Uh, to znači da nikad neću dočekati neke rezervacije u knjižnici
 |
|||
|
|
|||
Uh, to znači da nikad neću dočekati neke rezervacije u knjižnici
Eto jedne od prednosti života u malom gradu. Rezervaciju sam najdulje čekala mjesec i pol dana.Originally Posted by tanja_b
Uh, to znači da nikad neću dočekati neke rezervacije u knjižnici
Žao mi je što nagradu Tportala nije dobila Moja dota, zbilja je u pitanju dobra književnost. No, i prije nego je objavljeno ime dobitnice posudila sam Zemlju bez sutona, Marije Andrijašević i baš se veselim čitanju.
U međuvremenu sam pročitala knjigu ovdje već hvaljenoga C. Guay-Poliquina Težina snijega. Mogu se samo pridružiti preporukama. Meni se posebno svidjelo umijeće spisatelja da u pozadini opisa škrte svakodnevice dvojice muškaraca, u klaustrofobičnoj atmosferi, gotovo u vakuumu, gradi i valja veliku pripovijest nabijenu mnogim slojevima.
Preporučila bi svakako i u nas nedavno objavljenu novu knjigu priča Olge Tokaczuk, Bizarne pripovijesti. Mada nisu sve pripovijesti jednako dobre, knjiga je svakako vrijedna pažnje. Posebno ako i vas, kao mene, privlači SF, jer u većini, žanrovski u pitanju je spekulativna fikcija sa snažno izraženom ekološkom porukom.
Allie Raynolds - Na ledu
Klišej do klišeja u triler romanu sa šprancom '5 ljudi na istom mjestu, a 1 od njih je ubojica'.
Likovi su snowboarderi, mjesto je odmorište na francuskom ledenjaku, a ja sam začudo ovo pročitala u dva dana, i za žanr, ovo je skroz ok.
100 posto pamuk, Ivana Bodrozic, kratke price, izvrsno
Herve Le Tellier - Anomalija
Avion iz Pariza sleti u ožujku u New York, nakon epske oluje.
Isti taj avion, s istim putnicima, sleti u New York u lipnju.
Sigurnosne službe odmah privode one prve putnike iz ožujka (neki su preminuli, neki oboljeli, neki zatrudnjeli), tim znanstvenika svih profila pokušava shvatiti što se, kvragu, dogodilo. Tko je pravi? Tko je krivi? Što je identitet?
Ovo će vrlo brzo postati film, kladim se.
Lako se čita, ali nije isprazno, ima nekih baš duhovitih momenata (izmišljeni protokoli, sprdanje stvarnim političarima...).
Inače, roman je osvojio francuskog Goncourta 2020.
Literatura za ljeto, serija svedskih krimića
Cilla i Rolf Berjlind https://znanje.hr/product/plima/203895
Nakon prve knjige Plima prikazane na linku izašle su još tri.
Chesil, zvuci zanimljivo!
Ovo zvuci kao serija Manifest na HBO. Inace, serija je super
Guzel Jahina: Ešalon za Samarkand
Ovo mi je možda najbolja Jahinina knjiga koju sam dosad čitala. "Zulejha otvara oči" bio mi je dobar roman, "Volgina djeca" su me pomalo razočarala, ali "Ešalon" je majstorski ispričana priča s impresivnim likovima, epskog zamaha, većim dijelom potresna i bolna, zato se i ne može brzo čitati. Tema je velika glad u Povolžju neposredno nakon građanskog rata u Rusiji, 1923., a autorica ne skriva kritiku nesposobnosti onih koji su do takvog stanja doveli.
Knjiga je teška, emocionalno zahtjevna, nije lagana ljetna literatura. Ali od nekog trenutka me potpuno obuzela, tako da sam jedva čekala priliku da nastavim čitati, a to je za mene znak da je knjiga dobra.
Meni kao da nije dosta teških knjiga pa sam sad čitala jednu od koje mi je bilo skoro i fizički zlo
Boris Škifić: Pisma iz Vinogradske
Knjiga bolničke tematike baš i nema puno zadnjih godina u našoj književnosti (trenutno mi padaju na pamet samo light dječje knjige tipa Krilićeva "Zabranjena vrata"). Ova knjiga je kao šaka u glavu, autobiografski obojena (zaključila sam to na temelju intervjua s autorom koji su dostupni zadnjih dana u medijima), ali mudro napisana. Ne nudi suvišne medicinske detalje, zapravo vrlo je malo medicinskih detalja. Puno više je o tome kako se osjeća čovjek koji tako dugo boravi na jednom odjelu, koji je teško bolestan, gdje su i drugi ljudi teško bolesni, dolaze, odlaze, neki izliječeni, neki umiru. Emotivno najjače scene bile su one kad glavnog lika puštaju iz bolnice da prošeće gradom, pa on kao žedan čovjek upija atmosferu Ilice, izloga i tramvaja - da bi se na kraju vratio u bolničku sobu kao da bježi u sigurnost (hospitalizam?).
Svakako, jako dobra knjiga, ali mučna, teška i neugodna. Tako da sam jedva čekala da je dovršim.
Sad čitam novi roman Gorana Vojnovića, Đorđić se vraća, nastavak genijalne knjige Čefuri raus. Ni ta nije vesela, ni najmanje, ali manje je opterećujuća. Svojedobno sam zaključila da se Vojnović već ispucao s temom Čefura i da bi bilo vrijeme da počne pisati o nečemu drugome - ali ova knjiga me razuvjerila. Može on još štošta napisati i o Čefurima i o Fužinama u Ljubljania i komentari i zapažanja su mu ponekad vrlo zabavni. Uz opasku: knjiga je prepuna psovki i prostota.
Boris Skific nam je jednom, kao zamjena, u osnovnoj odrzao sat hrvatskog. Mislim da smo taj sat svi zapamtili i pomalo se zaljubilo u njegaIzgledao je isto kao sad samo mladje, naslonio se na zid, onako s jednom nogom, i govorio nam Opomenu, veoma strastveno.
Da, u intervjuima ga predstavljaju kao "legendarnog splitskog profesora".
Stil pisanja mu je stvarno zavidne kvalitete.
jel ti nisi čitala Žmirića, Pacijent iz sobe 19? Meni ta pak prva pada na pamet.... Ako nisi, obavezno uzmi!Meni kao da nije dosta teških knjiga pa sam sad čitala jednu od koje mi je bilo skoro i fizički zlo
Boris Škifić: Pisma iz Vinogradske
Knjiga bolničke tematike baš i nema puno zadnjih godina u našoj književnosti (trenutno mi padaju na pamet samo light dječje knjige tipa Krilićeva "Zabranjena vrata").
E da, sjećam se i Orhelove "Uzbune na odjelu za rak".
Nešto od Žmirića sam čitala, ali "Pacijenta" mislim da nisam. Hvala na preporuci, potražit ću, ali ne još sad, malo da mi se glava isprazni od tematike
Orhel već spada u klasike, čitala sam ga davno.
Sad se prisjećam i raznih knjiga na temu bolničke psihijatrije - Mirta Maslać "Junak ili čudovište", Slađana Bukovac, "Rod avetnjaka", pa i "Jom Kipur" Ivane Šojat je na tom tragu. Nije da ih nema, recimo da sam ih malo potisnula u sjećanju.
Sumrak demokracije: Zavodljivi zov autoritarnosti- Anne Applebaum
Fantastična knjiga. Ogromna preporuka.
Kopirat ću opis iz Jutarnjeg lista, jer dobro opisuje o čemu se radi: https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...ajinu-15193267
"Desetljeća pisanja u vodećim svjetskim medijima, od The Economista i Independenta do The Specatora, promovirale su Anne Applebaum u jednu od najpoznatijih političkih novinarki u današnjem svijetu .
(...)"Sumrak demokracije", u kojoj autorica naširoko objašnjava opasnost od toga da se, uz odgo*varajuće uvjete, svako društvo može okrenuti protiv demokracije. Zapravo, ako je vjerovati povijesti, to će se dogoditi svim našim društvima, a tome svjedočimo, tvrdi Anne Applebaum.Glavna uloga pripada novoj desnici, koja uopće ne želi čuvati niti zadržati postojeće stanje, kao što nastoje klasični konzervativci. U kontinentalnoj Europi nova desnica prezire demokršća*ne, koji su iskoristili svoju političku utemeljenost u crkvi prilikom osnivanja i stvaranja EU nakon noćne more Drugog svjetskog rata. U Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu nova desnica se odvojila od staromodnog konzervativizma kakav je zagovarao Burke, koji je bio sumnjičav prema brzim promjenama bilo kojeg oblika. Nova desnica je više boljševička nego burkeanska: ti muškarci i žene žele svrgnuti, zaobići ili potkopati postojeće ustanove i uništiti sadašnji poredak.
Liberalne demokracije uvijek su bile zahtjev*ne prema svojim građanima: tražile su sudjelovanje, rasprave, napor, borbu. Nad ovime se nadvija tamni oblak. "Sumrak demokracije" je knjiga o novom naraštaju clercsa i novoj realnosti koju oni stvaraju, počevši s nekoliko njih u istočnoj Europi, poput Orbána i Kaczyńskog, pre*ko drukčije, ali paralelne priče u Britaniji, pa Španjolske, te završavajući sa Sjedinjenim Državama. Opisuje ljude u rasponu od ideologa nativizma do visokoumnih po*litičkih esejista; neki od njih pišu sofisticirane knjige, drugi lansiraju viralne teorije zavjere.
(...) Nekada, u prošlosti, većina političkih razgovora odvijala se u ustano*vama, novinskim kolumnama, televizijskim studijima ili u barovima, a sada su se preselili online, u virtualnu stvarnost u kojoj se oni koji pišu i čitaju osjećaju odvojeni i međusobno i od teme kojom se bave, gdje svatko može biti anoniman, a nitko ne mora preuzeti odgovor*nost za svoje riječi.
"Moguće je da već proživljavamo sumrak demokracije; da naša civilizacija već tone u anarhiju ili tiraniju, čega su se davno bojali drevni filozofi i osnivači Amerike; da novi naraštaj clercsa, zagovornika neliberalnih i autoritarnih ideja, dolazi na vlast u dvadeset i prvom stoljeću, baš kao što se dogodilo u dvadesetom; možda njihova vizija svijeta, rođena u bijesu, srdžbi ili dubokim, mesijanskim snovima, može pobijediti. Možda će nova informatička tehnologija nastaviti podrivati kon*senzus i još više podijeliti ljude, povećavajući polarizaciju do točke u kojoj se vladar može odrediti samo nasiljem", upozorava Anne Applebaum."
Na drugim temama čitamo i pišemo o Poljskoj, Mađarskoj, UK, USA itd. Čitamo i pišemo o teorijama zavjera, o usponu populizma, o urušavanju slobodnog društva, urušavanju slobode žene itd. Ova knjiga, napisana iznimno čitljivo, gotovo ležerno, na manje od 150 stranica donosi uvid u to gdje smo, kako smo tamo došli, i što nam se sve može dogoditi. Autorica ne piše o svemu iz neke bjelokosne kule već iz prvog reda: studentica s Yalea, udana za bivšeg poljskog ministra vanjskih poslova i obrane, radila s Borisom Johnsonom (a njen muž studirao s njim), stručnjakinja za Rusiju itd. Zanimljivo je da priča priču iz vizure insajdera koji se ideološki nalazi desno i konzervativno, ali koji tijekom godina shvaća gdje je to desno i konzervativno otišlo u nekim slučajevima i državama i onda secira kako se i zašto to dogodilo. A "zašto" je posebno zanimljivo.
Last edited by Dota; 08.07.2022 at 17:26.
Uh, hvala, ovo će mi biti poslastica za Audible
Haruki Murakami, Prvo lice jednine.
Znam da mnogi ovdje ne vole Murakamija, nakon prve tri priče pomislila sam da razumijem zašto. Naljutio me besmislom, imala sam osjećaj da se ruga čitatelju i odložila knjigu ne taknuvši je deset dana.
I ovo popodne progutala ostatak
Došao i do mene novi roman Javiera Cercasa, Terra Alta. Što da kažem... knjiga me prikovala za stan protekla tri dana, iako nisam to planirala
Cercas sjajno piše, mora mu se priznati, i stvarno plijeni pažnju čitatelja. Ipak, ovaj roman nije apsolutno remek-djelo, jer je krimić, a osjeća se da autor u tom žanru nije doma. Krimi-priča je zapravo loše konstruirana, plitko i predvidivo, naročito prvi prizori istrage i likovi policajaca.
Ali sve ono što nije dio krimi-priče je odlično. Životna priča policajca Melchora Marina, njegova opsjednutost Hugoovim "Jadnicima" (motivi iz "Jadnika" provlače se cijelom knjigom, od početka do kraja, i dobro je ako već poznajete taj roman, lakše je shvatiti neke aluzije), atmosfera u katalonskoj provinciji u kojoj se naizgled nije dogodilo ništa značajno još od velike krvavice zvane bitka na Ebru 1938. Kako jedan od likova kaže negdje u drugom dijelu romana, ovdje starci ne razgovaraju ni o čemu drugom nego o ratu. I ne, ovo nije još jedan roman o španjolskom građanskom ratu, iako se priča na samom kraju i opet vraća na njega.
Ostajem pri dojmu da su mi bolje neke druge Cercasove knjige, ali je i ova bila vrijedna čitanja. Ako ni zbog čeg drugog, onda zbog zanimljive interpretacije lika Javerta iz "Jadnika".
Slušam Zavodljivi zov autoritarnosti / Twilight of Democracy - the Seductive Lure of Authoriarinism od Applebaum - ODLIČNO JE - hvala puno, Dota!
Ja sam procitala autobiografiju od Mire Furlan. Bas me ubila u pojam, kako je ona jedna njezna i krasna zena bila. Procitala sam nedavno i Nevjernicu od Ayaan Ali. I iako mi zivot od Ayaam djeluje puno tezi, sa puno vise svakojakih trauma, Mirina biografija me puno vise potresla. Svako malo sam plakala.
Procitala sam i "Gdje je nestao Kir" od Elvisa Bosnjaka. Najvise zato sto bas volim Bosnjaka ko glumca - al, iako je knjiga zanimljiva, nisam se bas mogla uzivit u njegovu pricu.
I jos "Kad se ima kome dati" od Anje Sovagovic Despot. To sam bas gustala citat, i dobro se nasmijala.
Sad ispada da citam samo djela glumaca
Annie Ernaux - Godine
Dosadno mi bilo, knjiga vrvi francuskim povijesnim likovima koji meni ništa ne znače.
Edouard Louis - Borbe i metamorfoze jedne žene
Louis opet piše o svojoj obitelji s dna francuske društvene ljestvice, ovaj put o svojoj majci koja je prvo od petoro djece dobila s 18, napustila školovanje i tek u 40. - ima smogla snage promijeniti život.
Zbunjuje me forma ovog djela, doslovno je kao malo duži članak :nezna:
I ja sam na njoj zapela, ne mogu reći da je loše, ali da... ne znači mi to puno, ovaj političar, onaj političar, a udio toga u knjizi je velik. Zanmimljiviji mi je dio kada priča osobne priče. Borim se s Godinama zapravo.
Snima se serija po Franzenovoj Slobodi
https://variety.com/2022/tv/news/jon...zP9hwBH6L17SUM
Last edited by Angie75; 14.07.2022 at 14:42.
Ja ne kuzim to citanje knjige i gledanje jos i serije
Procitala Godine od Annie Ernaux, udavilo me, nepreporuk.
Marija Andrijašević, Zemlja bez sutona
Iz ove se knjige sve prelijeva, od stila, do tema kojih se dotiče. Do te mjere da mi je na trenutke, svega, makar i lijepoga, bilo i previše. Za lijepe rečenice i stil koji je ispred svega, ne treba se čuditi, jer je autorica pjesnikinja. Za izbor žanrovskih ladica-pospremalica, pak, skidam kapu do poda. Naime, o ekologiji u nas do sada nitko ovako nije pisao, a i o klasama je malo dobrih naslova. Obje su teme po mom sudu nevjerojatno važne. Stoga, Marija Andrijašević, s pravom je nagrađena! Iako, da sam bila u žiriju, iznimno ove godine, dopustila bi mogućnost da se nagrada podijeli. Naime, i Moja dota je odlična književnost o temi o kojoj se još manje piše nego o ekologiji i klasi.
Lee Min-jin, Pačinko
Lagala bih kad bih rekla da mi se ova knjiga svidjela. Nije. No, poštenije je početi s dobrim vijestima. Glavna tema, status korejske manjine u Japanu relativno je, ili posve nova za većinu čitatelja iz euro ili anglo-centričnog svijeta. Zato je Pačinko koja u suštini nije više od obiteljske sage, ipak dobra i važna knjiga. No dalje od toga, do kraja me držala nada u mogući proplamsaj zanimljivog karaktera i obična znatiželja o tome kako će sve završiti. Bila sam prilično razočarana (ne zbog svršetka) i dobar dio knjige sam uzdisala od nevjerice zbog meni potpuno nejasne odluke spisateljice da jednu bitnu stvar iznese potpuno crno-bijelo uz apsolutno moralno superiorne likove.
Claire Lombardo, Najbolja zabava u životu
Još jedna obiteljska saga ovog ljeta, roman o paučinastim nitima koje vežu poput najčvršćeg čelika i odnosima jedne uobičajeno ne/sretne familije. A štošta otkriva i o čitatelju samom. Prema kraju nešto slabija. Upozorenje svima koji očekuju da će išta doznati o svijetu koji okružuje ovu obitelj. No, kako ne pretendira da bude kakav žanrovsko/tematski svjetionik, u usporedbi s prethodnicom zanimljivo štivo za ljetnu dokolicu, a može i u drugim godišnjim dobima. Od Franzena, jako daleko.
Elizabeth Strout, Sve je moguće
Dok prva knjiga iz Amgash serijala "u glavu" opisuje jednu nesretnu obitelj, Sve je moguće, pruža uvid u zajednicu, nevidljivu mrežu (onu koja je možda mogla biti i sigurnosna) koja okružuje Burtonove. Mene uvijek iznova oduševljava je izvanredan talent E. Strout koja o najtežim ljudskim/roditeljskim grijesima piše suptilno i nježno, obavijajući sumorne teme toplinom i ljubavlju. Mene takva štiva, tugaljiva, sanjiva i sjetna, a opet nekako optimistična, a nadasve lijepa, iznimno privlače. Prve dvije sam čitala u srpskom prijevodu, a da završim serijal zadnju bi trebala čitati na engleskom, to bi baš mogla.
Paolo Cognetti, Osam planina
Ova me knjiga podsjetila na Čitav jedan život, Roberta Seethalera i samo na trenutak na Brdo, Ivice Prtenjače. Jednako je dobra. Uglavnom, sve tri slijede ideju da je manje - više. Oskudica riječi, jednostavan jezik i stil, ogoljena bit, sve bi se to moglo pripisati ovom romanu. A opet značenja i tema je mnogo i sva su bitna, kako onih koji se dotiču vanjskog svijeta, zajednice, tako i nepreglednih svjetova, ma zapravo galaksija, zarobljenih u čovjeku. Rijetko se naiđe na ovako lijepu knjigu. Od silnih očekivanja sve me strah uzeti nešto od istog autora.
Pročitala sam i John Banville, Snijeg, solidan i zanimljiv krimić o slučaju ubojstva katoličkog svećenika u Irskoj, sredinom XX stoljeća. Također i Jamesa Cleara, Atomske navike, kako jednostavno prekinuti loše i izgraditi nove, a dobre navike - još nije u primjeni
Ima i ljubitelja koji jedva čekaju. Mislim da se tu nema mnogo toga za razumjeti. Osobno, kad mi se sviđa prikaz neke teme u jednom umjetničkom izričaju, zanima me ili želim vidjeti kako bi to izgledalo u drugom izričaju, na filmu ili u seriji, a da imam priliku pogledala bi i kazališni komad. Primjerice, iznimno je uspješan primjer serija Olive Kitteridge, prema istoimenoj knjizi E. Strout. Manje uspješna, pak Sluškinjina priča, M. Atwood, mada je prva sezona odlična, ne sviđa mi se razvlačenje na x sezona. Inače više volim filmove nego serije. No, filmovi se (uz poneku iznimku), što mi je bezveze, sve češće snimaju samo po dobnim/rodnim/inim skupinama, a dobrih serija je sve više.Ja ne kuzim to citanje knjige i gledanje jos i serije
Volim Murakamija. Iako je volim prejaka riječ. Prije je to neka vrsta naklonost, zbog Norveške šume koja mi je bila prva i najbolja njegova knjiga. Nisam planirala čitati Prvo lice jednine, jer me 1Q84 nekako umorila, ali ankon tvoje preporuke ću je uzeti!Haruki Murakami, Prvo lice jednine.
Znam da mnogi ovdje ne vole Murakamija, nakon prve tri priče pomislila sam da razumijem zašto. Naljutio me besmislom, imala sam osjećaj da se ruga čitatelju i odložila knjigu ne taknuvši je deset dana.
I ovo popodne progutala ostatak
Meni je 1Q84 bila odlična, medju boljima, pa nisam sigurna da će ti se Prvo lice svidjeti. U svakom slučaju, javi dojam
Možeš na to računati!Meni je 1Q84 bila odlična, medju boljima, pa nisam sigurna da će ti se Prvo lice svidjeti. U svakom slučaju, javi dojam
I meni se sviđa 1Q84. Ali me je preplavila količinom. Pojasnila bi to ovako: za čitati Murakamija trebam biti u stanju posebno istančane čitalačke pozornosti, a 1Q84 me je umorila na način da sam potrošila veliki dio te pozornosti.
Last edited by anamar; 17.07.2022 at 21:49.
Tommy Wieringa 'Sveta Rita', preporucam.
Hvala, moram to pogledati. Svojevremeno, dosta davno čitala drugu knjigu istog autora - Joe Speedboat https://fraktura.hr/joe-speedboat.html
Još malo Irana.
Ivan Đogić: „Iran u prezentu“ (nagrada za najbolji putopis 2021.) Autor je mladi čovjek koji već nekoliko godina živi i radi u turizmu u Iranu kao turistički vodič za strance. Oženjen Irankom, tako da ima uvid u iransko društvo iznutra. Osim prikaza iranskog društva, kulture, povijesti, zemljopisa, razbija predrasude o Iranu, Irancima, šijitima, Islamskoj republici, Perzijancima. Ukratko, Iran za pčetnike. Iscrpno, jezgrovito,a opet jednostavno i zanimljivo. Preporučam.
Chesil, hvala na preporuci za Sve ptice pjevaju, uzivala sam.
Jao, drago mi je da ti se svidjelo! To mi je bilo u top 3 knjige lani, i baš mi je bilo čudno da nikome na topicu ovdje nije došla pod ruku.
Čitala sam je, odlična je!
Sad tražim nešto za godišnji, moram pogledati što se preporučivalo zadnjih tjedana.
Dugo mi je trebalo pročitati tu knjigu, slažem se sa udavilo me, ali ipak preporučujem.
Trajalo je dugo jer je nabijena detaljima, informacijama, unutra je jako puno onoga o čemu sam nekad prije nešto čitala, učila u školi, sama doživjela .... to nije knjiga koja se pročita u par dana.
Annie Ernaux mi poboljšava dojam s druge dvije knjige, super kratke, nije toliko udavljjujuće vezano za franc. povijest, sličan je stil, ali puno probavljivije / zanimljivije jer je osobnije. Sve je autobiografski - o životu majke (Jedna žena) i o životu oca (Mjesto). Te bih čak i mogla preporučiti
Last edited by ina33; 03.08.2022 at 08:53.
Vidim da sam otkad sam zadnji put pisala na temi pročitala 31 knjigu, i ne znam objasniti toliku lijenost u izvještavanju, a osjećam grižnju savjesti jer volim čitati tuđe prikaze pa bi bio red da i sama pridonosim. Ali evo, bolje išta nego ništa.
Rumaam Alam: Ostavi svijet za sobom
Iako ovaj roman reklamiraju kao triler, on to nije jer mu je fabula sporedna u odnosu na proživljavanja likova.
Ispočetka se teže čita jer je, kako bi govornii engleskog rekli, overwritten; ne znam kako bi se to ovako ekonomično i precizno reklo na hrvatskom. Ima začudne usporedbe i neobične, čak pjesničke, slike. Nakon toga početka, čitanje mi je išlo vrlo glatko iako je atmosfera napeta i ponešto mučna, ali ne i pretjerano strana nakon promjena koje smo doživjeli u svijetu zadnje dvije i po godine.
O samom događaju koji protagoniste podsjeća na kraj svijeta, saznajemo vrlo malo od nekog sveznajućeg pripovijedača koji se odluči ubaciti tek nekoliko puta u tekst. Inače se fokus pripovijedanja stalno mijenja pa ulazimo u glave različitih likova i na trenutak uhvatimo kako se oni osjećaju i o čemu razmišljaju.
Meni se knjiga svidjela, neki dijelovi koji na prvu ruku djeluju besmisleno, zapravo su jako smisleni kad se uzme u obzir trenutak i okruženje.
Pročitala sam i Companion Piece Ali Smith, dodatak tetralogiji Godišnja doba, koji tematizira lockdown, usamljenost ljudi, podjele u društvu i tugu zbog gubitka dragih ljudi, te promišlja o izboru između slobode i ograničenja. Ovaj mi je dio cjeline bio najslabiji, ali svejedno drag jer je nastavak Godišnjih doba. Također sam zahvalna autorici što je riskirala s brzim pisanjem i objavljivanjem ovih romana koji progovaraju o sadašnjem trenutku i pomažu mi da ga shvatim.
Alex Schulman: Braća
Vrlo lagana knjiga za čitanje. Obitelj na svojoj vikendici, naizgled sretna, a zapravo je sve nekako lagano neugodno - podsjetilo me na Knausgardove opise obiteljskih ljetovanja. I onda ti postane jasno da su ti ljudi nesretni, a ne znaš zapravo zašto su nesretni. Radnja se odvija u dva vremena i to jedna još obrnuto kronološki, unazad, pa sam se više puta vraćala na kraj predzadnjeg poglavlja da se prisjetim gdje smo stali, što se desilo. Sva sreća da sam čitala u tiskanom obliku, na e-čitaču bi me ovo izludilo.
Jedna od tema ovog romana je nepouzdanost sjećanja, a to je meni uvijek zanimljivo.
Damir Karakaš - Okretište
Motivi Like ponavljaju se i ovdje u duboko intimnoj priči o napadu na ulici zbog kojeg je pisac umalo izgubio život. Meni je roman ostavio dojam nedorečenosti.
Sandro Veronesi - Tihi kaos
Glavni lik i njegov brat spašavaju dvije utopljenice na moru. U isto vrijeme, glavnom liku u obližnjoj kući za odmor umire partnerica. On i kći moraju nastaviti dalje, no on to čini tako da više ne ide na posao nego se svaki dan parkira ispred kćerine škole i tu živi i radi.
Jako sam se mučila s ovim romanom, zapravo je naporan, što je prava šteta jer uvodni dio spašavanja u moru je jedna od najuzbudljivijih stvari koje sam u zadnje vrijeme čitala.
Već tjednima imam je na ormaru i nikako da krenem, stekla sam dojam (od mamine recenzije) da je mučna.
Krećem sutra
Ja sam na ljetovanju pa sam se zbog klinaca uclanila u lokalnu knjiznicu i sad bih uzimala domace autore jer mi je to tesko naci na kindleu kojeg inace citam
Upravo zavrsila crvenu vodu jurice pavicica i moram priznati da sam razocarana, bio mi je drag kao kolumnist, ali me je kao pisac potpuno razocarao. Pored ocite povremene traljavosti u krsenju vlastite timeline koherencije, pise uistinu nezanimljivo i banalno. Sto se mene tice nek se drzi kolumni.
Imate nesto domace za preporuciti? Mislila sam nekog Ferica uzeti, kalendar maja mi je bio dobar.
Od nasih knjiga meni su odlicne Moja dota, Putujuce kazaliste, Stolareva kci, Mladenka kostonoga, Gitara od palisandra
Moju dotu sam bas trazila jer ste je tu dosta hvalile, ali je nije bilo
Zasad sam uzela Na osami blizu mora od Ferica, dixie hvala na preporukama, cini mi se kao nesto sto bi mi se moglo svidjeti
Hm, meni je Crvena voda bila dobra (možda ne kao Knjiga o jugu, ali, bez obzira na nedosljednosti, s guštom sam je pročitala) pa se sad ne usudim više ništa preporučiti...
Ali evo nekih koje sam friško pročitala i nisu mi bile loše:
Staša Aras: Horror vacui
Ivana Lovrić Jović: Vidi kako Lokrum pere zube
Ivica Prtenjača: Sine, idemo kući
Nebojša Lujanović: Maratonac
Marinko Košćec: Sami
A ove su mi bile odlične:
Marina Vujčić: Stolareva kći
Marija Andrijašević: Zemlja bez sutona
Mira Furlan: Voli me više od svega na svijetu
Haha Forka nemoj pliz se ustrucavat, pa ti si mi preporucila vatikanske podrume koji su mi bili super :D
Evo sad se vec pitam, mozda sam ja prestroga ili mi nije leglo ili sam ocekivala vise jer ga zbilja volim ko kolumnista
Meni je crvena voda bila super, pa da se odmah ogradim. Jako mi se svidjela marina vujcic 'pitanje anatomije'.
Ja upravo dovršavam Mladenku Kostonogu i baš mi je izvrsna!
Od domaćih mi je možda i najdraža zbirka priča Naša žena od Tanje Mravak, i romani od Kristiana Novaka
Meni je Pavičić baš suprotno od tebe, jen, odličan pisac, posebno mi je zbirka priča Brod u dvorištu bila izvrsna i baš me je jako dirnula, pa onda moje preporuke ne trebaš
Ali ipak ću pokušati s light literaturom, npr. Nada Gašić- Mirna ulica, drvored ili Voda, paučina.
(Ovo što ti misliš o Pavičiću, pomislila sam i ja kad sam pokušavala čitati Dežulovićevog Christkinda, koje je to bilo mučenje...)
Eto bas zanimljivo kako imamo drugacije dojmove, citala sam davno crvenkapicu ili tako nekako i sad ovo i cijelo vrijeme citam i mislim si a nekad i izgovaram naglas ajme majko sta je ovo
Feric kojeg sad citam mi je pak odlican, za usporedbu recimo opisi seksa kod pavicica i ferica, nebo i zemlja.
Pavicic mi slaze recenice sablonski, ko da je uzeo sprancu, bez ikakve inspiracije, impresije, poetike. Ne znam, odustajem od njega.
Posting Permissions
Reply With Quote
