jako me žaloste svi ovi primjeri koje ste naveli, koma je to.
Ne znam ja bih rekla kao šafran i mim da stvarno nisam nikad manipulirala, suosjećanja prema drugima imala sam oduvijek odmalena (to djeci isto usadjujem od rođenja). Isto sam nosila naočale i tata mi je bio među najstarijima od sve djece u razredu, znali su me nekad zekat zbog cvika i malo nakosih očiju "Kinez" ili "opet riža" al mene to uopće nije diralo,al fakat i tako je svrmenom prestalo. Mislim da je jako važno djeci razvijat samopouzdanje a iza toga suosjećanje.
Nikad nisam htjela biti kao drugi, bila sam svoja, nisam imala potrebu biti dio čopora al interesantno bila sam dio. Imam brdo primjera iz zivota gdje se nisam povodila za vrsnjacima. A sto se tice ruganja i zadirkivanja drugih, uvijek sam bila u stanju reći drugima da to nije u redu i da prestanu po cijenu isključenja iz društva (jako sam osjetljiva da se netko nekome ruga zbog ičega, odmah me srce zaboli,pa kako mogu?!).
Imam jedno žensko dijete, u njoj nema zrnca manipulacije dobra je ko kruh, al uvijek je učim da ako vidi da se netko ružno ponaša prema drugome da ne šuti nego da ukaže na to bez obzira čak i kad su ti koji su rugaju njene najbolje prijateljice. Fala Bogu vidim da je na mene i stavljam ruku vatru da ona manipulirati neće sigurno a na meni je zadatak da je naučim obraniti se od takvih.
Da potkrijepim ovo dobra ko kruh al ne blesava da se da zafrkavat.
Mislim da uz dobro usmjeren odgoj na jačanje samopouzdanja i suosjećajnosti možemo uvelike smanjiti bilo da dijete manipulira ili bude manipulirano.
I nerado priznajem da sucurice daeko žešće manipulatorice od dječaka. Ježim se pri pomisli na to. A da vidim daje neko dijete psihički zlostavljano od vršnjaka preda mnom, odmah reagiram i ismijem se tom zlostavljaču na svoj način, jel to ok ne znam al ja ne mogu gledat da se netko iskaljuje na "slabijem".
Fuj fuj ...to to rade zapravo pravi"slabići", djeca koja nisu zadovoljna sobom ...

