Bobby se ustao i nervozno tapkao po sobi, muž mu je govorio da ide spavati...
Ja to slušam i mislim si da se pas čudno ponaša i tad je krenulo.
Prvo kao neki ritmički udarci, zatim ljuljanje. Dugo je trajalo.
Napravili su se valići u akvariju.
Ne bojim se. Znam da zgrada može izdržati oko 7 stupnjeva, a za jače je ionako svejedno.
Potres na proljeće je baš tresao zgradu, a ovaj sad je ljuljao i duže je trajao.
Poslije sam išla sa psom van i sretnem susjedu, stariju gospođu, kako sva izbezumljena stoji u kutu stubišta.
Užasno se boji, kaže. Pokušala sam ju umiriti.
Kad sam se vraćala zatekla sam još par starijih gospođa s njom.
Nitko drugi nije sišao, ni napustio zgradu.
Ljudi se naviknuli na potrese, valjda.
Potres je bio jak i drugačiji od onog na proljeće i drago mi je da nema većih šteta i žrtava.
Oko osam sati su se osjetila još dva, ali su kraće trajali.
Zagreb je ovaj put prošao dobro.