1kg je izgubila.
Sad je opet ispod 20
Printable View
Ja ne bi nikad rekla da je smeće, jedan od razloga je ovo sto si navela u drugom dijelu a drugi razlog sto mi ne pada na pamt da o navikama drugih tako govorim. Sutra ona moze nekom svom prijatelju reći da jede smeće. Ima dovoljno drugih načina da joj pokazeš da misliš da ta hrana nije dobra.
Meni uopće nije jasno zašto bi Mojca trebala mijenjati svoj stav o hrani - da postoji dobra i loša hrana, koji je kad smo već kod činjenica znanstveno potkrijepljen. :mrgreen:
Ne mislim da je to poanta bilo čega, jer da jest onda svi mi koji spadamo u tu grupu, a ima nas više nego dovoljno, bili u problemu - što mi, što naša djeca. A vrlo jednostavno nismo!:mrgreen:
Nije mi baš jasno stalno guranje djeteta u grupu djece sa problemima u prehrani koje traži neku posebnu medicinsku obradu.
Mislim sa je savjet larmame vrlo konstruktivan i pametan. Čovjek se nekad ugodno iznenadi razumnosti ljudi u raznim institucijama. Naprosto kao mama, odnosno ti i muž, razumno, staloženo objasnite situaciju nadležnima u školi. Ne znam kakva je to škola, u smislu suradljivosti, ali netko je pisao da si je birala po određenim kriterijima. To ne samo da može pomoći tvom djetetu na raznim nivoima, nego će skinuti i tebi tu napetost sa ramena.
Jer sa tim ima jedan problem: ako si ti tako zabrinuta i uznevjerena, nesvjesno šalješ djetetu poruku da je ono u velikim problemima, odnosno da je ono samo problem. A hrana postaje fokus svega. Koji samo raste.
ono odmakneš se 5 metara od svega:
hm što je zapravo problem? Dijete neće jesti hranu u školi? I? Da li je smak svijeta? Nije! Da li je neizlječiva bolest? Nije. Da li udara, maltretira drugu djecu? Ne. Da li druga djeca maltretiraju nju? Ne.
da li se samoozljeđuje? Ne. Da li svaki dan plače i vrišti da neće ići u školu? Ne.
Dakle što ne štima? Neće jesti ručak u školi. Ok. Odite u školu i dogovorite da nosi nešto od doma i jede sa ostalom djecom za vrijeme ručka!
Djeca joj pojedu ono sto donese od kuće? Ok. Prvo, kompliment mojca, očito se to sto ti spremaš ostaloj djeci jako sviđa! To je dobro za tvoju curu. Osnaži je i pomozi joj da sama nađe neki način kako da i podjeli (dijeljenje je lijepo) i ne ostane gladna.
Sendvič padne na pod! Ok, halo! Da li je to zaista problem? Stvari padaju, to je zakon gravitacije! Ako ga u 10 sekundi podigne s poda, može jesti dalje. Ako ne, pa što onda. Pasti će pet puta, šesti put neće. Čovjek uči i postaje spretniji.
U
I ako smijem biti iskrena, a biti ću:mrgreen: - sa dobrim namjerama :heart:, evo još nešto:
- opusti se, prestani mjeriti dijete i gledati te tablice (za male bebe imaju smisla, poslije??? Je njima nista ne vjerujem - po njima bih ja redovno trebala imati 75 kila na moju visinu, a ni uz najbolju volju ne mogu shvatiti što bih ja s tih 15 kila više, kod bi s njima, te koji bi benefit iz toga proizlazio?)
- svi ti problemi su vrlooo benigni, sve zlo u njima!
- Nasmijete se svi skupa, okrenite situaciju na šalu, budi duhovita, nasmijana, nemoj ( nemojte) da vam dijete dobije osjećaj da svaka i mala prepreka prerasta u katastrofu svjetskih razmjera koja je nerješiva i zahtjeva 15 stranica na rodi! :lol: ( nije da mene smeta da mi tu piskaramo...)
- ako ti je muž manje štrebersji nastrojen, neka on preuzme kormilo!
(ovo ti pišem iz vlastitog iskustva, humor i promjena paradigme, čuda čini!)
Može. Da dijete ne ide na produženu nastavu. Neka dođe doma nakon nastave. Ako ne mogu biti doma ni mama ni tata ni bake, dede, tada sigurno postoji neka susjeda koja bi rado podebljala svoj budžet čuvajući povremeno školarku.
Dijete bi doma jelo, ne bi mršavila, a školsko dijete može biti i samo koji sat, ako baš mora.
Naravno.
Pišem s telefona pa pišem jednostavne verzije onog što mislim.
Rekla sam joj da je to loša hrana, da nije friska, da to meso nije od najboljih komada nego od ostataka inače ga ne bi samljeli i pravili burgere, da je ulje staro itd...
Ali da nikome neće ništa biti ako 2 put na godinu tamo pojede nešto.
U potpunosti bih potpisala seni, ali stvarno od rijeci do rijeci...uz samo jedan malen ali...da malena ne gubi na tezini...
Seni, ti nemas taj problem jer ne brines po tablicama... Vrag je u detaljima ili, rekla bi ti, stilu riditeljstva, onom autenticnom sto prenosimo djeci.
I nekako ne mogu zamislit koliko te forumski poznajem da ti za mcdrek kazes pred djetetom od 7 godina smece...
I ako si rekla s pravom je rečeno
Pa, time sam i objasnila zasto seni nema problem...
Mojca, nemoj se naljutit, al kad je covjek takav streberski tip kao ti i ja, onda je uistinu lijepo kad prede neke te granice zdravo/nezdravo, dobro/lose...ne povremenim cipsom vec kad ih izgubi... Bas bude oslobadajuce... Samo hrana..
Ja sad znam da na ovoj temi niš ne znam :lool:
Mojca imaš opcije
a) ipak ustati ranije i pojesti "dobar doručak" (to ne moraju biti jaja sa slaninom baš u 6 ujutro, ali može griz na punomasnom mlijeku +žlica meda, frape od npr. zobenih i banane, punomasnog mlijeka, badema, jogurt/kakao/čaj+ pecivo maslac/med/marmelada/sirni namaz, kuhano jaje/vrhnje/šunka
b) spakirati sendvić + voćka ili keksi ( neka nauči da ne pada, neće joj uostalom ništa biti ako nakratko padne, to nije problem - naučiti je da sendvić pojede solo, a neka podjeli nešto što nosi pride) - neka jede na malim odmorima, ili otiđi ravnatelju i izloži problem i zatraži da jede svoju hranu u kuhinji s drugom djecom
meni bi isto bio problem da do 5 popodne ne jede, ali ja ni sebe odraslu ne mogu zamisliti da prvi pošteni obrok imam tako kasno, jer nisam naučila jesti na taj način.
Ovako je kod nas.
Mlađi sin je jutarnji nejedač, ali mora ipak nešto, da ne crkne tijekom dana... Evo, jutros ima školu u 7:30, pa mora ustati dosta ranije - dočekao ga je dopirani frape, šalica kave i dvije kriške makovnjače.
Dok je bio u nižim razredima osnovne škole, kuhala sam mu zobenu kašu sa suhim voćem (čak i danas to ponekad napravim), griz na mlijeku, domaći puding, rižu na mlijeku i sl. kako flopica kaže... Osim toga sam pekla američke palačinke, šmarn, a često (kao i danas) pekla kolače od dizanog tijesta upravo s namjerom da ih dečki jedu za doručak. Znali su i juhu jesti ujutro (s kockicama krumpira, od tikvice...) a i to se i danas zna dogoditi, ali prebacili smo juhe na večernji obrok.
Još ideja za doručak - moj mlađi je ljubitelj mesa, pa zna za doručak jesti domaći špek narezan na sitne kockice (od prošle godine to kombinira sa sirom i vrhnjem), pršut, kulen, čvarke - uglavnom suhomesnate proizvode, ali ne bilo kakve :-)
Moj stariji je tatin sin - integralni ili kukuruzni kruh, putar i eventualno domaći džem jede doslovce svako jutro godinama, zapravo desetljećima...
Ja isto volim ujutro pojesti nešto pošteno, da izdržim do gableca u 10:30 koji nosim u torbi. MM i ja nosimo svoj gablec, stariji sin godinama isto svoj (često ostatke od prethodnog dana + svježe povrće), a mlađi je obožavatelj kantine gdje jede sendviče od tunjevine, hotdog i slično. Pustili smo mu to. Nek jede. Zdravu hranu jede doma.
Mojca, nauci je da jede ujutro.
Ja nisam jutarnji tip, nisu ni moja djeca. Ali nakon sto smo krepali od gladi, poceli smo jesti. Karikiram... skoro. Vikendom jedemo sto godina nakon budjenja, a preko tjedna ustanemo u 6:30 i obucemo se, pojedemo i sto vec (ja i pakiram hranu i svastanesto) i krecemo prema skoli, vrticu i poslu u 7:30 (na staroj adresi smo mogli u 7:40). Napisala sam ti prije, moj zadvadanasestogodisnjak nije jeo prvih X dana/tjedana skole jer, eto, ne jede kad se probudi. I nis', bio je gladan. Onda je pokusao jesti dorucak u skoli, kao to je kasnije, jer moze jesti u 7:50 (to je besplatno kindergarten ucenicima). Odustao je nakon ravno tri dana - prvi dan je rekao da je palacinka bila ok... ali da su mu dali u vrecici. Drugi dan je dobio neku kobasicu, a kobasice ne zeli. Treci dan je dobio kajganu, odnosno kaze da je izgledalo kao kajgana, ali vjerojatno nije bilo od jaja pa ne bi on to nikad vise.
Ja svako toliko ispecem po 24 muffina (banana bread ili neku kombinaciju neceg prihvatljivo zdravog) pa kad me ne hvata inspiracija, izvadim dva iz skrinje prije spavanja. Taman su k'o novi ujutro. Moji jedu i nut buttere (badem oduvijek, a po novom i kikiriki, s obzirom da je kcer prerasla alergiju nedavno). Isto su dobre kalorije, a moze se pozvakati i u autu, ako ne ide drugacije.
Za ovo sto joj sve pojedu, trazi uciteljicu da to sprijeci. Kod nas je doslovno zabranjeno, zbog higijene i alergija. U osnovnoj skoli (kindergarten do petog razreda) u kantini paze da djeca ne dijele hranu, sto je super. I trazi da joj dozvole da nosi svoj rucak u kantinu, a ovaj skolski otkazi. Jeb'o takvo pravilo, ako ce oni tjerati mak na konac, tjeraj ga i ti, ako vam je to bitno.
A poslije skole - jedite. I ovaj moj dodje gladan kao vuk, a pojede sve sto mu je u lunchboxu, plus dvije male uzine (to posaljem u skolu svako toliko, s obzirom da on ne jede sto i ostala djeca). U skoli je od 8 - 2:30, a od 2:30 u boravku sve dok ne dodjem po njega, izmedju 3:30 i 4:30, kako koji dan.
Ovo s doruckom i nejedenjem pa onda nervozom u skoli i svastanesto, potuzila sam se i ja kli_kli na pocetku ove skolske godine (nama prve, a ona je iskusna :D ) I lijepo mi je rekla da naucim dijete da jede ujutro!
Kaae je u pravu, i mi smo se na silu naučili da jedemo ujutru, svi. Mala je pre vrtića puno plakala, pa kad je tamo ostavimo nije mogla da doručkuje. Onda sam počela da je budim 2 sata pre odlaska u vrtić (da, da, u 6h ujutru) da bi se rasanila i mogla da jede. Vremenom se taj period skraćivao, i ona već godinama može da jede čim otvori oči (vikendom nije tako). Od kada ide u školu budi se u 6.45 i odmah popije ceđenu pomorandžu i doručkuje. Njen uslov je da je doručak nešto toplo i na kašiku. Već petu godinu vrtimo tri ista jela: meka kajgana, palenta sa jogurtom, griz sa čokoladom, uz neke male varijacije. I meni je to ok, bolje nego da ne doručkuje.
Borim s s tim od prvog dana...
Možda bi bilo bolje da ju nije tata spremao za vrtić, on ju je budio u 8 i vodio u vrtić u 9... a njenu nije do hrane ujutro.
Noćas je svu noć kašljala, slabo je spavala, ja sam u 3.30 završila sa svekrom na hitnoj, došla sam doma oko 6, gladna ko vuk, kuhala ručak: dinstano kiselo zelje, heljdu, za nju tjesteninu, sebi sam zdinstala par velikih šampinjona za doručak, njemu zobenu kašu s voćem, lješnjacima, chia sjemenkama, crnom čokoladom i cimetom...
Probudila se u 6.50., prvih 15 min je bila na inhalatoru... a onda sam joj ponudila sve navedeno... Pojela je malo tjestenine i žlicu gljiva.
Jučer je za doručak, oko 10.30 pojela cijelu zdjelu zobene kaše.
Moram sad ići raditi, javim se još.
Pridružujem se onima koji zagovaraju jači doručak. I moj je godinama ujutro bio usporen i zapravo i nije gladan, ali ja sam inzistirala na doručku kod kuće još otkako sam se vratila na posao s porodiljnog :mrgreen: pa je to bilo nešto malo dok je išao u vrtić i niže razrede OŠ (ipak je jeo školsku hranu dok je mogao). Problem je nastao negdje u 7. razredu kad mu se apetit povećao, školsku užinu ne uzima (ne sviđa mu se hrana u ponudi - zvuči nekako poznato?), a odbijao je i nositi sa sobom hranu za gablec iz razloga - pazi sad - da mu se netko ne bi rugao što nosi mandarine ili jabuke u školu :-o :roll: :sick:
Uglavnom, rezolutno je odbijao ikakvo jedenje u školi. Nije u boravku već odavno, ali uglavnom je uvijek u školi 7-8 sati, što znači do 14 ili 15 h, a za pubertetliju u zamahu rasta je to jako dugo vremena bez hrane.
I onda smo kompromisno pojačali doručak. Brzo se navikao na to i nekako je prestao biti jutarnji nejedač ili spori jedač. S tim doručkom izdrži dugo prijepodne u školi. Iako - kad imaju pauzu od ne-vjeronauka i sl., odlaze čoporativno u pekaru i tamo si kupuje kifle i slično, nisam oduševljena izborom, ali ne jede smeće pa se ne bunim. Što kaže Peterlin, zdravu hranu ima doma.
Jedino što još nismo riješili je pijenje tijekom dana, jer on u školi ni ne pije (zaboravi). Sad inzistiram da nosi flašu vode u školu, a kad je već ima u torbi, onda se sjeti i piti. Na žalost, on je takav da ga i na te trivijalne stvari treba podsjećati, ali ne može baš uvijek sve biti kako smo si zamislili...
Kod nas je isto rani doručak problem, meni osobno je to jedini dio dana kad uopće ne mogu jesti, svi volimo spavati što duže, tako je i došlo do toga da kći jede čokolino kad je škola ujutro, jer joj treba nešto što lagano klizi niz grlo :mrgreen:. No, uglavnom pojede i užinu u školi, kod kuće je u jedan, u dva samo jednom tjedno i onda je čeka topli ručak, tako da mislim da to i nije neki problem.
Ovo je i nama bio problem, koji smo riješili kompromisom - u školi uglavnom pije ledene čajeve (da, da, znam da to nije najzdraviji izbor) ali za astmatičara i alergičara bilo je najvažnije da pije BILO ŠTO. I danas je tako. Doma si može cijediti voće i češće kuhati fine čajeve i druge napitke, a za vrijeme u školi - gledam kroz prste ako 1x tjedno popije fantu od bazge, jer to nije svaki dan, ali ledeni čaj ili aromatiiziranu vodu popije svaki dan. Bitno je da popije pola litre bilo kakve tekućine svaki dan.
Procitah 10 stranica u komadu.
Mojca tvoj problem je da stvarno gladis smjeholjunicu percem. I to je OK. I ja sam svoje. Sve dok me nije samljelo i oborilo. E tad sam i ja malo okrenula plocu i eto svi smo jos zivi. I nemam trauma bilo kakve vrste.
Dvije godine smo vozili klince u vrtic u drugi grad jer smo se preselili. Da nemaju traumu.
Sad ne bih to ni u ludilu napravila. S ovom pamecu.
Slazem se sa summer. Bez obzira sto tebi to karikirano zvuci. Meni je samo sazeto u jedan post.
Tvoje celjade kao sto si i ti treba prihvatiti izazove zivota. Da nismo naucili jesti raznorazne stvari i da nam je sve odbojno ne bi prezivjeli. Evolucija je okrutna stvar.
Sjecam se kako smo jednom bratici i ja kmecali da smo gladni. Tetak nas je pitao jel bi jeli sataras. U glas smo rekli NE. Dakle niste gladni.
Dijete ce nauciti jesti ono sto mu se nudi. Bilo tvoja hrana ili skolska. Naucit ce reci NE drugima. Kad bude stalno gladna jer pojedu njenu hranu.
Ti joj i dalje pakiraj.
Pitaj za jelo u blagovaoni.
Ono sto nisam skuzila iz 10 stranica. Ravnatelju te salje uciteljica iz boravka ili uciteljica iz nastave. Jer meni je suludo da se taj problem rijesava na nivou ti i on. Iako poznavajuci nas sustav ti na kraju cesto ispadne tako.
JelenaO odi na pubmed i malo procackaj literaturu. Alergije su boleat suvremenog zivota. Dosta nas ima alergicare doma. Stas tako smo ih cisto odgojili :lool:
Daj joj za početak nešto na slamku. To uvijek prolazi.... Frape (mlijeko, banana, med - dodaj varijante s kakaom i sitnim zobenim pahuljicama), topla čokolada, mlijeko s keksima, kakao sa zobenim pahuljicama, rijetki gris ili kuskus, gustu juhu s integralnim kusom... ljeti voćni jogurt (možeš i zimi ako joj odgovara hladno - navečer izvadiš iz frižidera, da bude na sobnoj temp.), čak i čokolino i drugi bućkuriši od pahuljica... samo da dobije kalorije. S vremenom će se apetit povećati, ali ne smijete odstupati od jedenja (ili pijenja gustog napitka) ujutro.
To je mala kvartovska škola i može joj biti - čovjek pokazuje zavidnu razinu razumijevanja, pogotovo za roditelje prvašića. U školi od 2000 učenika naravno da ne bi bilo primjereno. Možda uspije s varijantom "tretman kao za alergičare", ali mislim da znam zašto joj ne daju da dijete nosi svoju hranu u blagovaonicu - certificirani su po HACCP standardu koji se odnosi na zdravlje i sigurnost hrane, a hrana koja je donesena izvana nije dio tog sustava.
Nažalost, popularna teorija da djeca jedu kad su gladna jednostavno ne stoji.
Mene stvarno zanima vrijedi li u toj vašoj školi isti tretman za djecu koja nisu u boravku, odnosno koja uzimaju samo mliječni obrok? Ili se mliječni obrok ne jede u blagovaonici?
Uglavnom, jedenje u razredu mi je otprilike tisuću puta veći higijenski problem, nego to da netko unese svoju hranu u blagovaonicu.
Sto bi dali jesti djetetu s alergijom na protein kravljeg mlijeka, jaja, orasaste plodove, kikiriki, mrkvu, sezam, soju? Higijenski standard?
Mislim, ok, hipoteticko pitanje, valjda. Sumnjam da je izvediva priprema i posluzivanje jela na siguran nacin... smije li onda lunchbox u kantinu?
Pa pitaj ju što bi ONA htjela i nek si sama pripremi. Moj bi E. pojeo gov*no ako ga je sam zamutio. Najbolje poznaš svoje dijete, vidi što bi upalilo.... pa ako je to štajaznam pohani batak, nek bude. Ili pops (moj stariji je obožavatelj, voli i smrznute i svježe): https://www.jatrgovac.com/2012/02/sv...-jednu-minutu/
Nakon 10+ godina pisanja i čitanja po ovom forumu po temama o pothranjenoj i izbirljivoj djeci, ja ne bih rekla da su u promilima.
Mima govorim o medicinskom problemu.
To sto je kod nas zona ugode jako siroka, pa cak i u mojoj kuci, je druga stvar.
Jer bas ako citamo stotine tema mi svi, ukljucujuci i mene, radimo na tome da im ugodimo. Pogledaj samo ovu temu.
Neko ne jede paradajz, neko hranu glatke teksture, ali globalno jedu ipak nesto.
Inace i ja sam bila problematocno dijete. Imala sam 19 kg na polasku u skolu. Pila sam onaj odvrati zuti sirup popularan u moje doba za apetit. I iskreno ne mislim da je strasno da ako dijete ima 19 kg sa 7 godina. Al ocito je problem po tablicama.