Pa ponešto bi morali znati, i ponešto prakticirati. Ako ćemo pravo.
S druge strane, što se mene tiče, mogu se i zvati i ne zvati kako ih volja.
summer, meni su argumenti skroz jasni :D
Printable View
Pa i demokracija je vise nego slozena pojava, o kojoj ja prva, a i vecina stanovnistva sasvim sigurno ne zna dovoljno. A sadrzi i aspekte koji su prilicno zaguljeni, ne uvijek pozitivni, pa svejedno kazem da demokraciju podrzavam.
isto vrijedi i za antisemitizam, antirasizam, antifasizam, humanizam. Da li trebam doktorirati na antifasizmu, da bi se nazvala antifasistkinjom?
Vi ste mene sasvim krivo shvatili. Ja ne govorim o vama, nego o sebi.
Na ovom topicu se bas jasno daju vidjeti svi problemi ljevice danas, ako ista uopce postoji.
Dok desnica gleda kako se pribliziti ljudima i baciti sto siru mrezu, “ljevica” je postala sama sebi svrhom u svom salonskom intelektualizmu.
Da se razumijemo, ovo ide i na moju dusu :p
Da, jennifer, slazem se, a i ti si mene dobro shvatila. Odnos prema levici i odnos levice prema meni (bela zena s 4 dece kojoj je muz tech worker) je jos jedan layer u mom odnosu prema feminizmu. Ja pronalazim mislioce koji su centralno u drustvenim naukama, i mislim da ih se sve vise nagomilava ka centru kako levica i desnica idu u ekstreme. Citam sve, jer zelim i moram, ali i odahnem kad se vratim na centar.
Sto se tice licnih iskustava, meni recimo smeta sto mi niko nije verovao da smo muz i ja svesno zatrudneli prvi put, iako samo imali ja 25 a on 23 godine. "Trebala" samo prvo ovo ili ono. Majka mi nikad nije prezalila ni rad od kuce ni 'cuvanje dece.' Svako sledece dete je izazivalo nove potrese, iako nam niko nikad nije ni fizicki pomagao, niti finansijski (nego smo mi njima, i jedno i drugo).
San Francisco je najlevlji moguci grad u zapadnoj civilizaciji, a njegov state univerzitet kolevka levice. Samo moj izgled je izazivao navalu predrasuda, deca i muza da ne pominjem (ne zna se sta je gore, jer je mrznja prema takozvanim 'techies' prestrasna), pa jos ako ne izrecitujem sve u skladu s dominantnim predrasudama, odmah sam devil itself (i Trump suporter, hahaha).
Ugl, diplomirala s perfektnim prosekom (jer znam znanje, jelte), ali sto kaze marta, kad osecas da te ne zele, ne mozes vikati na glas da sve to nije tako kako oni vide, nego da si ti super duper leftie.
Takodje, ja licno naginjem anarhiji, i bez zezanja najvise volim punk-rock pristup gde NEMA nikakvog osudjivanja. Imam srecu da je na mom faksu zavrsio i fat mike iz nofx, pa znam da nas ima i takvih. Nasla sam bila i par drugara koji slicno misle, recimo jedan African American, iz Philadelphie, sto znaci zna sta je prava muka. Takodje, na tom faksu se gomilaju i trans ljudi, i oni su cesto veoma umereni, verovali ili ne.
Dodatno, ovde su deca zaista istrenirana od malih nogu (pocinje s bodyjima s natpisima) u levoj propagandi. Imam dete teen godina, i stvarno mi je zao kad cujem ovdasnje teens kad iz kuca koje vrede milione ponavljaju naucene fraze, i sto je najgore, plase se buducnosti.
E jen s tim se uopce ne slažem! Dugo sam i cesto o tome razmisljala, jer je ta floskula maltene postala nova mantra zadnjih desetak godina.
sasvim suprotno, mislim da bi se napokon trebalo poceti ozbiljno razgovarati o osobnoj odgovornosti svakog pojedinca.
Npr. Ovih 19 posto sto su nakon afere Ibiza (ne znam koliko je to tematizirano u Hrvatskoj) svoj glas na izborima za Europu dali FPO -u su taj glas dali pri punoj svihesti i pameti.
i zaista nije niti na ljevici, centru niti na bilo kom pristojnom gradaninu Austrije, da sebe smatra krivim
sto nije ucinio što? Angažirao spin doktore, da uoblice gomilu lazi, kako bi podilazio najnizim instiktima ljudi, pri tom ih uvjeravajuci da oni ni za sebe same a ni za zajednicu nisu odgovorni! Jer kako ono ide:
ima li tu šta za mene?
o ne! Odgovorni su itekako! Nakon drugig svjetskog rata, se je naravno gledalo da se odgovornost za sve užase ne prebaci na njemačku naciju, s cim se posve slazem, no u tome se nekako izgubila svijest o osobnoj odgovornosti svakog onog gradanina, koji je gledao u stranu, ili direktno ili indirektno sudjelovao u tom zločinu protiv čovječanstva. I metaforički rečeno nosi krv na svojim rukama.
pred koji mjesec sam citala jedan zanimljiv clanak na tu temu, u kojoj se opisuje da su pokusaji ljevice i ostalih pristojnih partija objasnjavanja kakvu opasnost hitler i fasizam donose, samo ubrzali njegov dolazak na vlast.
inace vecinom se slazem sa ovim nspisanim od jelene betty summer peterlin sasa olja puli ka (sigurno sam nekog zaboravila)
Kli kli zao mi je sto si imala takva iskustva, no bas ne razumijem kakve to veze ima sa feminizmom?
a ni da ljevicom?
i na koji su to nacin djeca indoktrinirana?
sto oni zo izjavljuju u svojim “skupim kucama”?
Ok, seni, udahni :mrgreen:
Opet, ja ne govorim o uzrocima, ni o krivnji, ni o osobnoj odgovornosti, ja govorim samo o tome, kako dalje?
Ne znam sto tocno smatras floskulom, da je desnica trenutacno kudikamo vicnija privlacenju masa? I da odgovornost lezi dihelom i na samoj ljevici i njenoj anakronosti?
O baratanju novim virtualnim platformama da ne govorim (bilo je nedavno super predavanjea alfiea bowna bas o tome u zg na filozofskom teatru).
A mozemo ilustrirati i ovako, ono sto je meni, kao feministici, bitno - je li nakon razgovora sa mnom neka zena bliza ili dalja feminizmu?
Ja mislim da ste svi vi koji mislite da feminizam treba omasoviti debelo, najdeblje u krivu. Da ga se omasovi treba ga pretvoriti u mainstream, banalizirati.
A stvari koje su nazivno mainstream su redovno bez utjecaja. Imaju siroku publiku ali nemaju znacaj.
I mislim da je tako i u politici, desnica ima publiku jer ne odstupa od desnicarenja i ima cijeli raspon svega od krajnosti do centra. A ljevica se sva zblendala ko smoothie i to bljutavi smoothie.
O kli, di izvadi Nofx?
Ja mislim da feminizam treba postati civilizacijska tekovina, u rangu s antifasizmom, antirasizmom i sl.
Nije za zezanje, ovde su kuce stvarno preskupe, hahahaha.
Ima veze s feminizmom jer je su culture studies, gender studies, ethnic studies, urban studies, urban geography prepuni feminizma, a to su prosto polja iz kojih sam morala da citam i pisem. Znaci feminizam mi je bio u svakodnevnom akademskom zivotu, sve vreme. Svesna sam paradigmi, svesna sam akademskog diskursa. Zivela sam odbacivanje zbog predrasuda. Razlika u odnosu na BG je sto sam dobijala realne ocene, i na tome sam zahvalna. Nije mi niko trazio da dodjem u kafanu da mi pregledaju rad. Ipak, nije bilo ni prijatno.
Deca su indoktrinirana levim ideologijama. Ne istresa mi se sad sve to ovde, pa da se secira jedno po jedno, ali ugl deca se plase rasizma (ovde nepostojeceg), plase se climate change (u saveznoj drzavi koja je izmislila enviromentalizam) toliko da izjavljuju da nece imati decu zbog toga, i slicno. Imam zaista zadrsku da pisem o tome jer ja nisam PROTIV niceg od toga, samo zelim da deca imaju elementarno pravo da misle svojom glavom. Ugl, moze se i to googlati, a vidi se i po serijama.
S druge strane, mi zivimo jako eko friendly, ja dojim 14 godina bez prekida, deca su mi bila platnenopelenasi i skinuli pelene jako rano, kuvam stalno i kupujem organsku hranu, koristim javni prevoz (cak i kad mi je do faksa trebalo 2 sata u jednom pravcu s detetom ispod 3 godine, velikim, koga sam nosila svojim telom). Auto osiguranje nam smanjuje premium jer ne vozimo puno ni ovaj jedan automobil koji imamo. To se ne vidi, vidi se da sam bela i plava, da mi je telo suburban, pa kad se cuje i za decicu i muzica, odmah sam protiv abortion :)
Te bu borbe sve bile krvave, nisu se vodile na modnim revijama i na stranicama Cosmopolitena
Marta, pa to mi je jedna od mantri bila dok sam studirala na sfsu: ako su mogli mike i erin, mogu i ja :D
I osim sto su sugradjani, dobar su primer da se moze ostati nezavistan i ne biti jadan.
Kli, ja sam tu gdje jesam pa onda taj moment koji tebi zagorcava zivot, koristim obilno s druge strane. :aparatic:
Meni ne ide da budem snarky nikako, mada bi mi vrlo cesto pomoglo :D
Ali kli kli ja i dalje ne razumijem, pa nije te s predrasudama gledao feminizam, gledali su te ljudi od krvi i mesa.
i dalje ne kuzim kakve to veze ima sa feminizmom?
a klimstske pojave i borba protiv rasizma nisu nikakve lijeve ili desne teme, nego općeljudske!
Marta, ne kuzim, i trebaju ostati krvave?
Kli, tvoja okolina je toliko drugacija od nase da mislim da je tesko uopce uzivjeti se.
Ali se npr strecnem svaki put na “najnoviju vijest” o “neprihvatljivoj kulturnoj aproprijaciji” kad npr bjelkinja napravi afro pletenice (lupam bezveze), mislim, ako je to ono do cega smo dosli, onda stvarno...
Leve su i te kako. Jako leve :) Climate change je isto kao i gender equality tema koja jasno polarizuje.
Napadali me ljudi koji se identifikuju s levim ideologijama, pretpostavljajuci da sam desno na osnovu vise puta navedenih spoljasnjih i povrsinskih karakteristika.
Jennifer, sve ce ovo stici (uz morfovanje kroz (social) media isto kao i sve drugo sto je stizalo ;)
Kli, a sta znaci da ti je tijelo "suburban", nisam to dosad cula?
Klimatske promjene kao i ekoloske katastrofe, oneciscenje okoline, koje prijete i zdravlju i cijelokupnom ekosustavu nase kugle zemaljske su cinjenice! I to vrlo zabrinjavajuce!
ako to desnicu u americi ne interesira, to he pak njen problem.
Ma to se zezam, ono vidi se da sam mama iz suburbije, navikla na athletic clothes i svakodnevni jogging, a opet radjala pa malo i raspala (za razliku od urbanih, mladjih zena).
To ti kazem, seni :)
I ne razumijem sto znaci napadali?
fizicki?
ili ste se raspravljali, pa je svatko gorljivo branio svoje stajaliste?
Zasto je vazno da iznosim detalje? Nismo se raspravljali jer ja, kao sto vec objasnih, ne zivim i ne razlmisljam entitled kao sto se na prvi pogled cini. Nekad bi bilo suptilno, nekad se odrazavalo na dinamiku casa (pa cak i na izbor materijala za citanje od strane prof.), ponekad bi bilo izolacije, ponekad verbalnih ispada (na koje nisam reagovala). Ugl, neprijatno iskustvo, koje sam ok hendlala jer sam ipak odrasla osoba i razumela sam situaciju. Poslednji semestar sam provela kao TA, i dosta se zblizila s tom decom, pa je bilo lakse.
Ne radi se i uopce o detaljima, nego o tome da ja ne razumijem tvoj sustav vrijednosti u odnosu na feminizam kao civilizacijsku tekovinu, koji je baziran samo na osobnom iskustvu.
kao sto su na prijasnim stranicama cure cesto ponavljale, neki mi antifašist moze kao covijek biti izrazito antipatican, ali to ne. mijenja moj stav prema antifašizmu kao civilizacijskoj tekovini.
nekako mi je strano svodenje svega na osobno iskustvo. Osobno iskustvo nije diskurs.
Pa ja sam diskriminirana/izopštena, zato je licno. Kao sto je crncima rasizam licno iskustvo, tako su meni leve ideologije koje me izopštavaju na osnovu predrasuda.
Opet ljudi, a ne ideologije. Ja sam zivjela u njemackoj kolijevci antife pa su mi bas ti ljudi najvise pomogli u integraciji, rekla bih jako uspjesnoj. Jako razlicita iskustva imamo i to nas naravno određuje.
Ali eto bez obzira na njihova uvjeravanja da je marxizam ispravan, a provedba na istoku karikatura, i bez obzira sto nisam imala kontrargument, prethodna iskustva mi nisu dozvolila da se izjasnim da podrzavam MarxIZAM. Tako da razumijem klikli s te strane odbijanja identifikacije.
Da, i s marksizmom mi nije lako. Urban geography je u americi i britaniji 99% marxist. Al tu se samo raspravljamo :)
Nego da se odjavim s teme, ipak cu opisati poslednje iskustvo diskriminacije, koje je prilicno zeznuto jer me je institucija diskriminisala. Dakle, u pitanju je graduation, dodela diploma. Pozvana bila na tri. Prva je opste univerzitetska, 8000 diplomaca i porodice/gosti, na velikom stadionu u san franciscu. grandiozno, ali nije privlacno za majku 4 dece :) Odustanem. Sledeca, honors concoction, za studente koji diplomiraju s ‘honors’. Imala sam savrsen prosek, diplomirala ‘summa cum laude.’ Opet, razmisljam, nek se deca streberi vesele, propusticu i to. Treca proslava je omanja, samo nas department (public affairs and civil (dis)engagement). U okviru departmana ima 4 programa, moj je najmanji. Tata mi je bio u poseti i odlucim da idemo tata, najstariji sin i ja. Odrzavalo se u meksickom restoranu, znaci prilicno opusteno, bez regalia (i to mi je odgovaralo). Znala sam da ce biti nagrada, ali me niko nije nista obavestio, pa sam mislila da nece biti nista posebno iznenadjujuce oko toga. Dosli, dobili program, vidim da nisam nagradjena. Malo olaksanje, malo mi je i weird. Znam da od nas 16 jedino ja imam summa cum laude. Iz naseg programa nagradjuju devojku koja je diplomirala proslog semestra. Pored mog imena je oznaka ‘magna cum laude’ (nesto nizi honors prosek). Rekoh ok, greska. U trenutku pomislim da nisu uracunali nesto s faksa iz BG, al se setim da su mi za diplomu priznali samo par predmeta iz kojih svakako imam odlicne ocene. Sledecu nagradu, ‘za dobrog clana zajednice i dobrog studenta’ dobio je moj drugar H., jer ima stipendiju organizacije za affordable housing. Ja sam izopstena iz stipendiranja jer princ zaradjuje, jer sam bela, udata s decom, i legalni sam imigrant. Wrong boxes.
Ceremonija je prosla ok, poslednja dobila diplomu jer se prezivam (po muzu) na T a nas program je isao poslednji, hahaha.
Medjutim, crv nepravde me kopkao.
Par dana posle toga, dobijem pismo od univerziteta, nagradu za diplomiranje s ‘summa cum laude’ koja mi nije urucena na honors ceremoniji jer tamo nisam bila. Je li neko namerno pogresio oznaku za honors pored mog imena na ceremoniji mog departmana? Ako su odlucili nagraditi one s manjim prosekom, zasto mi se niko nije obratio? Nisam se zalila, niti cu. Prijala mi je anonimnost, ali nepravda me svakako boli.
Ako se pitate kakve veze ima s feminizmom, primetite da je u nazivu programa ‘civil engagement’, feminizma koliko hocete u redovima organizacije.
Ovo je jedna od stvari koju bijelac nikad ne bi smio reci, ni u kojem kontekstu. To je jedna od prvih stvari koje ucim(o) u bilo kakvim edukacijama, a polazim ih cesto, godinama, preko posla i preko La Leche League. Nisam crnkinja i nikad necu biti i ne smijem se ni u kojem trenutku postaviti na njihovo mjesto i pokusati sagledavati situaciju iz njihove perspektive. Isto vrijedi i za indigenous people bilo kojeg kontinenta, LGBTQ+ populacije, itd.
Ovo sam ja, zapravo. Objasnjavam ovako: religiozna nisam, to sam sigurna, u nekom tradicionalnom smislu, iz neke kutije s etiketom. Ne deklariram se kao ateist jer time prihvacam da apsolutno nema boga/bogova/icega. Agnostik nisam, jer priznajem da ne vjerujem pa samim time gazim definiciju agnostika. Dodatno, ne zanima me ima li boga ili nema pa se time ni ne bavim. Cesto zaokruzim "prefer not to say" kad me ovo pitaju. Ako je pitanje vezano uz nesto konkretnije, onda biram ateiste, da ne bih bila svrstana u religiozne.
No ne primjenjujem ovu teoriju na feminizam, na primjer, jer kod toga ne propitkujem ono sto feminizam jest. To stoji, a i podrzavam. Samo necu da mi ta odrednica/etiketa stoji uz ime i pojavu.
Tesko mi je nekad objasniti i nacionalnu pripadnost, a i bas sam neki dan u razgovoru na poslu zakljucila da bih dva (tri, pet) puta razmislila o zaposljavanju na radnom mjestu koji uvjetuje uniformu (znak pripadnosti), a da ta uniforma nije prvenstveno funkcionalna/uvjet za sam posao - tipa, ok, kuta u laboratoriju ili hazmat suit s logom firme, kad se zaposlim u biohazard jedinici), ali nije mi ok obavezna polo majica s logom i printom, uz obavezne hlace u toj-i-toj boji jer je to nekome zgodno).
Negdje je netko spomenuo individualiste. To mi pase. Moja jedinka sudjeluje u onom sto podrzava, ali samim time ne postaje to sto radi. Eto, tako nekako. I ne nose me centralne struje zbog toga, ni najmanje. Naprotiv. Samo ne volim etikete.
https://libela.org/vijesti/10339-ala...je-ona-pucala/
Evo ovo cu samo ostaviti ovdje. Alabama je u SADu, ne negdje u Saudijskoj A. Jedva cekam da sva ta silna lijevo indoktririrana djeca odrastu. Samo da ne bude kasno.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Evo, baš sam pročitala upute za originalnog hrvatskog alfu. Doduše (meni vjernici) nije baš u kršćanskom duhu, ali razmišljam, ako se i Sv.Josipa (!) može u ovom smislu "ualfiti", kako bi muž iz našeg topica mogao posumnjati u sebe i preispitati se?
Na FB javno objavljen tekst patera Ike Mandurića, među mladima utjecajnog, popularnog i omiljenog isusovca:
GDJE SU NESTALI MUŽEVI?
Muškarac stisnut u četiri zida vlastitoga doma nikada neće spoznati što u sebi nosi. U takvom prostoru on je inferioran ženama, pa jedino što može postići jest da je svednevice razočarava. U današnje vrijeme previše smo izloženi tezama kako on mora brinuti tek o obitelji, i kako je to njegovo jedino poslanje: biti sa svojom ženicom i dječicom, kupovati namirnice, usisavati tepih, prati rublje, te tu i tamo popraviti pokoji kvar... Sa svojom obitelji odlaziti na idilične izlete, piknike, u dvorištu se igrati sa sinčićem… Gajiti dobre odnose sa punicom i njenom rodbinom... Ta, i sveti Josip je bio baš takav?
Ja u to ne vjerujem. Meni je ta slika okljaštrena. To nije cjeloviti muškarac. Gdje je tu briga za Domovinu, zavičaj, selo, grad, državu, svijet? Jedan muškarac, da bi sebe osjetio i otkrio, mora izići daleko od doma, i vidjeti kako tamo stvari stoje. On je taj koji ima zov uspeti se na najviše planine koje ga okružuju, i na najudaljenije pučine, i tamo svijet staviti pod kontrolu. Jer, kad opasnosti dođu do praga obiteljskog doma, onda ni njonjavi muškarac koji u njemu prebiva, i koji je do tada uredno slušao svoju ženu, neće moći zaštititi ni svoju ženu, ni dječicu, ni svoj parkić, ni kućicu, ni tepih, ni šoping, ni svoja idilična popodneva, ni igrice sa sinčićem…
Ako muškarac dopusti da mu žena kaže kakav treba biti, on samo može postati loša žena. Jer njoj nije dano razumjeti što on nosi u srcu. On se i pred materom i pred svim ženama mora izboriti za svoj poziv da bude muškarac: ratnik, lovac, fajter, političar, aktivist, lider, vođa, vladar i čuvar svega svijeta - da ne bi iz njega krenula neka aždaja prema onima koje treba i mora štititi.
Muškarac nije samo poslan svojoj obitelji. Laž je da je svetom Josipu samo to bilo na srcu. Muškarac je domoljub. On ima potrebu, i u srcu dužnost, da brani i ureduje sav svijet, kroz sve dopustive i moguće oblike borbe. I to toliko da on smije, i ima poziv, ako treba, i ostaviti svoju ženu i djecu, te za domovinu i čovječanstvo umrijeti. To je, kladim se i tvrdim, i sveti Josip bio spreman, i sav svoj život nosio u srcu. Nezamislivo mi je da bi Bog nekom Josipu, koji nije osjećao zov Domovine, povjerio svoga sina.
Svakomu normalnom muškarcu je tijesno u četiri zida vlastitoga doma sve dok nema uvid kako stvari stoje oko kuće, sela, grada, u državi, svijetu. No, tek ako je i tamo prisutan, i dao svoj doprinos, i tek iz te perspektive, on može uspostaviti i sa svojim domom iznutra, jer tek tada on može biti otac svojoj djeci koji odiše sigurnošću, mirom i snagom, i prema svojoj ženi.
Nezamislivo mi je kako neki muž može sebi objasniti kako i zašto je prepustio drugima da se brinu za sigurnost društva i svijeta, dok se on samo bavi svojom obitelji. Kome je to onda prepustio? On i pred drugim muškarcima mora biti muškarac, a to ne može ako s njima nije bio u društvenim borbama od kojih živi. On, takav, mora biti njonjav pred njima, i pred djecom i ženom, i pred sobom samim.
Muškarac ne mora po sebi biti ni fizički ni intelektualno superioran nad drugim muškarcima. Kakve god da talente nosi, on može biti pravi muškarac - onaj koji revno i spremno bdije nad cijelim okružjem u kojemu je njegov dom, dajući sve od sebe. Sve to je u sebi nosio u Muž Marijin. Uvjeren sam da je, prije nego mu je Bog povjerio jedinstvenu zadaću, sa svom pozornošću i aktivnošću, pratio i davao sve od sebe da uredi društvo u kojemu će živjeti i podizati obitelj. Je li se znao tući? Rukovati oružjem? Naravno! Rješavati razmirice, ukrotiti nasilnike? Pa naravno! Preuzeti inicijative u svomu gradu, organizirati zajednice? Pa naravno: sve to i puno više od toga.
Ako vam ovaj fragment u portretu svetoga Josipa nedostaje, korigirajte ga hitno.
Ako vam ova crta u portretu idealnoga muškaraca nedostaje, korigirajte ju hitno, bilo da ste žena, bilo da ste muž.
Ako vam ova karakterna crta nedostaje, ili je želite učvrstiti kako bi je mogli dalje promicati, učinite to.
A za one koji žele hitno i više; koji baš u sebi žele brutalno obrisati sve te floskule o muškarcu koji čuči doma, uspni se na Visoravan.
Prijavi se i dođi na kamp KUPREŠKA VRATA. Ondje ćeš o tome sve naučiti.
Kamp traje od 20.-27.7. - za mladiće od 20-30 godina.
Ako te zanima, pronaći ćeš sve.
potraži na stranicama udruge MAGIS, ovo je važno.
Dali primaju i starije?
Mojoj susjedi , nasoj godisnjakinji , zadnjih par godina vatrenoj vjernici i podrzavateljici u " u ime obitelji" ne svida se teorija. Vidjela sam kako to komentira na FB. Kaze da se protivi njezinim pojmovima katolicke obitelji. ( iskocilo mi na FB zbog njezinog komentara pa sam vec upucena u problematiku)
Kli kli, nisu ti bas ugodna iskustva... ja bih na tvom mjestu sigurno protestirala i ne bih dozvolila da me na bilo koji nacin sikaniraju. Inace, zaista be moras zbog mene ici u detalje koji su ti neugodni, ova rasprava nije na osobnom nivou.
no bez obzira na to ja i dalje ne razumijem tvoj stav, odnosno tezu da tebe lijeve ideologije šikaniraju.
ideologija nije osoba, nije persona.
dakle tebe mogu osobe diskriminirati, ja bih to prijavila. Ideologija ne šikanira, osim ako u agendi dotične to ne stoji izričito.
Ne znam što su to lijeve ideologije, pa cu ostati na feminizmu:
u agendi feminizma sigurno ne stoji sikaniranje osoba sa više djece, odnosno obučene u sportsku odjeću. Time i usporedba sa osobnim iskustvom diskriminacije crnog stanovnistva pomalo promašena,
jer je rasizam u Americi bio do skorog doba sistemski, utjelovljen u zakonskoj regulativi. Pogledala pred dva tjedna odlican film Green Book - sve preporuke.
I dalje se shvacam sto snatras pod lijevim ideologijama, te cime zasluzuju taj pejorativsn prizvuk?
i dalje ne shvaćam kako se to djeca ideologiziraju tim neobjasnjem lijevim ideologijama?
ja osobno vidim pozitivnim, senzibiliziranje djece na problene diskriminacije u društvu,
te na problematiku klimatski promjena. Za nene je tragično to sto trumpova vlada po tom pitanju radi, odnosno ne radi.
i tragicno je da nam mala G. Thunberg u Europi treba doći da pokrene stvari s mrtve točke.