Bila san jutros..maternica i jajnici sve ok, nema nikakvog krvarenja, vidi se mala tockica u maternici sta on pretpostavlja da je plod, vadio mi je betu, 2304 je, reka je da je to stvarno visoko za T i da san trudna 5 tjedana :-) :-) :-)
Printable View
Bila san jutros..maternica i jajnici sve ok, nema nikakvog krvarenja, vidi se mala tockica u maternici sta on pretpostavlja da je plod, vadio mi je betu, 2304 je, reka je da je to stvarno visoko za T i da san trudna 5 tjedana :-) :-) :-)
eto, sad opet cekas da vidi plod i otkucaje. Onda ces opet bit mirna, pa ce te opet nesto drugo uznemirit,,,to ti je trudnoca :)
sretno :)
Sad san ja mirna, docekat cu 10.9 bez problema :-)
mene je tako bolio trbuh od 5. tjedna, tj. od onog trenutka kada sam po kalendaru trebala dobiti mjesečnicu. kad je u 6. tjednu potvrđena trudnoća ginekolog mi je odmah propisao duphastone jer zapravo ti se maternica grči i to ponekad može izbaciti plod, a ove tablete su pune progesterona pa opuštaju mišiće. pila sam ih do 2. tromjesečja. sise i pišanje isto i to odmah. tako da odi na pregled čim ti prođe 6 tjedana od početka zadnje mjesečnice jer se tada na ultrazvuku vidi plod. u mjeđuvremenu se opusti i nemoj se fizički iscrpljivati
i sad sam tek pročitala ostatak priče :mrgreen:
očito je drugačija situacija nego kod mene, ali bu sve super!
sad slijedi veselje prva 3 mjeseca - mene su od zatvora spašavali zeleni smutiji ujutro na tašte 8-)
Meni tek sad u 13tt krenuo zatvor a u panici sam vec dobra 3tj radi cekanja nalaza...nema druge vec se smiriti:)
KrisZg koliko još treba čekati nalaz CVS? Držim :fige: draga da izdržiš! :kiss:
Jel vam se ikad dogodilo u ranoj trudnoci da vam se pojavi zuckasti, skoro ka blago blago smedi iscjedak ???
Imaš na to pitanje 100 tema, događa se jako često, varira od hormonalnih promjena pa sve do hematoma. :)
Eee zvala san sad i ginekologa kod kojeg san jucer bila, govori on da je to sve normalno dok je na pocetku T i u malim kolicinama, i ako nije krv krv da se ne triban brinit :-) i govori znas da ti je jucer na pregledu sve bilo ok, od bete priko svega ostalog :-)
Eto,vidiš,sve je u redu...sad malo miruj i odmaraj, ne diži teško,ne umaraj se, i samo smireno dalje :)
U utorak bi trebao biti...poluluda sam vec..a ko za vraga, ne znam jel to zato sto je 3 T i u drugoj mi se rano vidjelo ali i ima me...od jucer do danas trbuh iskocio,jucer bila u trapericama danas trenirka...u tramu mi se ustala zena da se sjednem:)Ma bit ce sve ok, mora biti!
A evo i mojih novih paranoja...ne znam ništa o djeci... ne znam ih prematati, ne znam ih nositi, ne znam ih uspavat, u kontaktu s malom djecom ( bebama ) sam bila svega nekoliko puta u životu i tak...ne razumijem razlike u pelenama, ne kužim se u psihologiju beba, čitam i gubim se u informacijama, nisam neki majčinski tip niti sam bila preveliki ljubitelj djece, većinom su mi išli na živce ako sam s njima provela dulje od 3 sata ( valjda jer nisu moji). Dojenje mi je super ali kak imam neke čudne bradavice koje su se samo raširile a ne ispupčile mislim da ću tu muku mučit, uopće me strah razmišljat kako ću presvlačit tako malo biće a da ju ne ozlijedim i tako...teme poroda su mi katastrofa, jedan dan se bojim bolova, drugi dan bolnica,treći dan doktora...Nemam pojma što da kupujem,koje veličine, ne vjeruem prodavačicama jer imam osjećaj da mi žele uvalit i što treba i što ne treba, bake su oldskul i njihovi komentari su više kritike nego savjeti i tako....sve u svemu, jedino emotivno se osjećam spremno za majčinstvo, a sve ovo ostalo-praktično mi je :drama:.
Od informiranja me samo zabolila glava, sve mi ide na živce...mislim da je vrijeme da uzmem me&baby time još par tjedana i odmorim mozak od svih silnih planiranja, mišljenja,savjeta itd.
Eto, ulazak u treće tr.je donio nove strahove i nesigurnosti pa ih očekujte i vi :heart:
A evo i mojih novih paranoja...ne znam ništa o djeci... ne znam ih prematati, ne znam ih nositi, ne znam ih uspavat, u kontaktu s malom djecom ( bebama ) sam bila svega nekoliko puta u životu i tak...ne razumijem razlike u pelenama, ne kužim se u psihologiju beba, čitam i gubim se u informacijama, nisam neki majčinski tip niti sam bila preveliki ljubitelj djece, većinom su mi išli na živce ako sam s njima provela dulje od 3 sata ( valjda jer nisu moji). Dojenje mi je super ali kak imam neke čudne bradavice koje su se samo raširile a ne ispupčile mislim da ću tu muku mučit, uopće me strah razmišljat kako ću presvlačit tako malo biće a da ju ne ozlijedim i tako...teme poroda su mi katastrofa, jedan dan se bojim bolova, drugi dan bolnica,treći dan doktora...Nemam pojma što da kupujem,koje veličine, ne vjeruem prodavačicama jer imam osjećaj da mi žele uvalit i što treba i što ne treba, bake su oldskul i njihovi komentari su više kritike nego savjeti i tako....sve u svemu, jedino emotivno se osjećam spremno za majčinstvo, a sve ovo ostalo-praktično mi je :drama:.
Od informiranja me samo zabolila glava, sve mi ide na živce...mislim da je vrijeme da uzmem me&baby time još par tjedana i odmorim mozak od svih silnih planiranja, mišljenja,savjeta itd.
Eto, ulazak u treće tr.je donio nove strahove i nesigurnosti pa ih očekujte i vi :heart:
Da nadodam da sam oglupila skroz, ne znam više ni razgovarat s ljudima, posao sam zapustila maksimalno moguće, o PDSu da ne pričam, ne znam se izražavati ni usmeno a vidim da i pismeno štekam. Ako me netko pita za mišljenje većinom ga nemam,al ne zato jer ga nemam nego mi se neda ni razmišljat pa da ga uopće i stvorim ili da pokrenem taj proces u organizmu zvan "razmišljanje".
Juhuhuuu8-)
Mislim da o tome ne moraš brinuti. Osnove brige o dojenčetu će ti pokazati u rodilištu. A vjeruj mi, za čas se to sve nauči.
Možda da uzmeš neku knjigu o njezi djeteta, npr. Penelope Leach, ona je jako cool :)
Psihologija beba ti ne treba. Vidjet ćeš. Sve ćeš ti to moći. Ponekad uz pomoć, ponekad sama, no nije to komplicirano. Naporno možda da, ali jednostavno :)
A porod? Ma, možeš se bojati poroda, no to je nešto što te čeka i bojala se, ne bojala, dogodit će se. Zar nije onda bolje ne bojati se, kad ionako po tom pitanju ne možeš baš ništa učiniti. Osim mantrati da su svi ljudi na svijetu rođeni ovako ili onako, pa ćeš i ti to uspjeti. Bolova se ne bi trebalo bojati. Oni dođu i prođu. Nije to nešto što se ne može izdržati.
Normalno da o tom razmisljas i da imas sto nepoznanica. Al sve ce se to posloziti, i za koji mjesec ce ti se ciniti da si sve to znala oduvijek :)
Zonglirat ces s bebom, kuhacom i kuhinjskom krpom ko od sale :)
Uzmi si neku literaturu o bezbolnom porodu. Ja sam baš pročitala jednu koju mi je mama izvukla iz svoje knjižnice, znači staru preko 30god :-)
Zove se „bezbolni porod”. Vjerujem da možeš naći neka novija, suvremenija izdanja, ali bit je ista: porod je prirodan i možeš raditi na tome da si olakšaš taj čin na razne načine.
.
Pa meni se dosta teško uhvatiti u koštac s prevođenjem strane stručne literature koja mi je potrebna za studij, teško mi se izražavati akademskim jezikom jer sam sva neka "emo", mozak mi ne radi jer mi je sad već teško i spavati, o sjedenju da ne pričam...a rokovi me stišću i iako mislim da ću sve stići na vrijeme-nekako nisam zadovoljna radom.
Zato kažem da sam "oglupila", izgubila interes,motivaciju. Ali,da primjetila sam da se i druge žene tako nekad izraze pa moguće da je to nešto što se uvuklo u pisanje/razgovore bez da je itko obratio pozornost da je termin možda neprikladan. Možda nam je priroda to dala kao alat da posložimo prioritete ? :)
Frustrira me što me ljudi napadju s 1001 pitanjem kao da bi ja sad već trebala znati sve odgovore o tome kako ću što sa djetetom. I često puta ta pitanja nemaju formu pitanja nego više opaske ili komentara poput - znaš da moraš dojiti, znaš da moraš izbaciti psa iz kuće jer pas pojede bebu ili beba psa :roll:, pa kako ćeš s faxom i bebom - fax moraš odbacit, nema više spavanja, porod boli da ne može jače i tako - kao da je to sad ne znam što i kao da će mi beba uništit život-tako mi to nekako ljudi predstavljaju. Što je najgore, ja to uopće ne doživljavam jedva ju čekam ali kad takvi komentari postaju sve češći - nekad čovjek mora i puknuti. A postaju sve češći, jer se bliži termin pa se valjda očekuje da se sve zna od sad pa sve do bebine penzije:facepalm:
Ali,hvala vam na komentarima, znam da nisam jedina i da će sve to završiti kako treba samo trebam se negdje olakšati jer me mužek već počeo čudno gledati. On je naime puno samopouzdaniji od mene trenutno i to mi isto nekako ide na živce pa mi se neda s njim razgovarati :lol:. Inače je divan čovjek :heart:
Nani, samo SAMOPOUZDANO!
Sve će se polako kristalizirati kad beba dođe i kad ti pokaže svoje potrebe. Ne mogu se neke stvari predvidjeti i pristupiti po nekoj formuli. Biti će problema sa svim i svačim, ali ćeš sve uspješno riješiti!
Ja kad čitam tebe, kao da ja to govorim: nula iskustva s djecom, tuđa djeca mi većinom idu na živce, nemam „talenta” s njima, ne znam ih držati, ne znam ni jednu beby pjesmu,....
Ali, kako vrijeme ide a ja se upoznajem s time i otkrivamo da više znam nego sam mislila.
Baš sam se jučer sjetila jedne pjesmice i shvatila sam da ću se snaći u svemu tome.
Lav
Bio jednom jedan lav... Kakav lav? Strasan lav, narogusen i ljut sav...
Draga nanimira, kao prvo, vidim da sasvim lijepo sročiš svoj post, tako da oglupavila nisi. A činjenica je da se naš mozgić valjda malo zalijeni jer sam i ja slušala frendice da pričaju kako su otupile, a vidim da i ja zaboravljam neke stvari, dogovore (što se prije nikad ne bi desilo). Ali što te briga! Nisi nikome naštetila time, trudna si i uživaj i u toj "čari".
Drugo, nitko tko još nema bebu ne može reći da zna sve o tome - teorija je jedno a praksa drugo...čitaj koliko želiš čisto radi osnovnih informacija, a ostalo će doći samo po sebi (barem se ja tako tješim)
Treće, ti komentari koje si napisala...ajme ljudske gluposti! To je baš ružno i okrutno i ne slušaj ih. Ja bih poludjela da slušam takve priče...kakva zastrašivanja? I što ti iz tih komentara može pomoći? Ništa! Okani ih se i sretno čekaj svoju bebu! :-*
Sve prolazi pod bejbi pjesmice, danas i metal može bit uspavanka, recimo Metallica
http://www.youtube.com/watch?v=BrwJp...F1B8283C53AD54
hehehehe
Baby pjesmica će ti biti ona koja će smiriti bebača, kod moje frendice palio je Veseljko!!! :lol:
Uostalom, CD-a uvijek ima...
a vidjet ces tek savjeta i komentara kad rodis, ovo je jos mila majka :)
Al sto prije naucis da na jedno uho udje a na ndrugo izadje - to bolje.
Npr ja sam se na pocetku uzasno zivcirala na komentare zasto radis ovako a ne onako, a kasnije sam skuzila da ljudi to tako govore vecinom iz dobre namjere, ne znajuci da ti mozda imas i drugi izvor informacija i zelis napraviti totalno drugacije. Kad dodes do nivoa da na neku njihovu glupost (tipa ne smijes susit djecju robicu vani po mraku jer ce doci neke zle sile) odgovoris s ''aha, ok'' - i nakon 12 sekudni zaborasvis sto su rekli - bit ces puno sretnija :) Al to ne dolazi samo od sebe, morat ces se izvicirati koji put da naucis :lol:
Sigurno ću se živcirati, u to uopće ne sumnjam :aparatic: Draga, fučkaš dobre namjere ako ti ih netko na tako ružan način kaže, poput moje sveki,katastrofa. ta mi žena valjda u životu nije rekla lijepu riječ,sve nešto odmjereno i s negativnim komentarima, moja je majka s druge strane pasivna i ne želi se previše uplitati jer zna da ćemo mi po svom i tak. Baš neka ambivalentna, pasivno - agresivna atmosfera, očito da ova trudnoća ima utjecaj na sve :)
Di si druge paranojice? S kojim se vi problemima borite?
Cao cao, nova JA8-)...elem, hmmm odakle da pocnem...sad sam usla peti mjesec, lezim vec dobra tri mjeseca. Problem je hematom, zapravo sad je problem strah od krvarenja..jer sam vec dva puta imala takva krvarenja da sam oba puta zavrsila na transfuziji i kao posljedicu imam zescu anemiju,beba je moje malo jako cudo koje je uspijelo da se odupre svemu tome..msm nista nije frka, lezanje i sve to...frka mi je napad panike kad sam sama, a uglavnom sam sama, jer mi "hazbend" radi od 7-19...i nemam nikog svog u blizini...znaci tripovi su od prilike :"ako krvarenje krene, sta da radim dok dodje hitna, za koliko ce doci,ako se onesvijestim u medjuvremenu pa ne uspijem da otvorim vrata...ako iskrvarim i ako se desi ono na sta ne smijem ni da pomislim"....znaci strah me trese 24 sata dnevno, ponekad mi "pokoci" sake, stopala...jednostavno me blokira, ustanem -vrtoglavica...tusiranje - gubitak zraka. Jbt, jednostavno ne uspijevam da se iskontrolisem...je l' sam postala tolika lujka, i cjurka ili ja stvarno ne znam vise nista....realna, svjesna, samokriticna...blentava
Nani, sveki su stvorene za to:)Moj MM je sin jedinac i mozes si zamisliti na sta to sve lici i koliko sam joj draga, nazalost on je zbog svih ovih sranja i bas upravo zbog toga jer je cijeli zivot bio pod zastitom majke dozivio zivcani slom i sad je na odmoru O_o.Imas srece sto je tvoj upravo takav kakav je:)
Twister, ti moras imati na brzom biranju nekog na telefonu i neku brzu sifru da ti netko odmah dode. Imas li susjede prijatelje?
Ja se danas uspjela ubost na kaktus u stomak... U setnji... List kaktusa visok jedan metar, vrh ko igletina... Malo mi je isla krv, al nije duboko pa necu panicarit, daleko je beba :)
Joj, totalno te razumijem, ovako je i meni bilo...ta krvarenja su se javljala bez obzira jel ležim,hodam,sjedim...uff, dok se sjetim-koma. Još sad imam paranoje dok idem na wc :unsure:
Mi smo to riješili tako da je meni uvijek netko bio "na usluzi", ako muža nije bilo, bila je mama, ako ni nje nije bilo onda sam računala na hitnu. Ko za vraga se mužu poklopila 3 putovanja po tjedan dana svako, a ja s izljevima....A nemaš što drugo, ležati,mirovati i ako krene ( a nadam se da neće) zvati hitnu.
E da, mene ti je jako smirilo to da sam si pripremila torbu za svaki slučaj, stavila unutra piđamu, gaće,čarape, malu kozmetičku torbicu s osnovnim stvarima,pa ako zatreba da ju samo pokupim sa sobom. I naravno, svu medicinsku dokumentaciju na jedno mjesto, mob uvijek pun da se mogu javiti i tak...
Uhh drage moje, hvala...nekako lakse kad vidis da je jos neko istu muku mucio. Nanimira, sve je vec odavno spremno, kod vrata stoji i torba i dokumentacija...pored kreveta telefon. Na zalost nikog svog nemam ovdje osim "njega"...skoro smo se i preselili dosta dalje od zone u kojoj smo prije bili, tako da ni ne znam nikog. Zvala sam mamu da dodje bar desetak dana, vjerovatno ce uspjeti u septembru. Ne disem danju, dok on ne dodje sa posla. Onda se "opustim i raskalasim" pa idem cak na balkon popiti kafu:alexis:. Ni sanjala nisam da je tako destruktivna "stvar", taj fuckin strah ...hvala i veliki zagrljaj:heart:
Uredan muski nalaz:-D Eto sad mogu da dizem paniku oko drugih stvari:lol:
mene je neki dan čopio napad panike da je beba jako loše od ljekova koje sam morala piti - siroće je bio valjda tako nadrogiran da se jako slabo i rijeđe javljao. nakon histeričnog plača, nazvala sam hitnu ginekološku gdje me neka doktorica smirila. popila sam sad sve, mali je opet živahan, a na kontroli smo vidjeli da se već pristojno okrenuo s glavom naopačke i čeka svoj dan :-D mrzim tablete i ljekove općenito...
a ova trudnička "tupavost" - mislim da sam negdje pročitala kako je to prilagodba majčina mozga na nove vještine koje mora savladati u kratkom periodu. ja sam svojoj "doskočila" tako da si apsolutno SVE pišem. onda sam skužila da sistem ne funkcionira ako si pišem po različitim tekicama i papirićima jer onda zaboravim gdi sam kaj napisala :lol: kupila sam si rokovnik 8-)
Mi smo jučer bili malo u šopingu za bebu i jedna mlada trudnica, tak je bila simpatična, mi se požali da nema pojma što joj sve treba, da je tak luda od savjeta drugih, da joj je sve nekak jako skupo, uglavnom da se osjeća kao ovca :) Ah, kako sam se prepoznala u njoj :)
Čuj, tješila sam se da to ne mogu nikako spriječiti osim onim što radim, i da mi je onda bolje da se ne živciram jer samo negativno utječam na bebu, sebe i sve oko sebe... tako da samo smireno,i ako se nedaj bože nešto dogodi, probaj ostati hladne glave da se možeš snaći . Pusek!
:heart::heart::heart: