:klap:Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Printable View
:klap:Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Samarajte. I usput se molite da se porodim..
:lol:Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Drz se i slusaj cure!
Vec su te davno htjeli skinuti s heparina, ne pi*di sad
:-*
Kolki su ti trombociti?
Trombociti su ok, 183.
Znam da pizdim ali mozak pamti samo ruzne price s mutacijom pai 1. Ono ko da nijedna zena s tpm mutacijom nikad nije rodila.
A odlucila sam vjerovat i moliti se.
Joj draga radaju zene sa gorum dijagnozama . I to zdravu djecu bez ikakvih naznaka da je t bila teska.
E takve price mi trebaju. Pozitivne.
Eto rodila sad moja poznanica isto s nekom mutacijom... nisu joj dali heparin, nego je pila aspirin (jel se to daje, jel da?). Na kraju su se u rodilištu čudili zašto s takvim nalazom nije bila na heparinu. Bebač super, rodila u 40tt i malac je još teži nego što je bio moj :)
Da, a kazu da je aspirin los i da ga trudnice nesmiju haha
Piju zenr aspirin u trudnoci do odredjenog tjedns. Meni je taj tjedan prosao. Pit cu omega 3. Sad sam tri puta isla po stepenicama i napravila 20 cucnjeva. Imala popodne panicni. Dobila 5mg. Zlopasa na viziti onako optimisticno rekao-pa mozda cekaju 38 tjedana da vas porode. Cekaju sad bi rekla kaj! 43 tjedna cekaju.
Bez brige , niti super fit trudnicama , sa super fit trudnocom ne daju mira nakon 40 -tog tjedna.
tako da je moja prognoza da ce sigurno predloziti indukciju vrlo skoro jer vole da zena rada kod je radni dan , a ne dezurstvo.
Mislim kad dr kaze da cekaju : da vas PORODE , a ne da porod KRENE ... jasno je ko dan da cekaju 38 tj. da uzmu stvari u svoje ruke.
To je on rekao kao možda, al on nije s odjela. Ako im svaki dan dramim, možda se sazale.
Lavko, sad ću biti brutalno iskrena, pa ti kako hoćeš i znaš :-/
Razumijem da ti je teško i tvoje stanje definitivno nije za podsmijeh i odmahivanje rukom (apropo tvoje dr).
Ali sad si stvarno sebična.
Stavila si sebe i svoje panične napadaje u središte zbivanja.
Tebi bi bilo najbolje da rodiš.
Ali tvom djetetu ne bi.
Ono želi još neko vrijeme ostati na toplom i sigurnom mjestu.
Razviti pluća za udisanje zraka.
Dobiti još pola kile do kilogram tjelesne mase koji će joj itekako značiti kad izađe u svijet koji nije na ugodnih 37 C.
Obišla si preko nekoliko ginekologa tražeći nepostojeću dijagnozu, a onu dijagnozu koju imaš i koja ti stvara probleme ignoriraš tj ne poduzimaš ništa.
Nisam jedina koja ti je pokušala ukazati da problem preživljavanja ostatka trudnoće moraš rješavati sa svojim psihijatrom i psihologom, a ne na ginekologiji.
Stvarno ti želim sve najbolje i vjeruj mi da tvoji problemi neće čudesno nestati sa porodom.
Još će ti biti gore.
Kad o tebi bude ovisilo malo, potpuno bespomoćno biće koje nećeš odmah razumjeti, a hormoni ti divljaju i pokreću emocionalni jojo u tebi.
Posjeti stručnjaka, napravite plan do poroda, iza poroda, neka netko tebi blizak uzme go ili bolovanje i pomogne ti ove zadnje tjedne...
Stvarno će ti trebati i stvarno mislim da živiš u iluziji da je to sve od trudnoće i da će nestati kao rukom odnešeno.
Mislim, daj Bože da je tako....
:heart:
Uh. Maco u jednom imas pravo. Stavila sam panicne na prvo mjesto. I jel u redu, nije..ali oni preplavljuju moje ove zadnje dane do te mjere daja vise ne znam normalno funkcionirat, strah je veci od svega. I taj strah se odnosi na trudnocu i moju opsesiju da bebi nije dobro. I svaki put kad je mirna ja umirem od svojih strahova. Zasto? Ne znam. Mozak je tako konstruirao.
Psihijatar mi sad ne moze dati lijek. Moram cekati porod.
Vjerujem da se iza poroda dogadjaju jos teze situacije ali uvjerena sam da cu biti mirna kad cu imati zivo i zdravo dijete pored sebe. Jer to jos nikad nisam dozivjela. Vjerujem da cu biti utoliko smirenija. A onda ce i tablete uciniti svoje.
Tesko je to objasniti.
lavko, sad ću te razočarati. nećeš nakon poroda biti mirnija. Stalno ćeš osluškivati da li diše. Mislim da nema nijedne mame koja nije u panici skočila slušati bebu, jer su npr. noću zaspale duže nego dan prije. I to sve mame koje nemaju nikakve panične napadaje, koje su sasvim "normalne", pod navodnim znakovima, jer ono kakve smo, prva oko 2 mjeseca nakon poroda, daleko je od normalnog, uobičajenog ponašanja.
Hoću ti reći da strah postoji uvijek! Tu nema pomoći, nikakve tablete ne mogu i ne smiju spriječiti maminu brigu za dijete. Jednostavno se moraš naučiti živjeti sa spoznajom da si odgovorna za još jednu osobu. Zauvijek.
Ako misliš da to nisi sposobna, kaži to svome mužu i/ili mami. Da li će oni preuzeti tvoju ulogu?
Mislim da si pametna mlada žena i da možeš potisnuti svoje strahove, zbog dobrobiti svoga djeteta. Pusti bebu neka raste u trbuhu, nemoj izvoditi nikakve čučnjeve, ni raditi ništa teže. To nije dobro za bebu. Došla si do tu, pričekaj još malo. Piši svaki dan, uvijek je netko tu da tješi i šamara :)
I probaj slati toj bebici sretne misli, neka dođe nasmiješena na ovaj svijet.
potpis za Beti,baš ti je sve lijepo rekla
X!Citiraj:
maca papucarica prvotno napisa
I... ne manje važno... s "zrelom" bebom je lakše.
Treba da budeš svesna da su i ova tvoja uverenja samo nerealni konstrukt tvog mozga.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Prvo, ne-nećeš biti mirnija.
Bićeš euforična (verovatno) par sati nakon rođenja bebe, ako ne budeš previše omamljena od lekova. Nakon toga-čista paranoja.
Jer ćeš, ako ništa drugo, upasti u psihozu uzrokovanu nespavanjem. Kao što u nju često upadnu i vrlo stabilne osobe izložene hroničnom nespavanju.
Ovu prostu činjenicu ti većina žena ponavlja iz stranice u stranicu a ti ignorišeš.
Lekovi i tablete-da, ok, sigurno će prodelovati.
I dovesti te na neki "normalan" nivo funkcionisanja..
Ono što svi pokušavaju da ti kažu jeste da svaka "normalna" mama ima s vremena na vreme napad straha za svoje dete.
I da ti moraš da naučiš da funkcionišeš na skroz novom nivou.
Jer ne postoji lek koji te automatski čini roditeljem.
I ja potpisujem Beti. Nakon poroda dolazi "problem" za "problemom". Pod navodnicima, jer su sve to normalne stvari u roditeljstvu, ali kad se prvi puta suočiš s tim, bude užas.
Ja sam prvih mjesec dana svako malo plakala. I sad mi se čini da se više ne sjećam kako je to tad bilo. Znam da sam zbrajala koliko ću sati koju noć odspavati, jer sam nekad bila premorena
Tu mislim da nikakve tablete ne pomažu, to se jednostavno mora preživjeti. Tko zna kako će ti terapija tada djelovati
Ali da, teško je nekome sa strane uvjeriti nekog da će biti tako i tako - dok sam ne dođeš u tu poziciju.
Grlim...
lavko... niej svima tako... ja sam bila ok, mene je preplavila sreća... i osjećaj da je sve na svom mjestu... jedino me umor mučio... i nespavanje... ali preživi se. :)
Blizina bebe puno pomaže da mama bude dobro... pokušaj biti s njom što više u bolnici.
Imaš nekog da ti pomogne?
Mene je uhvatila gadna kriza negdje mjesec dana nakon prvog poroda, kad sam se konačno opustila. Ufff, bilo je baš gadno. Nakon drugog poroda me to nije snašlo - bit će da nisam imala vremena za baby blues kraj dvojice u pelenama.
Lavko, stvarno bi si trebala osigurati nekoga da ti bude pri ruci i nakon poroda. Osim toga, to je i način da razmišljaš o praktičnim stvarima i ne prepuštaš se svojim strahovima. Sretno!
A zasto su te skinuli s apaurina? Pa on se moze piti do kraja ?
Dobro. Bit ce jos gore. Imam plan, osim lijekova, bit ce msma sa mnom. Ono sto ja pokusavam reci je da ce prestati barem jedna opsesija- roditi zivo i zdravo dijete. To j fo sada bio toliko ocekivani, nefostizni san i dada sve sto moze ugroziti taj san predstavlja strah.
Kad midlim bit ve mi lakse, bit ce u toj mjeri. A za ostalo ok, bit ce svega, ali jedan veliki dio strahova ce nestati. I imat cu muza i mamu za pomoc, u ovome sam po prirodi stvari sama. Ja nosim, ja ssm ofgovorna.
Razumijem ja vas i hvala na slusanju i pomoci. Ne znam jel vi razumijrte mene u cemu je moj najveci problem.
Lavko..jesi jos tu u petrovoj?.....sta ti je rekla profesorica?...jesu rekli kakvi su im planovi sa tobom
Sve je puno gresaka, pisem s moba.
U Petrovoj sam. Prof se vraca u pon. Nemaju plana. Radim ctg. Napravila sam urinokulturu. Dodju na vizitu i ofu za sekundu. Moras ih hvatsti po hodniku. Zato cu pricat s prof. mozda i prije ponedjeljka. Jer ovima je domet da ti uzmu urin i izmjere secer.
A lavko, ne rade ništa posebno jer je sve ok. Uredna trudnoća. I bolje da je tako.
To što bi ti htjela da što prije krene, njima je na žalost, ništa bitno... zato bi bilo super da imaš neku potvrdu psihijatra, ili da se to nekako sve dogovori pa da ne čekate baš 40tt, kako to za inat zna ići u ovim slučajevima
A sto si ti mislila da ce raditi u bolnici?Citiraj:
lavko prvotno napisa
pa baciti pogled na ctg na viziti je SVE sto se radi sad. Da je nesto zabrinjavajuce tada bi se odlucili na porod u protivnom cekaju ( dok) samo ne krene.
Tak je i na pt1......i bolje ti je da sto manje pricaju sa tobom...to znaci da je sve ok i da samo cekas...
Fakat, to je osnovno bolnicko pravilo.
kad ti se obrate u kratkoj jednostavnoj recenici , sve je ok.
Jos bolje je ako ti se nitko ne obraca . :D
Hahaha to je istina. Sto mane te diraju i pricaju ti to bolje!
lavko ja razumem da ti lekovi koje sad piješ ne deluju
i razumem i paniku, i da ne možeš da se skuliraš mada znaš da bi trebalo, jako dobro to razumem
jedino mi nije jasno ideš li na psihoterapiju (znači ne samo po lekove) i ako ne, zašto?
a ako da, a ne pomaže ti baš ni malo, možda da promeniš psihijatra.
kao neko ko je prošao kroz napade panike i anksioznost, mislim da ti je dobar terapeut najvažniji, terapije su jedino što može da pomogne na duže staze, a lekovi su tu dok ne naučiš sama da se boriš
razumijemo, ali što nisi rekla da i prije trudnoće i bebe si imala napadaje panike i bila na terapijama- nevezano za trudnoću i bebu? potpisujem cure koje su rekle da ti je vrijeme da sebe staviš na drugo mjesto, to je uloga majke...Citiraj:
lavko prvotno napisa
Onda dobro. Pitala sam za psihijatra, rekli su da mogu pozvati nekoga ali bas to ne rade. A ne znam kako do svoje da odem odavde.
Potpises da izlazis na svoj zahtjev da odes na pregled kod psihijatra i to je to. Nisi u zatvoru. Niti moras lezati 24 sata. Niti moras biti na promatranju 24 sata. Odradis jutarnju vizitu i odes na razgovor, kasnije se vratis.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Imam dobru psihologicu ali mjesec dana je nisam vidjela zbog godisnjeg. Problemi koje sam imala prije trudnoce su bili malo drugaciji, nisam bila ovakav hipohondar, imala sam neke druge strahove ali bili su toliko nerealni da sam znala da se nece ostvarit. To je dio opsesivno kompulzivnog poremecaja kojeg imam. Sad je drugacije il se meni tako cini. Ovi strahovi su mi vezani za nesto stvarno. Sad cete me popljuvat i reci da nije stvarno.
A od svih stvari meni je lijek najvise pomogao. Psihoterapija je ali lijek svaki put kad sam imala epizodu.
Ok, ne zelis ici , tvoja stvar.
ne trebas psihoterapiju u trudnoci, ne trebas analizu. Trebas potporu.
To pametan psiholog moze pruziti i bez analize.
o tome pricam.
I moram ti reci da su strahovi koje sad imas jednako realni (u ovom trenutku) kao i oni sto si imala prije trudnoce.Citiraj:
lavko prvotno napisa
samo sto se u Hrvatskoj i zdrave trudnice drzi pod povecalom, pa nije jako neobicno kad netko toliko sumnja i kopa i propituje ( u trudnoci) . Ali da, to je hipohondrija. Jasno , trudnoca je stanje koje ukljucuje i majku i dijete , i nema nacina da se dobije 100% garancija za ishod jer uvijek postoji odredeni rizik.
Nisi u pravu lavko. Cimerici je dolazio psihijatar sa rebra tu u petrovu... imala je i prije dijegnozu i izrazito tesku trudnocu. Ne znam kako je to tocno organizirano bilo al na indikaciju njezinog ginekologa tu u petrovoj