 |
|||
willow, pa neces ga gurati do fakulteta i na fakultetu. Tad vec imaju dovoljno godina i dovoljno su zreli da znaju sta znaci raditi sa VSS ili SSS i tu roditelj nemoze nista. ALi 5 -8 razred su dijeca taman u pubertetu. I tu nisu za nista zreli vec samo traze liniju manjeg otpora i tu ih treba pogurnuti i stvoriti im temelje da kad postanu zreli imaju izbor hoce li studirati, nece ili sta ce vec raditi u zivotu.
Cvijeto, kakve posudjenice? Ja sam spominjala nekakve posudjenice? :zaboravna:
Inace, radikalna laumi je od uciteljice srednjeg djeteta neki dan dobila poruku nek malome pregleda malo biljeznice
Vec neko vrijeme mu nista nisam pregledavala jer je bio super u svemu. A sad skuzim da u jednu biljeznicu pise vise predmeta i tak. Da povremeno ne pise zadace. Ocjene su super pa sam se opustila.
Nemam pojma kad su testovi. Vidim ga da uci i to mi je dovoljno. Ispitam ga prirodu, drugo ne treba.
A evo, sad vidim da cu i njega morat kontrolirati.
Jedino s najmladjom nista. Ta ne bi otisla u skolu bez zadace da se ne znam sta desava. Ona bas ima tu unutarnju motivaciju o kojoj pisete. Znaju me pitati mame njenih skolskih prijateljica nesto u vezi lektire ili testova, a ja pojma nemam.
Tako da, upucena sam u zadace i testove onoliko koliko trebam biti. S najmladjom nista, s najstarijom skoro 100%.
Zanimljivo je to VSS i SSS.
Jer neka zanimanja sa SSS su bolje placena , imaju bolje uvjete rada i bolje uvjete zaposljavanja od nekih sa VSS.
Samo primjecujem sa 20 godina odmaka od skolovanja na trzistu rada.
Mislim da je posuđenice spominjala casa a ne laumi
Willow, ja granicu povlacim negdje oko 2. srednje. Tada je vec onaj najgori pubertet prosao i nastupa zreliji period. I do 2. razreda se dijete vec naviklo na novu skolu. Sigurno da necu gurati na faks dijete koje ne zeli studirati.
Ne dovodim u pitanje da drugi misle i rade drugacije.
Sirius slazem se naravno. ovo nije bilo u kontekstu toga da je VSS nuzno bolje radno mjesto i bolja placa od SSS. Ima masu primjera gdje je upravo obrnuto. Znam ih i ja puno gdje su ljudi sa SSS bolje prosli od onih koji su studirali. Ovo je bilo u kontekstu toga da nemozes dijete gurati i tjerati ga da studira ako nece. MOzes se pomiriti sa djetetovim odabirom. Ali tad je vec djete zrelo za neke odluke. Sa 14 to definitivno nije i tu roditelj treba pomoci
Willow you are my cup of teaWillow prvotno napisa
dobro i šta kad guraš dijete i guraš i ono dođe do fakulteta i nema motivacije završiti ga?
hoćeš li i na fakultetu studirati s djetetom i visiti nad njim, učiti s njim? što kad padne godinu, dvije, odustane?
čiji je to onda "neuspjeh"
negdje treba povući granicu, jer od (ovdje često citiranog) "kompetentnog" djeteta nema niti K,
neka i dijete preuzme (dio) odgovornosti na sebe i svoje odrastanje pa i pogrešan izbor zanimanja
svakako sam za pomoć kad zapne i ok, u nižim razredima treba i pomoći da nauče kako učiti ali što kaže par njih na ovoj temi
- ja sam svoje školovanje završila, odabrala što sam odabrala i sad živim s tima vjerujem da se susrećeš u svom poslu s takvim studentima
Mene je zapravo strah sasvim izvjesne činjenice, da bih, kad bih baš krenula sve kontrolirati, ubila djecu u pojam svojim očekivanjima. Vidim po sebi i sad, kad ih nešto ispitujem, a znam da su to učili i znali prije tjedan ili dva, a sad ne znaju - ja poludim. Odmah dižem glas, iznerviram se i slično. Bolje mi je ne pačati se puno
U tome je kvaka različiti smo, laumi ti si živi primjer različite djece.
Ja bih tu granicu povukla u 5. razredu nakon što se priviknu na veću količinu gradiva, netko u 2. srednje, netko ni na faxu.
Djeca definitivno u dobi od 15 nadalje trebaju preuzet svoj dio odgovornosti za svoje obrazovanje, ma mislim i prije ovisno o zrelosti djeteta.
Apsolutno se slazem da roditelj treba pomoci u odabiru.
Uglavnom, ja mislim da je za moje dijete koje u potpunosti samostalno brine o vlastitom školovanju bez ikakvih gurkanja, prosjek oko 4,5 sasvim zadvoljavajujuć uspjeh. I naravno nema jednu već više četvorki. I ne vidim zašo bi natprosječno inteligentno dijete trebalo imati sve pet da njegov uspjeh bude zadovoljavajući... Stvarno ne vidim... I ozbiljno vjerujem da je moj lijeni sinak mnogo odgovorniji nego većina odraslih koje poznajem.
Ono, da sve što se natjera radit za školu,radi ne jer ja dovikujem UUUUči već jer osjeća odgovornost prema vlastitom školovanju.
I mislim da dijete od 14 godina,itekako razumije što znači otićiu dom u grad 70 km udaljen... Mislim tu gdježivimo neki njegovi prijatelji idu tako u školu i ja stvarno ne mislim da je kraj svijeta da bude u domu... Čak mislim da to ima puno prednosti po dijete...
Ovo ljeto radila sam u hotelugdje se na 4.kat s trećeg može samo stepenicama,nema lifta. I dođu Norvežani s dvoje djee na taj 4.kat ali stariji sin od 15 godina je u kolicima i mi se svi ustrčali, ono zovemo agenciju, tražimo način kako ljude prebacit na treći kat. I na kraju, kažemo tati da ih možemo prebait tek za dva dana, a Norvežanin nas blijedo gleda: Zašto? On sina ne nosi... Prenese kolica a momak se na rukama diže stepenicu po stepenicu dok istodobno veselo čavrlja sa sestrom. I momak sam na recepcji objašnjava... Ne mogu micat nogama od moje 8, i tako živim, ali imam jake ruke i nije mi nikakav problem tih dvadesetak stepenica. Eto,ako shvaćate zašto sam ovo napisala... Puno je toga u oku promatrača.
casa, ovo je baš za zamisliti se... ti roditelji doista mogu izgledati tvrdi i bez srca, ali ustvari su sina tako potakli da živi što samostalnije može. Mi nekad od zdrave djece pravimo invalide
a i sama sam takva bila. kad sam počela živjeti sama, nisam se usudila ni pizzu naručiti telefonom. da ne kažem naručiti se samostalno kod doktora i sl. to mi je bilo sf.
mantra "potpuno iskoristiti svoje (velike) potencijale", prokletstvo modernih roditelja i djece
ni ja ne vidim tragediju u ovome sto pises, casa
ocito pripadam u budemo nekako forumsku nišu
hm, da, ali to je upravo ono što dečko u invalidskim kolicima radi, potpuno koristi svoje potencijale, a da to uspije uložio je trud, a za to je sasvim sigurno imao pomoć.
Ja dakle definitivno vidim zašto bi natprosječno inteligentno dijete imalo sve pet, ili barem onoliko petica koliko bi mu bilo dovoljno da upiše dobru školu u svom gradu - ukratko, zato što može. I za to mu vjerojatno uopće ne treba koristiti svoje pune potencijale.
meni bi ovdje bilo zanimljivo znati što bi se dogodilo da dečko nije uspio osamostaliti se, uz svesrdnu roditeljsku pomoć, bi li roditelji do sudnjeg dana forsirali da on to napravi samostalno, ili bi se pomirili da on to ne može, pa ugradili djetetu lift, lupam, tj na bilo koji način ga rasteretili toga križa kojemu nije dorastao?
Meni to nije toliko pitanje potencijala, nego zelja. Konkretno kod mene - mala kaze, hocu studirati (zna vec i sto). Ja joj kazem da za to treba raditi vec sad. Njoj se ne da bas uvijek. Ja je guram jer mislim da je to moja duznost.mantra "potpuno iskoristiti svoje (velike) potencijale", prokletstvo modernih roditelja i djece
ni ja ne vidim tragediju u ovome sto pises, casa
ocito pripadam u budemo nekako forumsku nišu
Da je drugacije, da mi kaze da zeli biti kuharica ili kozmeticarka, ne bih je gurala toliko. Niti bih bila nesretna.
pa najveća caka i je u ispunjavanju potencijala, što to znači?
ja znam osobno par vrlo inteligentnih ljudi koji su bili izvrsni tijekom školovanja (ono sve 5, natjecanja, ma najbolji u svemu čeg se prime) i završili odlične fakultete a rade poslove koji su u očima mnogih "bezvezni" (k tome ni ne zarađuju puno)
i sad pitanje jesu li oni iskoristili svoje potencijale?
ako su oni zadovoljni tim poslovima (a mogli su biti na puno zahtjevnijim ali i sigurno bolje plaćenim radnim mjestima) jesu li uspješni ili neuspješni?
i što je uopće uspjeh?!?
laumi, evo peterlin je spominjala da njen mali želi biti glumac ako sam dobro polovila. želje su jedno, ali ako ih ne poprati i talent, gdje smo onda?
ona želi. može li ona to?
pričam dalje općenito
dakle, dokle govoriti za dijete da je lijeno? ima li uopće djece koja nemaju dovoljno intelektualnih sposobnosti da bi savladali za odličan, za gimnaziju? ili su to samo tamo neka djeca neodgovornih roditelja?
kao da si mene opisala
vjerujem da sam mogla i više i bolje, poslovno, ali s druge strane, imam balans u životu vezano za privatni i poslovni aspekt.
vidim mnoge koji su od mene prepisivali ili se provlačili jer su bili lijeni i prepisati, sad super uspješne face. Ali opet, bitan je balans. Nekad mislim da se ionako sve posloži kako zvijezde to hoće
molim da me se ne shvati kao da pričam o određenoj djeci forumašica koje ovdje pišu. stvarno, ograđujemo se od toga.
Ja bih rekla da je iznimno mali broj intelektualno nesposobnih.
Mislim da je uspjeh raditi ono sto volis ili barem ono sa cime si zadovoljan i da od toga mozes normalno zivjeti. Ne mislim da je uspjeh imati zaradjivati puno, narocito ako nisi zadovoljan sa svojim poslom. Bio on VSS ili SSS.
intelektualno nesposobnih za odličniji od 4.5? to misliš, cubana? ako da, meni je to nevjerojatno, ali najstvarnije
"Često i puno se smijati.
Zaslužiti poštovanje inteligentnih ljudi i osjećaje djece.
Zadobiti divljenje poštenih kritičara i zadržati izdaju lažnih prijatelja.
Cijeniti ljepotu i u drugima pronalaziti najbolje.
...Ostaviti svijet malo boljim, kroz zdravo dijete, gredicu u vrtu ili bolje društvene uvjete.
Znati kako je bar jedan život disao lakše zato što ste živjeli.
To je uspjeh."
Ralph Waldo Emerson
Ovo ostalo nemam vremena komentirati, ima tu svega napisanog...
Mislim da su djeca vecinom intelektualno sposobna.
Nisu li?
Edit, ovo malo djece sto ih znam, nemaju problem s inteligencijom nego ulozenim vremenom.
Posljednje uređivanje od Cubana : 25.02.2016. at 15:13
Samo sto vecina fakulteta otpada na grijanje stolice.
Ako se odabere fakultet prema onome sto osobi ide (ne FER za nekoga kome ne ide matematika),
nije pitanje sposobonosti da se svlada gradivo nego motivacije.
Na fakultete se, pogotovo na pocetku, treba poloziti dosta nezanimljivih kolegija (ne bas no sto studenti zsmisljaju)
ili kolegija za koje jos ne razumiju zato i to moraju uciti.
A tek na fakultetu nastaje kaos jer vise nema nikave kontrole. (spominjes drustvene fakultet za svoju kcer)
Nema zadaca, nema ispitivanja, nama testova, predavanja ili nisu obavezna ili studenti to brzo rijese medusobnim potpisvanjem.
Postoje kolekviji i ispiti, ali uvijek postoji i drugi rok.
Ukratko nitko te ne tjera da ista radis, osim mozda pokojeg seminara, do ispitnog roka,
stoga je bolje da student ima sto vise iskustva u samostalnom organiziranju svog ucenja.
i ja mislim da su sposobna, ali neka više neka manje.
ali vrlo si mi neodređeno odgovorila, nema veze.
a s druge strane, da su ga svo vrijeme nosili, vjerojatno ne bi naučio da se može popet sam na rukama
trik i je u tome što moraš procijenit šta je u najboljem interesu djeteta, a jesi li dobro procijenila - dobit ćeš odgovor tek nakon par godina
zadnjih par stranica mogla bih potpisat skoro svaki post na temi, iako su mnogi međusobno proturječni
izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti
Znam i nekoliko suprotnih slučajeva - da ljudi nisu mogli pronaći posao sa završenim fakultetom pa su se zaposlili na mjestu srednje stručne spreme, a završili su gimnaziju. Konkretno, radi se o narodnoj knjižnici.
Inače, što se tiče dobne granice do koje roditelji pomažu djeci, par puta sam svjedočila situacijama gdje su roditelji pisali seminarske radove svojoj djeci za fakultet.. Jedna je potpomogla sinu na doktoratu.
tangerina, i ja!
Posljednje uređivanje od Jurana : 25.02.2016. at 15:23
bio je i onaj slavni primjer sveučilišnog profesora koji je na vrata stavio objašnjenje da konzultacije nisu namijenjene roditeljima studenata
Ako pitas za moju, odgovor je da. Moze. Iz svih drustvenih predmeta (a ta dva faksa koje spominje su drustvenog usmjerenja) je odlicna bez nekog posebnog truda. Iz dva drustvena predmeta je bila na natjecanju. Ono sto ja guram je pisanje zadaca i ucenje. Uci brzo. Samo treba sjesti i uciti. A ona ponekad, umjesto da uci, pjeva, cita knjige ili se igra.laumi, evo peterlin je spominjala da njen mali želi biti glumac ako sam dobro polovila. želje su jedno, ali ako ih ne poprati i talent, gdje smo onda?
ona želi. može li ona to?
pričam dalje općenito
dakle, dokle govoriti za dijete da je lijeno? ima li uopće djece koja nemaju dovoljno intelektualnih sposobnosti da bi savladali za odličan, za gimnaziju? ili su to samo tamo neka djeca neodgovornih roditelja?
Kad bi njoj trebalo dva sata da nauci za jedan test, a dobije 3 ili 4, to bi znacilo da ne moze ici u neku zahtjevniju srednju. I meni bi to bilo ok.
Nisam za guranje djece u nesto za sto nemaju afiniteta ni sposobnosti.
Nisam ni za to da zmirim na lijenost. Zadaca se pisati mora i za test se treba ponoviti.
Mislim, ne bi ona bas ni sobu pospremila ni zube redovito prala pa ipak mora.
O takvoj lijenosti pricam.
naravno.a s druge strane, da su ga svo vrijeme nosili, vjerojatno ne bi naučio da se može popet sam na rukama
trik i je u tome što moraš procijenit šta je u najboljem interesu djeteta, a jesi li dobro procijenila - dobit ćeš odgovor tek nakon par godina
zadnjih par stranica mogla bih potpisat skoro svaki post na temi, iako su mnogi međusobno proturječni
izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti
i s tobom se vrlo često slažem. ako te ne potpišem, a ono u mislima
dakle, da. ima tu još dijelova pitanja koji nisu dobili odgovor, poput:
bi li roditelji do sudnjeg dana forsirali da on to napravi samostalno, ili bi se pomirili da on to ne može?tako da, treba sagledati sliku u cjelini. svatko svoju, ukoliko je u stanju biti realan, a ne samo dobronamjeran. jer znamo kakva zna biti keramika koja vodi do pakla.bi li ga na bilo koji način rasteretili toga križa kojemu nije dorastao?
na žalost
Ja obično dijelim obrazovanje i sposobnost. Za mene je sposobnost nešto što dobivate rođenjem, a obrazovanje upornošću za života. Ne mora sposoban biti i obrazovan i obrnuto.
Neki sposobni-niže obrazovani rade bolje plaćene poslove od obrazovanih-manje sposobnih zato jer jednostavno "imaju kliker".
Tko zna kakav bi posao radio onaj obrazovan-manje sposoban da npr. nije obrazovan.
prica iz prve ruke sa 2 zg fakulteta
roditelji dolaze sa ili bez djetata-studenta na konzultacije
pomagala sam prijateljici demonstratorici u kabinetu profesora kada je došao roditelj ( cca 70-tak god) pitati za sina (cca 35 god.)bio je i onaj slavni primjer sveučilišnog profesora koji je na vrata stavio objašnjenje da konzultacije nisu namijenjene roditeljima studenata
da je moja mama hodala za mnom po faksu bila bi doktorica!
Pa uvijek ima ekstrema, na svakoj strani, zar ne? Ima isto tako i roditelja koji djeci u petom osnovne ne dođu niti jednom na informacije.
eto ga na, a ja se zafrkavala s ovim da ćete (neke) pomagati djeci i na faksu
Ariel, vec sam napisala da povlacim granicu otprilike u 2. srednje. Za ovo dijete o kojem pisem na temi. Napisala sam i zasto. Imam jos i dvoje drugih, koji su drugaciji i za koje imam drugaciji pristup.
Prije nego sto su mi djeca postala skolarci, imala sam o ovoj stvari drugacije misljenje. Sad vidim, a i u skoli nam govore: Kontrolirajte ih, poticite da uce.
Ok, netko ce uciti bez poticaja. Netko nece. A moze postici jednako kao i onaj tko uci bez poticaja roditelja.
Ova moja je zadnjih dvije godine, na kraju skolske godine, tati i meni kupila bombonijeru i zahvalila nam sto smo je gnjavili.
Pa sam se nadala da ce iduce godine raditi bez tog gnjavljenja
.. s druge strane gledano, opet ćeš dobiti bombonijeru.
laumi, ako je tako, onda njoj fakat paše da je vi "gnjavite"
(a možda djetetu fali pažnje, ha?!?)
Vjerojatno. Ima mladjeg brata i sestru.laumi, ako je tako, onda njoj fakat paše da je vi "gnjavite"
(a možda djetetu fali pažnje, ha?!?
I sva cvjeta kad zajedno ucimo.
Onda se najmladja gura nek i s njom ucimo (a fakat ne treba, u 3 godine skole nije dobila ocjenu manju od 5, zadace sve na broju i ful samostalna) pa cendra jer nemamo sta. Ajde, tu i tamo je nesto ispitam ber me inace pila da je zanemarujemo.
Uglavnom, uvijek netko cendra
Posljednje uređivanje od laumi : 25.02.2016. at 15:47
Ja sam u stanu koji koristimo samo preko ljeta pronašla rukopis moje svekrve sa zabilješkama koje se odnose na jedan predmet koji je mm imao na fakultetu. Pa ti vidi!!!! MM je sa tim predmetom imao gomilu problema. Usudila bi se reći, da ga se kao odraslog čovjeka nije ohrabrilo i podržalo, vrlo vjerojatno bi odustao od faksa. Radnja se je događala u trenutku kada je imao tri ispita do kraja i diplomski.
Ne vidim tu svekrvin grijeh. Doista ne vidim.
Isto tako, moj otac je dolazio kući sa posla kako bi me ispitivao latinski u prvom srednje. Na prvom polugodištu sam imala ovako- sve predmete 5, a latinski 1. Mama mi je pila apaurine! I ja bi sa njom, ali bila sam premlada. Grrrrr....
Da me tada nisu pogurali, tko kaže da ne bi odustala od srednje škole???
Uostalom, na svim područjima života, u bilo kojoj životnoj dobi, ponekad trebamo podršku, samo mali poguranac koji puno znači.
To ne znači da se nešto radi za nas i u naše ime, jer smo lijeni i neodgovorni, već da smo jednostavno u datom trenutku "pali" i roditelji su tu uskočili da nas podignu.
Mi smo im na tome beskrajno zahvalni.
pa ova priča je za mene potpuno u suprotnosti onoga što zastupaš na ovoj temi. i baš argumentira ajmo reć, afirmacijsku skupinu/nišu :D za pomoć roditelja u školovanju.
ti norvežani nisu prepustili odluku djetetu, budi sigurna.
nego su u svoje ruke preuzeli odgovornost za njegov životni put. itekako.
dakle, natprosječno inteligentno dijete će si ipak na određeni način suziti izbor daljnjeg životnog puta. to je činjenica. i naravno da nije kraj svijeta. ali, uz malo više truda, pomoći sa strane i forsiranja - ne bi bio u toj situaciji. imao bi 5 iz tih posuđenica.
za postići ono što je postignuo ovaj dečko, bilo je potrebno puno više truda, a sigurno puno puno više forsiranja i uplitanja roditelja u djetetovu samostalnost u odlučivanju. hoće li biti lijen ili neće biti lijen. taj nije imao taj izbor sigurno. i sigurno ne radi unutarnje motivacije
Emily to mi je prestrasnooo.jeza!!!objesila bih se posred Trga da budem takva.
bobic
potpuno se slazem s tvojom distinkcijom izmedju sposobnosti i obrazovanja.
rena7, slažem se sa svim napisanim ali jedno je poguranac tu i tamo a drugo svakodnevno visiti nad djetetom i ganjati ga i kontrolirati da uči,
godinama... (tko zna što još mene čeka
Pa bome, da je barem meni tata htio pomoći sa tehničkim dokumentiranjem na faksu.
Tj. htio je on, ali sam se ja bojala da ta ljubaznost neće potrajati, pa da će me asistenti skužiti ako mi tata napravi jedan program, a kasnije ne bude više htio.
Ja sam radi tog predmeta pala prvu godinu na faksu
Izgubila sam cijeli prvi semestar crtajući programe!
Na kraju mi je prijateljica kao poklon za rođendan nacrtala kavezni asinhroni motor. Da nije, ja ne znam kako bih ja to prošla!
Meni se 2. srednje cini prekasno, jer ste je do tad vec upisali u gimnaziju te ste u nebranom grozdu ako se pokaze da ucenje ne ide samostalno.Ariel, vec sam napisala da povlacim granicu otprilike u 2. srednje. Za ovo dijete o kojem pisem na temi. Napisala sam i zasto. Imam jos i dvoje drugih, koji su drugaciji i za koje imam drugaciji pristup.
Prije nego sto su mi djeca postala skolarci, imala sam o ovoj stvari drugacije misljenje. Sad vidim, a i u skoli nam govore: Kontrolirajte ih, poticite da uce.
Ok, netko ce uciti bez poticaja. Netko nece. A moze postici jednako kao i onaj tko uci bez poticaja roditelja.
Ova moja je zadnjih dvije godine, na kraju skolske godine, tati i meni kupila bombonijeru i zahvalila nam sto smo je gnjavili.
Pa sam se nadala da ce iduce godine raditi bez tog gnjavljenja
rena7 slažem se. i baš me raznježilo to što pišeš.
ja sam sa svojim radila georačun u 1. čak mislim i u 2. srednje jer mu je to tada trebalo.
ali ja na tu pomoć kad zapne i kad je gusto gledam drugačije nego na ovo na čemu se uglavnom vrti ovaj topic.
i još je nešto jako važno: naučiti dijete da traži pomoć kada treba.
ne čini se kao nešto posebno, ali je jako važno.
smanjuje se potreba kontroliranja sve i svačega. i korisno djetetu za općenito znati prepoznati problem i potražiti rješenje.
Kako dobar rođendanski poklonPa bome, da je barem meni tata htio pomoći sa tehničkim dokumentiranjem na faksu.
Tj. htio je on, ali sam se ja bojala da ta ljubaznost neće potrajati, pa da će me asistenti skužiti ako mi tata napravi jedan program, a kasnije ne bude više htio.
Ja sam radi tog predmeta pala prvu godinu na faksu
Izgubila sam cijeli prvi semestar crtajući programe!
Na kraju mi je prijateljica kao poklon za rođendan nacrtala kavezni asinhroni motor. Da nije, ja ne znam kako bih ja to prošla!
Najbolji ikad, vidiš kako ga dugo pamtim
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
