cure :ghug:
ne znam imamo li koga na forumu iz Siska i Petrinje, nadam se da ste ok
Printable View
cure :ghug:
ne znam imamo li koga na forumu iz Siska i Petrinje, nadam se da ste ok
Treba ugasit to moderno zlo!
Dva dana poslije? Ma gdi si ti živjela? Svaki koji se mogao osjetiti u ZG di osjetio,a za svaki drugi veći si mogao čuti na radiju i to kako brzo,nikako 2 dana kasnije.
Dobila sam par slika iz okolice Siska,nije lijepo nikako
Te potrese iz 90-tih, kojih se sjećam, osobno sam doživjela, nisu mi trebale novine ni TV :mrgreen:
Jedan je bio na prvi dan škole 1991. Susjede u kvartu su vikale "bjež'te djeco bjež'te djeco" i kokodakale pred zgradom.
Sjećam se i jednog za vrijeme predstave u HNK :mrgreen: fino se zaljuljalo, ljudi su počeli bježati iz gledališta, a predstava se i dalje odvijala kao da ništa nije bilo.
Ovih, za koje bih morala pročitati u novinama da su bili, se ni ne sjećam. Ali sigurno ih je bilo.
Bilo ih je kroz moje djetinjstvo, ja se isto sjećam. Živjeli smo u malo višoj zgradi pa se uvijek osjetilo kad se ljuljala. Ona dva ranojutarnja proljetos su bila najjača u dugo vremena, ali svi ostali aftershocks nisu bili ništa jači nego inače, samo puno zgusnutiji i ljudi su osjetljiviji. Sad su se već dosta prorijedili... A ovdje, na žalost, s obzirom na magnitudu, vjerojatno su i opet stradale stare neodržavane zgrade, kuće bez ispravne AB konstrukcije itd. Za dobro građenu modernu zgradu 5.0 je ništa.
ma da, ali ovo proljeće pričam ja sa sestrom na skype, ona u jednom trenutku pogleda u mobitel i kaže: o evo mi javlja mobitel da je upravo bio potres u Zagrebu
znači, ona ga uopće ne bi osjetila, ali tu je aplikacija da joj javi
ne vidim nikakav smisao te aplikacije osim da te ugura korak bliže anksioznom poremećaju
na to valjda misli magriz
da, hvala Tang
Ja nemam aplikaciju,ali kad se trese sve osjetim.čekam
Bubilo d se javi
Kasnih 90-tih sam bila u Sloveniji kad je bio potres koji se jako osjetio u ZG,i ja sam tam osjetila prije nek moji tu.
Ma ko čita novine! Ko i sad .
jelena.O isti osjećaj sam imala. Bialsma gotovo sigurna da je epicentar negdje nama blizu, tipa Zaprešić ili Samobor.
Ljuljalo mi krevet ko da sam u ljuljačci. Idem vidjet sad što ste toliko napisali od jutra.
Ja se osjećam puno sigurnije doma u novijoj zgradi nego sad ovdje u centru grada u starudiji od zgrade di radim. Ovaj put mi se čini da je centar ok prošao.
Vidjela sam slike iz Siska, gadno.
Bitno je ne paničarit, hebate više me probudilo sumanuto trčanje susjeda niz haustor nego sam potres.
Mm je bio instalirao tu aplikaciju, više-manje nam je koristila za rasprave je li nešto bio potres ili ne, i da "sudi" tko je bolje od nas dvoje pogodio magnitudu :mrgreen:
Evo me javljam se.
Gornja Dubrava, oba puta mi se namještaj dobro ljuljao puno više sekundi nego što čovjek želi gledati namještaj koji se ljulja ;). Isto i frendica koja je u Čučerju.
Kakva dva dana kasnije na TV-u, ovaj smo osjetili live ;).
Umirem od straha, hvala na pitanju :mrgreen:.
Ja nemam instaliranu aplikaciju, ali kad osjetim neki odem na neku od tih stranica da vidim koliki je bio. Onda odmah vidim da je negdje drugdje na svijetu bilo još 10 jačih prije par minuta pa mi to smiruje anksioznost, ne pojačava ju ;).
Bravo bb
Ja sam ljuta što se nisam naspavala, a taman nitko nije hrkao, škrgutao, pričao, prdio, tražio vode. :evil: Još sam zab uzet kavu, a vani nema gdje za uzet. Mogla bih vrištat.
Eto vidiš tura to tije tak,jedna nepogoda u drugu.
Moj veliki se zdigo,ali je ipak odlučio se još malo posle i se odmoriti
Bobby se ustao i nervozno tapkao po sobi, muž mu je govorio da ide spavati...
Ja to slušam i mislim si da se pas čudno ponaša i tad je krenulo.
Prvo kao neki ritmički udarci, zatim ljuljanje. Dugo je trajalo.
Napravili su se valići u akvariju.
Ne bojim se. Znam da zgrada može izdržati oko 7 stupnjeva, a za jače je ionako svejedno.
Potres na proljeće je baš tresao zgradu, a ovaj sad je ljuljao i duže je trajao.
Poslije sam išla sa psom van i sretnem susjedu, stariju gospođu, kako sva izbezumljena stoji u kutu stubišta.
Užasno se boji, kaže. Pokušala sam ju umiriti.
Kad sam se vraćala zatekla sam još par starijih gospođa s njom.
Nitko drugi nije sišao, ni napustio zgradu.
Ljudi se naviknuli na potrese, valjda.
Potres je bio jak i drugačiji od onog na proljeće i drago mi je da nema većih šteta i žrtava.
Oko osam sati su se osjetila još dva, ali su kraće trajali.
Zagreb je ovaj put prošao dobro.
Osjetila sam ovaj vise nego aftershockove prva dva, nzg. Ocito imam zvucni potres-detektor u spavacoj jer nije toliko ljuljalo da bi me probudilo, nego je pocelo vibriranje kliznih vrata ugradbenog ormara, kao neko metalno lupkanje, koje moze bit samo potres. Pred 2 dana sam vratila povise glave tj iznad uzglavlja na krevetu sliku koju sam jos u ozujku bila skinula kao da mi ne padne po glavi ako opet zatrese, pa zaboravila vratit. Dobro je izdrzala, 2 dana. Bas bi bilo lijepo da sad uslijedi npr. ajmo rec godina dana mira od potresa, dosta je i meni tresnje. Opet slaganje ruksaka, opet preperaj. E, da, niko nije izasao, al sam cula susjede da su se probudili.
prvi je bio grmljavina iz podzemlja, kraće i tiše nego proljetos (kad kažem "tiše" ne mislim na tiho ... to je bilo dovoljno jako da smo se probudili i potrčali u dječje sobe)
drugi je puklo i zatreslo se
Ovo je bilo grozno
Sve se ljuljalo
bome ovo sam i ja osjetila u Kaštelima
Petrinja, prestrašno :(
ovo je sad bilo užasno, još mi se noge tresu
Ja sam noćas jedva oka sklopila, spavala sam samo od 12 do 4, i to jedva. Užasno se bojim. Ne znam što ću.
Bome nisam ni ja mogla zaspati, na kraju cvakla pola normabela. Veceras mislim da cemo uvest dezurnog, mislim da mi je to jedina sansa za sklopit oko.Jucer dok sam priprrmala ruksake se cinilo ptetjerano i smijesno, al nek se nadje. Stvarno ova 2020 djeluje cursed i bit ce lijepo s novon nadom docekat 2021.
Petrinjke, Siščanke, Glinjanke.... držite se :heart:
ps. može li admin promijeniti ime topica - da bude samo potres?
U Zagrebu se jako osjetilo, meni se činilo jače od onog u ožujku. Ne mogu ni zamisliti kako je bilo kod epicentra.:cry:
Moji roditelji zovu da dođemo k njima, 20ak km sjeverno od Zagreba u kuću, ne znam je li to pametno. Mi smo u visokoj zgradi, ali ipak je to armirani beton.
Mene iskreno vise strah zgrada nego kuća, sto se tiče potresa
Prestrašno, jadni ljudi.. Ne mogu ni zamisliti. Gledam slike, pretužno. :(
Ja sam se prepala, prvo je zaljuljao ovaj iz Hrvatske, a nakon 10ak minuta je i kod nas bio. Mi smo u planini pa me uplašilo to što je snijeg krenuo dolje.. Srećom nije se ništa dogodilo.
Veli mi kolegica iz Osijeka i BG kak se kod njih i sto jako osjetio,onda veli vurka kak joj iz Metkovića isto javljaju
Držite se svi
POMOĆ ZA PETRINJU! ❤️
Sutra ujutro krećemo za Petrinju odvesti namirnice, deke, poplune, jastuke, potrebnu robu (topla odjeća) koje se prikupljaju.
➡️ MOLIMO sve koji mogu da se pridruže pomoći!!!
➡️ 30.12. srijeda
- 08.00h pokret iz Novog Jelkovca i Sesvete
- 08.30h pokret s Ravnica
- 09.00h pokret iz Novog Zagreba - Dugave
Svi koji se žele priključiti akciji mogu s nama put k Petrinji (ponest lopate, rukavice i dobru volju!)
Svi ostali koji se žele uključiti u akciju, dostaviti hranu, deke, poplune, jastuke, potrebnu robu (topla odjeća) mogu na 4 adrese:
1) Rudolfa Matza 12, Novi Jelkovec (kontakt: 0915361951)
2) Sesvete, Izidora Poljaka 6, (kontakt: 0989461211)
3) Ravnice, Aleja Antuna Augustinčića 18, (kontakt: 0994222023)
4) Dugave, Kamenarka 2, (kontakt: 0915361951).
Molimo podijeliti ovu obavijest da se što više nas uključi, idemo pomoć ljudima!
#SHERE #SHERE #SHERE
Hvala unaprijed! ❤️
Prestrasno :(
Cure koje zivite u pogodjenim podrucjima drzite se :love:
Petrinji ovo stvarno ne treba. Tamo su ljudi apatični i rastreseni i bez sveg ovog sranja. :/
Ovo danas je bilo strašno. Meni se činilo jače u Zagrebu nego u 3.mj. Ja sam taman bila kod klijenta na Trešnjevci u staroj kući a J. sama u autu stotinjak metara dalje. Istrčala sam van i trčala k njoj u strahu da se rasvjetni stup nije srušio.
Ne znam kako spavati, kako uopće funkcionirati.
Mene je zatekao u liftu.
Nikad ni u sto nisam bila tako sigurna, kao u to da cu umrijeti tada, tako, sama u mrklom mraku lifta.
Ali sve je to neuporedivo s uzasom koji prozivljavaju građani Gline, Petrinje, Siska, okolnih sela... Uplatili smo donacije, pripremili materijalnu pomoc, ali svejedno imam osjecaj da je sve to nedovoljno.
Kad vidim fotogafije tih staraca zaogrnutih dekama, kad pomislim na onu majku koja je ostala bez djeteta, na sve te ljude koji veceras nemaju gdje spavati...nemam rijeci za izraziti uzas i tugu koju osjecam
I meni je stalno u glavi da nedovoljno radimo. Uplatili smo novac i teško da možemo pomoći nekako više i bolje od toga trenutno, ali baš me stalno muči taj osjećaj da trebamo još nešto poduzeti.