Imaš pravo, ali tako je uvijek - najbitnije odluke (odnosi se na management, ali primjenjivo je i na odgoj djece) izmjerene su mikrometrom, označene kredom i odsječene sjekirom. Tak je ispao i ovaj topic!
Printable View
Kako ono bješe, nijesmo možda pametni, al'smo tehničari.
Nemam pojma, nisam čula da negdje tako bješe.
Jesmo, i uspjeli smo se ne sporazumjeti :)
Meni osobno je najlakše ne imati nešto što ne želim da jede. To je moj način. I ne mislim da je mahanje djetetu pred nosom imanje nečeg u kući. Mahanje mi je ako dijete ima recimo svoju ladicu sa slatkišima ali ih ne smije jesti i broje mu se zalogaji (tu ne računam da ne smije jesti prije obroka npr)
I naravno da ne treba dijete pojesti tonu nečeg šta god da je, ne samo zbog sebe nego eto nećeš pojesti sav kruh jer treba i drugima. Ja govorim o situacijama (koje sam čula milion puta), kolači stoje na stolu, svi ih jedu, a dijete dobiva rečenice "ajde još samo ovaj, dosta ti je, bolje jedi voće bla bla" itd. Ako su na stolu onda su na stolu za sve, pa onda progutaj knedlu i preživi to što će dijete jesti i možda jesti više nego što bi se tebi svidjelo.
Mislim ja sama se trudim jesti zdravo, pa svejedno pojedem nekad nešto što inače ne bih i pojedem i previše toga - sve je to ljudski - i da mi netko u tom trenu stoji nadamnom i broji mi zalogaje i viče mi "nemoj to jesti, to nije zdravo, ajde dosta ti je" - nokautirala bih ga.
I dok sam ja nakucala, vi nakucale 10x više :lol:
Nadovezala sam se na Vertex da smo otišli previše u tehnikalije
a dobro nećemo sad baš pretjerivati. :-)
briga o djetetovoj higijeni i zdravlju nema veze s bullyingom. a valjda si sama znaš postaviti normalne granice i prioritete.
ne shvaćaš bit teme, kao još neki. i umjesto da nešto pametno naučimo makar primjer bio ekstreman, mi se tu nasprdavamo.
sumnjam da autorica članka ne pere i ne češlja djecu. ili si ti to tako shvatila?
:unsure:
Kao sto vertex rece, sad je tema otisla u tehnikalije, da ne kazem banalnosti :mrgreen:
Kad vec pisem... Negdje sam na tragu jeniffer i leo. Cokolade imam uvijek, al uvijek i ne bih htjela da je pojede cojelu u jednom danu. Jest da je za kuhanje, al svejedno :D
Kolace pravim iznimno rijetko i kad napravim, ne brojim vec to pojedemo u jednom danu.
anchie, slažem se...iako, kad M. pojede na nekom rođendanu kolača koliko sva ostala djeca i odrasli zajedno, ja joj ipak kažem dosta :mrgreen:. Ali budući da me posluša, čini se da sluti da je to stvarno za njeno dobro.
jen, sorry šta sam skočila bezveze.
sad sam pol postova promašila.
da, od šume ne vidimo drvo.
da, nije zapravo vazno sto radimo (dozvolimo/nedozvolimo junk, cesljamo/necesljamo...) nego kako to radimo.
Sto se cesnjanja tice- moja hoda rascupana bez imalo problema, uvijek samnom pregovara koliko poteza četkom, kad se "dogovorimo" ne prelazim tu brojku bez obzira na rezultat...neki dan sam bas s nasom frizerkom o tome razgovarala, sva sreca podrzala je moj pristup (nije me prozvala neodgovornom materom :)) i prepricavala sto sve vidi u frizeraju, kojiko djece vristi, koliko roditelja inzistira na nekom sisanju od 2 milimentra, koliko puta je ona morala reci da naprosto nema srca tako uplakano dijete sisati...
Pa ja i ne razumijem najbolje autoricu teksta - naziva li ona bulingom to što mi odlučujemo što će nam djeca jesti i kad će spavati ili to što se pravimo da im dajemo izbor, dok im ga u stvari ne dajemo.
"Navikavanje" djece na more...uh, to zna bit žešći buling. Ono, beba, ili malo dijete. Vrišti, upinje se, otima...A mama i tata nasmiješeni: samo malo nogice, ajde, ajde, sad malo plivaj, tata drži,ništa neće bit...Ili još bolje, cijelo društvo nasmiješeno komentira. A dijete u panici.
Ovo s frizerom me podsjetilo, ne znam zašto. Valjda po sličnoj količini besmisla.
Jao vertex, sad se cijela stresem kad se sjetim scena s mora... Imala sam više puta strašne porive zagnjuriti roditelje i ne dati im van :lol:
Znate sto je meni jaci bulling iz djetinjstva: kad mi netko dok jedem nabraja kako je to zdravo i sto sve ima zdravo u toj hrani. Aaaa... I sad se jezim kad to cujem.
Jedno je razgovor o nekoj namirnici, sto sam cula, procitala. No, kad sjedno za stol i za svaki komad koji je na stolu, opaorno izlaganje :D
Moram priznati da je i meni uvijek bilo čudno to nošenje vrišteće bebe u more.
Srećom pa nismo imali tih problema, moj je uvijek htio u more, više me je brinuo potpuni nedostatak straha (ono, neće dati ruku dok hoda po plićaku, jednom je tako izgubio ravnotežu i zaronio, taj izraz lica nikad neću zaboraviti :mrgreen:)
Ja mislim ovo drugo (u nekim točkama). Ono s hranom je i meni najmanje razumljivo, ostalo mi je skroz razumljivo.
Kao i točka sa školom - imam iskustvo da mi je dijete mrzilo školu, krivnjom škole (jedna od učiteljica u prvom razredu je bila "slučaj") i jasno mi je što žena govori: postoje situacije kad se škola s razlogom mrzi, i ne možeš to "dismiss" kao dječju glupost.
Inače, kao što je netko napisao, držim da su točke u članku samo primjeri, vjerojatno iz osobnog iskustva autorice.
E, vidiš, a meni su traume ostale od razgovora za stolom koji su bili u stilu "kako je bilo u školi?" tako da se nikad nije mogao u miru pojesti ručak... Ne bih se toga ni sjetila da nisam samu sebe ulovila da radim svojoj djeci istu stvar, pa se trudim da to izbjegnem (kad se sjetim) i da za stolom pustim njih da pričaju o čemu god žele.
A ta VODA, to je buling nad lokalcima :lool:
Vertex, nas je osvijestio mm-ov prijatelj, dalmatinac, borned and raised :mrgreen:. Odtad pazimo i nije nam se omaklo.
Ha ha haaaaaa gle, zagarantirano je da će imati traume od nečeg, samo je pitanje čega :lol: Kod mene se nije uopće pričalo za stolom, e ja bi sad da pričamo. Ne postavljam dosadna pitanja (barem se trudim, no sigurno ne uspjevam koliko bih ja htjela :mrgreen:), al ko zna, možda će mom djetetu biti trauma priča za stolom, ono možda bi on šutio pojeo i otišao :lol:
ha hah aaaa predobro!
Dzizs, ne znam kako sam uspjela napisati borned :mrgreen:
Evo jedan primjer bullinga hranom:
- stojimo u redu u pekari u jednom centru, ispred mene tata i sin (cca 6-8 godina). Sin želi pizzu, tata prigovara a što će ti sad to, pa kasno je, pa več si jeo,... a sin mirnim glasom odgovara, ali ja bih pizzu.
Na to tata kupi pizzu (svojevoljno, bez prisile, bez terora djeteta,...), nakon toga dijete jede pizzu, a tata nad njim zvoca, nad svakim zalogajem: ali što će ti to, kasno je, a zašto si sad uzeo tu pizzu, ali zašto sad jedeš, pa kasno je, pa jeo si več, jel ti stvarno treba ta pizza,...
A ja si mislim, pa konju stari, ti su mu kupio pizzu. To je tvoja odluka. Nisi trebao kupiti, ako ne želiš da jede. Trebao si reči ne,...
Ovako kad si kupio, pregrizi "govno" i šuti da jede u miru.
Meni je ok djetetu u takvoj situaciji, ako si več odlučio kupiti reči, ok, ovo je danas izuzetak, inače ne jedemo pizzu za večeru, izvoli, dobar tek,...
točno tako, potpis.
A čokoladni bulling bi bio da sjedim pred djetetom i žvačem 3. čokoladu, a njemu ne želim dati.
ha hahaaa čokoladni buling :lol:
postoje razne vrste bulinga, čokoladni buling, pizza buling, morski buling, vodeni buling :mrgreen: :lol:
ona bi kao frizerka trebala znati kako dijete ošišati, a ne odustajati. je li to prigovor savjesti? :mrgreen:
moj stav je da se oko takvih stvari ne bih natezala, ali iskreno rečeno ne bih ni toga dovela da mi malo dijete određuje hoće li se ili neće šišati, posebno ako se pojavljuje problem češljanja i gnjezda na kosi i jauka.
Slazem se za buling navikavanja na more i ucenja plivanja, moranja da se sve pojede, a o frizuri da ne govorim. Moja ima divnu kosu ali joj je cesljanje trauma, osissat se ne zeli. Pa onda drvimo s jednom pletenicom 2 dana :nemajka:
ja stvarno ne vidim zasto bi ona pristala na "teror" roditelja, pa ne radi se o operaciji krajnika
npr. moja F je s godinu dana hospitalizirana, od tada se bojala dugo svih sluzbenih situacija, u to je nekako uklopila i frizerku koja kao uniformu nosi bijelu kosulju. Na samu pomisao da udjemo u frizerski salon ona bi izrazito protestirala. I sto sad - ja sam "trebala" drzati djetetu obje ruke i noge, frizerka je preko mene trebala sisati vristece dijete? Cemu? Ja stvarno ne kuzim cemu? Sisala sam ju doma sama sve dok cijela prica nije popustila.
Pa nađi drugu frizerku, sa nekom recimo ljubičastom, ili rozom košuljom :mrgreen:
Ne bi ni ja prisiljava dijete na to. Imali smo sličan problem, pa sam pustila i odvela je prvi put kod frizera kad je izrazila želju da ona ide sa mamom praviti frizuru. Bila ju je malo frkica kad je teta krenula čeprkati po njenoj kosi, ali ja sam čučla pored nje i čitala joj slikovnicu i još dala jednu čokoladicu sa pulta i sve pet, sad ide dobrovoljno.
Ali ima tanku kosu, ne petlja se, možda malo, ali nije bilo vriske urlika i toga, ali da sam imala tako baš ekstremnu situaciju, pa ne znam, valjda bi obišla pola grada dok ne nađem tetu koja joj se sviđa :luda štaš:
oprostite, al buling je i dijete (osim dijete od n.grace :mrgreen: ) koje ne zna u nekoj dobi plivati.
onda mu se vršnjaci rugaju, onda je on ljut na roditelje što ne zna plivati, i tako. to mogu biti i malo veće traume od onih suza s pet godina kad si ga tjerao u more. a živiš na moru, recimo.
enivej, nikad na zelenu granu s tim traumama :mrgreen: