On radi, ona ne radi

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Bi, ali ne ide tako svaki dan, nego samo kad je lijepo vrijeme. Ima spuštena stopala i nije baš nešto od pješačenja. Pješke treba 30 min (meni), na rodietljske sastanke idem tako.

---

kojim putem ide gradskim prevozom, ne valjda sve s tramvajem???

a kaj kad imate decu različite dobi i to po ohoho godina, onda treba rez ili nema mira u kući, bar je tak kod mene

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

ma ok, ne bih se iščuđavala ičijim navikama, brzopoteznije sam nego što je bilo potrebno izvukla buljookog. sorry :-)

samo si mislim, do kada sebi kao roditelju možemo, trebamo dozvoliti reguliranje djetetovog odlazaka na spavanje?
gdje je granica? pa nisu oni vrtićka ni predškolska djeca :-/
pa i ako trebaju spoznati uzročno posljedičnu vezu iz prve ruke to im nikako ne može izaći na loše.
da si sami malo reorganiziraju večernje obaveze, što već.
ne mogu vjerovati da su u stanju pohoditi nastavu, savladavati gradivo, a ne znati kad su umorni i kad trebaju na spavanje.
pretjerano mi je to za neki uzrast 13+
ako ništa ne znaju, a ono bi trebali znati da su umorni ili gladni.

---

Pa sad... Sa starijim sinom nemam nikakvih potreba za usmjeravanjem, jer on je "kokoš" kao i ja - rano na nogama i rano u krevetu, sa mnom ili bez mene.

Mlađi sin je druga priča - on se navuče na ekrane vrsta raznih, a i inače mu je upravljanje vremenom ogroman problem. Taj ima hrpu alarma na satu i na mobitelu, jer bez toga niti bi ustao na vrijeme niti bi se sjetio otići na svoju omiljenu dramsku,a o zadaćama da i ne govorimo. Na spavanje bi otišao nikad. Za takve je jako bitno postaviti granicu nakon koje se očekuje da bude u krpama. Ali teško je postavljati generalna pravila na uzorku od jednog ili dva djeteta. Naše potrebe su različite.

S druge strane, prečesto me u zgradi uznemiravaju mladi ljudi koji su zamijenili dan za noć, pa noću luduju do sitnih sati (npr 4 ujutro). Vrag odnio, bit će da sam stvarno ostarila, ali ne sviđa mi se.

Ljeti, kad nema nastave, moja djeca imaju slobodu ići spavati kad žele i ustati kad žele. A to je tri mjeseca godišnje. Išlo je tako (a očekujem to i dalje) da spavaju do nekih 9 i idu u krpe u 11 navečer. Prvih tjedan dana obično vise na igricama bez granica, a kad osjete što im to napravi od mozga i tijela, obično odustanu. Ali ne škodi ih malo potaknuti u tome.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Mlađi sin je druga priča - on se navuče na ekrane vrsta raznih, a i inače mu je upravljanje vremenom ogroman problem. Taj ima hrpu alarma na satu i na mobitelu, jer bez toga niti bi ustao na vrijeme niti bi se sjetio otići na svoju omiljenu dramsku,a o zadaćama da i ne govorimo. Na spavanje bi otišao nikad. Za takve je jako bitno postaviti granicu nakon koje se očekuje da bude u krpama. Ali teško je postavljati generalna pravila na uzorku od jednog ili dva djeteta. Naše potrebe su različite.

---

ma dobro, kužim te.

jedino što ne mislim da je to dobar način da itko riješi problem posvemašnjeg kašnjenja i neorganiziranosti u toj dobi. to se može riješiti samo ako se čovjek suoči s time, a suočit će se kad-tad.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

uf, ovo su krajnji ekstremi.
i dalje ne mogu zamisliti da je regulacija odlazaka na spavanje kod tako odraslog djeteta u mojim rukama, možda i zato što nemam ekstremnih situacija doma, ili bar nisu trajale u nekoj nenormalnoj mjeri. to što su i trajale i netko se vukao kroz dan ko krepana mačka je dobra škola za život, ne samo za taj dan.
ne, definitivno im ne želim poslati poruku da bolje od njih znam kad trebaju jesti i kad trebaju spavati, sve da, kao i svaka (pre)pametna majka :mrgreen:, ali to nikako ne.
to ne da mi se ne čini dobro, nego mi se čini jako loše. a ako je dijete nakačeno na društvene mreže ili vibere onda to treba drugačije rješavati, zgasiti internet, a ne dijete :D
šalim se.

---

ovo je tema o kojoj sam dosta razmišljala jedno vrijeme, ta "dokad roditelji reguliraju kad dijete ide spavat"
ponukano vlastitom traumom
jer, naime, moja mama je to radila do debelo u moju odraslu dob. Inače uopće nije tip sveznajuće i u sve petljajuće mame, ali ovo je neka čudna slijepa mrlja koja izlazi van patterna i neuništiva je. U nekom trenutku sam se počela bunit u stilu "ić ću spavat kad ja odlučim, znam i kad ustajem i šta sutra moram i kako ću se osjećat", ali nije shvatila poantu, čudila se zašto se ljutim, i trudila se što ljubaznije, u ja porukama, objasnit mi da bih ja sad trebala ić spavat. Zadnji put je to napravila kad sam imala 28 godina i već i sama bila mama :mrgreen: i možda par mjeseci nakon toga, čitam Juula (kojeg je moja mama i upoznala, ali očito nisu o tome stigli razgovarati :lool: ), a njegovo je mišljenje da bi roditelji to trebali prestat radit kad dijete ima možda 2-3 godine. Odnosno, da bi mu trebali u to vrijeme ukazivat na to kako se osjeća, da primijeti da je umorno, da zapamti kako mu se teško ustat ujutro za vrtić ako kasno legne itd i samo odluči ić u krevet kad prepozna umor.. evo ukazujem starijem već dobre 3 godine, još nije počeo kužit, pa ipak moram presjeć sama u jednom trenutku, inače ne bi ni zube oprao ni pidžamu obukao, nego se u trenutku umora samo oborio na kauč.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

ma dobro, kužim te.

jedino što ne mislim da je to dobar način da itko riješi problem posvemašnjeg kašnjenja i neorganiziranosti u toj dobi. to se može riješiti samo ako se čovjek suoči s time, a suočit će se kad-tad.

---

Moj sin je takav - nema osjećaj za vrijeme. To je vezana trgovina s njegovim smetnjama čitanja i još dosta drugih stvari. To se ne liječi nego se uči kako s tim najbolje funkcionirati. Prihvatio je to i sam si je organizirao način i podsjetnike jer bez toga ne može. ALI trebalo je s njim doći do toga zašto je to važno. To nije nešto što bih prepustila tinejdžeru, isto kao što mu ne prepuštam odabir jelovnika. Mislim, može on birati hoće li grašak ili leću, ali ne može odabrati da se hrani isključivo brzom hranom i slatkišima.

aaa, genijalno :lool:
pa i meni moja, npr kad spava kod nas iz nekog razloga, onda se digne s fotelje i ode u krevet, nikad ne propusti reći - a šta ti ne ideš spavat. trebala bi, sutra se rano dižeš. :roll: 43 godine imam.
moji nisu nikad bili spavači. niti im je trebalo jako puno sna. j zaspi oko 23. spava do 7 - 8 sati mu je dovoljno. obično oko 22,30 ode u krevet i sluša muziku, u mraku, al prije 23 ne zaspi. viidim ga, voli imati otvorena vrata sobe po novome.
a m nije daleko od njega. ona zaspi oko 22.
popodne ne pamtim kad su spavali. možda j, kad zna gledati neki film do kasno, a diže se ujutro za u školu, pa onda poslije škole nadoknadi sat-dva. ali to je rijetko. najviše voli ići u krevet oko 22,30, pol sata slušati muziku i zaspati.

tangerina, ja mislim da će do neke dobi shvatiti uz tvoj angažman.
ako uvjetno rečeno ne shvati, onda po meni nije rješenje lijegati ga i buditi ko u onom vicu - sin: "mama, ja ne bih išao u škoooluuu!", a onda mama:"ali moraš, sine, ti si direktor!" :lool:
nego pustiti da vidi samo dokle to tako može ići i šta će se s time dobiti, ako već taj bezbolan način, tipa poticanja i gurkanja nije urodio plodom do neke dobi.
13+ svakako jest po meni ta dob.

nisam ja stvarno primjer ni za šta :mrgreen: ali nakon ove teme nekuvečer idem leći pa valjda je bilo 21:20. pročitam 10, 15 stranica knjige ili manje i utonem. mala od 12,5 je u svojoj sobi, radi nešto za školu, virka na mobitel. dobacim joj: "nemoj dugo" po navici, ko i svaka prepametna mater :lool: i odem leći u svoju sobu.
a ja sam nakon pozdrava svoje majke još čitala do sitnih jutarnjih sati 7.,8. razred ili 1.i 2. srednje i ustajala pijana u jutarnju šihtu. i naučila da to znači: kad si dugo budan, ujutro si nenaspavan i ko pijan :mrgreen:
ova naša današnja djeca teško da se od nas mogu naučiti životu koliko mislimo za njih, ko pilići gajbaši su :-)

ahahaha mame su hit ove teme. Moja kad je znala spavati kod nas, pa se probudi recimo u dva u noći, dođe u dnevnu sobu gdje ja gledam TV i vrti glavom prijeteći.

ovo što se tiče ustajanja za školu, stvarno jedino da pustim da ne ode u školu - a za to sam stvanro prevelika štreberica.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Moj sin je takav - nema osjećaj za vrijeme. To je vezana trgovina s njegovim smetnjama čitanja i još dosta drugih stvari. To se ne liječi nego se uči kako s tim najbolje funkcionirati. Prihvatio je to i sam si je organizirao način i podsjetnike jer bez toga ne može. ALI trebalo je s njim doći do toga zašto je to važno. To nije nešto što bih prepustila tinejdžeru, isto kao što mu ne prepuštam odabir jelovnika. Mislim, može on birati hoće li grašak ili leću, ali ne može odabrati da se hrani isključivo brzom hranom i slatkišima.

---

peterlin, što dalje pišeš vidi se da je to kod vas jedna specifična situacija i ne bih se štela mešat, to su sad neke posebnosti u vašoj obitelji. ja kad pišem uglavnom pišem općenito.

ja potjeram u krevet, tj. iz dnevne sobe i ispred tv.a, u neko doba (nakon 22 obicno), a onda ona jos u svojoj sobi cita tko zna koliko dugo
meni je too much da joj oduzimam knjigu i gasim svjetlo, ustvari ne pada mi napamet (13 god).
razgovarali smo puno puta, i ona sama vidi da je ujutro umorna ako zaspi jako kasno, nekoncentrirana u skoli, kad dodje doma popodne si mora odspavati itd.
ako je skola ujutro, tesko je ustati, ako je skola popodne - opet nema dugog spavanja, mora se dici u neko doba uciti ili pisati zadacu

ista prica je bila i sa sinom, s tim da je on od rodjenja vise jutarnji tip, i uvijek je isao ranije spavati, pa i sad kad ima skoro 18

neka ostra i striktna kontrola u toj dobi (visi razredi oš) po meni je nemoguca i kontraproduktivna, ako dijete samo ne uvidja da mu steti takvo ponasanje i manjak sna

naravno, svako dijete i roditelji su razliciti
po ovome sto citam na forumu, ja spadam u "labavije" majke, tj. puno toga prepustam djeci kad mislim da mogu (dosta rano).

Moja najstarija kćer prva ode u krevet. Nekad već u 21, 22 najkasnije. Sina treba tjerati, a tek 2 najmlađe... Pospremim ih oko 21-21:30 pa onda pričaju, šeću, moraju piti vode, moraju piškiti... Nekad stvarno podivljam jer ne daju nikom drugom spavati.
Bez obzira da li je škola ujutro ili popodne, traže da ih budim u 6:45, kad odlazimo od kuće. Još se malo meškolje i rastežu u krevetu, pa krenu s doručkom, učenjem, slaganjem suđulje, pripremom ručka (podgrijavanje, kuhanje priloga), priprema gableca za školu... Subotom obično imamo buđenje u 8, inzistriram na pisanju zadaća, učenju, lektiri da nam nedjelja bude slobodna. Nedjeljom je dozvoljeno spavanje do mile volje pa veliki znaju potegnuti do 10, male se dignu ranije, obično pol 8. Kad je isplaniran izlet, ništa od dugog spavanca.
Kad su praznici, mogu ići na spavanje kad žele, buditi se kad žele. No, ne dozvolim im da zamijene dan-noć pa veliki moraju do ponoći, male do 23. Mi se tek u 21:30 vraćamo s plaže pa dok večeramo, pročitamo priče, spremanje za spavanac... prije niti ne stignemo. Svi volimo potegnuti do 9-10, al kad napunim baterije, obožavam dizanje u 5-6 i trčanje uz more. Nekad sam bila noćni tip, al rađanjem sam prešla u jutarnji.

Meni je nevjerojatno da dijete koje ide spavat u 23 sata, a ustaje u 7, može u školi ujutro funkcionirat kako treba... koliko god da ima godina. Meni je to na knap za mene.... Ali valjda neki mogu.

Citiraj:

---

andiko prvotno napisa

Meni je nevjerojatno da dijete koje ide spavat u 23 sata, a ustaje u 7, može u školi ujutro funkcionirat kako treba... koliko god da ima godina. Meni je to na knap za mene.... Ali valjda neki mogu.

---

Ni meni, iskreno... No ako legne u 21h, opet ne zaspi do 23h...

Citiraj:

---

andiko prvotno napisa

Meni je nevjerojatno da dijete koje ide spavat u 23 sata, a ustaje u 7, može u školi ujutro funkcionirat kako treba... koliko god da ima godina. Meni je to na knap za mene.... Ali valjda neki mogu.

---

Pa to je 8 sati sna.
Zašto to ne bi bilo dovoljno?

Neki ljudi, pa i djeca, jednostavno trebaju manje sna i ja im jako zavidim na tome. Bilo bi divno da mogu super funkcionirati sa 4, 5 sati sna, ali ne mogu. Meni treba 7, 8 sati spavanja, mogu preskočiti koji dan, ali ako par dana u kontinuitetu prekasno liježem dovedem se do toga da prespavam vikend što mi je žao, nema smisla. Moja su djeca ista, treba im dosta sna. A opet vršnjak mog sina, sin moje prijateljice, ne zaspe prije 23 otkad je beba bio. I budi se oko 6. Ja bi pošizila kad bi bio kod nas na spavanju :lol: moji svi pokošeni, meni se spava a njemu se još ne spava.

uf, ja sam ekspert u nadospavljivanju :roll:
kako netko može funkcionirati s malo sna, tako ja mogu bit pod dekicom i kunjati cijeli dan.
ja bih rekla da je to neka urođena ljenost, ne bi baš išlo da sam toliko umorna.
i uvijek mi je ujutro frka za ustajanje! ne znam da mi je ikada sat zvonio da bar jednom nisam odgodila alarm. u pravilu odgađam jednom, ponekad i dva puta.
komu? čemu? zašto? pitaj boga. grozna jedna navika, posebno onome tko nije takav, a ovisan je o zajedničkom prijevozu s tobom.

Ja sam uvijek zavidila popodnevnu smjenu. Moji su samo jutarnja pa se dizemo rano, a svi redom vecernji ljudi - sismisi.

Dok nije krenula skola smo imali spalnu anarhiju, klinci su isli spavati kako koji, najmanji je obicno najduze povukao. Ali on je specifican, njemu dodje dan kada nadoknadi sve za unatrag i spava po 15 i vise sati. Kako je krenula skola i rano budenje je sve nekako doslo na svoje, do 22 su u krevetu, sami od sebe jer su umorni. I onda ja zivnem :-) i odem trcat i tako... A ujutro mi fali sna. Muz isto voli povuc ujutro i radit navecer. Odkako je zaposlio novu tajnicu, koja nikada ne kasni se je i on malo disciplinirao pa se dize oko 8,9..barem prvih mjeseci da bude uzor u uredu he he...

A ljeti nam dan pocinje tek kasno popodne i onda do kasno u noc... I to je nama super, steta sto svijet ne funkcionira tako ;-)

Kod nas je to spavanje uvijek bilo malo van standarda ali eto - tako nama pase. I tako funkcioniramo. Popodne nisu spavali nikada, ni kao bebe.

A, joj, alarmi ujutro... Odgadjam jih barem 3-4 puta i onda u polusnu kalkuliram da mogu jos 5 min ako ja vozim klinku u skolu umjesto da je posaljem na bus ha ha.. Mislim na kraju uvijek ide na vus ali ono u zadnji tren.

Citiraj:

---

andiko prvotno napisa

Meni je to na knap za mene.... .

---

pa koliko spavaš, devet, deset sati? :D
nije li to ipak previše? :-/
ali da, potreba za snom je individualna, meni je recimo 7-8 sati taman. manje od toga mi ne valja, iako dan-dva mogu i manje. a više od toga mi isto ne valja, ne znam, recimo znam u petak zaspati pred televizijom :mrgreen: u deset, i to se mučim ko isus na križu da dočekam kraj ubojstva u midsomeru, i onda u subotu ako je kiša (ako nije onda planinarimo pa se ranije dignemo) spavam do devet, pa i duže ako me nitko ne dira, onako kunjam ko adio mare :D . 11 sati u komadu. pa se dignem nekako sva smušena. :mrgreen:

Moji odu oko 10, 10 ipo u krevete i svaki na svom mobitelu do ko zna kad. Stariji sin može ostati koliko hoće ali ne želi. Ujutro se on diže u 6, drugih dvoje u 7 i nitko nikad ne spava popodne. Stariji sin jedino kad treba nešto žestoko učiti. Ja sam uvijek bila spavalica, kad sam mogla, spavala bi do podne, 1. Zadnjih godina nikad poslije 7,30.A idem leći oko 1.

Moj najveći problem je što svi spavaju u istoj sobi pa jedni drugima idu na živce. To mi je ogroman problem. ali i to bi se do dogodine trebalo riješiti.

AdioMare otkrila sam da je to odgadjanje ustajanja tek parcijalno stvar lijenosti.

Čega je još drugoga?

meni je isto nevjerojatno da ima djece koja idu tak kasno spavati i normalno funkcioniraju ujutro. moj je do 9 najkasnije vec u krevetu, a vec oko 8 pocinje spremanje za krevet. ima 10 godina sad, i konacno je usvojio to spavanje prije par godina :D

zna preko vikenda zabrijat navecer do 10, 11, i onda se budi u 6 za crtice, stavi si budulicu i gleda (a za skolu ga ne mozes istjerat iz kreveta), al je onda cijeli dan nervozan i zivcan.

i kad gledam ove neke poznate kojima djeca idu oko 10 u krevet ne vidim smisao, to je stalno neko navlacenje navecer, nervoza i prepucavanje oko sitnica...pitam se jel to vrijeme zajedno stvarno kvalitetno ili bi bolje bilo da djeca u 8 idu spat

A meni je recimo jednako tako nepojmljivo da desetogodišnjak ide spavati u 9.

Ja svoju kad ima školu ujutro natjeram da zgasi svjetlo u 10, i onda joj znam ući u sobu po sat vremena kasnije, a ona još gleda.

Inače ide spavati u pol 11-11, i najnormalnije se budi oko osam, i vikendom.

Moj mlađi ide spavati oko pol 10, a starija nikad prije 11. Dižu se u 7 i stalno su ujutro.
Ljeti je raspasoj. Al su na moru pa ne ometaju san mene radnice :)

treba bit onak kak je bilo nama u 19.15 crtić, večera i već u 20.00 si u krevetu

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

treba bit onak kak je bilo nama u 19.15 crtić, večera i već u 20.00 si u krevetu

---

ha, ha, mm ima traume od toga. I od obaveznog spavanja nakon ručka. Kaže - svi su se igrali vani a ja sam morao ležati u krevetu i gledati u zrak.

Moji ni ne mogu ić na spavanje prije 10 navećer, pogotovo najstarija, tek u 9 dolazi s treninga.

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

treba bit onak kak je bilo nama u 19.15 crtić, večera i već u 20.00 si u krevetu

---

Meni nije bilo tako, i ja sam isla spavati oko 22-23h. A ujutro, osim za skolu ujutro me nikad nisu budili.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

meni je isto nevjerojatno da ima djece koja idu tak kasno spavati i normalno funkcioniraju ujutro. moj je do 9 najkasnije vec u krevetu, a vec oko 8 pocinje spremanje za krevet. ima 10 godina sad, i konacno je usvojio to spavanje prije par godina :D

zna preko vikenda zabrijat navecer do 10, 11, i onda se budi u 6 za crtice, stavi si budulicu i gleda (a za skolu ga ne mozes istjerat iz kreveta), al je onda cijeli dan nervozan i zivcan.

i kad gledam ove neke poznate kojima djeca idu oko 10 u krevet ne vidim smisao, to je stalno neko navlacenje navecer, nervoza i prepucavanje oko sitnica...pitam se jel to vrijeme zajedno stvarno kvalitetno ili bi bolje bilo da djeca u 8 idu spat

---

Ne kuzim, kod nas bi bilo navlacenje i nervoza da ih tjeram u krevet u 21h.
Iskreno, ja ni ne zelim da idu u krevet prije 22h, zelim provesti vecer s njima.

A po ljeti i na moru idu spavati oko 2330-24h i spavaju ujutro i do 10(braco), a seka i do 12h.

Meni je isto nepojmljivo da se krece sa spremanjem za spavanje u 8. m ime trening do 8, a j i do 22 jedan dan u tjednu. I ja nisam nikad isla spavati tako rano. Znla sam kao am i do jedan citati u krevetu. Taj teror sa spavanjem nisam bas nikad razumjela. :mrgreen:

I da, kod nas nema nikakve nervoze. Ako im se spava, onda spavaju. Od kad su veci. Te nervoze su imali, sta ja znam do neke 3-4 ajd 5 godina.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Meni nije bilo tako, i ja sam isla spavati oko 22-23h. A ujutro, osim za skolu ujutro me nikad nisu budili.

---

X
ljeti i u ponoc

Mene jedino ljeti nona tjerala na popodnevni odmor. O uzasa, uzasa! Nisam ni jednom zaspala. Moj zadnjih godinu dana ide spavat a mrakom, zimi u sedam, sad u pola devet, ljeti u deset. Niko ga ne tjera, to on spontano. Ujutro se budi ili oko osam sam, ili kad ide u vrtic u 6:45. Al osim sto je prvih 15-ak minuta pospan, ne spava mu se po danu. Popodne ne spava od druge godine.

Da, mali zivcenjari isto bilo da ide u 20, 22 ili 24h, nikad mu se ne spava.

Ajme, da, i mene. Po ljeti smo bile sam s nonama u dalmaciji, njih dvije su isle spavati popodne pa smo morale i mi. Al one nisu isle prileć malo, nego bas pravo, pod plahtu :-o a u sobi 180 stupnjeva, bez klime naravno. Uzas.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

A meni je recimo jednako tako nepojmljivo da desetogodišnjak ide spavati u 9.

Ja svoju kad ima školu ujutro natjeram da zgasi svjetlo u 10, i onda joj znam ući u sobu po sat vremena kasnije, a ona još gleda.

Inače ide spavati u pol 11-11, i najnormalnije se budi oko osam, i vikendom.

---

Evo, moj je s 10 godina išao spavati u 21.15, a sad (11 i pol) ide u 21.30, ponekad još čita u krevetu, ali ima dana kad se samo skljoka na jastuk i zaspi u roku par minuta.
S obzirom da se ujutro budi u 6-6.30, i meni je draže da ide ranije spavati. Kako je stariji, primjećujem da mu treba manje sna, ali ako ne spava dovoljno, to se manifestira bezvoljnošću i tamnim kolobarima oko očiju.
Djeca koja su u fazi rasta trebaju dovoljno sna, a to je često više nego što treba odraslima. Da moj spava 7 sati na noć, bauljao bi po danu u polusvjesnom stanju. Njemu treba 9 sati spavanja, može funkcionirati s manje u iznimnim situacijama, ali ne trajno.

Ok, jasno mi je da djeca idu ranije spavati ako i zaspu. No, moji ne bi zaspali po sat i vise. Klinci od moje prijateljice su u krevetu u 21h i ona kaze da spavaju. No, oni leze budni po sat, dva. Nju to ne dira, zatvori im vrata od sobe i za nju spavaju.

Ne znam bas puno ekipe u Engleskoj, a da imaju djecu, no svi koje znam stavljaju podmladak na spavanje izmedju 17:30 i 18:30, i to djecu od rodjenja pa tamo negdje do sredine osnovne skole. Meni nis' jasno. Ono, najiskrenije se cudim. I tu ima nekih cija djeca idu spavati oko 19h.

Ja sam iz obitelji gdje se spava kad ti se spava, ali to (trenutno) ne dozvoljavam djeci... najvise zbog sebe. Ustajemo u 7, a u krevet se, u idealnim uvjetima, ide oko 8, u nadi da ce zvjerka zaspati do 8:30. Beba se uspavljuje sama, ona nije nikakav problem. Ako se probudi, posisa i opet zaspi. Sama!