to je sve tak individualno, u Ri su se meni sestre cudile sto ih niti jednom nisam pozvala...ali ja sam se dobro osjecala, i doma sam odmah bila sama s bebom i starijim klincem, ako se ne osjecas dobro naravno da trebas dobiti adekvatnu pomoc.
Printable View
to je sve tak individualno, u Ri su se meni sestre cudile sto ih niti jednom nisam pozvala...ali ja sam se dobro osjecala, i doma sam odmah bila sama s bebom i starijim klincem, ako se ne osjecas dobro naravno da trebas dobiti adekvatnu pomoc.
da, individualno je. ja sam, unatoč 3. carskom, bila super. i na SD imaju zvono za mamu i zvono za bebu. i zvonila sam kad sam trebala. i sestre su uvijek došle i to brzo. premotat I. ili meni promijenit uložak, ili promijenit bocu na infuziji... ali nakon 24 sata, kad su me otkvačili sa infuzije i makli kateter, sam sve radila sama.
X.Citiraj:
Charlie prvotno napisa
Možda i ja nemam puno uvida, ali na osnovu onog što sam doživila, tako mislim. Isti broj sestara je đir "snađite se". Koji odgovara ovima kod kojih je sve OK, ne ovima koji imaju problema (carice, druge neke problematične stvari).
s obzirom da sam nakon carskog prosla kvazi rooming in i nakon VBAC totalni rooming in i dalje ne mogu shvatiti o cemu vi.
ne mogu shvatiti zasto kod rooming ina treba vise sestara nego kod opcije kada ga nema.
za komplikacije treba vise sestara nego sto ih ima, istina, al to je istina neovisna o cinjenici rooming ina.
za sta ti treba sestra ekstra ako je rooming in?
da ti premota pelenu jer ti ne mozes?
msilim, koliko puta dnevno se mijenjaju pelene kod bebe stare dan-dva-tri?
beba je s tobom u krevetu.
zelis je prebaciti u njen krevet, a ne mozes ili ju uzeti, a ne mozes, zoves sestru i ne znam koliko je to puta dnevno.
ne mozes se brinuti za bebu, nisi u stanju, beba nije s tobom i dalje ti ne treba ekstra sestra.
zeljela bi cuti primjere. primjere zasto treba sestra vise kod rooming ina.
jer sam prosla istu shemu i ne mogu shvatiti o cemu vi.
Joj Leonisa, pa nisu svi isti i da se odmah nadju u majcinstvu i instiktivno znaju sve sami i sve najbolje. Ima mladih mama, nesigurnih mama, prvorotki, umornih mama, mama pod hormonima i da ne nabrajam dalje. Ne mozes suditi po sebi i iskustvima s ovog foruma. Npr. sto mi pada na pamet...nije uvijek crno-bijelo, da ili jesi ili nisi u stanju brinuti se za bebu. Nekad je sivo, pa bi se mama voljela brinuti i imat bebu uz sebe a treba joj vise pomoci, jer je izgubila krvi, boli ju rez, umorna je itd. Kad vise mama pozvoni istovremeno u raznim sobama, da im brzo dodje sestra i ne juri odmah dalje nego smireno napravi sto treba, izmasira prsa, ili bar pokaze kako, stavi bebu na prsa, pogleda jel dobro doji, pomogne mami da se pridigne za podrigivanje bebe, iskopca infuziju ako treba pa ju nakon podoja vrati (meni je moja smetala a imala sam ju jer sam puno iskrvarila). Dodati vodu, pomoci pojesti ako treba. Nocu bi bilo dobro obilaziti sobe da ne bi koja mama zaspala s bebom. Pregledati povremeno kako mame hendlaju bebe. Itd.
Ovakav rooming in gdje se zene oslanjaju na druge rodilje u sobi, a oslanjaju se, nije najsigurnija stvar na svijetu. Iako, ja jesam za rooming in, pa i ovakav, za onog tko moze i tko izabere, ali sigurna sam da se moze bolje!
nakon carskog bila sam mama koja je provela pola trudnoce u bolnici, prije toga nije vidjela bebu, kamo li dojenje, izgubljena djevojcica.
i sve to sto ti pises i opisujes potrebno je i ako nema rooming ina.
mislim, ako nije rooming in, ne znaci da bebu rodis i dobis je ko paket kad ides doma.
donose ti je, nekoliko puta dnevno.
i tada te boli rez, i tada bi vode, i tada dojis i ne znas kako dojiti, i tada ti treba netko pokazati i 180 puta na dan doci i namjestiti bebu na sisu, i tada ti treba netko doci i razbiti kvrge, izdojiti te, i tada ti treba netko promijeniti ulozak, i tada ti treba netko dodati bebu...i tada ti treba podrska, potpora, njezna rijec, utjeha, pomoc i tada se osjecas izgubljeno.
bin there, done that.
sve to sto pises, sve je to prisutno i potrebno i kod ne-rooming ina.
zato sam rekla, potrebno je vise osoblja bez obzira radi li se o rooming inu ili ne jer su potrebe rodilja jednake.
ocu reci, rodila sam, a da o biti mama nisam znala nista, ali apsolutno Nista.Citiraj:
nakon carskog bila sam mama koja je provela pola trudnoce u bolnici, prije toga nije vidjela bebu, kamo li dojenje, izgubljena djevojcica.
nisam bila na tecaju, nisam gledala filmice, nisam znala niti pojmila bilo sto. otpustali su me doma, a ja sam plakala kako mi nitko nije odmotao kcer da vidim kako izgleda gola, kako se mijenja pelena, sto s pupkom, a patronazna ce nam doci tek prekosutra i da me strah uopce izaci iz bolnice. da ne spominjem trenutke kad sam drzala rucnik u zubima dok je jedna sestra cijedila jednu sisu, druga drugu i razbijale mi kvrge dok sam sjedila na stolici. tortura, mucenje. i da se sve to ne bi dogodilo da je bilo vise sestara i da je netko mogao pokazati mi kako se masira i/ili izdaja, pokazati kako staviti bebu na sisu, reci mi da imam uvucenu bradavicu i sta da s time cinim, da mi je dao bebu da doji od pocetka, stavio je na mene u prvih 24h dok sam lezala na ravnome, da mi nisu nakon svakog podoja vagali bebu i rekli kako nije posisala apsolutno nista i dali joj bocicu umjesto da su mi je vratili na sisu i vodili brigu o nama, da je izgubila puno vise od 10% svoje tezine, da nitko nije dosao samnom porazgovarati, utjesiti me, uvidjeti da padam u gadnu depru....stoga, nisam ja bila superrodilja koja je sve znala i umjela, bila sam prosjecna cura koja je dobila standardni hrvatski tretman. i sva ova problematika ista je imala bolnica rooming in ili ne.
Pa i ja se slazem da treba vise osoblja opcenito. To nije sporno. Ali kod rooming ina je kako da kazem, manjak osoblja opasniji? Rizicnije je kad nema dovoljno osoblja za podrsku mami i bebi ako su bebe stalno uz mamu. Samo to. I to nije bas sitnica.
Mislim da se bas i necemo razumjeti do kraja tako da nema smisla dalje o tome :)
Ja sam nakon prvog poroda u rooming innu trebala imatimaltene vlastitu sestru. Noge nisam osjecala uopce, nisam bila u stanju okrenuti se s ledja na trbuh a kamoli ustati iz kreveta. Dizale su me dve sestre kad nije bilo muza. Svaki podoj je dolazila jedna ili dvije sestre, ja sam dva dana bila gora nego cura do mene koja je bila s carskog. Na kraju su dosli s ortopedije po mene. Ja sam bila potpuni invalid na teret svih zivih sestara i po rooming innu a najljepse od svega sto mi to nisu nicim otezavale, cak su me dolazile samoinicjativno tjesiti pitati kako sam i sl. Da nije bilo njih nemam poima kako bi dojila. U ne-rooming inu to bi zavrsilo ziher s ad
to bi bilo idealno, kad bi, eto ne svaka rodilja, ali svaka soba imala 24/7 svoju sestru.
i na odjelima patologije, takodjer.
koliko tjedana se nisam smjela ustati iz kreveta, ovisila sam o curama u sobi jer je bila 1 sestra na cijeli odjel.
koliko mjeseci sam umjesto sestara urigirala kog hipoglikemije jer je bila 1 sestra (preko dana 2) na cijeli odjel.
pa sam riskirala da dobijem nekontroliran udarac u trbuh dok bi cimericama mjerila secer i pripremala glukozu ako im se oralno nije moglo pomoci. jer dok ta jedna sestra dodje, scenarij je prestrasan.
i to su nase bolnice. i realnost.
i nisu krive sestre, kriv je sustav.
Ja govorim iz perspektive carice. I ne krivim sestre. Krivim sustav - whoever that is. U rooming inu, po meni, carice trebaju više sestara nego u non-rooming inu - jer je beba dulje s njima, i jer su dulje u bolnici, nije to samo 3 dana pa "preživi se". I to nije bilo tako teško skužit i prije uvođenja rooming ina.
A logično bi mi bilo da i za druge žene, po istom kriteriju, treba više osoblja nego prije. Treba manje osobolja na neonatologiji, di je onda bitno manje djece, nisu sva tamo. Ili da žene otpuštaju puno ranije, ako nema problema, pa da dođu doma di će im moći neko pomoći s djetetom - to većina ipak doma ima u prvo vrijeme, u vidu mame, svekrve ili muža. Zašto su onda u bolnici rodilje toliko dugo, koja je ideja toga?
Cijepljenje i test na fanilketonuriju.
xCitiraj:
Bubica prvotno napisa
i potpisujem leonisu.
a čitajući inu, jedino što mi se čini katastrofa, a nemam iskustva, je odnos prema nedojiljama. dok si tako osjetljiv, još se moraš skrivati da ne bi dojilje slučajno vidjele tu grozotu od bočice. to mi je stvarno užasno.
a ostalo...upravo kako kaže bubica, individualno.
toliko sam se naslušala priča oko strašnih sestara na odjelu za babinjače u rijeci, a imala iskustvo sasvim suprotno. kad su sa mnom imale strpljenja...ne znam. glavna sestra me tješila radi, iz sadašnje perspektive, radi takvih pi*darija, da mi je tako nevjerojatno da ne bih imala podršku radi ozbiljnih stvari, kakve opisujete, nemoć, bolovi i sl.
i, leonisa je isto rekla, ne znam kakvi bi to posebni uvjeti trebali biti za rooming in. kad sam rodila j, kao i moje cimerice u sobi, koje su se sve osjećale više - manje ok, sestre su imale puno manje posla nego da su bebe odvojene. pa se mogu posvetiti onima koje nisu ok.
dakle, govorimo o nekom ljudskom odnosu osoblja, koje nema veze s rooming-inom. nikakve. te koje su bezobrazne bi bile bezobrazne i da nije rooming-ina.
ne kužim nikako taj argument protiv rooming-ina, nema uvjeta :-/
ja sad ni ne kuzim sto sve rooming in podrazumijeva, jer, u mom slucaju ju sestre radile sve, osim sto sam ja hranila dijete. One su je presvlacile, kupale (koma, to su mogle i preskociti), sve u sobi, fizijatrica je dolazila raditi vjezbe u sobu. Dakle, ja sam "samo" trebala izvaditi dijete iz kindaca i nahranit ga, i to sam pojednostavila pa je bila cijelo vrijeme sa mnom u krevetu. Ne mogu reci, koma je bila druga noc jer ona nije prestala plakati 12 sati, kasnije mi objasnili da je to neki skok u razvoju, ja ne bi bila nis irnija da ju je sestra uzela pa da sam ja znala da place u drugoj sobi.
s obzirom koliko su zadnji put dolazile u sobu i pitale jel sta trebamo, da nam premotaju bebu, da ih uzmu da se odmorimo, da ovo-ono, a posto smo sve bile u sobi drugorotke i same smo to radile i mogle raditi, po broju nudjene pomoci mogu zakljuciti da su imale vremena i da ih je bilo dovoljno.
da su morale trcati okolo i odgovarati na zvona i da su zene morale cekati da im se odgovori, ne bi nam dolazile same u sobu svako malo i pitale trebamo li pomoc.
s druge strane, jedna beba se nagutala plodne vode i stalno je plakala, cimerica je x puta zvonila jer nije znala sta bi, svaki put su dosle u roku pola minute.
iste sestre su bile i za cr i vaginalne porode.
za razliku od petrove di je poseban odjel za cr i morala sam cekati i cekati.
sd je nasprem petrove meni bio raj.
Zeneeeee ovo vam nije placentofagija :lol:
Mozda ju planiraju ponuditi u sklopu rooming ina?
Aaaaa!!! :lol: all inclusive s dodatnom oznakom na narukvici
Žene, prebacite se OT; blackberry, srećica molim vas prebacite ove OT postove u novi topic ja sam na mobitelu ne mogu
:zbunj: meni ovu temu prikazuje pod "moje iskustvo placentofagije"Citiraj:
Tiziana prvotno napisa
Da, al one pricaju o iskustvu (ne) rooming ina obzirom a brojnost osoblja. I zastrikale posteno o temi koja nije konzumacija posteljce. Kuzis! I nedaju seCitiraj:
anasti prvotno napisa
sirius je rekla da ce splitati cim smisli naslov. na proslij strani, cini mi se.
Hojruk,
drago mi je da si napisala svoje iskustvo. Zbilja zanimljivo za citati.
Kako si se dogovorila s doktorom/babicom da ti daju placentu za doma?
Je li uvrijezena praksa nositi je doma? Ili su te cudno gledali?
Posto si to jela 10ak dana (ako am dobro procitala), jesi zamrznula porcije?
Hojruk se povukla sa foruma, nakon sto su je doticne korisnice popljuvale, ali zato vam ja mogu odgovoriti sto vas zanima. Premda osobno nisam pojela svoju posteljicu, znam mnoge koje jesu, dakle, posteljica se nareze na komade velicine vece jagode i zamrzne se. Naravno, prvi komad nije potrebno zamrzavati. Doda se u blender zajedno sa sumskim vocem i napravi se shake, koji se popije. Okus sumskog voca totalno zakamuflira okus placente. Prvi tjedan se popiju 2 shakea dnevno. Slijedeci tjedan 1 shake dnevno. I to je to.
Zene koje su gadljive mogu dati placentu da se dehidrira i stavi u kapsule koje se kasnije piju. Vidim da pisete iz Belgije i vjerujem da nece biti nikakvi problema ako u bolnici zatrazite svoju posteljicu.
Posteljica je inace bogata hormonima koji pomazu oporavku nakon poroda. Mnoge zene vjeruju da je upravo ona bila presudna za obilnu kolicinu mlijeka koje su imale. Bogata je zeljezom, kojeg zena, naravno gubi nakon poroda radi krvarenja. Bogata je oxycinom (hormon ljubavi), koji sprecava baby blues. Sadrzi prolactine (hormon zasluzan za proizvodnju mlijeka), CRH( hormon koji smanjuje stres). Maticne stanice pomazu zacijeljivanju rane nakon poroda.
Citiraj:
lulu-mama prvotno napisa
da je posteljica toliko korisna i blagotvorna, vjerojatno ju tijelo ne bi odbacilo odmah nakon poroda
i koliko znam, posteljica filtrira štetne tvari
a to što mnoge žene vjeruju da su imale puno mlijeka zbog konzumiranja posteljice... pa neka vjeruju, to je bit placeba
Hvala Yummy!Citiraj:
Yummy_mummy prvotno napisa
Znaš li možda neki forum, grupu gdje te žene komuniciraju (strani ili Hr, svejedno)?
Kad tu na forum nešto napišeš, samo te popljuju :evil:, a nemaju pojma ništa o tome. Ja ne znam kaj se hrvatice čude placentofagiji kao picek glisti.
meni je nevjerojatno koliko neki ne dopuštaju ni najmanju mogućnost vjerovanja u mogućnost postojanja vjerojatnosti istinitosti tuđih iskustava
meni je isto toliko nevjerojatno u što sve ljudi vjeruju i za čim se sve povode
Žao mi je što se Hojruk povukla, činilo mi se da bi mogla svašta lijepog napisati i van ovog iskustva. Meni osobno je odbojna pomisao jedenja posteljice, ali nemam ništa protiv izbora neke druge žene da to isto napravi. Ovo u kapsulama mi je čak i prihvatljivo. Ja svoju niti sam vidjela, niti znam gdje je završila. Lijepa mi je ta ideja sadnje neke biljke na posteljicu.
a tko je taj tko će odlučiti u što je prihvatljivo vjerovati, a u što ne?Citiraj:
n.grace prvotno napisa
ovo je retoričko pitanje
A eto, cudile su se mnoge i dojenju. Jos se sad cude neke i misle da trebas bebu pokriti plahtom kad dojis. Cude se doktori ovdje kako to u svijetu zene prezive porod bez dripa, epiziotomije i klistira? Ajme meni! Cude se tome sto vani zene normalno jedu i piju za vrijeme poroda. Mislim da smo mi opcenito narod koji se svemu cudi. Ni ja tu nisam iznimka. Cudim se tome da se ljudi svemu cude lol!
No eto jedna stranica, pa slobodno baci oko:
http://placentanetwork.com/
Citiraj:
lulu-mama prvotno napisa
ključić, ne želim cijepati dlakeCitiraj:
kljucic prvotno napisa
u svemu moraju postojati granice
a placentofagija mi je u rangu točanja kruha u menstrualnu krv, kako je netko ovdje napisao
potpuno besmisleno i odbojno
a tvoje pitanje, iako retoričko, mi ovdje nema nikakvog smisla
isto tako i usporedba s dojenjem
Vezano za čuđenje ili ne, polazim od činjenice da žene nikad nisu jele posteljicu.
(Naravno, ako postoji kakav link da su stvarno jele, dobrodošao je).
Fiziološki porod, dojenje,... sve postoji od davnina, ali konzumiranje ljudske posteljice ne (opet se ograđujem, barem koliko ja znam).
ja mogu shvatiti s jedne strane.
naime, sopamo se hormonima kroz cijeli zivot. kemijskim.
ovo je samo neki klik u nasoj glavi kako dozivljavamo i sta je nama prihvatljivije.
s druge strane, ne mogu zamisliti koliko bi mlijeka imala da sam je pojela, bit ce ne za cijelo selo, vec metropolu :lool:
ocu reci, i mlijeka sam imala, krvna slika mi je bila perfektna iako sam cijeli zivot anemicna, maternica se vratila na svoju velicinu. ok krvarila sam dugo, ali nakon prvog poroda sam jaaaako malo.
tako da ne bi generalizirala da su odredjene pojave/benificije bas zbog hormona iz posteljice.
takodjer razmisljam i o stetnim tvarima koje je n.grace spomenula, koje posteljica filtrira.
Zasto one kojima se placentofagija gadi i nemaju o tome nista za reci, imaju potrebu pisati o tome kako im se to gadi?
Nikog ne zanima jel vi volite jesti spinat, brokulu, kelj ili placentu.
Mene zanima od kud je krenula ta potreba za jedenjem posteljice?Citiraj:
lulu-mama prvotno napisa
rekla sam dovoljno o tome, ne znam otkud ti to da nemam ništa za rećiCitiraj:
lulu-mama prvotno napisa
pa da ti ponovim - smatram je besmislenom i potencijalno štetnom
produktivnije od cudenja cudenju je napisati nesto pametno, sto svima daje prostor za razmisljanje.
dakle netko kaze, da su u posteljici stetne tvari, drugi kaze da je puna dobrih hormona.
pa razmisljajmo.
o cudenju cudenju tesko je bilo sto pametno reci. eto i tu gdje ja zivim, a nije hrvatska, jedenje placente nije uobicajna i rasirena pojava.
slažem se da moraju postojati granice. ali one bi trebale biti osobne. i mi bi ih trebali poštovati, te tuđe granice.Citiraj:
n.grace prvotno napisa
naravno, ako se ne tiču interesa opće zajednice
ja osobno ne bih jela svoju posteljicu jer mi je, kao i tebi, besmisleno i odbojno, ali zato ne omalovažavam one koje bi.