ja mislim da je svaka takva ozbiljan atak na opstojnost države i na dobre stare tradicijske vrijednosti :mrgreen:
ali ozbiljno, ako netko raspolaže s podacima, rado bi ih čula.
Printable View
Interes za kućne porod u recimo Velikoj Britaniji je oko 2 % i raste zadnjih godina.
Ako bi kod nas zainteresiranost bila pola od toga to je oko 450 žena godišnje.
Čim uđemo u Evropsku uniju primalje iz bližih zemalja će zatražiti radne dozvole kao što su ih zatražile (i dobile) za Sloveniju.
To je veliki gubitak za naše primalje kojima to neće biti omogućeno.
Tek tada će možda doći do "ekspanzije" kućnih poroda kod nas.
Beti, oprosti ako će pitanje biti netaktično, i ako ne želiš odgovoriti slobodno ignoriraj.
Ali iz ovog posta shvatila sam da smatraš da je za tvoj gubitak odgovorno osoblje, odnosno da je došlo do liječničke pogreške, a do sada sam imala suprotan dojam?
Fidji, hvala na odgovoru :)
pomikaki, sviđa mi se to što si napisala,
felix, ja stvarno nagađam, čak nemam ni te prijateljice koje su rodile doma, pa bezveze lupam procjenu da ih 20-30 godišnje planirano rodi doma (od toga se neke ponavljaju) i valjda stotinjak onih što ih zadesi, no tu je skupinu je teže zabilježiti jer ih je oduvijek bilo (otoci, odsječena mjesta, vlak, auto, brzi porodi višerotki, one što im se nikud ne žuri...razno) i obično odu u u rodilište nakon poroda.
pomikaki, krivila sam svih i svakoga. Profesoricu koja je bila na godišnjem taj zadnji pregled u trudnoći, liječnika koji me je pregledao i rekao da je sve u redu ( a što će drugo kad je pred njim mlada, zdrava drugorotka sa normalnom trudnoćom i isto takvim prethodnim porodom), mjesto stanovanja koje je daleko od rodilišta, datum jer je sve bilo u prvim satima Nove godine, a najviše i najgore sebe. Jer nisam dobro pratila pokrete bebe, jer sam se išla tuširati, umjesto odmah u rodilište kad mi je pukla voda, jer nisam prepoznala bebinu patnju...
Oni u rodilištu više nisu mogli ništa, došla sam prekasno. Mogli su samo biti suosjećajni i tješiti me. A to su itekako bili.
Ne želim plašiti nikoga, tri puta moji su porodi rezultirali zdravim djetetom, ali da sam znala, da sam išla ranije, da...možda bi i taj bio.
beti, oprosti ako se petljam tamo gdje mi nije mjesto, ali meni se cini da ti sebi jos nisi oprostila. a zaista se nemas za sto kriviti, uvjerena sam. ponekad se takve stvari dese, nije se moglo predvidjeti, nije se moglo sprijeciti i nitko nije kriv, niti ti niti lijecnici. neke bebe odluce otici prije nego su dosle, i koliko god medicina napredovala neke bebe se nece moci spasiti. trudnoca i porod su kao zivot, nema garancija.
jos jednom, jako mi je zao.
Beti, hvala :love2:
zaista je strašno kad se dogodi, ali nažalost, mislim da nema nijednog mjesta, ni jedne ustanove, ni situacije u kojoj se može sa potpunom sigurnošću garantirati sretan ishod poroda :-/
i najčešće je zaista nepotrebno, beskorisno istraživati tko je kriv kad se već dogodi, tužbe su potpuno uzaludne.
Ono što je bitno je raditi na poboljšanju uvjeta u rodilištima, na mogućnosti izbora pkk ili kuća za porode. Zaista je žalosno da smo na takav način ograničene.
Drago mi je da se u medijima ipak u zadnje vrijeme o tome malo pozitivnije govori, posebno je bila dobra emisija o pkk D. Trbović (8 kat), a meni je značajan bio i onaj dokumentarac koji su snimili Britanci u liberijskim rodilištima, gdje su posebno osudili rezanje i nalijeganje na trbuh kao štetne i nepotrebne intervencije, za koje je šokantno da se još uvijek igdje provode - vjerojatno i neke druge (nisam sve ni gledala, dio sam pročitala tek na forumu, moram priznati), ali ja sam zapamtila ove jer sam ih dobila u našem rodilištu s titulom Prijatelja djece kao dio školskog i prirodnog poroda.
A mislim da ne bi bilo loše ni raditi na smanjenju krivice i staha koje osjećaju žene prije i poslije poroda, dok odlučuju o načinu poroda.
Informacije da, ali bez straha i krivice.
Ulet Felix, koji potpisujem.
Isto tako mislim. Vjerujem i da bi velika većina ljudi također okrivljivala sebe, mučila se i mučila, pitala se, vraćala film, milijun puta željela biti onih par minuta ranije pa postupiti drugačije...ali ni tih par minuta ranije ništa ne bi promijenilo. Sve se zapetljalo već prije i ti znaš da ne možemo baš na sve utjecati niti sve prevenirati.
Ja sam došla u rodilište odmah nako pucanja vodenjaka, a nisam trebala, i nema šansi da bih to opet napravila i tamo provala onoliko sati koliko sam provela, bez obzira na tvoje iskustvo.
Zacijeljenja tog ožiljka nema, ali mislim da ti nisi ni sa sobom raščistila pa otud ovo što je meni ostavljalo dojam stalnog zastrašivanja trudnica, to sam te pitala u prethodnom postu. Sad mi je tek malo jasnije.
I ja potpisujem ovaj post!
beti zaista je i meni žao!
Nadodala bi, moja majka je izgubila troje djece, dvije blizanke (7. mj. trudnoće) i jednog dečka (6. mj. trudnoće). Bila je oba puta udaljena 5 minuta od rodilišta.
To su one situacije kad se jednostavno ništa ne može napraviti. Kad bebe odluče otići, kad to jednostavno tako bude. Nažalost!
Možda će ružno zvučati ali evo još nečeg - kad sam s prvom curom odlazila na vježbe priupitala sam svoju fizioterapeutkinju zašto se povećao toliko broj djece koja vježbaju.
Ona mi je ovako odgovorila. Danas se spašava sve što se može spasiti i radi se sve što se može napraviti.
Ona je živjela u jednom bosanskom gradu gdje je prva najbliža neonatologija bila Zagreb. Moralo se putovati tamo preko sat i pol.
Njene riječi su ovako zvučale: "onda što je bilo dobro preživjelo je, što nije bilo dobro nije preživjelo".
Zvuči surovo, zvuči nepravedno i svakako, ALI (uvijek postoji ono ALI).
Kad sam ulazila u prvi MPO postupak vodio mi ga je rođak i kazao mi da ponekad bez obzira na sve treba pustiti...jesam li spremna na to.
Znala sam što mi hoće reći, znala sam da mi govori da nekad tu malu točkicu treba pustiti i ne spašavati, jer krajnji ishod možda i neće biti dobar.
Složila sam se s njim...u neku ruku, uvijek je realnost teško prihvatiti.
Porod - asocijacija je na veliku bol, s krajnjim lijepim ishodom. Kod nekih žena nije tako, kod nekih žena je to bol koja nikad ne prestaje.
Ovo ja što se tiče pkk i bolničkog i rizika. Nije vezano uz beti i njen post.
Pepita, ja sam dobila dojam i da je danas više vježbača ato što se, s jedne stane puno više pažnje polaže na djecu i puše se i na hladno, a s druge, bojim se da mnoga od te djece pretrpe neka manja oštećenja pri teškim i nasilnim porodima u bolničkim uvjetima (ležanje, drip, nalijeganje). I to se, nažalost, obično prešućuje i ne upisuje u dokumentaciju. O tome jako dobro govori jedna priča o dva poroda (bolnički i kućni) koju su pisali i mama i tata koji je prisustvovao porodima, sad je nažalost ne mogu naći.
Neka su djeca spašena u rodilištima, a neka imaju problema zbog njih. I naravno, neka imaju probleme neovisno o tome.
pomikaki potpis!
Nisam sigurna da je bilo koja beba spremna na sate i sate dripa i na kraju nasilan i težak izgon. U to nisam sigurna!
što se toga tiče, moje prvo dijete rođeno u klasičnim bolničkim uvjetima, s dripom, prokidanjem vodenjaka i svim što uz to ide, rođeno je s kefalohematomom. apgar bio 10/10, sve super, to je tipičan normalan bolnički porod. nakon par mjeseci uzv mozga pokazuje da ima neke zatamnjene, odnosno odumrle, moždane stanice, ima hipotoniju, vježbamo godinu i pol dana, propuzala je s 11 mjeseci, a prohodala tek s 20. fizički je s njom sada sve ok, osim što je malo hiperaktivna, malo joj je slabija koncentracija, malo je impulzivna...
drugo dvoje djece rođeno nemedikalizirano, bez intervencija, i u svom ritmu. nisu imali nikakvih motoričkih problema, dapače, oboje propuzalo s 5, a prohodalo s 10 mjeseci.
i znam da su to 3 djeteta i 3 poroda i da ne mogu generalizirati i da to zapravo ništa ne govori, i da ima kućerođenaca koji imaju distoniju, i rođenih pod dripom koji su motorički napredni.
ali moja osobna obiteljska statistika je takva i meni nešto govori.
Cure, pitat ću možda glupo pitanje.
Ako se trudnica koja želi roditi kod kuće dogovori s babicom da joj prisustvuje porodu, kako može biti sigurna da će ona uistinu doći na vrijeme? Djeca se ne rađaju točno na očekivani dan poroda, trudnica može danima imati lažne trudove, porod može ići vrlo brzo, pogotovo ako nije prvi.
Babica u tom trenutku može biti nedostupna, ne čuje mob, obavlja neke neodgodive poslove.... Ili živi u drugoj državi...
Ili je muž bio babica...
Kako ste procijenile koji je pravi trenutak pozvati babicu na asistenciju pkk?
Jeste li imale i neki plan B?
Ne znas hoce li strucna pomoc doci na vrijeme.
Najbolje je obavijestit osobu kad je sigurno da porod krece, pa se dogovorite za dalje.
Neki imaju backup stručnu osobu, tako to funkcionira u zemljama koje imaju reguliran pkk.
A kakav ste plan A i eventualno plan B imale vi majke koje ste se odlučile za pkk u Hrvatskoj?
Da. Neke od nas imaju plan otić u rodilište ako babica ne stiže na vrijeme, neke pustit da beba izađe pa čekat babicu... kako ko.
Žao mi je Betine bebe :-( Ja sam jednu bebu izgubila s 6mj trudnoće, a onda u sljedećoj pravi čvor pupkovine! Sve je bilo čudno, neki ctg ni dobar ni loš, na kraju porod s 41 tjedan, zelena voda, kucaji padaju, izbjegla carski zbog zvjerskog dripa i puno lijekova "za otvaranje" pa je išlo brzo - i beba od samo 2200g! Radili su prethodno i protoke i uzv, procijenili na oko 3kg, protoci uredni... dr koji mi je bio na porodu (a 10 dana sam bila u bolnici) svaki put kad bi me vidio na hodniku tapša me po ramenu nježno i govori "Dragi Bog je čuval". Bio im je teški bad kaj nisu skužili fetalnu patnju i bilo mi je drago da su empatični.
opcija rodilište je uvijek bila mogućnost...10 min sam od rodilišta...
čitavo vrijeme je samnom bila doula...
plan B bi bio krenuti prema rodilištu
i nadati se da ću roditi neasistirano u autu ili na parkingu bolnice :-)
Tesko je bilo sta planirati kad nema izbora.
Ja isto zivim 5 minuta od porodilista.
zhabica, ja sam ispricala to sto je, dakle pismo sam 6 mj nakon poroda kad sam skupila snage poslala na adrese koje sam navela u postu. svi osim jedne su imali zakonsku obavezu pismeno odgovoriti, samo je jedna i to odgovorom da ako tuzim da pripremim dokumentaciju. poslije cu nasaviti
rahela točno, žena će se osjećati odgovorna bez obzira gdje rodila, ali će možda lakše preboljeti ako može tu odgovornost podijeliti. Možda. Srećom vrijeme liječi sve rane...
Zato je bitno da zena moze odabrati okruzenje koje je cini sigurnijom....
Točno, osim što ja ne bih stavila riječ "cini", naravno:mrgreen:.
Moram se malo i šaliti, zar ne? Samo jednom se živi, i treba uzeti najbolje što možemo od tog života. ( pa bile i sebične ponekad, zar ne? Da na kraju ne moramo samo razmišljati:Zašto nisam? Pa i kad se radi o mjestu gdje roditi.)
kaj sam jedina kojoj je plan b bio roditi neasistirano i cekati da primalja dode?
jos otkad sam se pripremala za drugi porod sam misila da mi primalja treba jedino da mi pogleda posteljicu i da rhogam, tak je skoro i bilo jer je stigla par min prije nego sam rodila
na trecem je stigla ranije ali mi je vise i trebala, vise kao psihicka podrska jer mi je bilo teze nego drugi put, a i dalje je za te tehnicke stvari neusporedivo bolja od md-a :mrgreen:
moj prvi porod iz perspektive nekog drugog nije uopce bio los, cak mi nisu ni naskakivali na trbuh, ali opet dovoljno da mi je i danas muka kad prodem kraj rodilista i razmisljam o tome kako zene idu tamo radati :-/
ja sam plan B prepustila trenutnom osjećaju na samom porodu...
znači sve opcije su bile otvorene...
ostavila sam ozvorenom i mogućnost neke panike i straha...
bitno mi je bilo da je doula uz mene...konstantno...
kad je porod krenuo tek tad sam osjetila predivno smirenje...a od panike i straha...ništa...
tad mi je postalo jasno da ako sve teče kako je krenulo da bi rodila i bez primalje...i čekala je da pogleda bebu i posteljicu...
ali...moji porodi nisu ekspresni...pa je bilo super dovoljno vremena da sve prođe kako je i planirano.
meni je za odluku o porodu kod kuce bila prva, najvaznija i presudna zelja da ucinim najbolje za svoje dijete. buduci da sam zakljucila da je u mom slucaju, za moje dijete, za ovaj konkretan porod, najsigurniji i najbolji nacin roditi doma uz strucnu asistenciju, pobrinula sam se da tako i bude. da sam u bilo kojem trenutku zakljucila da je bolje da rodim u bolnici, otisla bih tamo.
to sto sam ja dobila razne beneficije iz toga, kao i mm i cijela obitelj (a bome i hrvatsko zdravstvo je ustedilo) je sporedna stvar. nije da se bunim, naravno :D
blackberry-di je avatar?! Kako ću sad prepoznati tvoje postove. Ja sam vizualni tip. Svaka čast kućici sa mamom i bebom, ali...
Pa mene baš opcija pkk kao plana b interesira. Dakle, ja osobno nisam zagovaratelj pkk kao prvog izbora. Ali u zadnjoj trudnoći mi se zbog udaljenosti rodilišta i brzine prethodnih poroda opcija pkk činila boljom i siurnijom i daleko ugodnijom od poroda u kolima hitne. I sad ono što mene muči jest činjenica da u takvim situacijama, pod pretpostavkom zdrave rodilje, djeteta i uredne trudnoće. ne postoji mogućnost da legalno porod obavi školovana primalja koja mi je susjeda u mom domu već rodilja odlazi kolima Hitne u Split, odnosno vozi se više od sat vremena s doktorom opće prakse. Već sam pisala da sam bila otvoren 4 prsta i uvjerena sam da ako sam u bolnici uz drip rodila za točno 20 minuta nakon indukcije bez prokidanja vodenjaka ili nalijeganja,da bih jednako tako da sam kod kuće čekala trudove rodila unutar sat vremena tj. da ne bih stigla u rodilište. Zanima me postoji li mogućvnost da se pkk legalizira barem u takvim okolnostima. Ono to i nije neki izbor, već nedostatak izbora nakon što su mala rodilišta zatvorena ( iako je rodilište u Makarskoj otvoreno, oni zapravo ne porađaju). Ne znam, još nisam ni trudna, ali namjeravam biti i već sad pomalo strahujem hoću li četvrto roditi u kolima ili sama kod kuće...
I kod mene slicno kao i kod blackberry, sve opcije su bile otvorene. Doulu nisam imala, nema ih u blizini.
Kako moji porodi nisu ekspresni, bilo je dovoljno vremena da mi dodje strucna pomoc.
Uf, ovi novi avatari. Baš sam htjela reći kako dobre savjete daje marta na onoj temi o porodu kod kuće, ali sad više ne znam ako je ovo ista marta..
Naravno da sam ista marta. Nisam jos prodala nick na njuskalu.
Pa upravo o tome govorim. Ono ako je država odlučila ukinut to rodilište i ja rodim kući jer eto ne bih stigla do bolnice, zašto bi moja susjeda došla pomoći? Zato što je dobra i draga, ali valjda bi joj se to moglo i platiti i to platiti novcem svih poreznih obveznika, budući to što će meni ili nekom drugom pomoći da rodi kući je jednako kao da je pomogla u bolnici. A i mnogo je jeftinije državi. I što bih išla u rodilište nakon poroda? Ako je sve u redu i s rodiljom i s djetetom, to se meni čini suludim. Kao da ideš zubaru nakon što ti ispadne zub ili doktoru nakon što preboliš gripu.