je
Printable View
je
Prekrasna priča o darovitoj autističnoj djevojčici i njenoj Thuli:
http://www.boredpanda.com/thula-ther...st-iris-grace/
:heart:
Da če naša priča biti objavljena u jutarnjem je princezu ostavilo poprilično hladno. Nešto više interesa je pokazala kod odabira crteža koji če biti objavljen sa pričom. Dugo nije mogla da se odluči koji crtež bi zadovoljavao sve njene kriterije. Na jednom sam joj ja bila mršavija nego što izgledam :-) , na drugom joj se nije sviđalo kako je nacrtala svoju haljinu, na petom joj se nije svidjelo ovo na šestom ono itd. Kao kod svih odluka bilo životnih ili onih manje važnih kao taj crtež, princezi je bila potrebna moja pomoć. Ja sam joj rekla da ču ja sama izabrati dva crteža a da se ona odluči od ta dva koji da pošaljem gospođi Turčin. I tako je izbor pao na dotični. Onda sam je ja upitala dali se slaže da pošaljem i crtež koji je ona crtala na dan smrti učiteljice J, na šta sam odmah dobila pozitivan odgovor.
Kad je sve bilo dogovoreno i završeno dolazi princeza meni da me pita: a zašto sam ja tu na forumu pas . Ja sam joj rekla da svi na forumu pišu pretežno anonimno i imaju "forumsko" ime i da sam ja izabrala za sebe ime od našeg psa i naravno da svi znaju da ja nisam pas.
Da to njoj baš nije jasno i da je u njenom svijetu život malo "jasniji" uvidjela sam kroz razno razna pitanja sa njene strane kao npr. zašto uopšte pišemo ako pišemo anonimno, zašto neko treba ili netreba da nas prepozna, pa šta ako prepozna....itd.
U princezinom svijetu to funkcioniše malo "jednostavnije": ja sam taj i taj i imam to i to da ti kažem (sviđalo ti se to ili ne i dali ti uopšte želiš to da čuješ) i gotovo. A pošto sam ja sušta suprotnost princezinog svijeta, borim se i dan danas sa vjetrenjačama tj. princezu ipak malo više prilagoditi našem svijetu.
Kad je sve bilo objavljeno bila sam radoznala kako je to ona sve primila, njene reakcije su bile pozitivne, rekla mi je da smo izabrale lijep crtež, jeste da je ona mene nacrtala veču od tate što nikako nisam i da tatina košulju nije ni ublizu ružno nacrtala nego što je bila u stvarnom životu:lol: ( iskrenost iz princezinog svijeta) ali da nesmijemo zaboraviti da je tad bila mala kad je to crtala i da bi nas danas mnogo bolje nacrtala.
Dali je princeza tekst pročitala ili samo crteže gledala nisam ni do danas odgonetnula.
U školi se situacija poprilično smirila. Princeza se navikla na sve novosti koje su je snašle, ovaj put bez večih problema. I sva uzbuđena jedva čeka jesenski raspust jer če za vrijeme tog raspusta ,koji kod nas traje dvije sedmice ,volonterski raditi u obližnoj veterinarskoj klinici.
Nadam se da če sve proći u najboljem redu i da če se princeza pokazati u najboljem svijetlu tj. izlutati malo češče u naš svijet. Pa vam mogu pisati kako je bilo.
u vas čovjek mora biti zaljubljen :heart:
da zašto si ti na forumu - pas!
genijalna je
joj, ja obožavam tu autentičnost kod djece :heart:
s jedne strane mi je i žao što kod većine u jedne trenutku isčezne...
tebi Davina svaka čast - meni uopće nije bilo jednostavno nositi se s njihovim čuđenjem zašto sam tu na forumu klokanica, a ne mama s imenom i prezimenom :)
Princezin svet je fantastičan kao i njena pitanja... sva su na mestu i zaista o svemu tome može da se razmišlja :-)
Obožavam ovaj dio:
"U princezinom svijetu to funkcioniše malo "jednostavnije": ja sam taj i taj i imam to i to da ti kažem (sviđalo ti se to ili ne i dali ti uopšte želiš to da čuješ) i gotovo."
Kad bi svi bili toliko iskreni bez maski na licu, svijet bi bio puno ljepše mjesto :)
moram malo podići...
davina, nije te dugo bilo.. :heart:
Ja sve čekam da napokon čujem kako je bilo s novim asistentom u nastavi!
A ja kako je prošlo volontiranje u veterinarskoj klinici!
A nekako sam mislila da vam ne dosađujem više sa svojom princezom. Evo ipak malo novosti.
Princeza je sa volontiranjem u Veterinarskoj klinici nadmašila i samu sebe. Mene je bilo malo strah, kako če sve to proči i iz razloga zato što princeza nije, kad se prijavljivala na konkurs, rekla da ima autizam. A razlog nemoram pisati, podrazumjeva se da je bilo strah da če je odmah odbiti i nedati joj nikakvu šansu, kao što je već nemali put doživjela u različitim životnim situacijama. Dogovorili smo se sa frau D. iz centra za autizam, da ipak ako negdje zaškripi princeza nju pozove u pomoć.
Ja sam princezu prvi tjedan ujutro vozila, jer je još bio mrak pa me bilo strah, a poslijepodne se vračala sama vlakom. Drugi tjedan smo imali sreću da se vrijeme vratilo jedan sat unazad pa je ranije svitalo i princeza je mogla i odlaziti i dolaziti s vlakom.
Ovo mi je bilo prvi put da princezu baš "pustim samu u bijeli svijet" i nije mi bilo lako. Stalno sam razmišljala da joj se nešto ne desi na putu, u vlaku,od kolodvoro do klinike ( klinika je udaljena od kolodvora ca 15 minuta) itd. I usuštini je sve dobro prošlo osim prvoga petka kad su princezu ranije pustili iz klinike a ona požurila da stigne vlak i u toj žurbi ušla u pogrešan. Princeza mi je pričala, kad je vlak krenuo i ona vidjela da vozi u suprotnom pravcu od njenoga prvo je malo uhvatila panika i nakratko je razmišljala da mene nazove i pita za savjet, ali je onda pomislila da ču se ja razočarati :-( kako je tako nešto mogla napraviti i odlučila se mene nenazvati. Na sljedećoj stanici je izašla, sačekala sljedeći koji vozi na glavni kolodvor i sazakašnjenjem od jedan sat stigla doma. A moja sreća je bila da sam upravo tada sjedila u zubarskoj ordinaciji i nisam ni slutila o katastrofi koja se momentalno odvijala.
Naravno da smo je svi hvalili kako je to super odradila, ali nažalost princezi je trebalo nekoliko dana da joj se vrati samopouzdanje jer je vrlo vrlo samokritična (nažalost ne samo nego i kritična bez ovoga samo).
Prve dane na klinici je i nekako preživljavala, ali kako su se dani odmicali princeza je sve teže podnosila bol svakoga ljubimca pojedinačno. A najteže joj je padalo da su na klinici držali beaglove (pasmina lovačkog psa) kojeg su koristili za pokuse. Moram priznati da sam i ja bila iznenađena da tako nešto (javno) postoji. Princeza je bila zadužena za njih da ih izvodi dva puta u šetnju da im očisti box isl. i to vrlo rado radila. Jedan od beaglova se nije slagao sa druga četiri pa je morao biti odvojen i imao je zasebno box i hranilicu i sve, zbog čega je teško patio. Na klinici su se odlučili da ga ipak daju na udomljenje i rekli su princezi da se slobodno raspita dali bi ga neko uzeo.
Naravno princezina prva misao je bila šta neko pa tu sam ja, i vodili smo nekoliko dana bitku oko toga koju sam ja na moju sreču dobila.
Onda je princeza počela tražiti preko facebooka udomitelje i na nesreču nije našla nikoga tako de je beagel i poslije princeze ostao žalostan da živi na klinici. Princeza je dugo patila i ja mislim da joj je i danas ponekad u glavi.
Mi smo primjetili da je princeza dolazila doma dosta umornija nego iz škole. Znala je čak ponekad i popodne spavati (ona kojoj je 4 -5 sata spavanja sasvim dovoljno) i to mi je bilo malo čudno znajuči zašta je princeza na klinici zadužena i da joj to više čini zadovoljstvo nego što joj je teško. To sam spomenula u centru i frau D. se samo nasmijala i rekla da je to sasvim normano ,da princeza potroši svu energiju "pretvarajuči se" tj. skoncetriravati se da našto ne pogriješi, kaže itd. čime bi se "odala". Princezica moja baš ju mi je bilo žao.
Ali na kraju kao što sam već rekla princeza je nadmašila samu sebe i pokazala da je sve moguče i da mi možemo na nju računati onda kad to najmanje radimo.
Rezultat volontiranja je bio, sreča samo nakratko, da je princeza promjenila mišljenje o svome budučem zanimanju, ali kako rekoh samo nakratko, jer princeza i životinje su neizbježan spoj.
I još jedna mala anegdota o princezi bukvalcu. Ja i princeza idemo svake subote u supermarkt da se namirimo. Ove subote nam je tata dao zadatak da mu kupimo niveu( papa i nivea 8-))i deterdžent za suđe, tata je zadužen za pranje suda pa i neznam kad se deterdžent potroši. Kad smo stigli u supermarkt princeza pravo za deterdžent, sigurno je sigurno. A ja iz šale kažem a tata nam nije rekao koje boje si želi, vidiš kakvih raznovrsnih ima. Idem ja dalje nerazmišljajuči o posljedicama moje šale :-) I več je bilo kasno spašavati situaciju. Princeza stoji na sred supermarkta telefonira sa tatom sa neizbježnim pitanjem : tata koje boje želiš da ti kupimo deterdžent. Neki su se smijali pokrivenih usta rukom a neki naglas, princeza je blijedo gledala šta je tu smiješno to je jedno sasvim normalno pitanje,a ja sam se sjetila da mi nešto hitno treba na skroz drugom kraju supermarkta.
:heart::heart::heart: svima vama
ali, davina, pa neće naše forumašice zadnje saznati veliku vijest? :-)
Ajmo, vijest na sunce! ;-)
Knjiga o princezi? :smajli koji navija da je u pravu:
Tooooooooooooooooooooo!!!!!!!!!!!!!!!!!!
:-D:-D:preskaceuze:
Wow! Sjajne vijesti :klap:
Jupiiiiii!!!
:-)
Kao da je bilo tesko pogoditi :-)
mi smo valjda na 3. stranici teme ocekivali knjigu. A kad dodjemo do filma pa opet krene casting tu na forumu :lol:
:-D :zaljubljen:
:zaljubljen:
:-D:-D
:heart:
:heart:!!!
:-D:heart::heart::heart::heart:
:zaljubljen:
:-D
:-D:-D
Super vijesti :heart::heart:
jeeeeeeiiii, ajme kako uzbudljivo i ja sam bila sudionik stvaranja knjige! prvi put u životu.
ajme, sretna sam ko da sam je ja napisala :D
vezano uz zadnji post, već me strah uvatio da je princeza pustila sve biglove na slobodu :mrgreen:
prekrasno!!! i jedva čekam da je vidim u izlogu!
mami san posebnu posvetu, moliću lijepo.
da niej ona bila uporna tko zna bi li ti pisala davina :mrgreen:
Samo knjiga???? A film????
Nemoj nas štediti novostima!!!
Jedva cekam!!!
:-D:-D:ghug:
I hvala vam svima
mamma san :heart:
prekrasno :zaljubljen:
jedva čekam prelistavanje najljepše priče ovog foruma...hvala Davina :heart: