Angažiranje roditelja oko zadaća

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

laumi, evo peterlin je spominjala da njen mali želi biti glumac ako sam dobro polovila. želje su jedno, ali ako ih ne poprati i talent, gdje smo onda? :-/
ona želi. može li ona to?


pričam dalje općenito
dakle, dokle govoriti za dijete da je lijeno? ima li uopće djece koja nemaju dovoljno intelektualnih sposobnosti da bi savladali za odličan, za gimnaziju? ili su to samo tamo neka djeca neodgovornih roditelja?

---

Ako pitas za moju, odgovor je da. Moze. Iz svih drustvenih predmeta (a ta dva faksa koje spominje su drustvenog usmjerenja) je odlicna bez nekog posebnog truda. Iz dva drustvena predmeta je bila na natjecanju. Ono sto ja guram je pisanje zadaca i ucenje. Uci brzo. Samo treba sjesti i uciti. A ona ponekad, umjesto da uci, pjeva, cita knjige ili se igra.
Kad bi njoj trebalo dva sata da nauci za jedan test, a dobije 3 ili 4, to bi znacilo da ne moze ici u neku zahtjevniju srednju. I meni bi to bilo ok.
Nisam za guranje djece u nesto za sto nemaju afiniteta ni sposobnosti.
Nisam ni za to da zmirim na lijenost. Zadaca se pisati mora i za test se treba ponoviti.
Mislim, ne bi ona bas ni sobu pospremila ni zube redovito prala pa ipak mora.
O takvoj lijenosti pricam.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

a s druge strane, da su ga svo vrijeme nosili, vjerojatno ne bi naučio da se može popet sam na rukama
trik i je u tome što moraš procijenit šta je u najboljem interesu djeteta, a jesi li dobro procijenila - dobit ćeš odgovor tek nakon par godina
zadnjih par stranica mogla bih potpisat skoro svaki post na temi, iako su mnogi međusobno proturječni
izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti :mrgreen:

---

naravno.
i s tobom se vrlo često slažem. ako te ne potpišem, a ono u mislima :mrgreen:

dakle, da. ima tu još dijelova pitanja koji nisu dobili odgovor, poput:

Citiraj:

---

bi li roditelji do sudnjeg dana forsirali da on to napravi samostalno, ili bi se pomirili da on to ne može?

---

Citiraj:

---

bi li ga na bilo koji način rasteretili toga križa kojemu nije dorastao?

---

tako da, treba sagledati sliku u cjelini. svatko svoju, ukoliko je u stanju biti realan, a ne samo dobronamjeran. jer znamo kakva zna biti keramika koja vodi do pakla.
na žalost :-/

Ja obično dijelim obrazovanje i sposobnost. Za mene je sposobnost nešto što dobivate rođenjem, a obrazovanje upornošću za života. Ne mora sposoban biti i obrazovan i obrnuto.
Neki sposobni-niže obrazovani rade bolje plaćene poslove od obrazovanih-manje sposobnih zato jer jednostavno "imaju kliker".
Tko zna kakav bi posao radio onaj obrazovan-manje sposoban da npr. nije obrazovan.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Inače, što se tiče dobne granice do koje roditelji pomažu djeci, par puta sam svjedočila situacijama gdje su roditelji pisali seminarske radove svojoj djeci za fakultet.. Jedna je potpomogla sinu na doktoratu.

---

prica iz prve ruke sa 2 zg fakulteta
roditelji dolaze sa ili bez djetata-studenta na konzultacije :lol:

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

bio je i onaj slavni primjer sveučilišnog profesora koji je na vrata stavio objašnjenje da konzultacije nisu namijenjene roditeljima studenata :lool:

---

pomagala sam prijateljici demonstratorici u kabinetu profesora kada je došao roditelj ( cca 70-tak god) pitati za sina (cca 35 god.)
da je moja mama hodala za mnom po faksu bila bi doktorica!

Pa uvijek ima ekstrema, na svakoj strani, zar ne? Ima isto tako i roditelja koji djeci u petom osnovne ne dođu niti jednom na informacije.

eto ga na, a ja se zafrkavala s ovim da ćete (neke) pomagati djeci i na faksu :lol:

Ariel, vec sam napisala da povlacim granicu otprilike u 2. srednje. Za ovo dijete o kojem pisem na temi. Napisala sam i zasto. Imam jos i dvoje drugih, koji su drugaciji i za koje imam drugaciji pristup.

Prije nego sto su mi djeca postala skolarci, imala sam o ovoj stvari drugacije misljenje. Sad vidim, a i u skoli nam govore: Kontrolirajte ih, poticite da uce.
Ok, netko ce uciti bez poticaja. Netko nece. A moze postici jednako kao i onaj tko uci bez poticaja roditelja.
Ova moja je zadnjih dvije godine, na kraju skolske godine, tati i meni kupila bombonijeru i zahvalila nam sto smo je gnjavili. :-o
Pa sam se nadala da ce iduce godine raditi bez tog gnjavljenja :mrgreen:

.. s druge strane gledano, opet ćeš dobiti bombonijeru.

laumi, ako je tako, onda njoj fakat paše da je vi "gnjavite"
(a možda djetetu fali pažnje, ha?!? ;) )

Citiraj:

---

Willow prvotno napisa

laumi, ako je tako, onda njoj fakat paše da je vi "gnjavite"
(a možda djetetu fali pažnje, ha?!? ;) )

---

Vjerojatno. Ima mladjeg brata i sestru.
I sva cvjeta kad zajedno ucimo.
Onda se najmladja gura nek i s njom ucimo (a fakat ne treba, u 3 godine skole nije dobila ocjenu manju od 5, zadace sve na broju i ful samostalna) pa cendra jer nemamo sta. Ajde, tu i tamo je nesto ispitam ber me inace pila da je zanemarujemo.
Uglavnom, uvijek netko cendra :mrgreen:

Ja sam u stanu koji koristimo samo preko ljeta pronašla rukopis moje svekrve sa zabilješkama koje se odnose na jedan predmet koji je mm imao na fakultetu. Pa ti vidi!!!! MM je sa tim predmetom imao gomilu problema. Usudila bi se reći, da ga se kao odraslog čovjeka nije ohrabrilo i podržalo, vrlo vjerojatno bi odustao od faksa. Radnja se je događala u trenutku kada je imao tri ispita do kraja i diplomski.
Ne vidim tu svekrvin grijeh. Doista ne vidim.
Isto tako, moj otac je dolazio kući sa posla kako bi me ispitivao latinski u prvom srednje. Na prvom polugodištu sam imala ovako- sve predmete 5, a latinski 1. Mama mi je pila apaurine! I ja bi sa njom, ali bila sam premlada. Grrrrr....
Da me tada nisu pogurali, tko kaže da ne bi odustala od srednje škole???
Uostalom, na svim područjima života, u bilo kojoj životnoj dobi, ponekad trebamo podršku, samo mali poguranac koji puno znači.
To ne znači da se nešto radi za nas i u naše ime, jer smo lijeni i neodgovorni, već da smo jednostavno u datom trenutku "pali" i roditelji su tu uskočili da nas podignu.
Mi smo im na tome beskrajno zahvalni.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Ovo ljeto radila sam u hotelugdje se na 4.kat s trećeg može samo stepenicama,nema lifta. I dođu Norvežani s dvoje djee na taj 4.kat ali stariji sin od 15 godina je u kolicima i mi se svi ustrčali, ono zovemo agenciju, tražimo način kako ljude prebacit na treći kat. I na kraju, kažemo tati da ih možemo prebait tek za dva dana, a Norvežanin nas blijedo gleda: Zašto? On sina ne nosi... Prenese kolica a momak se na rukama diže stepenicu po stepenicu dok istodobno veselo čavrlja sa sestrom. I momak sam na recepcji objašnjava... Ne mogu micat nogama od moje 8, i tako živim, ali imam jake ruke i nije mi nikakav problem tih dvadesetak stepenica. Eto,ako shvaćate zašto sam ovo napisala... Puno je toga u oku promatrača.

---

pa ova priča je za mene potpuno u suprotnosti onoga što zastupaš na ovoj temi. i baš argumentira ajmo reć, afirmacijsku skupinu/nišu :D za pomoć roditelja u školovanju.

ti norvežani nisu prepustili odluku djetetu, budi sigurna.
nego su u svoje ruke preuzeli odgovornost za njegov životni put. itekako.
dakle, natprosječno inteligentno dijete će si ipak na određeni način suziti izbor daljnjeg životnog puta. to je činjenica. i naravno da nije kraj svijeta. ali, uz malo više truda, pomoći sa strane i forsiranja - ne bi bio u toj situaciji. imao bi 5 iz tih posuđenica.

za postići ono što je postignuo ovaj dečko, bilo je potrebno puno više truda, a sigurno puno puno više forsiranja i uplitanja roditelja u djetetovu samostalnost u odlučivanju. hoće li biti lijen ili neće biti lijen. taj nije imao taj izbor sigurno. i sigurno ne radi unutarnje motivacije :-/

Emily to mi je prestrasnooo.jeza!!!objesila bih se posred Trga da budem takva.

bobic

potpuno se slazem s tvojom distinkcijom izmedju sposobnosti i obrazovanja.

rena7, slažem se sa svim napisanim ali jedno je poguranac tu i tamo a drugo svakodnevno visiti nad djetetom i ganjati ga i kontrolirati da uči,
godinama... (tko zna što još mene čeka ;) )

Pa bome, da je barem meni tata htio pomoći sa tehničkim dokumentiranjem na faksu.
Tj. htio je on, ali sam se ja bojala da ta ljubaznost neće potrajati, pa da će me asistenti skužiti ako mi tata napravi jedan program, a kasnije ne bude više htio.
Ja sam radi tog predmeta pala prvu godinu na faksu :gaah:
Izgubila sam cijeli prvi semestar crtajući programe!
Na kraju mi je prijateljica kao poklon za rođendan nacrtala kavezni asinhroni motor. Da nije, ja ne znam kako bih ja to prošla!

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

Ariel, vec sam napisala da povlacim granicu otprilike u 2. srednje. Za ovo dijete o kojem pisem na temi. Napisala sam i zasto. Imam jos i dvoje drugih, koji su drugaciji i za koje imam drugaciji pristup.

Prije nego sto su mi djeca postala skolarci, imala sam o ovoj stvari drugacije misljenje. Sad vidim, a i u skoli nam govore: Kontrolirajte ih, poticite da uce.
Ok, netko ce uciti bez poticaja. Netko nece. A moze postici jednako kao i onaj tko uci bez poticaja roditelja.
Ova moja je zadnjih dvije godine, na kraju skolske godine, tati i meni kupila bombonijeru i zahvalila nam sto smo je gnjavili. :-o
Pa sam se nadala da ce iduce godine raditi bez tog gnjavljenja :mrgreen:

---

Meni se 2. srednje cini prekasno, jer ste je do tad vec upisali u gimnaziju te ste u nebranom grozdu ako se pokaze da ucenje ne ide samostalno.

rena7 slažem se. i baš me raznježilo to što pišeš.
ja sam sa svojim radila georačun u 1. čak mislim i u 2. srednje jer mu je to tada trebalo.
ali ja na tu pomoć kad zapne i kad je gusto gledam drugačije nego na ovo na čemu se uglavnom vrti ovaj topic.
i još je nešto jako važno: naučiti dijete da traži pomoć kada treba.
ne čini se kao nešto posebno, ali je jako važno.
smanjuje se potreba kontroliranja sve i svačega. i korisno djetetu za općenito znati prepoznati problem i potražiti rješenje.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pa bome, da je barem meni tata htio pomoći sa tehničkim dokumentiranjem na faksu.
Tj. htio je on, ali sam se ja bojala da ta ljubaznost neće potrajati, pa da će me asistenti skužiti ako mi tata napravi jedan program, a kasnije ne bude više htio.
Ja sam radi tog predmeta pala prvu godinu na faksu :gaah:
Izgubila sam cijeli prvi semestar crtajući programe!
Na kraju mi je prijateljica kao poklon za rođendan nacrtala kavezni asinhroni motor. Da nije, ja ne znam kako bih ja to prošla!

---

Kako dobar rođendanski poklon :klap:

Najbolji ikad, vidiš kako ga dugo pamtim ;)

Citiraj:

---

Ariel_ prvotno napisa

Meni se 2. srednje cini prekasno, jer ste je do tad vec upisali u gimnaziju te ste u nebranom grozdu ako se pokaze da ucenje ne ide samostalno.

---

Ucenje ide samostalno. Ona sjedne, nauci, ja je ispitam. No, treba je dobiti da sjedne. Ili joj uzeti knjigu (beletristiku) koju je sakrila ispod udzbenika.
Mislim da sam vec i previse rastezala nasu situaciju. Tko je skuzio, skuzio je. I ne trebaju se svi slagati sa mnom.

Napisala sam dugacki post ali mi se izbrisao.
Potpisujem reni 7, i tako je to lijepo rekla o pogurancu.
Ja se potpuno slazem sa laumi i razumijem ju. Pa ona svojoj kceri upravo i daje taj poguranac. I davat ce dokle joj bude trebalo, mozda i do 2. srednje. A mozda i ne tako dugo. To ovisi o djetetu. nekome je dosta samo prvo polugodiste 5. razdreda dok ne pohvata konce a nekome treba i duze.
Bolje tako nego da jednog dana kcer ne upise zeljeni fakultet i da bude nesretna zbog toga. A trebalo ju je samo potaknuti na ucenje...

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

meni bi ovdje bilo zanimljivo znati što bi se dogodilo da dečko nije uspio osamostaliti se, uz svesrdnu roditeljsku pomoć, bi li roditelji do sudnjeg dana forsirali da on to napravi samostalno, ili bi se pomirili da on to ne može, pa ugradili djetetu lift, lupam, tj na bilo koji način ga rasteretili toga križa kojemu nije dorastao?

---

ne znam, no mislim da kad odrastaš u takvoj familiji, nema ne mogu :D
ono, a zašto ne može?
to je baš poticanje izvrsnosti. to mi je u rangu kostelića npr. ili ivaniševića.
za postići takve vrhunske rezultate, treba odricanja i djece i roditelja.
e sad, pitanje je i čemu? ja to kao roditelj bojim se da ne bih uspjela. pokleknula bih i ugradila lift. jer, činjenica jest da više-manje svugdje gdje dođe i ima lift.

po meni nije poguranac kada roditelj sjedi uz školsko dijete svaki božji dan godinama i kada se više niti ne razlikuje je li škola djetetova obaveza ili njegova.
nije samo škola iz školske klupe važna, ima nešto i u tome što kaže casa, da joj je dijete samostalnije od velikog broja odraslih ljudi.
to je po meni veliki uspjeh i za dijete i za roditelja. uspjeh kojem ni jedan 5.0 prosjek ne može niti posoliti!
osim u slučajevima kada je dijete i samostalno i 5.0.

Ne znam jeli mislis na lauminu kcer (laumi sorry sto seciramo tvoje postove), ali ona ne sjedi s njom i uci svaki dan. Vec ju natjerava na ucenje i ispituje. Dakle kcer to moze samo joj treba poticaj. I to joj daje... Meni je to ok.

Citiraj:

---

nije samo škola iz školske klupe važna, ima nešto i u tome što kaže casa, da joj je dijete samostalnije od velikog broja odraslih ljud

---

i.

sa ovim se naravno slazem. Nije sve u skolskom uspjehu, ima puno vise u zivotnoj skoli

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ne znam, no mislim da kad odrastaš u takvoj familiji, nema ne mogu :D
ono, a zašto ne može?
to je baš poticanje izvrsnosti. to mi je u rangu kostelića npr. ili ivaniševića.
za postići takve vrhunske rezultate, treba odricanja i djece i roditelja.
e sad, pitanje je i čemu? ja to kao roditelj bojim se da ne bih uspjela. pokleknula bih i ugradila lift. jer, činjenica jest da više-manje svugdje gdje dođe i ima lift.

---

jako je nezahvalno pričati ovako bi onako bi kod ove konkretne situacije kada se radi o zdravlju.
evo iskreno i iz želuca: ukoliko bih bila u mogućnosti birati mislim da ne bih dozvolila da se pentra po tim stepenicama na taj način zato što mora, isključivo kad i ako baš sam hoće.
ali bih ga ohrabrila da ojača svoje ruke možda tako da bih mu kupila buće, lupam, ili ga vodila u teretanu pa nekakve prilagođene vježbe, lupam...
čisto da dijete zna da ima alternativu i kada mene više ne bude bilo, zauvijek ili trenutno.

Meni je genijalno citati ovo pomaganje u ucenju za 5,0.
Na to mogu samo plakati.

sirius, moguće da se ne razumijemo jer i meni se plače na te tvoje riječi. ako si bar tu i tamo pratila temu, nije baš da se ne da niti naslutiti o čemu ja to pričam i na šta se to odnosi.
možemo sad izvlačiti svoje pojedinačne slučajeve do preksutra, nema smisla. pričamo načelno.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

sirius, moguće da se ne razumijemo jer i meni se plače na te tvoje riječi. ako si bar tu i tamo pratila temu, nije baš da se ne da niti naslutiti o čemu ja to pričam i na šta se to odnosi.
možemo sad izvlačiti svoje pojedinačne slučajeve do preksutra, nema smisla. pričamo načelno.

---

pa evo, već sam svoj primjer napisala, al što se mene tiče - radi se o ovome.

ako dijete za 5.0 svaki dan u osnovnoj školi mora sjediti poslije škole 3 sata nad knjigom, uz pomoć roditelja, a za ta tri sata je mogao biti u parku, družiti se, a ja sam mogla ići na fitnes - e, tu ja podvlačim granicu.

moja m bi sigurno mogla imati bolje rezultate u školi. no procjenjujem da je za nju zdravija i sretnija igra, sport i blejanje od sustavnog rada, stvaranja radnih navika i svakodnevnog ponavljanja.

a kad vidim da ima test, a nema pojma, onda s njom zapnem. pa nauči. do deset navečer :D

da smo svaki dan zapinjale i učile, imala bi pojma. al pod cijenu petice - meni se to iskreno - neda. ona, kad joj je dosadno, pod satom umjesto da sluša, priča okolo i nema pojma što učiteljica priča. rekli bi - tabula rasa :D

no, isto kao što mi nije prirodno potpuno njoj i njemu prepustiti odgovornost za ocjene i školu, pa kad ne nauči za test slijedeći dan, neka dobije trojku. ili - četiri, svejedno. koji put, obzirom da se radi o izuzetno laganom gradivu, npr iz prirode - ubosti će i četvorku.
a to je ono što govori casa, ako sam dobro shvatila :-/

rekla bi seni - kontekst :D

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

sirius, moguće da se ne razumijemo jer i meni se plače na te tvoje riječi. ako si bar tu i tamo pratila temu, nije baš da se ne da niti naslutiti o čemu ja to pričam i na šta se to odnosi.
možemo sad izvlačiti svoje pojedinačne slučajeve do preksutra, nema smisla. pričamo načelno.

---

Meni se place nad mojom sudbinom . Znas onu: ne laje pas radi sela nego radi sebe.
jer sjedenje i vidljiv mjerljivo vrhunski rezultat jest bar nesto opipljivo.
Da vidim sa koliko bi entuzijazma neko svakodnevno sjedio sa djetetom za knjigom, a onda to isto dijete ode u skolu pa napise test za 2 . Ili cak niti ne uzme test za pisanje jer mu nije dobar dan.:mrgreen:

sirius :love: saljem hug jer imam isti problem sa mazom

Ja nešto ne kužim. Roditelj je odlučio gurati dijete u školi, ok, recimo do 2.r srednje. I šta onda? Dijete je upisalo gimnaziju (na inzistiranje roditelja jer roditelj misli da dijete moze i da je sposobno, a dijetetu se ipak neda) i nekako uz pomoc doguralo do 2 razreda i sada je roditelj odlucio da je gotovo z njegovim angazmanom i neka se dijete snalazi samo jer je vec dovoljno zrelo. A klincu se zivo hebe za sve i neda mu se dalje...a roditelj ga je tjerao u gimnaziju, da se njega pitalo isao bi za avtomehanicara jer to voli. I ako i zavrsi gimnaziju, nemoze raditi nista jer nema nikakvo zanimanje. Pa sta nije bolje da je to dijete upisalo zanat, zavrsilo to i zaposlilo se? A na kraju krajeva, ako odluci da zeli uciti moze poloziti manjak ispita i upisati 4r srednje skole i nakon toga fakultet. Pa nije gimnazija jedina skola iz koje se moze na fakultet?!? Ja sam cak i na ovom forumu procitala da djeca koja zavrse umjetnicku gimnaziju ( muzicku) nemogu upisati nista drugo nego akademiju. Eto, nije istina, moja susjeda se normalno upisala na uciteljski fakultet, u stvari, iz njezinog razreda samo jih je 2 ili 3 islo na akademije, ostali svi nesto drugo.. I svi su upali i normalno studiraju.
I tako... Nije jedini put do zeljenog zanimanja gimnazija, moze se i drugim putem ako to zelis. Ako ne zelis nece ti pomoci ni najbolja gimnazija u drzavi.
Mozda sam cudna ali ja stvarno ne zelim da moje dijete djetinjstvo, mladost ( najbolje godine) prezivi za knjigom da da bi imalo prosjek 5,0 da moze upast na the best gimnaziju jer ako ne upadne tamo nema nikakve mogucnosti u zivoto. Glupost.
Naravno da pomazes, poguras, podrzis ali sve ima svoje granice. I djeca moraju imati zivot van skole. A ne samo borba za ocjene a zaborave kako biti dijete. Zdravo, prljavo dijete.

In love, ako se ovo odnosi na mene (ja sam spomenula 2 razred gimnazije), moja kci zeli u gimnaziju, jezicnu gimnaziju. Drugi izbor joj je turisticka. Ja sam otvorena za sve. Ako upise gimnaziju, pogurat cu je jos kroz 1. razred jer znam koja je to promjena. Meni je u gimnaziji isto trebalo dobar dio 1. rz da se snadjem. I postepeno otpustati kontrolu i pomagati samo ono sto me trazi. Ako vidimo da ne ide, lako se prebaci u laksu skolu.

Ne volim generalizacije. Ako roditelj "gnjavi" dijete da ispunjava skolske obaveze i uci, mora li to znaciti da to dijete propusta djetinjstvo?
Mi puno idemo na izlete i planinarimo. Cesto nas cijeli vikend nema doma. Ako treba, ona uzme knjige sa sobom i uci u autu ili je ispitam u autu. I ostatak dana uzivamo.

sirius, nije ti lako. Pored tvoje situacije, moja je obicna kamilica.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Meni se place nad mojom sudbinom . Znas onu: ne laje pas radi sela nego radi sebe.
jer sjedenje i vidljiv mjerljivo vrhunski rezultat jest bar nesto opipljivo.
Da vidim sa koliko bi entuzijazma neko svakodnevno sjedio sa djetetom za knjigom, a onda to isto dijete ode u skolu pa napise test za 2 . Ili cak niti ne uzme test za pisanje jer mu nije dobar dan.:mrgreen:

---

eh, šta bi vukli da nam nije naših križeva i kapelica :mrgreen:
ali ide to nama :heart:
ne brini, imala sam i ja svoje. to ti je kao i s trudovima, boli al' će proći:fige:

Trudovi, čini se, traju malo kraće :storma::kbell:

Prvo, vezano uz primjer onih Norvežana što sam dala... eto to je meni primjer kako i gdje roditelj treba pomoći djetetu,jer dijete ne može snagom volje promijeniti stanje vlastitog invaliditeta i potrebno je naučiti ga da se nosi s njim bez da se osjeća zakinutim svugdje gdje je moguće, da zatraži pomoć onda kad ne može samo a ne kad mu se ne da samom.
Škola, po mei, nije invaliditet. Ona je segment života koje dijete cijeli život može izmijeniti snagom volje. To nije nešto što je djetetu neophodno za kvalitetan život. Za kvalitetan život mislim da je poprilično nevažno je li netko doktor znanosti ili nkv...
Naravno,lijepo je znati mnoge stvari jer znanje uistinu otvara prozore u nove svjetove... samo što znanje nije baš ni proporcionalno uspjehu u školi niti se može govoritio tome kako se svo znanje može steći u školi ( mislim na sva ona znanja street wise-o međuljudskim odnosima, o emocijama, o... o kojima se u školi uči jakomalo)
Moj stav je izuzetno jednostavan... Škola je djetetova obveza od prvog razreda. Ne uplićem se nepozvana... ne ispitujem o ocjenama, ne podsjećam na zadaće, ne pregledavam bilježnice,ne budim ujutro za školu, ne podsjećam da se ponese tjelesni... U mojoj obitelji smo davno dogovorili da za sve što treba ja sam tu. Zatraži li sin da ga ujutro podsjetim na tenisice ili da mu objasnim zamjenice ili da ispitam prije testa ili pregledam power point, pomognem. Objašnjavala sam davno na nekoj staroj temi da se jednako tako ne petljam u njegova prijateljstva, u njegove novce...
I odem jednom u polugodištu na informacije, zapravo samo zato jer se to kao mora. Ono, tamo dosad još nikad nsam doznala ništa što nisam znala prije... Bar ne vezano uz sina mi.
Povremeno se uzrujam kad shvatim da nešto ne zna... Onda ga pokušavam navuć da štogod otome pročita, da pronađe kakav filmićna netu i tako. Recimo,to se kod nas dogodi sigurno jednom mjesečno... Rijetko je to vezano za školski program. Više onako tipa... On ne zna što znači meandar... ili recimo ne znam kako se na engleskom kaže da sam imao više sreće, mama me ne bi gnjavila ovakvim glupostima...
Kako bih rekla, ako ozbiljno želi upisat gimnaziju,nek počne ozbiljnije učit. Ako on želi upisat gimnaziju, ali nije spreman samostalno uložit potreban trud, a onda ju ne želi dovoljno ozbiljno... Mislim kao kad imaš 5 kila viška... Ako hoćeš smršavit, a moraš prestat jest. Ne može cijela obitelj nemat kruha jer ti mršaviš.
I za kompletnu sliku moje obitelji... ima još dvoje djece, jednog predškolarca i jednog petogodišnjaka. Obojica čitaju, pišu, zbrajaju do dvadeset odnosno deset.. ono svašta sam ja njih naučila i naučit ću ih još štošta... Ali sigurno neću vikat iz borvka UUUči niti će mi nosit zadaću na pregled u prvom osnovne da ne bi odnijeli u školu greške.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Trudovi, čini se, traju malo kraće :storma::kbell:

---

Hahahaha
a i uvijek se moze izabrati CR na hladno.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Trudovi, čini se, traju malo kraće :storma::kbell:

---

:lool:
naglasak je bio na "suosjećam" i "znam koliko može biti nepodnošljivo"

Citiraj:

---

In love prvotno napisa

Ja sam cak i na ovom forumu procitala da djeca koja zavrse umjetnicku gimnaziju ( muzicku) nemogu upisati nista drugo nego akademiju. Eto, nije istina, moja susjeda se normalno upisala na uciteljski fakultet, u stvari, iz njezinog razreda samo jih je 2 ili 3 islo na akademije, ostali svi nesto drugo.. I svi su upali i normalno studiraju.

---

Moram ovo ispraviti: u Zagrebu ne postoji umjetnička gimnazija, nego reducirani općeobrazovni program u sklopu stručne škole koji definitivno ne daje dovoljno znanja za državnu maturu.
Ne znam kako je to regulirano u drugim gradovima, možda na malo pametniji (cjelovitiji) način.
Nije tako uvijek bilo, nekadašnji "muzički razred" bio je u sklopu gimnazije, predavali su gimnazijski profesori, i davao je dovoljnu podlogu i za druge fakultete. I ja poznajem ljude koji su išli u muzički razred i kasnije završili neke druge studije. Danas, bojim se, to više nije tako lako izvedivo.

O ostalom neću, mislim da je previše generalizacije. Da, ima situacija gdje roditelji guraju u gimnaziju dijete kojem se ne da, ali mislim da su takvi ipak u manjini. Većina roditelja, bar onih koji ovdje pišu, ipak razumno prati svoju djecu i znaju koje su im sposobnosti, a koja ograničenja.
Čitajući postove na zadnjih stranicu-dvije, mogao bi se steći dojam da postoje samo dvije krajnosti roditelja - oni koji guraju djecu kroz školu i uče s njima (ili umjesto njih), i oni koji im potpuno prepuste svu odgovornost oko školovanja od 1. osnovne. Sredine nema?