Printable View
Annie Ernaux - Godine
Dosadno mi bilo, knjiga vrvi francuskim povijesnim likovima koji meni ništa ne znače.
Edouard Louis - Borbe i metamorfoze jedne žene
Louis opet piše o svojoj obitelji s dna francuske društvene ljestvice, ovaj put o svojoj majci koja je prvo od petoro djece dobila s 18, napustila školovanje i tek u 40. - ima smogla snage promijeniti život.
Zbunjuje me forma ovog djela, doslovno je kao malo duži članak :nezna:
I ja sam na njoj zapela, ne mogu reći da je loše, ali da... ne znači mi to puno, ovaj političar, onaj političar, a udio toga u knjizi je velik. Zanmimljiviji mi je dio kada priča osobne priče. Borim se s Godinama zapravo.Citiraj:
chesil prvotno napisa
Snima se serija po Franzenovoj Slobodi :-D
https://variety.com/2022/tv/news/jon...zP9hwBH6L17SUM
Ja ne kuzim to citanje knjige i gledanje jos i serije :). Zapravo...ne volim serije.
Procitala Godine od Annie Ernaux, udavilo me, nepreporuk.
Marija Andrijašević, Zemlja bez sutona
Iz ove se knjige sve prelijeva, od stila, do tema kojih se dotiče. Do te mjere da mi je na trenutke, svega, makar i lijepoga, bilo i previše. Za lijepe rečenice i stil koji je ispred svega, ne treba se čuditi, jer je autorica pjesnikinja. Za izbor žanrovskih ladica-pospremalica, pak, skidam kapu do poda. Naime, o ekologiji u nas do sada nitko ovako nije pisao, a i o klasama je malo dobrih naslova. Obje su teme po mom sudu nevjerojatno važne. Stoga, Marija Andrijašević, s pravom je nagrađena! Iako, da sam bila u žiriju, iznimno ove godine, dopustila bi mogućnost da se nagrada podijeli. Naime, i Moja dota je odlična književnost o temi o kojoj se još manje piše nego o ekologiji i klasi.
Lee Min-jin, Pačinko
Lagala bih kad bih rekla da mi se ova knjiga svidjela. Nije. No, poštenije je početi s dobrim vijestima. Glavna tema, status korejske manjine u Japanu relativno je, ili posve nova za većinu čitatelja iz euro ili anglo-centričnog svijeta. Zato je Pačinko koja u suštini nije više od obiteljske sage, ipak dobra i važna knjiga. No dalje od toga, do kraja me držala nada u mogući proplamsaj zanimljivog karaktera i obična znatiželja o tome kako će sve završiti. Bila sam prilično razočarana (ne zbog svršetka) i dobar dio knjige sam uzdisala od nevjerice zbog meni potpuno nejasne odluke spisateljice da jednu bitnu stvar iznese potpuno crno-bijelo uz apsolutno moralno superiorne likove.
Claire Lombardo, Najbolja zabava u životu
Još jedna obiteljska saga ovog ljeta, roman o paučinastim nitima koje vežu poput najčvršćeg čelika i odnosima jedne uobičajeno ne/sretne familije. A štošta otkriva i o čitatelju samom. Prema kraju nešto slabija. Upozorenje svima koji očekuju da će išta doznati o svijetu koji okružuje ovu obitelj. No, kako ne pretendira da bude kakav žanrovsko/tematski svjetionik, u usporedbi s prethodnicom zanimljivo štivo za ljetnu dokolicu, a može i u drugim godišnjim dobima. Od Franzena, jako daleko.
Elizabeth Strout, Sve je moguće
Dok prva knjiga iz Amgash serijala "u glavu" opisuje jednu nesretnu obitelj, Sve je moguće, pruža uvid u zajednicu, nevidljivu mrežu (onu koja je možda mogla biti i sigurnosna) koja okružuje Burtonove. Mene uvijek iznova oduševljava je izvanredan talent E. Strout koja o najtežim ljudskim/roditeljskim grijesima piše suptilno i nježno, obavijajući sumorne teme toplinom i ljubavlju. Mene takva štiva, tugaljiva, sanjiva i sjetna, a opet nekako optimistična, a nadasve lijepa, iznimno privlače. Prve dvije sam čitala u srpskom prijevodu, a da završim serijal zadnju bi trebala čitati na engleskom, to bi baš mogla.
Paolo Cognetti, Osam planina
Ova me knjiga podsjetila na Čitav jedan život, Roberta Seethalera i samo na trenutak na Brdo, Ivice Prtenjače. Jednako je dobra. Uglavnom, sve tri slijede ideju da je manje - više. Oskudica riječi, jednostavan jezik i stil, ogoljena bit, sve bi se to moglo pripisati ovom romanu. A opet značenja i tema je mnogo i sva su bitna, kako onih koji se dotiču vanjskog svijeta, zajednice, tako i nepreglednih svjetova, ma zapravo galaksija, zarobljenih u čovjeku. Rijetko se naiđe na ovako lijepu knjigu. Od silnih očekivanja sve me strah uzeti nešto od istog autora.
Pročitala sam i John Banville, Snijeg, solidan i zanimljiv krimić o slučaju ubojstva katoličkog svećenika u Irskoj, sredinom XX stoljeća. Također i Jamesa Cleara, Atomske navike, kako jednostavno prekinuti loše i izgraditi nove, a dobre navike - još nije u primjeni :mrgreen: I Curtis Sittenfeld, Dobra prilika, po meni ne baš uspješan pokušaj reinterpretacije Ponosa i predrasuda.
Ima i ljubitelja koji jedva čekaju. Mislim da se tu nema mnogo toga za razumjeti. Osobno, kad mi se sviđa prikaz neke teme u jednom umjetničkom izričaju, zanima me ili želim vidjeti kako bi to izgledalo u drugom izričaju, na filmu ili u seriji, a da imam priliku pogledala bi i kazališni komad. Primjerice, iznimno je uspješan primjer serija Olive Kitteridge, prema istoimenoj knjizi E. Strout. Manje uspješna, pak Sluškinjina priča, M. Atwood, mada je prva sezona odlična, ne sviđa mi se razvlačenje na x sezona. Inače više volim filmove nego serije. No, filmovi se (uz poneku iznimku), što mi je bezveze, sve češće snimaju samo po dobnim/rodnim/inim skupinama, a dobrih serija je sve više.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Volim Murakamija. Iako je volim prejaka riječ. Prije je to neka vrsta naklonost, zbog Norveške šume koja mi je bila prva i najbolja njegova knjiga. Nisam planirala čitati Prvo lice jednine, jer me 1Q84 nekako umorila, ali ankon tvoje preporuke ću je uzeti!Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
Meni je 1Q84 bila odlična, medju boljima, pa nisam sigurna da će ti se Prvo lice svidjeti. U svakom slučaju, javi dojam :)
Možeš na to računati!Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
I meni se sviđa 1Q84. Ali me je preplavila količinom. Pojasnila bi to ovako: za čitati Murakamija trebam biti u stanju posebno istančane čitalačke pozornosti, a 1Q84 me je umorila na način da sam potrošila veliki dio te pozornosti.
Tommy Wieringa 'Sveta Rita', preporucam.
Hvala, moram to pogledati. Svojevremeno, dosta davno čitala drugu knjigu istog autora - Joe Speedboat https://fraktura.hr/joe-speedboat.html
Još malo Irana.Citiraj:
roman972 prvotno napisa
Ivan Đogić: „Iran u prezentu“ (nagrada za najbolji putopis 2021.) Autor je mladi čovjek koji već nekoliko godina živi i radi u turizmu u Iranu kao turistički vodič za strance. Oženjen Irankom, tako da ima uvid u iransko društvo iznutra. Osim prikaza iranskog društva, kulture, povijesti, zemljopisa, razbija predrasude o Iranu, Irancima, šijitima, Islamskoj republici, Perzijancima. Ukratko, Iran za pčetnike. Iscrpno, jezgrovito,a opet jednostavno i zanimljivo. Preporučam.
Chesil, hvala na preporuci za Sve ptice pjevaju, uzivala sam.
Jao, drago mi je da ti se svidjelo! To mi je bilo u top 3 knjige lani, i baš mi je bilo čudno da nikome na topicu ovdje nije došla pod ruku.
Čitala sam je, odlična je!Citiraj:
chesil prvotno napisa
Sad tražim nešto za godišnji, moram pogledati što se preporučivalo zadnjih tjedana.
Dugo mi je trebalo pročitati tu knjigu, slažem se sa udavilo me, ali ipak preporučujem.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Trajalo je dugo jer je nabijena detaljima, informacijama, unutra je jako puno onoga o čemu sam nekad prije nešto čitala, učila u školi, sama doživjela .... to nije knjiga koja se pročita u par dana.
Annie Ernaux mi poboljšava dojam s druge dvije knjige, super kratke, nije toliko udavljjujuće vezano za franc. povijest, sličan je stil, ali puno probavljivije / zanimljivije jer je osobnije. Sve je autobiografski - o životu majke (Jedna žena) i o životu oca (Mjesto). Te bih čak i mogla preporučiti :). Napikirala sam još i njenu Događaj - očito o njenom abortusu - ima i film po toj knjizi jer je sad to opet aktualno, ali ta je bila vani.
Vidim da sam otkad sam zadnji put pisala na temi pročitala 31 knjigu, i ne znam objasniti toliku lijenost u izvještavanju, a osjećam grižnju savjesti jer volim čitati tuđe prikaze pa bi bio red da i sama pridonosim. Ali evo, bolje išta nego ništa.
Rumaam Alam: Ostavi svijet za sobom
Iako ovaj roman reklamiraju kao triler, on to nije jer mu je fabula sporedna u odnosu na proživljavanja likova.
Ispočetka se teže čita jer je, kako bi govornii engleskog rekli, overwritten; ne znam kako bi se to ovako ekonomično i precizno reklo na hrvatskom. Ima začudne usporedbe i neobične, čak pjesničke, slike. Nakon toga početka, čitanje mi je išlo vrlo glatko iako je atmosfera napeta i ponešto mučna, ali ne i pretjerano strana nakon promjena koje smo doživjeli u svijetu zadnje dvije i po godine.
O samom događaju koji protagoniste podsjeća na kraj svijeta, saznajemo vrlo malo od nekog sveznajućeg pripovijedača koji se odluči ubaciti tek nekoliko puta u tekst. Inače se fokus pripovijedanja stalno mijenja pa ulazimo u glave različitih likova i na trenutak uhvatimo kako se oni osjećaju i o čemu razmišljaju.
Meni se knjiga svidjela, neki dijelovi koji na prvu ruku djeluju besmisleno, zapravo su jako smisleni kad se uzme u obzir trenutak i okruženje.
Pročitala sam i Companion Piece Ali Smith, dodatak tetralogiji Godišnja doba, koji tematizira lockdown, usamljenost ljudi, podjele u društvu i tugu zbog gubitka dragih ljudi, te promišlja o izboru između slobode i ograničenja. Ovaj mi je dio cjeline bio najslabiji, ali svejedno drag jer je nastavak Godišnjih doba. Također sam zahvalna autorici što je riskirala s brzim pisanjem i objavljivanjem ovih romana koji progovaraju o sadašnjem trenutku i pomažu mi da ga shvatim.
Alex Schulman: Braća
Vrlo lagana knjiga za čitanje. Obitelj na svojoj vikendici, naizgled sretna, a zapravo je sve nekako lagano neugodno - podsjetilo me na Knausgardove opise obiteljskih ljetovanja. I onda ti postane jasno da su ti ljudi nesretni, a ne znaš zapravo zašto su nesretni. Radnja se odvija u dva vremena i to jedna još obrnuto kronološki, unazad, pa sam se više puta vraćala na kraj predzadnjeg poglavlja da se prisjetim gdje smo stali, što se desilo. Sva sreća da sam čitala u tiskanom obliku, na e-čitaču bi me ovo izludilo.
Jedna od tema ovog romana je nepouzdanost sjećanja, a to je meni uvijek zanimljivo.
Damir Karakaš - Okretište
Motivi Like ponavljaju se i ovdje u duboko intimnoj priči o napadu na ulici zbog kojeg je pisac umalo izgubio život. Meni je roman ostavio dojam nedorečenosti.
Sandro Veronesi - Tihi kaos
Glavni lik i njegov brat spašavaju dvije utopljenice na moru. U isto vrijeme, glavnom liku u obližnjoj kući za odmor umire partnerica. On i kći moraju nastaviti dalje, no on to čini tako da više ne ide na posao nego se svaki dan parkira ispred kćerine škole i tu živi i radi.
Jako sam se mučila s ovim romanom, zapravo je naporan, što je prava šteta jer uvodni dio spašavanja u moru je jedna od najuzbudljivijih stvari koje sam u zadnje vrijeme čitala.
Već tjednima imam je na ormaru i nikako da krenem, stekla sam dojam (od mamine recenzije) da je mučna.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Krećem sutra :)
Ja sam na ljetovanju pa sam se zbog klinaca uclanila u lokalnu knjiznicu i sad bih uzimala domace autore jer mi je to tesko naci na kindleu kojeg inace citam
Upravo zavrsila crvenu vodu jurice pavicica i moram priznati da sam razocarana, bio mi je drag kao kolumnist, ali me je kao pisac potpuno razocarao. Pored ocite povremene traljavosti u krsenju vlastite timeline koherencije, pise uistinu nezanimljivo i banalno. Sto se mene tice nek se drzi kolumni.
Imate nesto domace za preporuciti? Mislila sam nekog Ferica uzeti, kalendar maja mi je bio dobar.
Od nasih knjiga meni su odlicne Moja dota, Putujuce kazaliste, Stolareva kci, Mladenka kostonoga, Gitara od palisandra
Moju dotu sam bas trazila jer ste je tu dosta hvalile, ali je nije bilo :(
Zasad sam uzela Na osami blizu mora od Ferica, dixie hvala na preporukama, cini mi se kao nesto sto bi mi se moglo svidjeti
Hm, meni je Crvena voda bila dobra (možda ne kao Knjiga o jugu, ali, bez obzira na nedosljednosti, s guštom sam je pročitala) pa se sad ne usudim više ništa preporučiti... :mrgreen:
Ali evo nekih koje sam friško pročitala i nisu mi bile loše:
Staša Aras: Horror vacui
Ivana Lovrić Jović: Vidi kako Lokrum pere zube
Ivica Prtenjača: Sine, idemo kući
Nebojša Lujanović: Maratonac
Marinko Košćec: Sami
A ove su mi bile odlične:
Marina Vujčić: Stolareva kći
Marija Andrijašević: Zemlja bez sutona
Mira Furlan: Voli me više od svega na svijetu
Haha Forka nemoj pliz se ustrucavat, pa ti si mi preporucila vatikanske podrume koji su mi bili super :D
Evo sad se vec pitam, mozda sam ja prestroga ili mi nije leglo ili sam ocekivala vise jer ga zbilja volim ko kolumnista
Meni je crvena voda bila super, pa da se odmah ogradim. Jako mi se svidjela marina vujcic 'pitanje anatomije'.
Ja upravo dovršavam Mladenku Kostonogu i baš mi je izvrsna!
Od domaćih mi je možda i najdraža zbirka priča Naša žena od Tanje Mravak, i romani od Kristiana Novaka
Meni je Pavičić baš suprotno od tebe, jen, odličan pisac, posebno mi je zbirka priča Brod u dvorištu bila izvrsna i baš me je jako dirnula, pa onda moje preporuke ne trebaš :mrgreen:
Ali ipak ću pokušati s light literaturom, npr. Nada Gašić- Mirna ulica, drvored ili Voda, paučina.
(Ovo što ti misliš o Pavičiću, pomislila sam i ja kad sam pokušavala čitati Dežulovićevog Christkinda, koje je to bilo mučenje...)
Eto bas zanimljivo kako imamo drugacije dojmove, citala sam davno crvenkapicu ili tako nekako i sad ovo i cijelo vrijeme citam i mislim si a nekad i izgovaram naglas ajme majko sta je ovo
Feric kojeg sad citam mi je pak odlican, za usporedbu recimo opisi seksa kod pavicica i ferica, nebo i zemlja.
Pavicic mi slaze recenice sablonski, ko da je uzeo sprancu, bez ikakve inspiracije, impresije, poetike. Ne znam, odustajem od njega.
Ja mislim da je Pavičić puno bolji u kratkoj formi, evo baš sam pročitala te priče što Svimbalo spominje, i mogu reći da ih je nekoliko baš dobro uspjelo. (neke pak nisu). Njegovi romani mi se nisu sviđali.
Ferić je doduše puno bolji pisac. Roman Na osami blizu mora mi je jako svidio, Ferić općenito ima dar za stvaranje odlične atmosfere u svojim knjigama, tako da me ta knjiga jako podsjećala na moja ljetovanja u mladosti (na otoku susjednom Rabu). Putujuće kazalište je izvrsna knjiga, sve preporuke.
A od preporuka, nemam pojma jer nisam baš u toku. Knjiga Mire Furlan koja je već spomenuta je stvarno zanimljiva. Pročitala sam neki dan Uhvati zeca Lane Bastašić, pa ako zažmirimo na pretjeranu sličnost Lele i Lile, knjiga je isto zanimljiva za pročitati. A inače ne znam, ne čitam baš redom suvremene domaće autore. Preporučujem Danila Kiša :mrgreen:
Obozavam Kiša :zaljubljen:
Ja slabo citam domace, vise manje zato jer sam se skroz prebacila na kindle da mogu citati u mraku u krevetu pa mi je sad ovo izvrsna prilika da malo nadoknadim
Prevrtala sam u rukama i Falis mi od Mani Gotovac ali sam se bojala da ce mi biti pretesko za more
Uzmi svakako Moju dotu, kad i ako bude dostupna. Meni je odlična. A nije teška, naprotiv.
A i sve već preporučene potpisujem kao izvrsne. Nedavno sam pročitala i novu Nadu Gašić, zbirku priča Posljednje što su vidjele, i bila mi je baš dobra. Nisu sve priče jednako uspješne, ali u cijelosti, riječ je o njenom prepoznatljivom rukopisu. Kako ta žena gradi atmosferu rijetko je umijeće, a usto piše suptilno o nekim neuralgičnim društvenim kretanjima, nježno a opet ubojito.
Ocekivano, meni je feric u opisima seksa malo off
I jos sam imala smajlica i rijeci but mob.Feric mi je naporan sa seksom, kod pavicica al ima seksa?
U crvenoj vodi ima 3-4 scene koje u pravilu izgledaju isto i u svakoj jse naglasi kako je zena i dalje privlacne iako ima vise od 35 te se zbog uskog struka i podatnih bedara vide odjeci nekadasnje ljepote. Tako nekako.
. To kod njega, nakon one o galebarenju od ferica, mislim da ti tu sad citas, nije nista, meni je to kod ferica bilo previse i dosadno...ne mogu se u te njegove kombinacije uzivit, prije u ove odjeke ljepote LOLCitiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Pusti upitnici su par smjalica
Nije baš zahvalno preporučivati domaće autore nekom tko je razočaran Juricom Pavičićem, i to njegovim najnagrađivanijim romanom :mrgreen: pa neću ništa direktno preporučiti, samo ću navesti nekoliko domaćih knjiga koje su mi ostavile dobar dojam u zadnjih par godina (namjerno ne navodim često spominjane i preporučivane Zorana Ferića, Kristiana Novaka, Nadu Gašić, Noru Verde, o njima se stvarno puno pisalo i na ovoj temi i drugdje).
Uz apsolutnog favorita, "Mladenku kostonogu" Želimira Periša, što mi je valjda najbolja knjiga koju sam pročitala u zadnje 2 godine, i za koju nemam riječi kojima bih je mogla nahvaliti. Autorov stil je originalan i uvijek iznenađujući, čitajući je, osjećala sam se kao na roller-coasteru i nisam znala kamo će me sljedeće poglavlje odvesti. Znam da su nekima na ovoj temi smetali postmodernistički postupci :mrgreen: i tako pisana knjiga bila im je zamorna za čitanje, i zato je neću bezrezervno preporučivati za čitanje nekome koga osobno ne poznajem, ali knjiga je dobila nagradu T-portala i izuzetno pohvalne kritike, pa valjda i to nešto govori o njezinoj kvaliteti.
A evo i onih drugih domaćih autora:
Romani:
Marko Gregur: Vošicki - za one koji više vole biografije
Dubravka Ugrešić: Lisica - za one koji nisu alergični na Dubravku Ugrešić i nemaju želju posvađati se s njom tijekom čitanja :mrgreen:
Milan Soklić: Izlet na Kras - za one koji se još nisu uvjerili kako i prevoditelji mogu napisati dobru vlastitu knjigu
Ena Katarina Haler: Nadohvat - za one koji ne vjeruju da apsolventica arhitekture može napisati kompleksan i slojevit obiteljsko-povijesni roman koji, unatoč nekim vidljivim manama, djeluje fascinantno
Nisu baš romani, ali podsjećaju na tu formu:
Lora Tomaš: Slani mrak - mješavina proze i romana, melankolične i pomalo sumorne otočke atmosfere
Lana Bastašić, Luiza Bouharaoua, Rumena Bužarovska, Danilo Lučić, Dijana Matković, Nikola Nikolić: 2020. – dnevnik - knjiga koja djeluje kao terapijski prikaz najneobičnije godine naših života
Zbirke priča:
Andrija Škare: Novi dio grada - preporučujem lokal-patriotima iz Novog Zagreba i svima ostalima koji vole dobre priče urbanog stila
Maša Kolanović: Poštovani kukci i druge jezive priče - sjajan prikaz naličja vremena u kojem živimo
Mario Brkljačić: Doručak za Bič - zbirka malih bisera od priča od kojih sam mnoge poželjela naučiti napamet