Jeste li nekad promijenile posao?

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Pa pokusati nauciti dijete s poteskocom ucenja da nauci visekratnike i djelitelje moze biti itekako intelektualno stimulirajuce, posebno kad dijete ne moze nauciti uobicajenim metodama. Cijela jedna nova struka bez diplome na kraju.
Ali " tablica " zvana vlastito dijete koje nauci nesto i pri tome se osjeca dobro , samopouzdano i sposobno rekla bih da vrijedi dugorocno barem jednako svim uzbudljivim tablicama na poslu koje se odvolontiraju u prekovremenim neplacenim satima.
Ali svatko slaze svoje prioritete. Nije to dobro ni lose. Samo je tako.

---

To je stvarno tako, ali to rijetko mogu razumjeti ljudi koji se nisu našli u takvoj situaciji. Sretno i dalje, jer uz tebe će dijete postići sve što može, a da je prepušteno sustavu, to ni blizu ne bi bilo tako.

Sorry na offt. Htjela sam samo reći da mi teško ovdje možemo uspoređivati svoje živote, jer nemamo iste izazove ni isto breme, a svakome je najteže baš njegovo. Život je niz odluka. Ja sam također u nekoliko bitnih situacija odlučila u korist svoje djece, a posao je bio nešto što sam morala odraditi. To ne znači da je posao bio na šteti, odradila sam sve za što sam bila plaćena, često i vise, ali znala sam gdje je moja osobna granica. A i za potok se našlo mjesta. Odluke su bile, a i dalje su, isključivo moje - u zadanim okolnostima.

Ajde da se maknemo od potoka...

Spomenula se prisutnost... ovo su vrste poslova gdje si možeš sam organizirati vrijeme, što znači da realno možeš otići s posla u 4 i onda raditi kasno navečer/noću dok djeca spavaju. Ja sama odlučim koji dan ću tako, a koji dan ću ostati u uredu do 18-19. U prvom slučaju mi pati san, u drugom slučaju se djeca bondaju s tatom, bakom i dedom, braticima, ujakom... a ovi veći bome i dođu doma, pojedu ručak i odu se van igrati do mraka. Hoćemo reći da baš mama mora doći doma? :mrgreen:
Prije 5 godina sam radila i vikendom, nakon 3. porodiljnog ne radim.

Imam dvoje školaraca, nemaju poteškoća u učenju, ali svaki dan im svaku bilježenicu i zadaću pregledam, znam kad imaju svaki ispit i svaku obavezu u školi. Vjerovali ili ne, koliko god kasno dođem doma kad netko u razrednoj grupi zamoli da se pošalje što su radili jer je netko bolestan, budem jedna od prvih koja to natipka. Znam što mi se s djecom događa, tko ih je naljutio ili rastužio taj dan u školi, tko se u koga zaljubio i sl.

U svemu ostalome kiksam, ali nije mi ni važno... kuhamo samo jela koja se mogu u 15-20 minuta ubaciti u jedan lonac ili sve staviti odjednom u rernu. Možda se vikendom potrudim malo više oko toga, ali obično ćemo radije odabrati biti vani ili na izletu pa opet jesti nešto što se jednostavno priprema.
Kuhati par sati ili peći kolače... jok... probala sam, nije mi fora.

Kuću čistim minimalno i samo nužno. Prozore perem 1x godišnje npr. Nisu prljavi, ako i jesu, ja to ne vidim :mrgreen:. Jednom mi je mama oprala prozore dok sam bila na poslu, ja to nisam ni primjetila dok mi nije rekla.
Po dućanima jako malo hodam, kupujemo samo hranu 1x tjedno... ostalo idem u dućane ako baš moram, moram - npr. djetetu su se potrgale tenisice... ducani su mi smrt. Najgori dio godine je kad sve prerastu, a nemam više ništa od naslijeđenog i moram ići u kupovinu. Upucala bih se.
Kavu ne pijem, ne volim sjediti u kafićima, to mi je tlaka živa. Frizer mi je tlaka živa, provesti tamo par sati mi je smrt.
S drugim odraslima se družim samo na dječjim rođendanima, jer vjerovali ili ne, i prijatelji su mi ovakvi da samo jure :mrgreen:.
Kraj potoka zapravo vrlo često šetam, bolje rečeno trčim, jer su djeca dovoljno mala da idemo još uvijek s njima po šumama i slično.

Šta sam htjela reći?
Eto... ja jurim... za djecu nađem vremena, opuštam se s njima (osim kad se ne opustam :mrgreen:)... a sve ostalo mi nije bitno hoću li stići napraviti ili ne. Tako to izgleda kad sam u projektu. Nije mi ispred obitelji, ali mi jest prije svega ostalog.

Sillyme pa svatko ima neke strasti, hobije, interese i osim posla.

Ja zaista ne poznajem nijednu živuću osobu koju ama bas nista ne zanima osim i iskljucivo posao.

Lazem poznajem 1-2 osobe kojima je karijera sve (ne nuzno posao nego karijera i napredovanje), nemaju decka, muza, obitelj,djecu, kucnog ljubimca,prijatelje,...

Sigurna sam da i ti imas nesto sto te zanima i veseli a nije posao.
Tako da Flopičin potok moze nekome biti citanje, gledanje filmova, putovanja po Europi i svijetu, rolanje, , plivanje, trcanje :mrgreen:...nastavi niz.

Poanta je da covjek mora i treba radi svoga mentalnog zdravlja imati vrijeme za opustanje i svoje zanimacije. A di je uz sve to vrijeme za obitelj, prijatelje...

Meni je recimo isto boravak u prirodi i planinarenje neprocjenjivo, kad zelim otpustit stres samo se spremim(o) i u zelenilo.

Netko ce buljiti na balkonu u prazno ili u cvijece i to je isto ok.
Svakom njegovo.

Bubilo, svaka cast, zaista imas izuzetnu energiju!

Pa zašto nekome za njegovo mentalno zdravlje i opuštanje ne može biti ta tablica?

BB , potpuni je nevazno zasto je meni potpuni nezamislivo i neprihvatljivo raditi svaki dan radni dan 12 sati mjesecicima i bez adekvatne nagrade.
Pitanje glasi da li je tebi prihvatljivo ili nije?
Ako ti je nesto bilo prihvatljivo prije 10 godina, ili prije djece ili prije tko zna cega ne znaci da ti mora biti prihvatljivo i danas kad se dinamika promjenila.
Ili ti moze biti prihvatljivo.
Osobno sam fleksibilna i improviziram obzirom na promjene okolnisti i moje zelje. Nista nije u kamenu zapisano .
Kazem, ako je tebi ok je vidim razlog da ne nastavis.

Ne pričamo sad o tome.
Zato sam i digla temu jer imam krizu oko toga. Malo sam se pomakla u glavi oko te krize, ne puno, i vjerovano vam ni neću tako brzo reći “konačni odgovor”.

Pričamo o tome kako netko uopće može imati takav izbor... a možda i o tome je li zbog toga loša majka ;).

To je sasvim OK. Pogotovo ako je projekt nešto bitno za ljude, prirodu, zarađivanje ( ne samo za sebe, nego i za druge).
Na primjer mi pada izgradnja broda. Lijep, velik, od njega zarađuju i rudnici i metalna industrija i programeri i inžinjeri i trgovci i pomorci i njihova djeca...
Sigurno to nisu samo lijepe tablice. Ustvari, kako ja mogu znati što je nekome bitno u životu? Tablica, brod, dijete, uspješno operiran pacijent, rascvala magnolija?
Nebitno. Bitno je da budemo zadovoljni svojim izborom. Ili bar zadovoljni veći dio vremena. Ili bar ne biti nezadovoljni. Bar ne veći dio vremena.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Ne pričamo sad o tome.
Zato sam i digla temu jer imam krizu oko toga. Malo sam se pomakla u glavi oko te krize, ne puno, i vjerovano vam ni neću tako brzo reći “konačni odgovor”.

Pričamo o tome kako netko uopće može imati takav izbor... a možda i o tome je li zbog toga loša majka ;).

---

Mozda smo sve mi lose majke. To ce vrijeme pokazati kad nam djeca krenu na terapije. ( moja vec idu , za sada imam pozitivni rezultat)
To sto ja ne bih radila iste izbore kao ti ne znaci da bi to za tebe i tvoju obitelj bilo bolje ili optimalno.

A o čemu onda pričamo? Zašto postoji ta premisa “raditi puno nije dobro, kako možeš?”

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

A o čemu onda pričamo? Zašto postoji ta premisa “raditi puno nije dobro, kako možeš?”

---

Pa vecini nije. Ne mogu nakon 12 sati na poslu svaki dan biti funkcionalni psihicki i fizicki.
Ne znam sto ljudi rade i kako rade, ali ja sam nakon 4 sata na svom poslu mrtva neke dane.
Trebaju mi sati da dodem sebi. Pretpostavljam da drugi ipak nemaju takve fizicke i psihicke izazove , ali svejedno 12 sati gledanja u ekran je dosta izazovno samo po sebi.
Ti kazes da imas energije, super za tebe. Da mozes spavati 4 sata. Super za tebe , ja ne mogu. Vecina ne moze.

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

Bubilo, svaka cast, zaista imas izuzetnu energiju!

---

Zaboravila sam dodati da imaju i homemade kostime za maškare prema YouTube tutorijalu :mrgreen:.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

A o čemu onda pričamo? Zašto postoji ta premisa “raditi puno nije dobro, kako možeš?”

---

Ja ne kuzim o cemu pricamo, ja sam mislila da pricamo o tebi i problemu koji si rekla da imas. Sad iscitavam da ga zapravo nemas. Ne kuzim zapravo koja je tvoja dilema, zasto bi ti zapravo radila manje, bi li radila manje, jel te ista smeta, sta te smeta, ne mogu polovati, iz zadnjih 10 stranica sve funkcionira i bas si hepi, i super da je tako.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Zaboravila sam dodati da imaju i homemade kostime za maškare prema YouTube tutorijalu :mrgreen:.

---

Javi na pp koje dodatke prehrani koristis.

Sori, ne mogu opet.
Mislim da sve piše ;).
(Nakon ine)

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Javi na pp koje dodatke prehrani koristis.

---

Prije ništa, nakon korone neke uobičajene vitamine.

Ma ja mislim da vi možda previše vremena i energije trošite na čišćenje kuće. Kad to zanemariš, sve drugo se stigne :mrgreen:.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Zaboravila sam dodati da imaju i homemade kostime za maškare prema YouTube tutorijalu :mrgreen:.

---

:naklon:

Natrag na promjenu posla :) Ja kad sam mijenjala posao, imala sam dva motiva. Jedan je bio pozitivan, zelim promjenu - nesto novo, zanimljivije. A drugi recimo negativan - zelim se maknuti iz ove sredine u kojoj se sve losije osjecam. Mislim da je drugi na kraju bio presudan. Al, sad kad sam promijenila posao, jako mi je drago sto se i prvi realizirao.

A i ja sam dugo razmisljala o promjeni, godinama sigurno. Al bi nekako uletio porodiljni da se resetiram pa bi odustala od promjene. Dva savjeta/misli koji su mi bili poticajni su bili: "Kad promijenis posao, svi problemi vezani uz stari posao, doslovno preko noci nestanu.", i iskustvo od kolege koji mi je rekao da je promijenio posao kad se na starom prestao smijati. E, i kad sam bila jako blizu odluke da odlazim prestala sam o tome pricati sa svima osim s onima za koje sam bila sigurna da ce me poslusat, bez da imaju svoje misljenje o tome sto je najbolje za mene.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Prije ništa, nakon korone neke uobičajene vitamine.

Ma ja mislim da vi možda previše vremena i energije trošite na čišćenje kuće. Kad to zanemariš, sve drugo se stigne :mrgreen:.

---

Vjeruj mi to nije nesto na sto trosim vrijeme. Iako logicno ima nesto vise posla kad se gotovo svi obroci jedu doma i vecinu vremena boravi doma ( sjeti se vremena izolacije).

BB ja na ciscenje trosim malo vremena jer prvo ne da mi se na to trositi vrijeme, drugo tu su i ostali ukucani.

Al ja jedva da mogu gledat ekran i 8h pa cesto vece dokumente isprintam i citam s papira bas mi se umore oci a i dioptrija mi raste od tih ekrana. Pokusavam i mobitel smanjiti.

A san to bolje da ne komentiram, ja bez 8h ne funkcioniram i san je zadnje cega bih se odrekla jer sam uvjerena da je u pozadini raznih bolesti nedostatak sna i nemogucnost organizma da preko noci odradi sve sto naš organizam trazi i treba. Nedavno sam procitala jednu znanstv.knjigu na tu temu pa sam pod dojmom.

Iako isto imam energije na pretek i stalno sam u muvingu, kako sam starija to vise cijenim te trenutke cistog odmora i predaha.
Al da ne spavam, ja bi bila samo nefunkcionalna ljustura.

Super za tebe da mozes tako funkcionirati, samo sibaj dalje ako ti tako pase!

bubilo, meni bode u oči ovo s tvojim prekovremenima koji su zapravo takvi jer nema šanse da sve odradiš od 8-16 h
razlog za prekovremene je ili tvoja nesposobnost ili loša organizacija posla u smislu da poslodavac trpa ljudima previše zadataka za premalo vremena
ne bih rekla da je kod tebe prvi slučaj

osobno mi je nepojmljivo pristati na takve uvjete, ako je frka na poslu, nije mi problem ostati ali da se onda to i honorira
ako je riječ o prekovremenima koji traju dulje vrijeme onda je definitivno problem u poslodavcu jer nije zaposlio dovoljan broj ljudi i krši deeebeeelo zakon o radu

btw. radim u firmi u kojoj VSS bez neke funkcije imaju 6000-9000 kn, ovisno o složenosti posla, prekovremenih nema ili se plaćaju ako je iznimno potrebno ostati
postoje niži manageri s ugovorom da su dostupni ako treba od-do i oni de facto nemaju radno vrijeme (nosaju laptop doma) ali zato je minimalna plaća takve osobe 15.000 kn, većinom prema 20.000 kn

pa razmisli za koje novce radiš kad podijeliš svoju plaćicu s brojem sati koje si odradila taj mjesec ;)

To za plaću sam već shvatila ;).

Samo da pokušam još jednom objasniti... mislim da smo i Silly i ja probale... meni nitko ne organizira posao niti daje zadatke... od prvog do zadnjeg dana ugovora, tj. rada na projektu - sve vrijeme ovog svijeta je na timu koji na tome radi, naši šefovi koji su ugovorili posao često nemaju pojma sto se uopće u projektu događa. Firma ima stotine projekata godišnje i direktori nisu nikada uključeni u njih.
Silly je lijepo napisala: ljudi si sami organiziraju posao.

Dakle, pojavi se negdje neki natječaj ili upit za posao i slično.
Javiš se, šef sklopi ugovor i ti kreneš.
Rok je 4, 6, 12 ili 18 mjeseci.

U početku sve ispadne sjajno, a onda kud koji mili moji koliko sreće imaš... na projektu nas u različitim fazama radi između 20 i 50 ljudi... veliki lanac, puno karika na kojima imaš problema, nepredvidivih situacija i vrijeme klizi i deadline je sve bliže... ne postoje nikakvi novi izmišljeni ljudi koje odjednom možeš u to ubaciti, jednostavno oni koji na tome rade moraju odraditi više u manje vremena. Sve je ko neka suluda igrica “hoćemo li ovaj put uspjeti bez problema ili nećemo”. Na manjim projektima uspijemo, na većima nikad ne. Po samoj prirodi stvari - projekt se sastojao od milijun malih zadataka u 18 mjeseci i ako si igdje imao problema osjetit ćeš u finišu.

Ne znam kako bi vam uopće objasnila... i nevjerojatno mi je da osim mene i Silly ne poznajete baš nikoga tko tako radi.

bubilo, ma jasno je meni o kakvom poslu se tu radi ali onda treba i voditi radno vrijeme djelatnika i platiti vam prekovremene, vrlo, vrlo jednostavno

poslodavac vas iskorištava a vi još kimate glavom da vam je to super, jer ono, adrenalin :-o
umjesto da ih stisnete i kažete - projekt je opsežan toliko i toliko, radi se toliko i toliko, nema mogućnosti zapošljavanja dodatnih ljudi, platite nam prekovremene i dajte bonuse

negdje sam pročitala neki američki članak da je fora u motiviranju djelatnika da dođu do toga da dobrovoljno i neplaćeno rade prekovremene... živjele korporacije i kapitalizam :coffee:
baš se date musti, kad moram biti bezobrazna

A zašto vas uzrujava ako sam ja potplaćena? :mrgreen:

pa da tebe ne uzrujava, ne bi pisala tu na forumu
da imaš 30.000 kn i takav tempo, ne bi tu pisala :-P

Nikad ne znaš ;).
Osim toga, do jučer nisam znala da bih trebala imati više od 20.000 :mrgreen:

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Nikad ne znaš ;).
Osim toga, do jučer nisam znala da bih trebala imati više od 20.000 :mrgreen:

---

kad ti ne daj Bože nastrada zdravlje od tog ludog tempa, neće ni 20.000 biti dovoljno :angel:

Mog brata su u velikoj, velikoj američkoj korporaciji u par navrata molili da ne ostaje prekovremenio, jer trenutno nisu u poziciji da mogu isplaćivati prekovremene radne sate.
To je jedino što imam komentirati u ovoj sezoni serije :D

Vertex :lool:

Znate ‘l priču o Bubilo Bubich?
I ja sam je tek onomad čuo.

...

Mlada je kažu bila i kad je umrla.
Sred ureda od srčane kapi.
Klonula joj samo glava,
K'o da drema, k'o da spava,
I još pamte šta je zadnje rekla:
Džaba bilo projekta važnih,
Po godini razbacanih.
Džaba bilo tablica i 10.000 kuna

Kada nisam s onima koje volem...
...kada nisam s onima koje volem.
Eh, kad nisam s onima koju volem!
Kada nisam s onima koje volem.

:mrgreen:

A gde je Boris tu? Jel još ispred lifta?

Korona je, ne hodaju ljudi više po zgradama ;).

Kad smo kod vertex
Kad smo bili klinci dva ljeta smo radili u tvornici TOZ,i tam su nas ljudi molili da ne radimo prebačaje previše jer i njima odmah dignu normu

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

A zašto vas uzrujava ako sam ja potplaćena? :mrgreen:

---

Mene uzrujava kad je bilo tko potplaćen i kad se to smatra normalnim. Uzrujava me kad se ne plaća prekovremeni rad, kad ljudi nemaju barem zakonski minimalan godišnji, kad nemaju slobodan dan u tjednu, kad se žene degradira kad se vraćaju s roditeljskog ili koriste rad na pola vremena.
Užasno sam osjetljiva na radnička prava jer se a kršenjem istih susrećem u svakodnevnom profeaionalnom životu.

MM ima sss i radi fizički posao. Svaki prekovremeni sat mu je plaćen,ali nije često da radi prekovremeno, a osnovna plaća mu je nešto niža od tvoje.

I samo da nadodam, prije MM-a je na tom mjestu radio čovjek 10 godina za skoro pola manju plaću i 2 tjedna godišnjeg. Svi su mu govorili da je nemoguće imati išta više. MM je poasavio svoje uvjete, izborio se i dobio sve što je tražio, naravno i on je dobar radnik, a on je itekako zamjenjiv, a ti kako kažeš nisi tako lako zamjenjiva pa me čudi da ne možeš poataviti neke svoje uvjete i to dobiti.
Mi smo ti koji moramo i možemo pokrenuti neke promjene.

Pa znam... ali ja vama i isto stalno pričam o sektoru, branši, djelatnostima...
Postoje one koje su jako profitabilne i koje dobro zarađuju, postoje one koje nisu, postoje firme koje ovise o tom jednom ili dva projekta godišnje hoće li opstati ili ne... postoje firme u kojima se zaradi samo za plaće i osnovne troškove, a profit je minimalan... mislite da na ne znam otići na sudski registar/finu i vidjeti financijsko godišnje izvješće svoje firme i onih u branši? Mislite da ne znam da postoje branše u kojima se dobiva 20.000+ kn?

Ali kad sve to napišem, kažete mi da imam stocklomski sindrom.
Valjda imam i ja neku svoju (nematerijalnu) računicu u tome svih tih 20 godina i znam mogu li ili ne otići i tražiti 15.000 ili 20.000

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Mog brata su u velikoj, velikoj američkoj korporaciji u par navrata molili da ne ostaje prekovremenio, jer trenutno nisu u poziciji da mogu isplaćivati prekovremene radne sate.
To je jedino što imam komentirati u ovoj sezoni serije :D

---

Ja sam radila u maloj americkoj neprofitnoj organizaciji i isto tako nam je bilo receno. Nismo bili zamoljeni, nego nam je nalozeno da NE radimo prekovremeno bez posebnog odobrenja jer nije bilo novca za placanje, a svi smo bili zaposleni pod ugovorima gdje se prekovremeni rad mora platiti. I nismo radili bez tog odobrenja jer je problem kad firma radi nesto protuzakonito.

Trenutno sam u drugoj neprofitnoj organizaciji, otprilike jednakoj brojem zaposlenih (mada ih vise radi puno radno vrijeme) i tu nas je vecina pod ugovorom koji nas obvezuje da odradimo posao, za koji je planirano da zahtijeva prosjecno, 40-satno puno radno vrijeme. To znaci da cemo nekad raditi prekovremeno, a nekad tek toliko ili uopce ne.


Mislim da je, bez funckionirajuceg sustava zastite radnika, prilicno bespredmetno koliko ce tko raditi, a da radi ono sto zeli ili voli. Stvarno mi se cini da je sve to skupa vise onako iz kategorije kako je kome pao grah.

Paralelno s tim (ako ne i usprkos), slazem se s mitovski. Ako pojedinac ne pokrece promjene, nitko nikad nece. Samo od sebe se ne mijenja nista.

Kako ja trenutno vidim situaciju.
Dakle BB radi u firmi u kojoj oni nalaze projekte koje ce raditi s max ljubavi i entuzijazmom.
Sefovi dogovore taj projekt i BB kao prava zaljubljena siparica kojoj nije potrebna ni hrana ni ista drugo, jer osjeca one leptirice u trbuhu , pocinje raditi svoju tablicu.
Puna ljubavi gradi ti tabilcu, al leptirići lagano nestaju. Ali pa ona voli svoju tablicu i dalje joj daje ljubav.
Nakon par mjeseci tablica joj postaje navika.
Al je vec toliko ulozila u njihovu vezu i dapje se posvecuje njoj.
Jer ne mozes odustati. Nisu je tako odgojili.
U nekom trenutku pocinju je nervirati neke stvari. Nema pomoc. Jedina se daje u toj vezi. Razmislja da je ostavi.
Al ajd dat ce joj jos jednu sansu. Pa nije bas tako slaba.
I na kraju zavrsi tablicu.
Tabilca izgradjena. Pustena u svijet odlazi. A BB ostaje sama. Ostavljena.
Utrosila je puno vremena. Nije bas prpfitirala, al ima sad iskustva kako uci u novu vezu.
Nece ponoviti greske.
Nakon dva tjedna sama nasa BB pocinje sanjati o n9voj tablici. Leptirici pri pomisli vec masu krilcima u trbuhu.
Ovaj put ce uspjeti.
I tako 20 godina......
Nit velilih para, nit kuce, al ljubav je ti iza ugla.
Drugi joj kazu. Ti si luda. Do sad si mogla imati vilu na Pantovcaku da si radila neki drugi posao.
Ali oni ne shvacaju. Leptirici su ono sto nju gura u npvu vezu.
Ne novci. Ne druga zadovoljstva.
TABLICA je njen porok.

I tako BB ode u mirovinu. I odjednom shvati da sad mora nesto drugo raditi. Naci novi oblik tablice.

Jako mi se sviđa ova priča Spajalice :mrgreen::heart::lol:

S tim da ipak kad ta tablica ode u svijet ipak nisi skroz tako sam i napušten, tamo vani su ljudi (ne tvoji šefovi) koji ti kažu “bravo” i nekad poslije te opet nazovu i kažu “a je l možeš i ovaj put baš ti raditi na našoj tablici”. :psiholog: