Složila bih se s ovim. Moram to STALNO imati na umu i podsjećati se da ne podmećem leđa gdje ne treba, jer dugoročno ne radim time ništa dobro svojoj djeci.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Printable View
Složila bih se s ovim. Moram to STALNO imati na umu i podsjećati se da ne podmećem leđa gdje ne treba, jer dugoročno ne radim time ništa dobro svojoj djeci.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
To pali jednom.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
zar nije donja granica za upis u prvi razred 17kg?
dijete koje je na upisu imalo 17kg, nakon pola godine nema sigurno više od 19
inače je moja sestrična (isto izbirljivica) pri testiranju za upis imala 16, doktorica joj je dodala taj jedan da se može upisat, jer je kognitivno bila totalno spremna
Ima jedan klinac za kojeg posebno kuhaju.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ne znam koji je razlog, možda je samo vjerske prirode, jer je musliman... a možda je i neka alergija u pitanju.
A jesi li joj rekla da pije,napose sad kad kašlje?
A da ti lijepo posjedneš svoje dijete (nema više 3 godine) i obaviš s njom ozbiljan razgovor? Da joj kažeš koje su posljedice i da će trajno ugroziti svoje zdravlje bude li se i dalje tako ponašala...Citiraj:
Mojca prvotno napisa
A onda se vrati na flopičine opcije - ili će jesti u školi čak i ako joj nije fino ili će jesti ujutro. Game over.
Da se razumijemo, imam ja isti problem prihvaćanja da su djeca DORASLA do razumijevanja nekih stvari... Stalno ih držim mlađima i nesposobnijima nego što stvarno jesu. Ali to nije njihov problem nego moj. Moram se stalno vraćati na to. Sva sreća da je mm tu podrška pa me povremeno podbode kad ujutro želim npr. odnijeti smeće - kaže "ostavi, to će dečki".
Pa nije to medicinski problem, ali je jednostavno činjenica da postoje djeca, i to ne malo djece, koja jako slabo jedu i teže pothranjenosti, i da te priče "jest će kad je gladna" jednostavno najčešće uopće ne stoje.
Što hoću reći, nije to rješenje problema - pusti ga pa će jesti, jer kad se dijete i pusti, ono opet ne jede. Pa ono, stranice i stranice na ovom forumu su ispisane o takvim problemima, o tome postoje teme od puno više stranica od ove. Pa ja se poimence sjećam forumašica koje su muku mučile s djecom koja jednostavno nisu jela.
Što se tiče problema težine, nije valjda da itko misli da je roditelju problem to što mu se dijete ne uklapa u tablice?! Nije to problem, problem je što brineš zašto se ne uklapa, važeš bi li trebao taj problem dići na višu razinu, pa voditi dijete na pretrage da se vidi postoji li neki organski uzrok, ili da još malo pustiš pa vidiš kako će biti. Problem je što se svatko nekad razboli i ima periode kad je normalno da ne jede i gubi na težini, a za dijete koje ima 20 kila je 2 kg 10% tjelesne težine. Ne sjećam se više koja je grnaica na kojoj se gubitak nekog postotka tt smatra opasnim, znam da je moja kad je bila beba izgubila neki veliki postotak tt kad je bila bolesna, i da se smatralo da je to granica na kojoj već može doći do oštećivanja unutarnjih organa.
slažem se s peterlin, ona sa sedam godina može to razumjeti
posljedica ovoga je to (ili kako je sirius ranije rekla: to je tvoj problem)
što naravno ne znači da ona može preuzeti odgovornost za svoju prehranu, ali možeš joj reći "čuj, ovo je problem, ovo su moguća rješenja tog problema, koje od tih rješenja ti se čini najprihvatljivije da s njim pokušamo?"
ali prvo bitka s upravom škole!
S ovim se slazem,a puno ljudi u RL to ne kuzi. Uvijek su savjeti "pusti da ogladni" plus ono "u mojoj kuci ima jedno jelo i svi jedu milom il silom"Citiraj:
Mima prvotno napisa
Moja pedijatrica ne radi frku dok je zdrav i napreduje
Inace susjedi su na preporuku odgodili polazak u skolu jer im sin imao premalo kila (mislim 17). Kao,bude u god dana ojacao. Na kraju dobio 5cm i pola kile,i opet bio strkljav ko i prije. Bezvezna odgoda bila
Točno.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ovo nisam napravila.
Jedino što sam joj rekla je da smije jesti pomelo tek nakon što pojede sendviče.
I sami kazete da nesto jedu. Dakle jedu.
E sad hocete li im staviti na stol i cekati da to pojedu sto ne zele ili cete im davati ono sto ipak zele pojesti je na vama. Ali jedu.
I ja bi im dala da jedu ono sto zele ako su nejelice. Nutkala bih i drugu hranu ali bi im dala da jedu ono sto zele.
I sama imam sina koji svaki dan doruckuje i vecera istu stvar. Rijetko kad promijeni.
Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Naša pedica je isto opuštena, kaže da ima takve djece kao što je ona... istina, nismo bili nakon što sam skužila gubitak težine.
Mojca,a kakvi ste bili tvoj muz i ti kao mali?
Nasa pedica kaze da je i do genetike, i mm i ja smo bili izrazito mrsavi do puberteta. On cak i do faksa.
Ja sam s ispod 20kg krenula u skolu, isto mi davali svasta za apetit,al nije djelovalo.
Koliko sam shvatila,Mojcina djevojčica dobro jede kući.I osjeća glad.Jesi li sigurna da je to mršanje posljedica toga što bude tih par sati gladna u školi?Mora da je ona umanjila obroke i kod kuće.Pojačaj joj broke kući.Bilo koje,one koje može jesti.Nisam sklona da savjetujem da je na silu trpaš ujutro.Totalno razumijem malu,zato što ni sama nisam bila jutarnji tip i nikad,ama baš nikad nisam doručkovala ujutro.Možeš probati.Prvi je razred?Možda je potrebno da se navikne na taj ritam i novu organizaciju.
Moja je u prvom imala 21kg.Sada u trećem visoka je 140 i ima 27.5kg.
Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Ja. Kost i koža.
Moja teta je sa 17 kg upisala prvi razred.
Eto ima nesto i u tome ocito. Zato je mrsavica.
Jedino da,problem je sto sad gubi na tezini. Poznavajuci sebe,ja bih sigurno pitala i ped za savjet. Barem da vidimo krvnu sliku, mozda joj zeljezo nisko il nesto
Mislim,ja sam ped pitala sto i kako kad mi je mala dobila premalo u mjesec dana, bolje da pitam bezveze nego da nesto propustim
Opet bih mogla štucati :mrgreen: i moj je takav. Ajde, za večeru još dolaze u obzir minimalne varijacije, ali doručak... pa čak i ručkovi, jer mi je izbor hrane ograničen time što kuham unaprijed i mora se moći podgrijati i on to mora moći relativno brzo pojesti. Što je najbolje, njemu je tako super, on je sav sretan što stalno jede skoro pa isto :roll:Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Štoviše, neki dan je izjavio da kako mu je super što Sheldon u "Teoriji velikog praska" svaki dan ima rezerviran za određenu vrstu hrane i da bi se i on tako hranio.
Ali ne smatram da imamo ikakav ozbiljniji problem u prehrani, jer nije ni premršav ni pothranjen, jedino nastojim postići da jede dovoljno voća.
Ja sam imala sličan problem s E, ona inače ima nekakav čudan stav prema hrani. U vrtiću je jela dosta dobro ali godinu prije polazka u školu je dosta smanjila i količinu i vrste hrane. Tome su doprinijeli dosta i klimavi zubi oko 6-te godine. Ona doslovno ništa ne bi jela 2-3 dana u fazi najžešćeg klimanja od straha da zub ne ispade dok jede. Bila je u boravku, i tamo joj hrana nije bila po njenom ukusu. Pojela bi salatu, svoju i od prijateljica, ostalo ništa. Ja sam tad bila u dilemi da joj spakiram sendvič ili da bude gladna pa možda barem par žlica ručka pojede. Jedno vrijeme je uzimala vegeterijanski menu, to joj je bilo mrvicu bolje, ali isto slabo. Tako je kuburila dvije godina, treći razdred sam ja bila n porodiljnom a u četvrtom je bila sama nakon škole doma. Ja bih joj skuhala ručak, servirala na tanjur, kupila mikrovalnu samo da podgrije i da može jesti. Međutim, ona bi opet pojela 2-3 žlice i ostavila. Na kraju se izjasnila da je njoj bezveze tako sama jesti i da će rađe čekati nas kad dođemo s posla. Tad sam odustala i sad jede s nama. S obzirom da ima puno obaveza, glazbenu, treninge, dogodi se da ne stigne ručati između pa jede tek navečer u 8 prvi kuhani obrok. Ujutro ima kvalitetan doručak, zobene s medom, cimetom i bananom, poslije pojede nešto usput. Nekad sam se dosta uzrujavala oko toga a sad sam se navikla, ne mogu je forsirati da pojede kad nisam doma. Jede stvarno zdravo, količine nisu baš velike, i dalje je mršavica ali je zdrava, dobrog imuniteta pa sam sad i ja ohladila po tom pitanju.
kod nas u školi ima njih dosta za koje posebno kuhaju, nije ni moj jedini, klinka u svoje vrijeme je isto dobivala određene dane posebnu hranu, ali dok recimo ostali dobe recimo meso, prilog i povrće , moj recimo dobi samo rižu s mesom ili s povrćem , rjetko kad sve tri skuap na tanjuru. Rekla sam prigovor ali mi je rečeno da dosta ćesto nemaju povrća, ali opet petkom kad su recimo lignje, krumpir i blitva, on dobi samo blitvu s mesom, tak da nije to idealna klopa.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Rekla sam za muslimane i vegetarijarinace, ako je saft dobe samo tjesto s šećerom ako je predviđena svinjetina, jedan mali musliman iz njegovog razreda ne inzistira da jede odvojeno.
to i ja napisah na Mojcinoj temi učenja engleskog jezika :mrgreen:Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Ne vidim ništa loše u tome.
Apsolutno!Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Samo ju mazi i pazi i dalje.
[emoji3590]
Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema ništa loše u titranju,sve dok mama ima snage.Tu se slažem sa spajalicom.Moja je danas pojela za doručak par kašika muslija.Šta god je pitam-ne želi.Za ručak je pojela par kašika riže(na supu sa govedinom,ali ona ne jede meso),1-2 zalogaja hljebe,i 1 kolačić sa kokosom.Nedovoljno za nju,znam da će biti gladna,još ako u školi bude nešto što ne voli:roll:.Ponijela je 1 malu mandarinu.Eto.Ali ja više nemam snage brinuti je li neko gladan ili nije,samljelo me.Ja svoju uopšte ne važem,možda i ona ima periode kad izgubi na kilaži,vjerovatno ima.Još imam "sreće" ,pa je i ova manja isto nejedač.S tim što ona pojede,ali moram je ja hraniti i opominjati da žvaće i guta,uzme zalogaj:-/...Nemam snage više,odkako su se rodile ista priča.Mislim, titram ja koliko mogu i koliko mi treba da ne gubim živce.Samo sebi govorim:valjda neće umrijeti od gladi,s toliko hrane na dohvat ruke.
Ni ne trebas.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Uzuvaj. Samo nadji balans i za sebe
Pa nije do trenutka dok mama ne počne pucat po šavovima jer sve treba bit "savršeno" u svim sferama djetetovog života. A nije nužno da treba sve uvijek biti baš onako kako je dijete ili mama zamislila.:-)Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Možda je s jednim djetetom to lakše i rjeđe dolazi do ovih momenata koje spominju spajka i silkica, al nekad nema druge metode do iskustvene. Eto ko spajka i vožnja u vrtić u drugi grad. Sorry draga kud baš tvoj primjer spominjem al mi je svjež.
Vjeruj ne bude kraj svijeta kad stvari nisu baš onakve kakve mi same mislilmo da trebaju biti i sama sam puno toga otpustila, što privatno što poslovno, baš je oslobađajuće. Pričala je i casa o tom feelingu, opustiš se, uživaš i opet sve bude ok.
Baš je preporod kad čovjek počne gledat iz druge perspektive nešto što je do jučer gledao skroz drugačije. :-)
Titranje je ok , vjerojatno do trenutka kad ti razlog titranja ili titranje samo ne pocne uzrokovati grc u zelucu.
E upravo to.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Hah meni isto titranje ne smeta, mislim, mi titramo poprilično za moj ukus, ne hranu, ali neke druge stvari.
Ali mi smeta kada se za malog titravca traže posebni tretmani, ili kada se očekuje da mu i drugi titraju.
Inače, školska hrana je, bar kod nas, sve gora. Kod nas ručka u školi ima za niže razrede, ali nekada su se školske kuhinje snabdevale iz vrtićke centralne kuhinje za tu opštinu. Sada su to neki privatni snabdevači, ketering firme...
Tužno je što je na tenderima za izbor dobavljača za školsku kuhinju jedini kriterijum cena, to je zvaničan stav ministarstva.
Moja do 3.godine nije htjela nikakvo meso a od voća je jela samo banane.
Kad je krenula u vrtić tete su pitale da li ju mogu malo stisnuti i izvršiti pritisak na nju jer uopće ne bi tamo ništa jela do dolaska doma.
Bilo je plakanja par mjeseci ali od tada jede sve.
Da mi nije išla u vrtić vjerovatno bi još bila samo na par vrsta namirnica.
Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Toliko toga ostalog je van balansa u mom životu, da su mi brige za dijete zapravo osvježenje i podsjetnik na stvarno bitno.
Ok, priznajem, imam nešto složeniji pristup problemu :mrgreen: ;)
Moj stav je da se oko svega možemo dogovoriti, gdje god ima prostora. Ne možemo se dogovarati oko pranja zubića, npr... ali za sve ostalo sam spremna na dogovor. Ja vjerujem u pravo izbora. Pa se kroz to vježba puno toga.Citiraj:
vissnja prvotno napisa
Nedavno sam naletila na neki članak na tu temu... isto je i kod nas... vrtić i škola na 50 metara, ali vrtić više ne smije kuhati za školu jer nisu registrirani za obavljanje poslova keteringa.Citiraj:
vissnja prvotno napisa
Žalost... i kod vas i kod nas. :(
i jesi li dogovorila sastanak s ravnateljem?
Ja ću se jednom u puno vremena složiti s Lili :). Al, to ne pomaže za konkretnu temu. Plus, you cannot hurry that moment opuštanja / otpuštanja.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ja nisam super zadovoljna kako moje dijete jede (sklonost junku), ali isto neke stvari ne jede vani, silom prilika - mi doma minimalno solimo zbog nas, starčadi, ne začinjamo salatu - pa joj je dosta toga prepapreno, preslano, začinjeno. Al.. bitnije su mi neke druge stvari, plus mi se ne da slagat joj lunch boxeve, a ni kuhat svaki dan. Isto zafrkancija za svako novo jelo, a da nije kolač. Reagiram kad nađem omot chipsa doma (to ne dozvoljavam, osim za proslave), ali opet - ko mi garantira da ne jede vani.
Mojca :heart: i :kiss:Citiraj:
Mojca prvotno napisa
ina33 nas dvi :-DCitiraj:
ina33 prvotno napisa
Sad bih ti vrlo konkretno rekla sto bih ja drugacije s tim doruckom...
Danas si dakle imala previse izbora... Tako ne mozes svaki dan. I previse izbora vodi nejelu...
Doruckujes li ti?
Titraj tako da svaki dan sjednes s njom i pripremis sebi nesto fino sto ces u miru pojest. Njoj ponudi isto. I serviraj. Ako je to tvoje nesto dijetno, njoj pripremi kaloricniju varijantu.
Pa tako, dan za danom. Ako bi i tm jeo s vama, bilo bi super.
Dok jedete, koncentriraj se na svoje uzivanje u hrani, a ne na kolicinu koju ce ona pojesti.
Sto se skole tice, ja ne bih isla ravnatelju do iznad 17 kg.
Cak i ako su ti svi moji savjeti glupi i nerealni, razmotri bar ovo za zajednicki dorucak... Ne moze skodit ni tebi ni malenoj ni vasem odnosu.
Taj moment opustanja je meni dosao nakon razgovora s psihologom zbog sinove pothranjenosti. Vjerujem da mojca moze bolje od mene.
Nisam. Ima otvoreni sat za roditelje, ne treba se najaviti. Samo moram doći.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Sama startna pozicija nam nije ista, pothranjenost i gubitak jednog kilograma nije isto.Citiraj:
casa prvotno napisa
Ja sam i sad opuštena, iako vam to tako ne igleda... smiriti ću se kad istjeram ono što želim... Ako to ne bude išlo, imati ćemo ozbiljne razgovore i biti maštoviti u tortiljama i sl.
Netko je već napisao, stotinu djece, stotinu karaktera (i stotinu majki i stotinu karaktera :)). Ja sam stalno u nekom modu - "trudim se". I puno mi fali mod "baš me briga". Meni se tvoj smjehuljica čini dobra i mirna i ne troši te na nekim drugim bojištima, što je djelomično rezultat njezinog karaktera, a djelomično tvog dobročudnog pristupa.
Meni sestra ponavlja - olabavi malo s tom prehranom, da ne prepričavam svoje borbe na tom bojištu. Ja bih se isto priključila struji - olabavi malo i makni fokus sa (zdrave) hrane.
Ja znam da je MM mogao kod moje sveki dobro jesti da je htio. Žena fino kuha, nisu siromašni bili. Da li je nešto bilo krivo ili nije, nemam pojma, i brat i sestra imaju neke karakteristične obrasce ponašanja u prehrani, a i sveki je imala pod njihovim utjecajem, čini mi se da se sad pod stare dane malo odmakla od tih gnjavaža. Uglavnom mršava obitelj s velikim fokusom na prehranu.
Istina, ne troši (još :mrgreen:) njezina suradljivost koju je pokazala još kao beba nije nestala.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Pa ni ovo nisu neki problemi... sve nešto što se može riješiti. Sve ovo, i hran ai engleski su primjeri kojima pokazujem da se postoje iznimke, da se pravila mogu različito interpretirati... da postoji drugi način... (btw, počele smo doma raditi engleski, matematiku vježbamo na engleskom... zabavno je i korisno). Nadam se da joj time što se borim za njen ručak šaljem poruku da se uvijek treba boriti za sebe. Da uvijek treba probati, da možda ima načina. A ako nema, da znaš da si dao sve od sebe.
Ona ravnatelja doživljava kao vrhovnog i nedodirljivog... kad sam joj rekla da ću razgovarati s njim, bila je u šoku: ti smiješ razgovarati s njim?!
Želim da shvati da je i ravnatelj netko s kim se može (a s ovim se zbilja može, strašno je otvoren i pristupačan) normalno razgovarati, a ne da bude u drami od (često lažnih) autoriteta, što je kod nas skoro pa tradicijski kondicionirano.