i teze, u cjelini mi se knjiga zapravo jako svidjela, poglavito zbog ne baš uobičajene teme (stanje u medijima i publicistici u vrijeme neposredno prije nego što je internet zavladao svijetom), u kojoj su na vrlo zanimljiv način prožete mnoge moralne teme, dileme i manipulacije i političkog i medijskog sustava u Italiji u to vrijeme.
Evo i mene s dojmovima Stonera. Najprije da kažem da se dojam promijenio od prvog pisanja. Dalje je nisam mogla ispustiti iz ruku i čitala sam s guštom.
Dalje su spoileri pa ću zabijeliti - nadam se da ću se sjetiti.
Ne slažem se da se Stoner cijeli život prepuštao volji drugog. Usprkos očekivanjima roditelja, promijenio je smjer studija i ponovo nakon studija proveo svoju volju o nevraćanju na farmu. Također nije otišao u rat iako su mu išli najbolji i jedini prijatelji i to mi se svidjelo. Imao je i aferu kad mu se dogodila i nastavio je s njom dok ga nisu stavili pred zid.
Mislim da je jedini problem imao s agresivnim ljudima, kakvi su Lomax i njegova žena. Kod ljudi koji su koristili pitomije metode, ipak se znao suprostaviti. I to je nešto. Neki ljudi se povlače i ako samo pomisle da će netko imati nešto protiv.
On je u nedostatku asertivnosti primjenjivao pasivnu agresiju ili ništa nije poduzimao - ovo drugo češće.
Aleks, što se tiče ženinog uništavanja uspomena na oca, ja sam prvo pomislila da je ona bila žrtva očevog zlostavljanja u djetinjstvu, a vidjela sam na internetu da nisam jedina kojoj je to palo na pamet. To bi objasnilo i njenu tako brzu udaju za Stonera, da što prije pobjegne iz te kuće, kao što je i Grace pobjegla iz njihove. Za Edith se također piše da je jednostavno psihički bolesna i internet joj je dijagnosticirao bipolarni poremećaj :mrgreen:
Za Grace i jest najveća šteta. Stoner u jednom trenutku pomisli kako mu je drago da Grace može piti, da barem to ima; a u usporedbi s njim koji je imao samo posao, to Graceino je tragično neusporedivo tužnije.
Na više mjesta sam naišla na tumačenje da je veličina ovog romana što je pokazao da se i o tužnom životu napisati divan roman, ali meni nešto ipak nedostaje da bih potpuno razumjela motivaciju pisca, odnosno poruku ovog romana.
Vidi onog smajlija što se drsko smije usred bjeline, ko pijanac na snijegu.
jučer imala super "ulov" u kgz :)
"ulovila":
u tišini http://mozaik-knjiga.hr/knjige/u-tisini/,
pustila sam te http://mozaik-knjiga.hr/knjige/pustila-sam-te/
i
nakon tebe http://www.superknjizara.hr/?page=kn..._knjiga=126305
Dakle, velike, velike preporuke za Career of Evil. Ne mogu docekati slijedecu!!!Citiraj:
Elly;2912208Trenutno imam u sapicama najnoviju iz Cormoran Strike serije, pa sam si uzela i prve dvije, i sad idem ispocetka i gustam: [B prvotno napisa
Jurana
da, promjenio je smjer studija
ali je to krio do kraja
i da je otac rekao da se vrati na farmu, on bi se vratio
nije se znao argumentima izboriti za sebe
sreća da mu je i otac očito bio takav, pušta se kako ga voda nosi
upravo što kažeš, asertivnost mu je bila na nuli
i ja sam to mislila, tako brzi bijeg iz kuće, studiozno uništavanje svega što joj je otac poklonio
a opet Grace nije nitko (fizički) zlostavljao, pa je opet pobjegla
toliko da je s malim djetetom ostala kod nepoznatih muževih roditelja umjesto da se vrati u svoj dom
toliko da je zanemarila svoje dijete
a ni u jednom trenu nisam vidjela Stonerovu žalost što praktički ne poznaje unuka
:lool: za pijanca na snijegu
ja pročitala Vrata, Magde Szabo
nakon Stonera, još jedna knjiga koja me oduševila
prvi put sam htjela zapisati neke citate
često mi se desi, kada čitam, da mi se po glavi motaju životni problemi
koje ne mogu izbaciti
zato nekako forsiram te krimiće, kao laganije štivo, da se lakše koncentriram, a i ako što propustim dok čitam i mislim o nečem drugom, nema neke štete
s Vratima, mi se desilo da u sred noći, da na poslu, razmišljam o Emerenc
totalno me fascinirala
u trenutku mi je bila malo pretjerana, previše si je dopuštala, njene sposobnosti, čak bih rekla moći, su mi bile malo prenaglašene
ali na idućoj strani bi se to objasnilo
predobra mi je knjiga
predobra
Obvezno pogledajte film, odlican je!!!
Ivica Đikić, Beara.
Teško, teško štivo, a i ne može bit drugačije kad govori o genocidu u Srebrenici.
Riječ je o publicistici. Meni je bilo jako važno da pročitam tu knjigu, da razumijem
što se u Srebrenici dogodilo i tko su ljudi koji su taj monstruozan čin izveli.
Ove, Emerenc i Stoner :heart:
Na polici mi je Irena Dosukova - Ponosan Budi.
U zadnje vrijeme imam malo vremena i strpljenja za čitanje, ali čini mi se da mi ta knjiga neće predstavljati problem. Perspektiva je dječja. A i slova su velika.
I to je postao kriterij za odabir knjiga :starac:
Film je sjajan, ja sam tek nedavno našla vremena za pogledati ga i zbilja me oduševio!
Ali primjedba ide tehničkom detalju filma - lošoj sinkronizaciji na engleski, što me prema kraju filma sve više i više smetalo.
I glazba u filmu mi je prekrasna, a na kraju sam saznala i koja je to glazba (Schumann, op. 56), izvrsno se uklapa u film.
bio je na hrt krajem 7. mjeseca, nisam skužila na vrijeme
Karl Ove Knausgard, Moja borba, 2. dio
Nemam riječi da opišem koliko mi je dobra ova knjiga. Zapravo, ne znam na što bih trebala naići do kraja tog serijala od 6 knjiga a da mi to ne bude možda i najbolje djelo koje sam pročitala u životu.
Tema 2. dijela je borba sa svakodnevnicom, s beskonačnim kućanskim poslovima, odgojem djece, odnosom s partnerom i svima oko sebe.... nema tko nije rekao da je ova knjiga kao da otvoriš tuđi dnevnik i u njemu nađeš svoje tajne. I kad ti je dosadno ono što piše, opet je zanimljivo! Nikad mi još neka knjiga nije bila zanimljiva na taj način, čudila sam se sama sebi kako čitam kako si on spravlja čaj - zakuha vodu, stavi filter vrećicu, pa je makne kad voda posmeđi itd. itd. ili u detalje opisuje što je kupio u dućanu i od čega će spravljati večeru - i da mi je to, koliko god dosadno i banalno, opet zanimljivo i tjera me na daljnje čitanje toliko da knjigu ne mogu ispustiti iz ruku.
Volim ga jako, Knausgard mi je sad idol kao što su mi nekad bili rock glazbenici. Ne znam kako ću dočekati prijevod ostala 4 dijela :)
Koga zanima više o cijeloj frci koju je izazvalo njegovo autobiografsko pisanje, a bome je izazvao oluju, ovdje je sve izvrsno sažeto https://newrepublic.com/article/1172...ruggles-regret
Ja ću pričekati da se barem 4 dijela prevedu, pa ću onda čitati.
Nakon Stonera, uzela sam Izvan prosjeka Malcolma Gladwella da pročistim nepce i bila mi je toliko zanimljiva da sam skoro odmah krenula čitati sljedeću njegovu (imam u kući dvije). Ipak sam se suzdržala jer imam dvije knjige otprije posuđene iz knjižnice.
Joj da Jurana, Izvan prosjeka je totalno eyeopening u mnogim segmentima, meni se isto jako svidjela knjiga.
Sad doma imam Stonera i finsku spisateljicu Johanne Homstrom "Anđeli s asfalta" koju ću uskoro morati vratiti u knjižnicu, ali jednostavno ne mogu odmah prijeći na nešto drugo nakon Knausgarda.... Toliko sam još zaokupljena njim da uopće ne znam kad ću i kako dalje. Stalno mi se vrti po glavi, pogotovo ovaj drugi dio u kojem sam se s toliko stvari mogla povezati (a svi mi s ovog foruma to možemo, previše je male djece i partnerskih odnosa u igri :D ).
A tek odnos između Norvežana i Šveđana, umirala sam od smijeha iako nije smiješno, toliko su mu dobra zapažanja, nisam pojma imala kakvi su zapravo i jedni i drugi...
Pročitala sam Stonera. Dobar mi je bio, nije me ništa živciralo previše niti začuđavalo - mislim da je na sva pitanja u bijelom koja modernog čitača čude odgovor da je to bilo u drugačijim povijesnim okolnostima, kad su se ljudi drugačije ponašali (svedeno na ful moderno, ništa nije jednostavno razumljivo barem oko muško-ženskih odnosa). Vezano za pitanje supruge i njenog odnosa s ocem, mislim da nije stvar u onome što je navedeno, al ne znam napisat bijela slova da napišem što mislim.
Samo napišeš, označiš (zaplaviš) i onda promijeniš boju u bijelo ovdje gore gdje je oznaka A i strelica prema dolje - desno od font i size
Tx, evo što ja mislim za ženu od Stonera: ljuta je na tatu jer je izmakao njenom štreberaju kojeg joj je sam odgojem nametno, razbio je tu savršenu sliku svijeta koja je od nje tražila ustupke (poslušnost mužu itd.) - em je propao na burzi, em se ubio. Ona je bila psihički labilna, vjerojatno i pravo bolesna, ali druga su to vremena, tko bi danas zaprosio ženu samo što ju je gledao, što je napravio Stoner. Sve u svemu, sve mi je razumljivo u kontekstu tih vremena - i to da je ljubavnica otišla i to da je prepustio kćer, i to da se nije rastajao. A i on je takav lik.
samo da se zahvalim na komentarima i preporukama
ja citam polako, ali citam
i iskljucivo prema preporukama s ove teme :mrgreen:
trenutno citam Kafku na zalu i uzivam :-)
pročitala sam pustila sam te
apsolutna preporuka za sve ljubitelje jaaaaako napetih krimića
http://citajknjigu.com/pustila-sam-te-clare-mackintosh/
I ja čitam po vašim preporukama! :heart:
Puno sjajnih knjiga mi došlo u ruke! Sad sam na Atlasu oblaka. Odgledala film, al knjiga mi bolja, ko u većini slučajeva.
Pročitala Kratak, čudnovati život Oscara Waoa od Junota Diaza. Zabavno dok se čita, ali ostao mi je na kraju neki zbrčkani osjećaj oko svega, vjerojatno jer mi je uvod u tu povijesnu priču bio Jarčevo slavlje od Lllose, ali i ostao mi je neki osjećaj o čemu je ova knjiga, nekako nabacano svega, puno onih fusnota, pa malo magije, pa malo realizma, pa neke teme malo prebanalne ... ne znam, OK, ali nisam nešto impresionirana.
http://www.dzepna.com/diaz_kratak_cu...scara_waoa.htm
Čitam Amerikanu od Chamande Ngzoi Aichie i super mi je, to mi je njena druga, pročitala sam prvo Polovinu žutog sunca, ima o ona ponavljajućih tema i postupaka, ali ona mi nekako baš sjeda:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/10920/amerikana
E, u mom VBZ-ovom paperback izdanju te knjige fale stranice od 225-240, s tim se pak nisam nikad susrela.... ne znam dal' da pišem izdavaču da mi pofotka i pošalje stranice koje fale na mejl.
ina, onda poreporučam još i Purpurni hibiskus, ako se nisi umorila od Chimamande.
ja čitam od Elizabeth Strout Amy and Isabelle - knjigu o odnosu majke i 15-godišnje kćeri; mama pokušava sve držat po špagi i kćer koja izađe iz njenih okvira i pravila. Ne jednom sam se sjetila naše teme s pubertetlijama :mrgreen: jer je dosta dirljivo prikazano kako majci kći preko noći postane neuhvatljiva.
Nisam dosad čitala Strouticu, i jako mi se sviđa njen stil, od prve rečenice me osvojila. Lako se prati, a emotivno me skroz uplela.
tang, gdje si nabavila tu knjigu? i mene baš zanima!
preko amazona :)
Upravo pročitala novoobjavljeni roman Gerbranda Bakkera Obilazak.
Već me njegov roman Gore je tiho svojedobno oduševio, a "Obilazak" mi je još bolji. Sumorna jesenska atmosfera seoske zabiti u Walesu, glavna junakinja o kojoj ne znamo ništa, a tijekom romana doznajemo vrlo malo i na kapaljku, radnja bez izvanjske drame, a opet puna unutarnje napetosti. Takve knjige mi oduvijek predstavljaju pravi čitalački užitak, ne moram se brinuti što će se sljedeće dogoditi, nego mogu opušteno uživati u introspektivnom stilu :-) I da, ne sjećam se kad sam zadnji put toliko uživala u opisima prirode, toliko su slikoviti i uvjerljivi.
Roman nije nimalo optimističan, zapravo, vrlo je sumoran, ali nije težak, nekako je... ravnodušan. Pročitala sam negdje autorovu izjavu da ga je pisao u depresivnom razdoblju života. Možda zato. Ali sad mi je baš trebalo nešto ovako ravnodušno, hladno, a opet lijepo na svoj način.
sad išla guglati, jer me zanitrigiralo, prevedena je
ovo tangerinino
i ima je hrpa
kladim se da će sada, nakon preporuke ovdje, pola knjiga biti posuđeno :-)
http://katalog.kgz.hr/pagesResults/b...edId=454001014
Ja sam prije Amy i Isabell pročitala od iste autorice knjigu Olive Kiterridge. Ta mi je puno teže pala, a neke od priča prikazuju odnos roditelja i djece.