Ovo je jedna od stvari koju bijelac nikad ne bi smio reci, ni u kojem kontekstu. To je jedna od prvih stvari koje ucim(o) u bilo kakvim edukacijama, a polazim ih cesto, godinama, preko posla i preko La Leche League. Nisam crnkinja i nikad necu biti i ne smijem se ni u kojem trenutku postaviti na njihovo mjesto i pokusati sagledavati situaciju iz njihove perspektive. Isto vrijedi i za indigenous people bilo kojeg kontinenta, LGBTQ+ populacije, itd.
Ovo sam ja, zapravo. Objasnjavam ovako: religiozna nisam, to sam sigurna, u nekom tradicionalnom smislu, iz neke kutije s etiketom. Ne deklariram se kao ateist jer time prihvacam da apsolutno nema boga/bogova/icega. Agnostik nisam, jer priznajem da ne vjerujem pa samim time gazim definiciju agnostika. Dodatno, ne zanima me ima li boga ili nema pa se time ni ne bavim. Cesto zaokruzim "prefer not to say" kad me ovo pitaju. Ako je pitanje vezano uz nesto konkretnije, onda biram ateiste, da ne bih bila svrstana u religiozne.
No ne primjenjujem ovu teoriju na feminizam, na primjer, jer kod toga ne propitkujem ono sto feminizam jest. To stoji, a i podrzavam. Samo necu da mi ta odrednica/etiketa stoji uz ime i pojavu.
Tesko mi je nekad objasniti i nacionalnu pripadnost, a i bas sam neki dan u razgovoru na poslu zakljucila da bih dva (tri, pet) puta razmislila o zaposljavanju na radnom mjestu koji uvjetuje uniformu (znak pripadnosti), a da ta uniforma nije prvenstveno funkcionalna/uvjet za sam posao - tipa, ok, kuta u laboratoriju ili hazmat suit s logom firme, kad se zaposlim u biohazard jedinici), ali nije mi ok obavezna polo majica s logom i printom, uz obavezne hlace u toj-i-toj boji jer je to nekome zgodno).
Negdje je netko spomenuo individualiste. To mi pase. Moja jedinka sudjeluje u onom sto podrzava, ali samim time ne postaje to sto radi. Eto, tako nekako. I ne nose me centralne struje zbog toga, ni najmanje. Naprotiv. Samo ne volim etikete.





.
Odgovori s citatom