Zašto te, Anki, zanimalo s čije strane su roditelji petarpana?
Printable View
Zašto te, Anki, zanimalo s čije strane su roditelji petarpana?
zato kaj joj je dida bio jako dobar, a tata ju je tukao, pa me zanima da li je to njgov sin ili nemaju veze jedan s drugim...
luna, a na koji nacin mislis biti ostra?Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
meni se zapravo to ne cini tako tezak prekrsaj. Naravno, nije mi drago kad mi sin kaze 'glupaco', ali mislim da je dovoljno reci mu da se takve rijeci ne koriste, da su ruzne, i nek obrati paznju na to da ni ja njemu to ne govorim. Tu nema garancije da mi nikad vise nece to reci, ali s vremenom ce nauciti.
Osim toga, znam u kojim situacijama mu tako nesto pobjegne - to su redovito izrazi neke velike frustracije (zbog umora, zbog neuspjeha ili sl.) i ne smijem ih shvacati osobno, a to mi i pomaze da se ne uvrijedim ili razbjesnim, vec prihvatim to kao neki njegov ventil (pri cemu mu ja moram pomoci da nauci ventilirati bijes na neki prihvatljiviji nacin. Iako, vrijedjanje je vec prihvatljivije nego udaranje ili razbacivanje stvari, zar ne?).
Oštar i čvrst ton glasa i cijeli gard koji odaje da je ponašanje neprihvatljivo. Ja sam inače osoba koja je uvijek nasmijana, vedra i slično i rijetko imam takav ton i svi koji su se do sad susreli s njim (ne samo djeca) itekako su pripazili na ponašanje. :PCitiraj:
a zakaj prvotno napisa
Još ok ako se meni tako obrati, ali nepoštivanje drugih ljudi ne dolazi u obzir.
Razbacivanje stvari mi je skroz ok, štoviše, baš sam razmišljala o tome kako bi bilo ok npr. trogodišnjaku kupiti malu boksačku vreću (to sam i savjetovala frendici čiji je sin imao fazu udaranja) pa da na njoj ispucava frustracije. Ili ćemo tući jastuk...Pa i razbacivati, ako treba. U mom životu stvari nemaju neku veliku važnost, za razliku od ljudi i njihovih osjećaja.
Ja ću iskoristiti a zakaj kao zaleđe :mrgreen: pa ću reći da sam doživjela od svog mlađeg djeteta da me zazove pogrdnim imenom.
Također nisam shvatila kao uvredu namijenjenu meni, već izraz koji koristi netko iz njene najuže sredine, a ona ga je, u ljutnji, upotrijebila.
Ne pravim paniku oko toga, ali ne propustim reći da mi je jako žao što me tako krsti :mrgreen: i da ja nju tako ne zovem.
Također mi je upalo u oči kako Luna ima sliku o tome "kako", ali čini mi se da pravi račun bez krčmara. :)
Kaleb je još jako mali da bi je isprovocirao za dobit po guzi, a i unaprijed se izjašnjavati u pogledu odgoja djece je jako nezahvalno ...
Da se ogradim unaprijed, nisam zajedljiva.
pa, to je sigurno ok u nekim situacijama.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
moj problem je sto ja uvijek zamisljam situacije koje mi imamo/imali smo s toncekom. A on ne govori nikom da je glupan dok je smiren, nego kad je uzrujan. A onda ostar i cvrst ton i gard (ako si mislila onako - strogo i odresito) ne pale. Nekad mu jednostavno treba, vrlo smireno, 50 puta ponoviti da to nije u redu, da zelim s njim mirno razgovarati, da cemo se dogovoriti, da se problem moze rijesiti... Nekad situaciju treba rijesiti cak 'oksimoronski' - dok on meni vice 'glupaco', ja ga grlim i tjesim. Kad se smiri, objasnim mu sto nije bilo u redu, i tad jesposoban to shvatiti i usvojiti.
Nekad smo i mi pokusavali rijesiti takve probleme strogoscu (pa cak i s po guzi), ali to zaista nije imalo rezultata - odn. imalo je lose rezultate.
Jer, ako on ima neki problem, zbog kojeg je uzrujan i vrijedja, a ja se fokusiram samo na to vrijedjanje i gnjavim ga zbog toga, onda ne mogu rijesiti problem.
Bilo je i drugih situacija u kojima je vrijedjao, druge ljude, dok je bio manji, uglavnom eksperimenta radi (npr. imao je fazu kadje vrijedjao ljude s kojima bismo razgovarali na ulici - obicno nekim frazama iz crtica). I mi smo ga odlucno opominjali i upozoravali da to ne radi, i s vremenom je prestao (vise zbog toga sto je faza prosla, nego zbog ucinkovitosti nasih opomena). Ja se doduse nisam pretjerano uzrujavala zbog toga, cinilo mi se da svaka razumna odrasla osoba u susretu s trogodisnjakom koji je nazove 'glupom macketinom' nece uvrijedjeno odbiti daljnje druzenje s nama :)
slazem se, ali to je zamka u koju se lako padne.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
a luna je takva, strastvena i odresita u izjavama.
ali, koliko se prisjecam, spremna je nekad i promijeniti misljenje i priznati to.
inace, meni se ne cini lose da netko unaprijed cvrsto izgradi svoje stavove, dok god je spreman i dalje informirati se i educirati.
Bolje je znati unaprijed da ne zelis udariti dijete, nego nakon par godina shvatiti da ga nikad nisi ni trebao, na temelju djetetovih reakcija.
eh, imali smo mi i vrecu i jastuke, ali ih furious toncek nije fermao.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
ali zato je volio npr. porusiti stolce, dizati tepihe i sl., a meni je to prilicno smetalo.
Nije to ono - uzet cu plisanog zeku i zavitlat ga u zid.
Pa je meni ipak bilo draze cuti glupaco, nego pospremat pola sata nakon tantruma.
Naravno, s tim se potpuno slažem i inače.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
U Luninu slučaju samim tim što znam da je na forumu postojala kao osoba s izgrađenim stavovima "kakav roditelj želi biti" daleko prije nego je to postala.
Smijernice su nužne da čovjek ne zaluta. I unatoč tome mu se dogodi.
Do tri godine djetetove starosti, ja sam uredno svaki (nazovi) sukob rješavala prilično samouvjereno. Još prije šest mjeseci sam mislila kako mi se neće dogoditi situacija kojom neću ovladati u par minuta jerbo sam općenito starija i imam već iskustvo starijeg djeteta.
Ubrzo sam otuširana hladnom vodom i sad sam, karikiram, na oprezu.
Djeca me uče da niti prema istom cilju ne idu istim putevima, a kamoli istog raspoloženja.
Nemojte me optuživati za otkrivanje tople vode kad kažem da, kroz ovu raspravu još i jasnije, počinjem shvaćati da su nam djeca do u krajnosti različita.
Općenito mislimo da nam je broj djece, njihova starosna dob, naš staž roditeljstva ili nešto slično dovoljno da kažemo kako smo upoznati sa svim licima odnosa roditelj/dijete.
Ako moje dijete ne pokazuje sumanutu opčinjenost opasnim stvarima i situacijama, znači da bi mi takav njegov interes samo dodatno začinio i tako opširnu roditeljsku zadaću.
Jednostavno, niti intenzitet nastojanja tuđeg djeteta da ostvari neki komplicirani naum ne mora biti ni približno jednak intenzitetu kojim sam ja naučila hendlati.
Ispada da dozvoljavam bilo kakvu metodu odgoja? Neee, još uvijek. Samo dozvoljavam da je nekim roditeljima teže nego drugima.
Jesam li otkrila toplu vodu? Ali, tko o tome ramišlja? Ono, općenito, :roll: svi sve znamo!
:lol: Genijalna mi je "glupa mačketina". Ne, to mi ne spada u kategoriju na koju sam ciljala.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
Točno tako, dobro si me psihološki isprofilirala. ;)Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
Uopće se ne zavaravam idejom da u praksi neću naizlaziti na situacije kad ću biti na rubu očaja, bez ideje, inspiracije, volje i želje i ne sumnjam da ću, poput svakog roditelja, raditi greške - ali iskreno vjerujem i nadam se da ga nikad neću udariti, ma što učinio... Imam nekako osjećaj da bi time na najgori mogući način ponizila sve ono što on jest, a što ja neizmjerno volim. :heart:
Meni nikada neće biti jasno kako se netko može unaprijed odlučiti da će mu batine biti sastavni dio odgoja. A što se može, nismo svi tako pronicljivi.
Možda sam šmokljo, ali jednostavno nemam za to srca...
Pa makar bila ponekad isfrustrirana...
Zato ja odoh na jogging... Ode frustracija, dođoše mišići... ;)
Hana Sara, stoj mi zdravo, da pričamo još tisuću godina, nećemo se razumjeti :bye:
Ono što sam ja zamjerila Hani_Sari bila je njena izjava (ne da mi se tražit citat) da su neka djeca predodređena za odgoj (povremenim ili ne) batinama.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Ja mogu iznijeti svoj stav o odgoju u kojem batine smatram, najblaže rečeno, suvišnima. Hana_Sara je rekla svoje.
Nema tog vremena koje treba proći, niti frustracija koje će zagorčavati život naše djece, a koje će nam decidirano pokazati: e, sad je to - to. Hajdemo svi tako, jer je to recept za uspjeh.
Djeca nisu kolači kalupaši, roditelji nisu kalkulatori, u odgoju i na kopnu može konstantno prevladavati mediteranska klima, a da na moru magle nisu rijetkost. Stvarno je sve moguće.
Meni je žao djeteta kojem roditelj odluči u odgojne svrhe dati tjelesnu kaznu - bez imalo ustezanja. Tako si ne zatvara vrata za drugi put jer se ne poistovjeti sa djetetovim jadom i diže ruku i u slijedećoj situaciji.
Kad bi zbog djetetove fizičke i psihičke boli i sam bio u stanju osjetiti da mu nemir i tuga razdiru dušu, mislim da bi u svakoj slijedećoj situaciji na pola zaustavio ruku, a svaki slijedeći put niti ne zamahnuo.
Meni je zaparao dušu zabezeknuti pogled mog djeteta koje je dobilo po guzi, jer ja u tom trenu nisam znala dovoljno dobro obuzdati svoje osjećaje. Isprovociralo me trogodišnje dijete, priznajem, ali taj čin više je govorio o meni, nego o zločestoći mog djeteta. Ja puno radim na samokontroli u takvim situacijama i istovremeno se molim da mi i uspije. Ja ne osuđujem roditelje koji odgajaju svoju djecu prema svojoj savjesti, već mi je žao ako vidim da je kroz taj odgoj dijete izvuklo deblji kraj.
Dakle, slažem se da svi radimo najbolje što znamo i umijemo, neki po mišljenju većine na pravi način, a netko i ne baš.
Hana_Sara možda nije odlučila unaprijed kako će odgojno tući djecu, ali joj se odgoj kao takav nametnuo kroz formule u kojima su sažeti njihovi životi. I ona radi po svojoj savjesti.
Jedino što me iskreno užasava iz svih njenih postova je njena tvrdnja o postojanju djece kao robe s greškom, kojima su se geni tako posložili, da su beznadežni slučajevi bez fizičke kazne.
Eto.
I od mene pozdrav :bye: .
pa ti si mene skroz krivo shvatila! roba s greskom, ma kakvi?!?! ja samo smatram da se ne moze svu djecu na isti nacin odgajati, upravo ono sto i ti govoris. istu tu stvar i ja mislim, ali ja u to ukljucujem da se ne moze svu na isti nacin i disciplinirati, a da pali ;). nego nekima "treba" to po guzi kao smjernica i cvrsta ruka im je neophodna dok je drugo relativno "lakse" odgajati pa je dovoljno objasniti stvari ili udijeliti neku manju kaznu... to je ono o cemu sam pricala. a mudrost je roditelja naci granicu izmedu ovo dvoje te djecu koja bolje ili losije reagiraju na odredene odgojne metode.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ja se slazem s ovim. Cak, u nasem osobnom slucaju, iste metode ne pale uvijek jednako kod jednog te istog djeteta.Citiraj:
ja samo smatram da se ne moze svu djecu na isti nacin odgajati
A onda dolazimo do postivanja djeteta kao osobe... i razilazimo se i udaljavamo milijune godina.
ajme ljudi koliko bespotrebne rasprave ni očemu. Svak će svoje odgajati kako misli da treba , baciti dijete u zid i lupiti ga po guzi je vama isto-dakle :shock:
Moje će dobiti po riti 100% kad ja budem smatrala da je pretjeralo na neki način .Bacala u zid ga nikad ne budem , niti preko balkona , niti mislim gasiti čikove na njoj , niti ju maltiti tavom po glavi , niti sexsualno zlostavljati, niti zaključavati i puštati da vrišti , niti spremati u ormar u mrak , niti je ostavljati na cesti gladnu i golu ...ali vidim vama je to sve isto.... I ne mislim da nisam normalna pa ako netko proba sugerirati...
Da ste se kad susreli sa zlostavljanim djetetom i vidjeli zlostavljanje malo bi drugačije razmišljali , kako sve trpate u isti koš tkđ mi nije jasno , a opet ste jako osijetljivi na sve ostali nijanse...
Kako god , nepotrebno je pokretati ovakve rasprave , jer svako svoje misli , to mi je isto kao rasprava ima li boga? ili je li homoseksualizam normalan? ili sl.Samo se svi posvađaju.
Kao odgovor na prvi post o ovoj temi , ja sam dijete koje je dobilo po riti i šamar tu i tamo , niti sam retardirana niti mentalno zakinuta , točno se sijećam kad mi je koja šamarčina dobro došla , a bilo je i nepravednih , no bez obzira na to ne mislim da mi je majka bešćutna gadura i da me je zlostavljala i da me nije voljela jer je svoju ljubav i brigu dokazala u sve ove godine koliko postojim i previše puta. sa činjenicom da mi nije dozvolila neke stvari pomogla mi je da budem samostalna i znam se sama snaći kroz život i za ruku me se ne treba voditi na što sam ja ponosna i želim i svoje dijete tako odgojiti.
U Nizozemskoj je oformljena pedofilska stranka i traže dozvolu za sex sa 12godišnjacima , trošite radije energiju na to , jer to je ZLOSTAVLJANJE.
Umjesto da se svadite hoće li neko dijete biti ili ne retardirano jer je dobilo po riti. :roll:
Sandra, ti se mozda jos predomislis kad rodis.Nije mi jasno....jos si trudna, ali vec imas akcioni plan odgoja sa 100% po guzi kad ti procjenis da je pretjeralo.... Zasto radije ne bi uzela neku literaturu koja ce ti pokazati da moze i bez "po riti"?
I da....naravno da nije isto gasiti cikove na djetetu, i dati mu po guzi, kao sto nije isto ni po guzi i samarcina.
To su sve blazi i tezi stupnjevi fizickog nasilja.
Relka sam 100% jer sam uvjerena da će jednom sigurno dobiti i ne mislim tvrditi da ju nikad ne budem udarila. Pretjerati znači npr. da joj padne na pamet reći mi neku prostotu , udarati okolo djecu....
Ja ne mislim da je previše očekivati od 3g starog djeteta da te sluša i ne razbija po kući , jer ako ga već tad možeš upisati na engleski ili vjeronauk i sposobno je učiti nešto ne vidim razlog da se radi debila od djeteta i govori se da "ne razumiju". a ako može učiti engleski bome će i slušati mene kad kažem da se ne gura glava u pećnicu i da se ne ližu štekeri koliko god se to njoj činilo zabavno.Nisam sad ja napravila ratni plan batina do njene 20g. Ali neke joj stvari u nedogled ne mislim objašnjavati.A mislim imati bar troje , i na šta bi ličilo da ja troje djece svaki dan ponavljam u nedogled godinama iste stvari?Da nemam nikakvog drugog posla u životu i svu volju i želju i strpljenje ovog svijeta ne bi stigla. Ni meni se nije u nedogled objašnjavalo. Naučila sam shvaćati brže. Jer takav je život u koji to dijete šaljem.
Ja ne mislim da je previše očekivati od 3g starog djeteta da te sluša i ne razbija po kući , jer ako ga već tad možeš upisati na engleski ili vjeronauk i sposobno je učiti nešto ne vidim razlog da se radi debila od djeteta i govori se da "ne razumiju". a ako može učiti engleski bome će i slušati mene kad kažem da se ne gura glava u pećnicu i da se ne ližu štekeri koliko god se to njoj činilo zabavno.
Slazem se s ovim. Jedino sto sam sigurna da im stvari mozes puno bolje objasniti jezikom nego sakom. :)
Vidiš da se ipak negdje slažemo :) . Ja ne mislim reći da su moj prvi izbor packe. Ali nisam ih niti apsolutno isključila.Nekad , ovisno o situaciji i djetetu mislim da mogu dobro doći. Ali to ovisi o puno toga i kao što je hana.sara rekla o inteligenciji roditelja ovisi dobra procijena i ne može se sa svakim jednako niti se može napraviti recept. :)
Ne, naravno da nije isto. Fizicki je jaaaako velika razlika. No psihicki i ne mora biti. Utjecaj malog udaranja na psihu djeteta moze isto biti vrlo pogubno.Citiraj:
sandra23 prvotno napisa
Svakako da je potrebno. Kako educirati ljude koji svi isto misle? ;-) Kroz ovakve rasprave se najbolje nauci stosta.Citiraj:
Kako god , nepotrebno je pokretati ovakve rasprave , jer svako svoje misli , to mi je isto kao rasprava ima li boga? ili je li homoseksualizam normalan? ili sl.
Vrlo vjerojatno zato mislis da je to OK i prihvatljivo udariti dijete - jer si to gledala kao prihvatljivi obrazac ponasanja cijeli svoj zivot. Gledala sam i ja to oko sebe cijeli svoj zivot, i meni je bilo prihvatljivo udariti dijete - sve dok se nije rodilo i dok nisam spoznala da postoje i bolje metode.Citiraj:
Kao odgovor na prvi post o ovoj temi , ja sam dijete koje je dobilo po riti i šamar tu i tamo , niti sam retardirana niti mentalno zakinuta , točno se sijećam kad mi je koja šamarčina dobro došla , a bilo je i nepravednih
Nitko to od nas ne misli. Ja prva to ne mislim. Mama :love: Ali mislim i znam da sada postoje bolji nacini (i ona to sada zna i podrzava me u tome u potpunosti :heart: ). Zasto raditi neku staru (stetnu) praksu, ako znamo da postoji bolji nacin?Citiraj:
no bez obzira na to ne mislim da mi je majka bešćutna gadura i da me je zlostavljala i da me nije voljela jer je svoju ljubav i brigu dokazala u sve ove godine koliko postojim i previše puta.
Ovo potpisujem u potpunosti. Ne dozvoljavanje nekih stvari nije isto sto i udaranje ;)Citiraj:
sa činjenicom da mi nije dozvolila neke stvari pomogla mi je da budem samostalna i znam se sama snaći kroz život i za ruku me se ne treba voditi na što sam ja ponosna i želim i svoje dijete tako odgojiti.
O, ne. Nece dijete biti retardirano (barem se nadam). Ali druge psiholoske posljedice ce postojati - zasigurno.Citiraj:
Umjesto da se svadite hoće li neko dijete biti ili ne retardirano jer je dobilo po riti. :roll:
Mozda je bolji nacin da saznas ZASTO je dijete to napravilo pa to "izljecis", nego da udaras po simptomima ;)Citiraj:
Pretjerati znači npr. da joj padne na pamet reći mi neku prostotu , udarati okolo djecu....
Nadam se da ce ti se misljenje promijeniti kad budes rodila i kad budes procitala neku literaturu na tu temu.
Imamo mi tu podosta mama sa vise djece pa ne udaraju djecu. To nije izgovor. Stvar je izbora.
Citiraj:
Stjepan Lice:
Djetinji svijet
Svime što jesmo, i samim svojim disanjem, oblikujemo svijet svoje djece. Mi smo im, prije svih, blagoslov i znak - ili sablazan. Strahovita je odgovornost na nama. Stoga ništa što se tiče djetinjeg svijeta ne smijemo shvaćati olako. Jer silno je lako pozlijediti djetinju dušu, djetinje biće.
Odrasli i njihove batine
Odviše je nemarnosti i grubosti u našim brakovima i našim obiteljima. Među tim grubostima posebno se ističu batine. "Batina je iz raja izašla." - tvrdi tzv. narodna mudrost. No, pitajte djecu. Ona su sklonija mišljenju da je batina iz raja izbačena. Ondje je bila nepoželjna, a ovdje je, očito, dospjela u pogrešne ruke.
Ima mnogo razloga zbog čega tuku djecu.
Tuku ih zbog toga što su nemirna i zbog toga što su odviše mirna.
Tuku ih zbog toga što plaču i zbog toga što se smiju.
Tuku ih zbog toga što su neposlušna ili zbog toga što su poslušna nekom drugom.
Tuku ih zbog toga što ne znaju misliti svojom glavom i, češće, zbog toga što misle svojom glavom.
Tuku ih čime stignu, tuku ih kako stignu, tuku ih kamo stignu.
I ma koliko da je razloga zbog čega djecu tuku, neusporedivo je više opravdanja zašto ih tuku.
Tuku ih zato što ih ne vole i zato što ih vole.
Tuku ih zato što su im se već popela navrh glave i zato što nikako ne uspijevaju dokučiti gdje se zadržavaju.
Tuku ih zato da bi im bilo bolje i zato da bi očvrsnula.
Tuku ih zato da bi znali izabrati prave stvari i zato da ne budu odveć izbirljiva.
Tuku ih zato što su i njih tukli i zato da ih netko drugi ne bi još više natukao.
Neki smatraju da su batine prirodni sastojak djetinjstva.
Gotovo da bez njih djeca ne bi mogla odrasti.
Katkad ih tuku zdušno, ponekad preko volje i gotovo iz navike.
Kadšto iz opreza.
Neki osjete posebno olakšanje nakon što pretuku djecu. (S takvima je najteže. Takvima je najteže.)
Nerijetko se dogodi da djecu tuku zbog onoga na što su ih još neki dan poticali.
Nekima je posve svejedno pa niti tuku niti ne tuku djecu.
Neki se zadovoljavaju time da tuku tijelo.
Neki tuku pa i ubijaju dušu.
Neki se ne zaustavljaju sve dok dijete ne liše njegove osobnosti.
Sve bez ijednog udarca, ustrajno, iz dana u dan, oni razaraju dijete, njegovo biće i njegovo dostojanstvo, njegov život i njegov svijet.
(Tko ih je lišio duše? Tko ih je učinio bezdušnima.)
Djecu vrlo često, pa i najčešće, zadese batine koje su drugima namijenjene ili koje su drugi uzrokovali.
Pa kad već nije moguće tući one koje bi se najvećma htjelo, nekako je najprikladnije tući one najbliže i najnevinije, one koji imaju najviše povjerenja u nas - svoju djecu. Ona će nam jedina to znati oprostiti.
Oni koji tuku djecu vrlo rijetko drže batine rukama. Batinom udaraju njihov umor i neuspjeh, njihovo nezadovoljstvo i nemoć, njihov očaj i ispraznost.
Batinom udaraju njihove bojazni i nade, njihove pogreške i propusti, njihov ugled i nesigurnost.
Ljudi toliko toga žele izliječiti batinama i pritom zaboravljaju koji su jedini pravi lijekovi njihovim nedaćama.
Batine otvaraju nove rane i u onome tko udara i u onome koga udaraju.
Tučete li svoju djecu?
Tučete li ih po njihovim zaslugama ili po svojim procjenama?
Zbog čije ih krivice tučete: zbog njihove, zbog svoje ili zbog nečije tuđe?
Što želite postići time što ih tučete?
Želite li ih učiniti boljim ljudima, sklonijima dobroti, razumijevanju i prihvaćanju?
Uklonite iz kuće i šibe i remenje, kuhače i kolce, žarače i lance...
Ako već morate tući djecu, tucite ih rukama.
Neka vas bar ruka zaboli, ako srce ne može.
Odovornost za djetinji svijet
Životno smo odgovorni za svaku dječju suzu, za svaku masnicu na dječjem tijelu ili duši, za svaku bol nanijetu djetetu. Odgovorni smo i kada svoje postupke smatramo opravdanima, kada smatramo da smo djelovali odgojno. Odgovorni smo, jer naša ljubav barem u tom trenutku nije bila dovoljno snažna i promišljena, dovoljno djelotvorna, jer nije bila bliska. Odgovorni smo, jer je tada umjesto naše ljubavi progovorila naša nemoć, umor, nestrpljivost. Odgovorni smo, jer nismo imali vremena za njih, a vrijeme nam je upravo zbog njih darovano.
Životno smo odgovorni za svaku grubu riječ, za svaku otresitost prema onima s kojima živimo. Za sve što ih nije obogaćivalo. Postavljanje takvih zahtjeva nije pretjerivanje. Ono neposredno proizlazi iz Isusova govora na gori.
Životno smo odgovorni i dužni smo zbog svega toga ispovijedati se kako bismo obnavljali čistoću, prohodnost ovoga svijeta. Za svoje. Za one koji dolaze. A ispovijedati se znači odlučiti se za novost života, za novost odnosa, za novost svoje duše, svoga oka i ruke.
Dijanam....koji je to Stjepan Lice........kaj taj radi u životu-jer taj radil na Pravnom faxu i bil neki član odbora na HRT-u??????
probat cu jos jednomCitiraj:
Storma prvotno napisa
Opet ja. Ali ne mogu ne reagirati jer mi je ovo podmetanje kukavičjeg jajeta..
Oprosti, Storma, hipoteza je pomalo Mengeleovski postavljena.
Dijete koje je intelektualno ograničeno, nažalost, takvo i ostaje. Nema veće tuge, veće ljubavi i osjećaja pružanja zaštite negoli ona koja se razvija za takvo dijete. Stoga smatram da je potpuno nepotrebno postavaljati takove početne uvjete da se dokaže ne/svrhovitost bilo čega. Naravno da hendikepirano dijete nećeš nikad udariti ni pecnuti jer ono to nikad neće moći percipirati kao zdravo dijete koje svakodnevno napreduje, osim kad se hipotetski gledano - guši koricom salate. Kao da slijepo dijete silom tjeramo bojati u bojicama ili gluho da pjeva sa sluhom, možda će neki i moći, ali većina njih to neće moći nikada bilo što mi poduzeli, kao što će intelektualno hendikepirano dijete teško shvatiti i cilj batina i cilj zabrane.. Stoga smatram da je besmisleno hendikepirano dijete uzimati za usporedbu sa zdravim djetetom.
Kao što netko napiše..stavit ćeš ormar ispred utičnice i voljeti dijete kakvo jest.
Bolje naći neko drugo pitanje. Npr..koji li su emotivni mehanizmi koji reguliraju percepciju batina. Zašto smo neki od nas emotivniji, a neki indiferentniji na batine? Zašto nekima od nas tzv "velike batine" ostavljaju manji trag nego nekome pec po prstu. Stvar odgoja i socijalne interakcije ili genetika?
navika...prestane biti bitno, otupi guza/ruka...
svi smo mi ljudska bica i negdje smo nacelno s time da ne treba se tuci - samo sto jos uvijek ne znamo sto onda drugo napraviti.
a smjesno mi je da se dijete norm. intelig. treba tuci a ono koje je na stupnju ment. retard - ne, i to s objasnjenjem ovaj prvi ce shvatiti, a drugi nece...neznam da li to progresivno ide pa darovite s visokim IQ treba jos cesce tuci jer ce oni to najbolje shvatiti - sto li?
Opet i ja.Citiraj:
Virgo30 prvotno napisa
A i u ovom zadnjem pasosu dio je odgovora na pitanje.
ne, ne, ne...eto vidiš malicioznosti.... moja je početna tvrdnja da dijete s retardacijom ne smijemo tući nikad...točka...Citiraj:
flower prvotno napisa
ako napišem da slano nije zdravo, onda to ne znači da tvrdim da je slatko zdravo... kao što si mi, flower, podmetnula..ako kažem da je bolesno tući hendikepirano dijete da je ispravno tući zdravo dijete ito što je pamtnije..više...čemu takve gradacije?
..ne treba nikoga tući ni ponižavati, ali poruka koju može dobiti i shvatiti zdravo dijete je sasvim drugačija od poruke koju može dobiti i shvatiti (ako uopće može shvatiti) hendikepirano dijete..
Ne nastojim oskrnaviti polariziranost prema nenasilju nego samo odbaciti (meni) apsurdnu pretpostavku za usporedbu.
Ovo je sad pitanje koje se meni postavlja, s tim da ne mislim da ti tako misliš, Virgo, niti da si tako napisala - da li ćemo kod hendikepiranog djeteta prihvatiti njegovu "grešku" i ponašati se lijepo, a kad zdravo dijete pogriješi, njegov stupanj razvoja neće igrati preveliku ulogu (makar zaista može biti isti stupanj razvoja), nego ćemo ga naučiti lekciju, prvo milom, pa ako ne ide, onda silom? Jer smo MI sigurni da ONO to može. A kod hendipekiranog smo sigurni da ne može.
I otprije mi se to vrti po glavi, kao da postoji misao da je u djetetu neka greška koju treba istjerati.
Zanimljivo mi je ovo što si napisala, flo.
Razlika je u tome, citirajmo već dosadni primjer, zdravo dijete koje dobije pec, prestati gurati prste u struju na neko vrijeme, a sukcesivno će shvatiti opasnost guranja prsta u struju, dok ono retardirano, u fazi 3 godine - do kraja života..neće..batinom ga nećemo ništa doli maltretirati. Ako smo svjesni toga da će nam dijete (ne znam kakva je mogućnost učenja kod takve djece, ali recimo) do kraja života gurati prste u struju, onda ćemo stvarno poduzeti sve da do te struje i općenito opasnosti ne dođe s malo povećanom pozornošću. Ako dijete ne napreduje preko neke dobi, ono će svakodnevno ponavljati iste ili slične radnje, pa se možemo itekako bolje pripremiti na opasne situacije nego dijete koje sa svakim danom razvoja divergira u nekom interesu.Citiraj:
VedranaV prvotno napisa
Ispravka, mi smo sigurni da će ono to moći, znati i shvatiti. Kod hendikepiranog smo sigurni da ono to neće moći. (Ako je stalo na razvojnoj fazi 3 godine).Citiraj:
VedranaV prvotno napisa
Ja nisam stekla takav dojam. Nemaju djeca greške. Mi nosimo greške, a pitanje je koliko ih možemo sravniti i koliku odgovornost preuzimamo. Ja ju preuzimam za udjeljivanje nekoliko packi.Citiraj:
VedranaV prvotno napisa
Ne znam jesam li dobro shvatila - onda bi u ovom primjeru zdravo dijete dobilo pec zato što će jednom moći shvatiti da je struja opasna, ne zato što to sad može, a oko hendikepiranog ćemo mi prilagoditi okolinu jer nemamo druge?
Ne razumijem ovaj dio.Citiraj:
a pitanje je koliko ih možemo sravniti i koliku odgovornost preuzimamo. Ja ju preuzimam za udjeljivanje nekoliko packi.
Virgo, ti nisi nasilnik, a ja nisam Mengele.
Postavila sam to pitanje iz jednostavnog razloga. Vjerujem da fizicki i mentalno zdrava djeca rade ono sto nas izluduje zbog nase reakcije i/ili vlastite znatizelje. Poanta je u tome da ni zdravo dijete ne moze shvatiti ZASTO nesto ne smije. Ne shvacaju uzrok i posljedicu. Ono sto naglasavamo ovdje, zasto je fizicko kaznjavanje pogresno - zato sto dijete ne cini nesto iz straha, srama, stovec, a ne zato sto je percipiralo lekciju "strest ce te 220, a onda ajme majko". Koliko je onda smisleno tuci ih? (Narocito ako ih netko drugi, za to isto, nece istuci. Tu mogu uciti samo o granicama ljudi, a nista o struji).
S druge strane, razlikujem pec po prstima i lupanje po guzi. Nije, isto, ni blizu. No nije ni nacin rjesavanja problema. MORA postojati drugi nacin.
Reci cu da su djeca jednakovrijedna, bilo muska ili zenska, no ima i jos jedno pitanje: Sto ih ucimo kada ih tucemo? Ne brine me onaj dio da nasilje rada nasilje, brine me onaj drugi dio, "zasluzene" kazne. Ja sam zensko dijete, a imam i kcer. Ne pada mi napamet IKADA dici ruku na nju, a POGOTOVO kada mislim da je "kriva". Ne zato sto sam moralist ni supermama, vec iz bojazni. Zar sam ju nosila, rodila i ulozit cu srca i truda u nju, da bi ju onda neko go*** ubilo od batina? I da bi ona mislila da je to OK, jer je KRIVA? Toga se bojim, i u tome je poanta. Mene su znali natuc i nije me to diralo (nije ni bio "prejako"). Al uvijek me mucio taj dio o "zasluzenosti", i puno puta sam pogresno reagirala, unatoc opiranju moga zdravog razuma a sve zato sto je tanki glasic u mojoj glavi govorio da je taj netko u pravu, da sam kriva i time sve to zasluzila.
Zelimo li to svojoj djeci?
Jedino to sam eksplicitno rekla. Uz pretpostavku da dijete ne može napredovati. Nema nam druge nego štititi ga.Citiraj:
VedranaV prvotno napisa
A kako se dogovarati sa zdravim djetetom...ipak ponajviše ovisi kakvo je dijete. Netko razgovara ustrajno pa uspije, netko razgovara ustrajno pa ne uspije pa sve zaštiti pa uspije, netko razgovara ustrajno pa ne uspije, pa sve zaštiti, pa ne uspije, pa tek onda ide pec kao krajnja metoda.
Ja sam grešnica, uglavnom ne činim zlo, ali katkad sam jalna. Moje je dijete rođeno čisto. Moje dijete iskušava svijet i to je čisto. U svojem iskušavanju svijeta učinilo neke radnje koje su vrlo riskantne po zdravlje i to sukcesivno više puta unatoč svemu. Grešno je tući djecu. Ja sam joj dala pec po prstima da više ne čini to što smatram preopasnim i to je moj grijeh kojim nastojim riješiti situaciju. Za 4 radnje, precizno. Ponižavajuće za dijete, svakako. Ali sam bila uvijek potpuno racionalna pri toj odluci. Prihvaćam moju odgovornost za grijeh uz sve moguće posljedice koje to može ostaviti.Citiraj:
Ne razumijem ovaj dio.Citiraj:
Citat:
a pitanje je koliko ih možemo sravniti i koliku odgovornost preuzimamo. Ja ju preuzimam za udjeljivanje nekoliko packi.
Ali može shvatiti da nešto ne smije. Jer ako gurne prste u utičnicu ili popentra se po ogradi, doživjet će dozu poniženja od mene, ako ju zateknem. Toliko može shvatiti, a za fazu nerazumijevanja meni dovoljno. Uvijek je imala izbor, koji je mogla shvatiti..to radi SAMO kad sam ja uz tebe. Svjesno je preskakala tu opciju i skrivala se. hendikepirano dijete ne znam da li baš tako može usvojiti moju restrikciju...ako može..onda povlačim rečeno, ali u okvirima zadane hipoteze, smatram da to nije moguće.Citiraj:
Poanta je u tome da ni zdravo dijete ne moze shvatiti ZASTO nesto ne smije
Sad (gotovo) uvijek traži moju suradnju i ne udjeljujem joj packe. Iskušava se samostalno u pothavtima koje i ona procjenjuje kao "bezopasne" (uzeti čašu iz ormara, napuniti mlijeko i iznenaditi me čašom mlijeka sa slamicom), ali kad idemo miksati....sad idemo zajedno i radosno
Slažem se. Mnoge cure kažu da su uspjele i ja im čestitam.Citiraj:
S druge strane, razlikujem pec po prstima i lupanje po guzi. Nije, isto, ni blizu. No nije ni nacin rjesavanja problema. MORA postojati drugi nacin.
Ja mislim da je ovo far beyond sporadičnog peca po prstima, ali slažem se da batine mogu itekako dovesti do takvog stava o samom sebi. Ja djecu nikad ne kažnjavam batinama, a i dragi Bog zna koliko me sekira drugorazredna percepcija žene i ženskih vrijednosti u društvu uopće..Citiraj:
Al uvijek me mucio taj dio o "zasluzenosti", i puno puta sam pogresno reagirala, unatoc opiranju moga zdravog razuma a sve zato sto je tanki glasic u mojoj glavi govorio da je taj netko u pravu, da sam kriva i time sve to zasluzila.
Zelimo li to svojoj djeci?
PS Storma..oprosti na uvođenju Mengelea..nije bila namjera tebe uspoređivati
Virgo, ja se divim tvojoj ustrajnosti u argumentiranju!
I uopce me ne cudi da ti je i curica odlucna i uporna kad nesto naumi :)
virgo -jel smatras da je to tako bilo zbog nje ili zbog tebe? ili zbog neke kombinacije?Citiraj:
Ja sam grešnica, uglavnom ne činim zlo, ali katkad sam jalna. Moje je dijete rođeno čisto. Moje dijete iskušava svijet i to je čisto. U svojem iskušavanju svijeta učinilo neke radnje koje su vrlo riskantne po zdravlje i to sukcesivno više puta unatoč svemu. Grešno je tući djecu. Ja sam joj dala pec po prstima da više ne čini to što smatram preopasnim i to je moj grijeh kojim nastojim riješiti situaciju. Za 4 radnje, precizno. Ponižavajuće za dijete, svakako. Ali sam bila uvijek potpuno racionalna pri toj odluci. Prihvaćam moju odgovornost za grijeh uz sve moguće posljedice koje to može ostaviti.
Virgo, ti si mi ok, i nisam zamjerila.
Moje pitanje je vezano uz nesto sto je Hana Sara napisala..negdje...u ovoj raspravi, da djeca nisu...hmmm..potpuno razvijeni ljudi, ili osobe, ili tako nesto, i da ih je ZATO ok tuci, pa otud moja hipotetska situacija.
Na koji btw, nije odgovorio nitko, osim tebe, koaj ionako nisi dosla dalje od peca po prstima, pa se time i ne racunas :P
Zao mi je samo sto umjeto adekvatne resprave imamo ili svadu, ili se nekoga navodno podrzava u tisini i preko privatnih poruka.
PIIIIIP covjeka koji ne stoji iza svojih stavova.
koje greske....brisem, anita place
a da to sluuuucajno nema veze s tim kako se na ovom forumu tretiraju ljudi koji ne pristaju uz vecinu, koji imaju neke svoje ideje i ne odgajaju 100% po Juulu? to je upravo razlog sto sam se povukla iz rasprave, jer u ovakvom okruzenju nema rasprave. samo sirenje jednoumlja, tapsanje jedno drugo po ramenima za odlicnost rasudivanja.Citiraj:
Storma prvotno napisa
i dalje stojim iza toga da dijete kao takvo nije jos razvijena i potpuna licnost. kao sto veli Biblija ...
"Follishness is bound up in the heart of a child, but the rod of discipline will drive it far from him' (Proverbs 22:15)"
;)
Hana Sara, ni ti ne zastupas svoje stavove nista manje nego netko drugi svoje. :) Tako da i nema bas smisla da prebacujes krivnju na sugovornike.
Kad vec ponovo vadis citate iz Biblije, moram reci da mi je jako cudno to sto se ovdje javljaju mame vjernice i iznose oprecna misljenja od onoga koje ti iznosis. (toliko o jednoumlju u pojedinim "strujama")
Iako se Biblija i sl. knjige smatraju "bezvremenskima", tj. mudrost koju iznose nadilazi vrijeme i prostor, ipak mislim da se neke stvari ne bi trebale uzimati zdravo za gotovo i da bi se price iz "onog" vremena trebale prilagoditi "ovom" vremenu. Jer, eto...razvili smo se, otisli smo dalje u shvacanju svijeta, zivota, medjusobnih odnosa itd.
Vec sam navela biblijski primjer, tj. slucaj u kojem muz ne moze imati djecu sa svojom zenom pa mu sluskinja rodi dijete. Da i to dovucemo u dimenziju danasnjeg zivota i takve citate pisemo?
Svi koji su proucavali Novi zavjet i lik Isusa Krista, znaju koliko je on volio djecu i s kakvim postovanjem im je prilazio. Nevjerovatno bi mi bilo i pomisliti da bi jedna takva licnost zastupala teze tipa: batina je iz raja izasla.
Na kraju, totalno mi se bezveze cini dovlaciti religioznu stranu nasih licnosti u ovakve rasprave. Tema je roditeljstvo pa onda i razgovarajmo iskljucivo kao roditelji. Religija nek ostane ono sto bi ustvari i trebala biti: privatna stvar svakog pojedinca.
Ja mislim da su se neke cure stvarno potrudile da ti argumentiraju svoje stavove. Zao mi je sto cinjenicu da mnogi clanovi foruma dijele misljenja dozivljavas kao "sirenje jednoumlja", "tapsanje po ramenima" i sl.
Ja vec godinama dolazim na ovaj forum i mogu reci da jako volim ovdje pisati jer mi je nevjerovatno koliko sam tu stvari naucila, na koliko sam jakih licnosti u ovom virtualnom prostoru naisla....
Uostalom, nije uopce presudno da se slazemo oko ove teme....mislim da ima dovoljno podforuma i jako puno otvorenih tema na kojima bi nam se mogla pridruziti. Bez nekih opterecavajucih osjecaja jer se nismo dobro "nasli" u ovoj raspravi. :)