Lavko, sad ću biti brutalno iskrena, pa ti kako hoćeš i znaš
Razumijem da ti je teško i tvoje stanje definitivno nije za podsmijeh i odmahivanje rukom (apropo tvoje dr).
Ali sad si stvarno sebična.
Stavila si sebe i svoje panične napadaje u središte zbivanja.
Tebi bi bilo najbolje da rodiš.
Ali tvom djetetu ne bi.
Ono želi još neko vrijeme ostati na toplom i sigurnom mjestu.
Razviti pluća za udisanje zraka.
Dobiti još pola kile do kilogram tjelesne mase koji će joj itekako značiti kad izađe u svijet koji nije na ugodnih 37 C.
Obišla si preko nekoliko ginekologa tražeći nepostojeću dijagnozu, a onu dijagnozu koju imaš i koja ti stvara probleme ignoriraš tj ne poduzimaš ništa.
Nisam jedina koja ti je pokušala ukazati da problem preživljavanja ostatka trudnoće moraš rješavati sa svojim psihijatrom i psihologom, a ne na ginekologiji.
Stvarno ti želim sve najbolje i vjeruj mi da tvoji problemi neće čudesno nestati sa porodom.
Još će ti biti gore.
Kad o tebi bude ovisilo malo, potpuno bespomoćno biće koje nećeš odmah razumjeti, a hormoni ti divljaju i pokreću emocionalni jojo u tebi.
Posjeti stručnjaka, napravite plan do poroda, iza poroda, neka netko tebi blizak uzme go ili bolovanje i pomogne ti ove zadnje tjedne...
Stvarno će ti trebati i stvarno mislim da živiš u iluziji da je to sve od trudnoće i da će nestati kao rukom odnešeno.
Mislim, daj Bože da je tako....
 |
|||
Odgovori s citatom
maca papucarica prvotno napisa
